Pojmovnik

Svaki dan (ili barem što češće) ću pokušati dodavati nove pojmove ovoj sekciji bloga. Mislim da postoji mnogo razlika među hrvatskim i engleskim terminima koje treba naglasiti (posebice velika i mala početna slova te načini pisanja nekih riječi)  pa se nadam da ćete nešto novo naučiti iz ovoga. :) Početi ću svakako s najpoznatijim pojmovima u abecednom redu pa ću nastavljati dodavati pojmove kako bude potrebno.

Pokraj naziva možete naći izgovor između dvaju kosih crta (neću komplicirati s fonetskim simbolima osim ako baš nije nužno). Slog ispred kojeg je apostrof vam govori da je taj slog naglašen. Prvi izgovor je hrvatski, a drugi engleski (kod engleskog ću biti prisiljena koristiti fonetske simbole...više o tome kako ih čitati na ovoj stranici).

Dok ne dovršim ovaj pojmovnik (a mogla bih ga pisati vječno), možete pronaći sve što vas zanima i još mnogo više u sljedećim dvjema knjigama:
Guiley, Rosemary Ellen - The Encyclopedia of Witches, Witchcraft and Wicca

Također bi vam mogao poslužiti moj englesko-hrvatski rječnik paganskih pojmova ako niste sigurni što točno tražite.

 ~ A ~

adept - engleski naziv za stručnjaka, najčešće na području magije. Sami termin vuče korijene iz latinske riječi adeptus koja je u 17. stoljeću također označavala pojedinca koji je iskusan/stručan pogotovo po pitanju skrivenih tj. tajnih znanja. Izvedenica adept se u srednjem vijeku koristila kao pridjev među alkemičarima. U modernom se kontekstu koristi kao sinonim za stručnjaka i uglavnom označava osobe koje kroz mnogo godina iskustva i učenja došli dosegli više razine znanja te postali svojevrsni učitelji i starješine. Ovaj se pojam rijetko rabi u paganizmu i wicci (mnogo više u nekim zasebnim magijskim praksama). U paganskim krugovima se uglavnom koristi termin "starješina" (eng. elder). No, zajedničko jest adeptu i starješini upravo to što će oboje često prenositi svoja znanja dalje na one koji su voljni učiti od njih time ih vodeći do inicijacija (a često im pomažući i nakon nje). Dakle riječ "adept" nije titula koja se nekome daje već naziv koji se treba zaraditi. Neke se samostalne vještice također mogu smatrati adeptima tj. stručnjacima u nekom području poput travarstva, proricanja, astrologije itd.

amulet - posvećeni predmet koji služi za zaštitu, sreću, zdravlje, privlačenje nečega, ili pak za odbijanje nečega. On mora biti prirodni predmet (za razliku od talismana koji je ručno napravljen, iako služi istoj svrsi). Također, amuleti su uglavnom tu da zaštite od nečega, dok su talismani u tom smislu "aktivniji" jer se nose s nekim ciljem (posao, bolje zdravlje, uvođenje nogo prijateljstva u život itd.). Iako su amuleti prirodni predmeti, može ih se modificirati (npr. graviranjem, korištenjem u skladu s drugim amuletima). Neki smatraju da treba posvetiti i pročistiti amulet prije korištenja dok drugi smatraju to bespotrebnim jer je već svet i čist čim je prirodan. Neki primjeri amuleta su: dragocjeno kamenje/kristali, tzv. vještičji kamen (eng. witch/hag stone), zečja šapa (u europskoj tradiciji), slonova dlaka te lavlji zub ili kandža (u Africi), žirevi (u Škotskoj), djetelina s četiri lista itd. Okolnosti pronalaska amuleta su također značajne, ali više o tome u ovoj knjizi.

animizam - korijen ima u latinskoj riječi anima, što znači duh ili dah. Odnosi se na vjerovanje da sve u prirodi, živo i neživo, ima svijest, odnosno duh. Animizam kaže da svaka stvar/biće u prirodi ima duh koji može nadživjeti fizičku smrt tog bića. Smatra se da je ovo jedno od najstarijih vjerovanja poznato čovječanstvu, tj. da je na ovaj način razmišljao i pračovjek. Često se vezuje uz štovanje prirode i predaka pa se time vrlo lako uklapa u vještičji svjetonazor. Animizam se može usporediti s kineskim Feng Shuiem koji kaže da sve ima živuću energiju - Ch'i. U ovom je osnova animizma, ali Feng Shui ide korak dalje i kaže da postoje tri principa koja definiraju ovu energiju, a to su koncepti da je sve živo, povezano i da se sve stalno mijenja.

ankh (/ank/) - također poznat po latinskom imenu crux ansata (križ s drškom) je zapravo simbol tau (križ u obliku slova T) s prstenom poviše. Simbolizira spoj muškog i ženskog spolnog organa (tj. samo križa koji predstavlja muško spolovilo i kruga koji predstavlja žensko). Zbog ovoga se ankh smatra simbolom plodnosti, života i regeneracije. Radi se o egipatskom simbolu. Drevnim Egipćanima je sama riječ ankh značila život, ali i ručno ogledalo. U egipatskoj umjetnosti su gotovo sva božanstva prikazana s ankom koji predstavlja njihovu besmrtnost, ali i dar vječnog života kojeg obećavaju svojim podanicima. Često se križ bojao u bijelu boju, a krug u crvenu (tipično muška i ženska boja). Ankh se koristio kao talisman za zaštitu, ili za plodnost te se na isti način koristi i u moderno doba. Mnogi wiccani i pagani nose ovaj simbol, a on se pojavio i u kovenskoj upotrebi u tradiciji Gavina i Yvonne Frost tj. u Crkvi wicce (eng. The Church of Wicca). U ovoj je tradiciji ankh uvriježeni dio obrednog pribora; cijeli koven dijeli jedan veći ankh (visine 165cm), a svaki pojedinac ima svoj vlastiti manji (veličine 82.5cm tj. upola veličine velikog ankha). U oba slučaja je ankh zamjena za bodež, ili mač. Ovo je izrazito neobično s obzirom da tradicija vuče inspiraciju iz velških i keltskih izvora. Svakako, postoje tradicije unutar wicce koje se baziraju isključivo na egipatskoj mitologiji, vjeri i tradiciji pa je kod njih upotreba ankha mnogo češća (najčešće u formi nakita, ili talismana).

astral - odnosi se na astralnu ravan u kojoj može obitavati naše astralno tijelo kao i mnoge druge astralne pojave. Astralna ravan je prva sfera iznad naše uobičajene fizičke stvarnosti. Vjeruje se da tu idu i duše nakon smrti osobe (dakle govori se o jednoj općoj sferi, a ne o konceptu poput Raja ili Pakla u kršćanstvu; astral nema ni pozitivne ni negativne konotacije kao u tom slučaju). No, moguće je otputovati na astralnu ravan i za života (u transu, meditaciji, u snu itd.). Svi atomi oko nas vibriraju određenom frekvencijom. Okultisti vjeruju da neke stvarnosti, bića id. imaju drukčije frekvencije vibracije od nas i da ih stoga ne možemo vidjeti, no frenkvenciju se može promijeniti, rezultat čega je mogućnost viđanja navedenog. Smatra se da svaka osoba posjeduje astralno tijelo i da je ono jedan oblik duše. Dakle na astralnoj ravni obitavaju duše umrlih, iako živi mogu astralnim tijelom doći tu. Razlika je između tih astralnih tijela to što je ono tijelo živoga spojeno s fizičkim tijelom preko tzv. "srebrne niti" koja se raskida samo u slučaju smrti fizičkog tijela (dakle astralno tijelo kao takvo ne može umrijeti, osoba ne umire ako se astralno tijelo odvoji od fizičkog, niti umire ako se naglo probudi iz transa ili nečeg sličnog jer se astralno tijelo odmah vrati u fizičko preko te "srebrne niti"). Mnogo više o ovoj temi i metodama astralne projekcije možete pročitati u sekciji koja nosi naziv "Astralna projekcija".

astrologija - umijeće proučavanja nebeskih tijela, njihovih kretanja i međusobnih odnosa te proučavanja njihovog utjecaja na zemlju, ljude, ljudske odnose i okolnosti (može se smatrati i nekom vrstom proricanja). Ova disciplina nije nužno dio vještičarstva ni wicce ni paganizma, ali mnogi pripadnici ovih skupina ju prakticiraju. Uvjerenje da se ono što se događa na nebu reflektira na događaje na zemlji je najbolje sažeto u rečenici "Kako gore, tako i dolje" koja je jedno od temeljnih magijskih "zakona". Proučavanjem planeta i njihovog kretanja i odnosa se može napraviti natalna mapa koja prikazuje kako je nebo izgledalo u trenutku rođenja neke osobe (s mjesta rođenja). Vjeruje se da položaji nebeskih tijela u tom trenutku određuje čovjekovu osobnost i sudbinu. Astrologija uzima u obzir sljedeća nebeska tijela: Sunce, Mjesec, Merkur, Veneru, Mars, Jupiter, Saturn, Uran i Pluton. Astrologija dijeli godinu na dvanaest kuća (poznate pod imenima zodijačkih znakova). Kada se kaže da je osoba "u horoskopu" neki znak, misli se da je taj znak bio prva kuća (tj. prvi po redu) kada se osoba rodila. Prva kuća je poznata još i pod pojmom ascedent. Svaka kuća (neovisno o znaku koji je u njoj) vlada nekim aspektom života pojedinca te određuje neki dio njegovog karaktera. Kako se nebeska tijelu kreću na točno određeni način, moguće je predvidjeti u kojem će položaju biti u odnosu na Zemlju, ali i među sobom u nekom datom trenutku. Na taj način astrolog može predvidjeti što budućnost može donijeti. Astrologiju se kao nauk može naći u drevnom Babilonu te u Egiptu, a Rimljani su je također iznimno cijenili. Smatra se da su arapski narodi bili najvještiji u ovoj disciplini te su najviše zaslužni za njezino promicanje. Na astrologiju se nakratko bilo zaboravilo tijekom 18. stoljeća, ali se ponovno počela primjenjivati u 19. i 20. stoljeću (dijelom zbog naglog porasta interesa za okultizam). Pagani i vještice vjeruju da nebeska tijela imaju utjecaja na sve, pa tako i na biljke, kristale, životinje itd. Iz ovog će se razloga često uzimati u obzir astrološki uvjeti prilikom pravljenja neke čarolije, pročišćavanja ili kupovanja nekog kristala, ubiranja biljke i drugih aktivnosti. Postoji mnogo grana astrologije, što ovu disciplinu čini još kompleksnijom.

athamé (/'atame/, eng. /'aθəmei/)  -osobno oruđe svake vještice. Radi se o nožu koji najčešće ima ravnu dvostranu oštricu te crnu dršku. Na dršku i/ili oštricu se često stavljaju simboli koji govore nešto o pojedincu i o njegovoj vjeri i tradiciji. Oštrica athaméa treba po mogućnosti biti metalna (najbolje željezna). Ovaj nož ne služi za samoranjavanje ili žrtvovanja nego služi za otvaranje i zatvaranje kruga, invokacije i druge ritualne svrhe. Više informacija u postu o ritualnom oruđu.

aura  - već se stoljećima vjeruje da određeni ljudi, a posebice oni koji su duhovno uzdignuti, zrače na poseban način. Ovo zračenje se manifestira u formi obojenog svjetla kojim tijelo te osobe isijava. Ono može biti vidljivo samo oko glave (tada se zove nimbus), ili pak oko cijelog tijela (aureola), no poznatije je pod nazivom "aura". Sigurno vam je ovaj pojam poznat iz kršćanske umjetnosti u kojoj su sveti ljudi prikazivani s aureolom (koja je u ovom slučaju vidljiva samo oko glave). Pagani uglavnom vjeruju da auru ima svatko, a ne samo sveci, te da ona odražava životnu energiju osobe. Svatko je ima sposobnost vidjeti; nekima to dolazi prirodno, dok drugi moraju vježbati. Oni koji je vide i osjećaju često koriste ovu sposobnost kako bi liječili ljude pošto se vjeruje da aura odražava i fizičko zdravlje pojedinca. 


 ~ B ~

bajalica - također nazvana i čarolija, ovo je temelj svakog magijskog čina. Bajalica je ritaulni čin stvaranja željenog učinka magije (a ako pogledate definiciju magije, ona je čin mijenjanja stvarnosti u skladu s našom voljom pri čemu koristimo našu volju i sposobnost usmjeravanja energije ka nekom cilju). Bajalica se svrstava u "usmeni" dio rituala (svaki ritual se sastoji od "stvari koje se izgovaraju" tj. legomene, i "stvari koje se rade" tj. dromene). Za nju su važni ritam i rima pa ih se često pjeva, ili pak recitira. Češće se zapravo kaže da ih se poja (hrv. pojanje = eng. chanting). Pojanje kao takvo, taj repetativni pristup (što riječi, što ritma) služi kako bi se osobu dovelo u stanje transa i pojačalo snagu bajalice (tj. čarolije). No, bajalice se ne moraju nužno rimovati da bi bile uspješne, niti osoba mora ima sluha ako ih odluči pojati/pjevati. Molitva je primjer bajalice (jer i to je na kraju želja izrečena nekom božanstvu pri čemu su misli usmjerene ka nekom cilju) koja se ne rimuje, ali nadoknađuje nedostatak rime ogromnom sentimentalnošću. U paganizmu se bajalica obično izgovaraju unutar pročišćenog kruga kako bi se sve pristune zaštitilo od ikakvih negativnih energija. Više o magiji i bajanju možete pročitati ovdje.

bajanje (eng. incantation, /ɪnkænˈteɪʃn/) - rjeđe se prevodi i kao inkantacija. Ovo je proces recitiranja bajalice, iako ju magičari smatraju skoro pa narednom (za razliku od molitve koja je zamolba), a ne pukim recitiranjem. U magiji i izgovorena i napisana riječ imaju veliku moć pa se stoga vjeruje da se pomoću riječi može izvršiti magija, zazvati određenom božanstvo, ili neki drugi entitet i još mnogo toga. U ceremonijalnoj magiji se obično bajanjem zazivaju razni entiteti pomoću određenih riječi/imena moći (eng. words/names of power). Vještice i pagani nešto rjeđe imaju ovakav pristup zazivanju jer gotovo nikada ne naređuju entitetima koje zazivaju; prema njima se odnose s dužnim poštovanjem. Stoga, bajanje u ovom smislu riječi ne postoji u paganizmu (osim u rjeđim individualnim slučajevima). No, bila to bajalica u vještičarstvu, ili ovakva "inkantacija" s primjesama ceremonijalnosti, praktičar treba razumjeti to što govori (ne govoriti na pamet riječi koje je naučio i koje su napisane na njemu nepoznatom jeziku/pismu), a iz istog se razloga preporuča da svatko piše svoje rituale i bajalice jer svaki pisac najbolje razumije svoje djelo i njegove implikacije. Više u bajanju možete pročitati u Bucklandovoj knjizi The Witch Book pod pojmom "incantation".

Beltane (/beltejn/, eng. /beltein/)  - jedan od osam sabata u wicci koji pada na 1. svibnja. Zbog ovoga se također naziva i Majski dan (eng. May Day). Naziv "Beltane" je jako raširen, a postoje mnoge varijante pisanja i sinonimi: Beltane, Beltene, Beltine, Bael-Tene, Bealltain, Walpurgisnacht (Valpurgina noć) itd. Kada su kulture dijelile godinu samo na ljeto i zimu, ovaj je blagdan označavao početak ljeta i plodnog razdoblja pa se na ovaj dan slavi božica plodnosti te plodnost općenito. Također je jedan od četiri keltska vatrena blagdana (vatrena jer su se za njih palile vatre koje su bile centri slavlja i rituala); njih se preskakalo za plodnost, zdravlje, duhovno pročišćavanje i kako bi se pridobilo  zaštitu za iduću godinu. Parovi su je preskakali držeći se za ruke kako bi vatra pročistila i blagoslovila njihovu vezu/brak. Iz istog razloga se i stoku vodilo između dvije vatre, ali pak kroz pepeo. No najviše od svega, Beltane je bio (i jest) slavlje plodnosti koja se obilježava skupljanjem cvijeća, pletenjem vijenaca, plesanjem (pogotovo oko majskog stupa). Više informacija o ovom blagdanu možete pročitati u postu "Beltane".

bič -  dio ritualnog pribora koji se često koristi u kovenskom radu (uglavnom u gardnerovskoj i aleksandrijskoj wicci). Sami čin bičevanja nipošto nije čin agresije kada se izvodi u paganizmu! Radi se više o simboličnom "glađenju" bičem (dakle bičem se samo prođe po tijelu ili se pak samo lagano takne tijelo, nikako nije cilj uzrokovati bol!). Cilj je zapravo uzrokovati brži protok cirkulacije u tijelu koje će potaknuti podizanje energije tijekom rituala. Bičevanje se primjenjuje kao dio rituala inicijacije u kojima se inicijatu (osobi koja biva inicirana) vežu ruke i stavi povez na oči uz "bičevanje". Ova tri čina skupa predstavljaju ponovno rođenje koje se zbiva tijekom same inicijacije. Bič kao oruđe se sastoji od drške i traka (kojih obično ima tri, sedam, ili devet zbog simbolike ovih brojeva). Kako bi se izbjeglo ikakvo uzrokovanje boli (pa makar bilo slučajno), ove trake uglavnom nisu kožne niti imaju zavezane čvorove na krajevima. Obično se radi o mnogo finijim materijalima poput svile.

bijela magija - neadekvatni termin koji se koristi kao ime za onu magiju iza koje stoje dobre namjere, koja ima pozitivne ishode i koja služi za pomaganje drugima. Pod pojmom "crna magija" sam objasnila da magija ne može biti ni crna ni bijela jer magija kao takva (dakle kao kontrola energije) nije ni dobra ni loša. Ono što ju određuje jest ljudska namjera, ili pak sama osoba koja stoji iza magijskog čina. Dakle, namjera može biti dobra ili loša, ali sama magija ne. Ako se ikoji termin može upotrijebiti, onda bi bilo najadekvatnije reći da je magija "siva zona" u smislu da ju se može oblikovati i usmjeravati ka bilo kojem cilju (što rezultira u golemoj količini mogućih ishoda od kojih nijedan nije čisto dobar ili čisto loš). Sama definicija vještice i wiccana te vještičji moral impliciraju da vještice nije vještica ako se bavi "crnom magijom" (tj. ako radi loše stvari s lošim namjerama). Uvjetno rečeno, vještice onda mogu samo prakticirati "bijelu magiju" (naglašavam opet da su oba termina neadekvatna, ali ih koristim naprosto zbog pojednostavnjenja komunikacije). Magija iza koje stoje dobre namjere i dobri ciljevi je, između ostalog, zaštitna magija i liječenje (u ovom slučaju ono energetskog tipa).  

bilje (eng. herbs, /hɜːbz/ ili /ɜːʳbz/) - uglavnom se misli na aromatično bilje koje se koristi u kulinarstvu, ili pak na ljekovito bilje koje koristi u medicinske svrhe (kao što neke vještice koriste u travarstvu), ali se može misliti i na korištenje bilja u magijske svrhe. U paganizmu i vještičarstvu se bilje često koristi u ljekovite i magijske svrhe, a u zadnje vrijeme i u kulinarstvu s porastom popularnosti kulinarske magije i vještičarstva. Ljudska potreba za pronalaženjem i korištenjem ljekovitog bilja potječe od njegove želje za zdravljem i snagom. Danas je farmaceutska industrija zamijenila jednostavno travarstvo; koncentrirani prašak, pilule i slični kemijski modificirani lijekovi su izbacili obično bilje iz uporabe. No, vrijedi uvijek imati na umu da ništa od tih lijekova ne bi postojalo bez bilja koje leži u njihovoj osnovi. Općepoznata je dezinformacija da vještice rade napitke od raznih trava kako nanijele raznorazna zla te da pritom ubacuju dijelove životinja unutra kao začine (mišje uši, repove gmazova, žablje noge i slično). Vještice zaista rade napitke - oni se nazivaju čajevima. To su obični čajevi od običnih biljaka koji se koriste isključivo u ljekovite svrhe. Svi ovi nazivi životinjskih dijelova tijela su ništa drugo nego narodni nazivi za neke biljke (tj. nadimci). Ove su biljke bile poznate pod tim imenima (i raznim drugima) prije nego što su im date njihove latinske klasifikacije po kojima su danas univerzalno poznate. Biljkama su se davali ovakvi nadimci po njihovom obliku, boji, teksturi lišća i drugim fizičkim obilježjima. Mišje uši su zapravo bile biljka lišajevica (lat. Hieracium pilosella), gmazov rep je bio biljka Saururus cernuus (tzv. vodeni zmaj), žablje noge su bila biljka Ranunculus bulbosus itd. Vještice koriste biljke u travarstvu kako bi radile čajeve, sirupe, tinkture, masti i još mnogo toga, ali ih ujedno koriste i u magijske svrhe. Vjeruje se da sve u svemiru vibrira (tj. da svi atomi vibriraju), ali frekvencija njihovih vibracija varira (kako vremenski, tako i od atoma do atoma). Bilje također vibriraju. Magija se bazira upravo na ovome. Kako bi neka biljka bila magijski pogodna, ona mora vibrirati određenom frekvencijom koja odgovara bolesti koju se liječi. Iz istog se razloga biljke skupljaju točno u određeno vrijeme (jer ni njihova frekvencija nije uvijek ista). Vještice obično skupljaju bilje režući ga srpastim nožićem koji se koristi isključivo za ove svrhe. Biljke se potom koriste kao incens tj. mirisna tvar za vrijeme rituala, njime se mogu napuniti lutkice (koje predstavljaju neku osobu i time je liječe; ove lutkice ne služe za kontrolu te osobe!), ali se ove biljke može rasuti oko kuće, osobe, po prostoriji kako bi se zaštitilo od loših energija. Neki rade mirisne kupke te se na taj način pune energijama bilja (makar se ovako mogu spremati i tinkture koje istovremeno liječe neke bolesti), a neki pak biljke ukomponiraju u talismane koje nose kako bi privukli nešto (i tada vrijedi voditi računa da frekvencija biljke odgovara frekvenciji onoga što osoba traži). Danas se sve ove magijske korespondencije bilja koje su se s vremenom potvrdile mogu naći u knjigama, a napisane su brojne enciklopedije na temu ljekovitog bilja. Više informacija na ovu temu možete naći u sekciji bloga "Travarstvo".

"Blagoslovljeni bili" (eng. Blessed Be, /blesid bi:/) - tradicionalni vještičji pozdrav koji je zapravo skraćena forma inicijacijskog obreda koji je skoro isti u svim tradicijama. Hrvatski prijevod glasi: 
"Blagoslovljene bile Tvoje noge koje su Te dovele ovim putem." 
"Blagoslovljena bila Tvoja koljena koja će klečati pred svetim oltarom."
"Blagoslovljena bila Tvoja maternica  bez koje mi ne bismo postojali."
"Blagoslovljene bile Tvoje grudi koje su stvorene od ljepote."
"Blagoslovljene bile Tvoje usne koje će izgovarati Sveta Imena."
ovom postu možete naći ovaj pozdrav kao dio rituala otvaranja, a original na engleskom možete pročitati ovdje.

boleen/bolline (/bou'li:n/) - pogledajte pojam "srpasti nožić"

bradavica (eng. wart, /wɔːrt/) - stereotip vještice jest starica s kukastim nosom i bradavicom na njemu. S vremenom je bradavica postala simbol vještice, a inkvizitorima je bila siguran znak da je osoba povezana s vragom (pogledajte pojam "vražja oznaka" za više informacija). Kako bi ljudi izbjegli optužbe, ili mučenje te smrt (što bi uslijedilo ako bi se pronašla tzv. vražja oznaka na tijelu ispitanika), pokušavali su na sve moguće načine maknuti sve bradavice na tijelu. Uz biljne pripravke su postojale i mnoge narodne metode za koje se vjerovalo da pomažu; trljanje bradavice nečim (mašću, puževima, žabama, krumpirom, fažolom, komadom mesa itd.). Drugi su se pokušavali riješiti svojih bradavica tako da ih prenesu na druge ljude (vjerovalo se da je ovo jednako djelotvorno). Ovo se moglo napraviti direktnih kontaktom s osobom ili preko nekog predmeta te raznim oblicima magije (npr. vezivanjem čvorova koliko osoba ima bradavica u crvenu svilenu vrpcu te ostavljanje vrpce pred školom ili nekim drugih prometnim mjestom). Ljudi su toliko žarko željeli ne imati bradavice da se cijela profesija razvila iz ovoga pa su se dječaci (koji su imali bradavica na pretek) dobrovoljno javljali da preuzmu sve bradavice određene osobe za određenu svotu novaca. Neki su tražili pomoć od Hekate, božice vještica, da im ukloni bradavice (ovo se činilo najčešće na raskrižjima triju ulica jer je ona bila božica raskrižja, ali je također bila i trostruka božica). Mnoštvo sličnih metoda se koristilo i to sve kako bi se povećale šanse da se izbjegne smrtna kazna zbog jedne obične bradavice.

~ C ~

Canon Episcopi - naziv koji se odnosi na određeni odlomak kanonskog prava koji potječe iz 10.st., a postao je dio kanonskog prava u 12. stoljeću. Dugo se smatralo da ovaj odlomak predstavlja službeni stav rimokatoličke Crkve prema vještičarstvu. U njemu je rečeno da je vještičarstvo hereza i da jedino Bog može posjedovati nadnaravne moći (odnosno da su priče o vještičjim letovima na metlama, komunikaciji s raznim božanstvima, magiji i sl. nemoguće). Crkva će ovaj stav kasnije obrnuti tijekom inkvizicije. Dakle, u ovom je dokumentu zaključeno da je vještičarstvo izmišljotina i da su sve osobe koje vjeruju u njegovo postojanje heretici, a osobe koje same tvrde da su vještice opsjednute vragom/nekim  demonom i time neuračunljive.

ceremonijalna magija - poznata je i kao visoka magija (eng. High Magic) je vještina prizivanja duhova (koji su se nazivali raznim imenima tijekom povijesti; entiteti, demoni, anđeli itd.). U ovom procesu magičar pokazuje svoju moć nad entitetom tako da izgovara riječi moći (koje variraju za svaki entitet) time pokazujući da posjeduje potrebno znanje. Detalji ovakvih rituala su se obično zapisivali u grimoarima (franc. grimoire, prev. "gramatika" na starofrancuskom). Obično se radilo o tekstovima na latinskom ili grčkom jeziku, a potrepštine je bilo jako teško nabaviti jer su često bile neuobičajene, a upute izuzetno precizne (često se nisu dopuštala ikakva odstupanja). Automatski je za ovo bila potrebna dobra financijska podloga, puno vremena, ali i veliko znanje (pogotovo latinskog i grčkog jezika). Ljudi koji su imali sva tri uvjeta (i često prakticirali ceremonijalnu magiju) su najčešće bile crkvene ličnosti poput biskupa, nadbiskupa, pa čak i pokoji Papa (npr. papa Silvestar II, Honorije III, Urban V, njemački car Rudolf II itd.). Vrijedi naglasiti da je vještičarstvo bila hereza prije, no prakticiranje magije je bila samo vještina.

Cerne/Cernunnos - u hrvatskom (i nekim drugim područjima) se još pojavljuje i ime Kernun(n)os (kako se i čita ovaj naziv). Radi se o paganskom keltskom božanstvu koje predstavlja zimu i lov. Njegovo ime znači Rogati (eng. The Horned One) zbog čega ga se u wicci često poistovjećuje s Rogatim Bogom koji se slavi za zimskih mjeseci (npr. u gerdnerijskoj tradiciji). Najčešće ga se prikazuje kao bradatu mušku figuru s jelenjim rogovima, ponekad okruženog jelenima i zmijama. On je simbol muškosti, snage, plodnosti, šuma, života/smrti itd. 

Charge of the Goddess (u prijevodu: Punjenje Božice) - pjesma koju recitira Visoka svećenica (uz pomoć Visokog svećenika) tijekom rituala zvan Drawing Down the Moon (Spuštanje mjeseca). Njegov cilj je zazivanje Božice u tijelo svećenice. Ako se ona ne spusti, svećenica recitira ovu pjesmu time govoreći u ime Božice. Charles Godfrey Leland je zapisao ovaj govor na talijanskome (kojeg je održala slavna Aradia talijanskim vješticama). Prevela ga je na engleski Doreen Valiente. Više informacija u ovom postu.


crna magija - vještice se ne bave crnom magijom. Ovo je miskoncepcija koja je nastala još u srednjem vijeku kada se Crkva htjela riješiti starih običaja i vjera koje su vještice tada intenzivno prakticirale. Optuživši ih da štuju Sotonu, odvratili su puk od njih, ali i pronašli razlog da ih proganjaju (makar one naravno nisu štovale Sotonu jer nisu vjerovale u postojanje Sotone koji je kršćanski princip; isto vrijedi i za danas). Po definiciji bi crna magija bila loša magija, ona koja služi da se nekoga povrijedi. Koncept crne magije već ovdje prestaje imati smisla jer magija, koju se najjednostavnije može definirati kao kontrolu energije (pogledajte pojam "magija"), ne može biti ni dobra ni loša. Takva može biti namjera, ili pak osoba koja izvodi magijski čin. Magija sama po sebi ne može biti ni dobra ni loša, dakle ni crna ni bijela niti roza ni narančasta na zelene točkice. Također, svaka vještica ima moralni kod kojeg se drži, kao što je Vještičja pouka u wicci. Ona nalaže da vještica može raditi što ju je volja dok se god nekome ne šteti. Po ovome, ako vještica prakticira "crnu" magiju, onda ona uopće nije vještica. Ipak, mogućnost postojanja "crnih" magičara/magova nije isključena. Dakle, vještica po samoj definiciji riječi ne može štetiti drugima, iako to ne znači da ne postoje drugi ljudi na svijetu koji koriste magiju u negativne svrhe. Ako želite saznati više o ovoj tematici, predložila bih vam da pročitate post "Magija i wicca".


~ Č , Ć ~

čakra (eng. chakra) - hinduistički koncept koji se odnosi na energetske, a po nekima čak i duhovne centre moći u tijelu. Postoji mnoštvo čakri u tijelu, ali se ističe sedam glavnih: korijenska (prva, nalazi se na dnu kralježnice), sakralna (druga, nalazi se na mjestu genitalija), solarni pleksus (treća, nalazi se nešto poviše sakralne čakre, a ispod pupka), srčana (četvrta, nalazi se na mjestu timusa tj. prsne žlijezde), grlena (peta, nalazi se gdje i štitnjača), treće oko (šesta, nalazi se između obrva), krunska (sedma, nalazi se na tjemenu glave). U wicci se čakre često koriste u liječenju. Smatra se da dobro izbalansirane čakre omogućuju normalno funkcioniranje organizma (na fizičkoj, emocionalnoj i duhovnoj razini). Više informacija možete naći ovdje.


čaranje - pogledajte pojam "bajanje"

čarobnjaštvo (eng. sorcery, /so:rsəri/) - direktno se tiče izvođenja čarolija/bajalica i izrade talismana i amajlija u magijske svrhe. Engleski termin dolazi od latinske riječi sors (genitiv: sortis) što znači sreća/sudbina. Hrvatski termin za korijen ima imenicu čar koja potječe od praslavenske riječi čarъ i znači činiti/spravljati. Ono je blisko narodnoj magiji (često nazvanom i "niskom magijom", eng. low magic). U zapadnoj se tradiciji čarobnjaštvo ne vezuje uz štovanje božanstava. Ovaj se termin razlikuje od termina "vještičarstvo" jer često ima lošije konotacije, makar se ne radi nužno o nečemu lošem. Oboje uključuju magiju (pogledajte termin "magija"), ali se u čarobnjaštvu ona koristi za manipuliranje prirodnim silama kako bi se postiglo nešto. Dakle, osnovna razlika je u ovoj želji za kontroliranjem prirode iza koje mogu stati i dobre i loše namjere. Vještičarstvo isto uključuje magiju (a time i određene aspekte čarobnjaštva), ali ide daleko iznad toga. 

čarolija - pogledajte pojam "bajalica".


~ D ~

dar (eng. offering, /ˈɔːfərɪŋ/) - također se može nazvati i žrtvom koja se prinosi božanstvu/ božanstvima. U paganizmu se ne misli na krvnu žrtvu. Ovo je dar hrane, ili pića koji se daje prije jela bogovima kao znak zahvalnosti za sve što imamo (pogledajte pojmove "žrtva" i "libacija"). Ova se hrana i/ili piće baca u vatru, izlijeva u posebnu posudu, ili na zemlju ovisno o okolnostima. Prinošenje dara je sastavni dio ceremonije hrane i pića (eng. cakes and wine/ale, pogledajte pojam "hrana i piće"). Darovi hrane i pića su prikladni u bilo koje doba godine, iako imaju najjaču simboliku u doba žetve jer je tada najočitije za što se zahvaljujemo (tada smo okruženi sa svih strana urodima zemlje). 

déjà vu (/deža vu/) - francuski pojam koji u prijevodu znači "već viđeno" i koji se koristi u parapsihologiji da bi označio one trenutke u kojima osoba ima dojam da nešto ponovno proživljava tj. da je nešto već prije doživjela/vidjela/čula. Ovaj fenomen je zapravo jako uobičajen. U paganizmu se povezuje s reinkarnacijom (tj. da su se ti događaji zapravo i zbili u nekom prošlom životu te da ih se sjećamo). Osjećaj déjà vua može trajati od par sekunda do minute i nadalje, ali se gotovo nikada ne može odrediti točno kada se prvi put dogodio i je li se uopće zbio u stvarnosti (ponekad se može činiti da ga je osoba prije doživjela u snu pa se onda dovode u pitanje proricateljske sposobnosti snova). 

demoni - suprotno mišljenju većine ljudi današnjice, riječ "demon" označava entitet koji može biti i loš i dobar. Ona potječe od grčke riječi daimon koja nosi isto značenje. Riječ je poprimila negativno konotaciju kada je Crkva proglasila sve paganske entitete i božanstva zlima. Tijekom srednjeg vijeka su vještica bile osuđivane zbog snošaja s demonima koji su ih, uz to, posjećivali na sabatima. Ovo svakako nije istina i smatralo se u potpunosti nemogućim do 12.st., ali je s histerijom inkvizicije sve postalo moguće pa tako i ovo. Čak i neke veoma utjecajne kršćanske ličnosti poput sv. Tome Akvinskog i  sv. Augusitna su vjerovali u postojanje inkubusa (muški demoni koji su seksualno napastovali vještice, ali i druge ljude, u snu) i sukubusa (ženski demoni koji su se jednako podlo ponašali), no oni su ih poistovjećivali s silvanima i faunima iz paganske mitologije. Vještice danas ne vjeruju u demone te ih automatski ne mogu ni štovati. 

deosil - pogledajte pojam "oposuno"

dijanska wicca (eng. Dianic Wicca, /ˈdaiænik ˈwɪkə/) - jedna od tradicija unutar wicce koja je fokusirana isključivo na Božicu i na ženske aspekte božanstva i prirode. Dijanski koveni obično prihvaćaju samo žene, iako neki manje radikalni prihvaćaju i muškarce, ali ti muškarci također trebaju štovati Božicu. Tijekom njihovih rituala se prizivaju isključivo božice i ženske energije. Osnivačica ove tradicije je Zsuzsanna Budapest. Poticaj za osnutak (koji se zbio 1971. godine) je bio pokret feminizma u SADu (koji je također jačao u ovo vrijeme), ali i mađarska revolucija iz 1956. godine. Prvi dijanski koven je nosio naziv po poznatoj američkoj braniteljici ženski prava - Susan B. Anthony. Budapest je tijekom sljedećih 10 godina vodila slavlja ezbata i sabata te inicirala druge žene koje su postajale svećenice ove tradicije. Dva najpoznatija djela koja ujedno predstavljaju ovu tradiciju i koja sadržavaju njezin manifest su The feminist book of lights and shadows te The Holy Book of Women's Mysteries (autorica obaju je sama Z. Budapest). Manifest ove tradicije možete pročitati u Bucklandovoj The Witch Book (pod pojmom "Dianic Wicca"), a više informacija o cjelokupnoj tradiciji možete saznati ovdje.

Divlji lov (eng. the Wild Hunt, /ðə waɪld hʌnt/) - izvorni je teutonski mit iako je pod raznim imenima poznat u raznim zemljama Europe (u Francuskoj kao Chasse MaccabeiChasse Artu, ili Mesnie Hellequin). Radi se zapravo o povorci entiteta te često i bogova/božica po nebu (nešto rjeđe seoskim putevima). Obično se uloga predvodnika daje božici Dijani (iako i ovo ime varira diljem Europe; u Njemačkoj je to Perchta, Berhta, ili Berta; u Francuskoj Abundia i Satia; u Italiji Befana, Befania, ili Epiphania). Često se vjerovalo da vještice lete skupa s ovim entitetima (pogotovo na noći sabata). Divlji lov se prvi put spomenuo u dokumentu Canon Episcopi (pogledajte pojam "Canon Episcopi") koji tumači entitete kao demone. Razvila se i legenda da let ne predvodi Dijana nego sam vrag. Naravno, vještice nisu letjele niti je doslovno postojao ovaj Divlji lov. Zaista se radi o narodnoj priči i mitu koji je definirao reputaciju vještica. Ako vas zanima ova tema, preporučam da pročitate post "Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)"

Djeva (eng. Maiden, /meiden/) - jedan od triju aspekata Trojne Božice uz kojeg se vezuju pojmovi poput djevičanstva, mladosti, nevinosti, potencijala za rast i učenje itd. Njezin simbol je rastući Mjesec. Ovaj se termin koristi i za označavanje mlade žene koja uči da postane Visoka svećenica jednoga dana (u tradicijama wicce gdje se koriste stupnjevi, onda bi bila drugi stupanj i učila bi za postizanje trećega s kojim službeno može postati svećenica i time preuzeti vodstvo nad postojećim kovenom, ili se pak odcijepiti i osnovati vlastiti koven).

Drawing Down the Moon/Sun - pogledajte pojam "Spuštanje Mjeseca/Sunca"

drveće - pošto pagani i wiccani štuju prirodu, oni štuju i drveće. Drveće simbolizira moć prirode i oduvijek se ljudima činilo besmrtnim naspram kratkog ljudskog životnog vijeka. Stabla su se štovala od davnih vremena na razne načine; oltari su se postavljali pred drveće, podizali su se menhiri i drugi oblici megalita koji su predstavljali moćno drveće, a ponekad se i samo drvo graviralo kako bi predstavljalo božanske sile koje se nalaze u njemu. Mnogi drevni narodi poput Egipćana i Perzijanaca su shvaćali drveće kao obitavališta duša i raznih entiteta. Najpoznatiji među štovateljima drveća su svakako druidi koji su posebno cijenili stablo hrasta. U mitologiji se pojavljuju ženska bića odnosno duše koje se vezuju uz drveće kao što su drijade (nimfe šuma i drveća), hamadrijade (nimfe hrastova), melije (nimfe jasena), leuke (nimfe bijele jasike) te epimelijade (nimfe jabuke). Za ovakva se bića vjerovalo da žive u drveću i da umiru tek kada umre i drvo. U Skandinaviji postoje vjerovanja o mahovinom prekrivenim muškarcima i ženama koji žive ispod drveća, u nekim arapskim zemljama se vjeruje da zli duhovi (tzv. jinnovi) žive u drveću (slično je vjerovanje postojalo i u Egiptu) i tako dalje. U Velikoj Britaniji i okolnim zemljama se posebno svetim smatraju drveće hrasta, breze, jasena, gloga, bazge, oskoruše, lijeske i božikovine za koje se vjeruje da imaju moć zaštite od zlih sila. Druidi su čak bili razvili i abecedu i kalendar zasnovane na imenima svetog drveća (možete ih naći ovdje). Naravno, svako drvo ima svoju simboliku te se koristi u različite svrhe. Sukladno ovome, određeno se drveće koristi i za određene magijske postupke. 

duša (eng. spirit, /ˈspɪrɪt/) - iako se najčešće misli na nekakav animirajući princip pojedinca, ili njegovu energiju kada se kaže ova riječ, ona također može označavati i dušu preminule osobe, ili pak božansku suštinu svake osobe. Ponekad se ovom riječju čak nazivaju i različiti entiteti (poput anđela, ili božanstava). Etimološki vuče korijene iz latinske riječi spirare što znači "disati". U ovom smislu se može reći da je duša božanski dah u svakome od nas. Neki duhovni pravci tvrde da samo ljudi imaju dušu, dok drugi smatraju da svako biće posjeduje dušu (pa tako i životinje i biljke). Wiccansko, odnosno općenito pagansko mišljenje je jako animističko (a time se može reći i šamansko) jer većina pagana smatra da sve oko nas ima dušu, pa čak i neživi predmeti (poput kamenja), ili prirodnih pojava (zraka sunca, kiše itd.). 

~ DŽ , Đ ~


~ E ~

elementali - ljudi su od davnina vjerovali u  duše koje se nalazi svugdje oko njih; u kamenju, drveću, rijekama, oblacima itd. One su dobile naziv "elementali" jer su bili podijeljeni u četiri glavne kategorije: elementale vode, vatre, zemlje i zraka. Zamišlja ih se kao bića, ali to nije nužno tako. Tako su silfe elementali vode, salamanderi vatre, undine zraka i gnomovi zemlje. Neki ih ne zamišljaju na razne drukčije načine. U wicci se elementale priziva tijekom otvaranja kruga jer se vjeruje da će stabilizirati ritual i pomoći u magijskim radovima. Neke wiccanske tradicije koje komponiraju elemente ceremonijalne magike u svojim radovima često oslovljavaju elementale kao "Čuvare kula" četiriju strana svijeta tj. kruga (eng. the Guardians of the Watchtowers).

elementi - grčki filozof Empedoklo (5.st.pr.n.e.) je bio prvi koji je iznio teoriju da su sve stvari načinjene od četiri elemente: zraka, vatre, vode i zemlje. Ovo je prihvaćena teoriju među paganima i okultistima i s vremenom je svakome elementu pridodana odgovarajuća strana svijeta prvenstveno u ritualne svrhe (zraku  je istok, vatre jug, vodi zapad, a zemlji sjever). Svaki element ima i svoju simboliku. Tako su zrak i vatra "pozitivni", aktivni u "muški" elementi, dok su zemlja i voda "negativni", pasivni i "ženski" elementi. Elementi su u wicci i vještičarstvu važni jer se njima obavljaju sva posvećivanja i pročišćavanja vezana uz sve oblike rituala, a svaki element ima dugačak niz korespondencija koje se također koriste u magijske svrhe (boje, planete, obredno oruđe, osobine, metale, drago kamenje, astrološke znakove itd.).


evokacija - naredba nekom duhu/biću da se pojavi. Razlikuje se od invokacije koja je pristojni poziv/priziv nekog duha. Invokacije se najčešće koriste u paganizmu dok su evokacije uobičajene u ceremonijalnoj magiji. Evokacije su zapravo jako dugi i umarajući rituali unutar kojih se nekom duhu naređuje da se pojavi unutar svetog prostora koji je obilježen trokutom na tlu i unutar kojeg su ispisana razna imena moći tog duha (tj. imena po kojima je on poznat i kojima ga se može evocirati). Čin evokacije se često smatra opasnim i ne smije uzimati olako. No, ovaj se pojam može koristiti kako bi označio prizivanje neke sile (npr. četiriju elemenata u paganskim ritualima) ali ne s ciljem da ta sila zaposjedne/uđe u osobu koja ju priziva već naprosto da bude nazočna ritualu.

ezbat (eng. Esbath, /ezbəθ/) - uvriježeni naziv za opće sastanke vještica vam sabata (svetkovina koje imaju svoje fiksne datume). Učestalost sastanaka određuje grupa (koja može/ne mora biti koven), ali se preporučuje barem jednom mjesečno i to za vrijeme punog Mjeseca, čime se dobije sveukupno trinaest sastanaka u godini. Puni Mjesec je prikladan zbog njegove veze s Božicom, ali i zbog povijesti; vještice su se u doba progona sastajala pod svjetlom punog Mjeseca kako  ne bi morale nositi svijeće koje bi odale njihovu poziciju. Na ezbatima su uobičajene sljedeće aktivnosti: rasprave, rješavanje problema, planiranje, predavanja, iniciranje, obavljanje magije, gatanje, liječenje, posvećivanje itd. Ezbat je obično intimno druženje isključivo manje skupine (kovena?), dok su sabati svetkovine koje često znaju biti velika slavlja s većim brojem ljudi. Etimološki, ova riječ dolazi od francuskog glatola s'esbattre (zabaviti se). Iako postoji i ovaj aspekt zabave, na sastanku se primarno zahvaljuje bogovima/Bogu/Božici na onome što imamo, a eventualno se može još nešto i zatražiti od njih. Više možete pročitati u ovom postu.

~ F ~

falus - također poznat i kao lingam, je termin koji označava muško spolovilo (najčešće u erekciji). Ovo je simbol plodnosti (ne samo ljudske, fizičke već opće plodnosti koja se može odnositi i na plodnost zemlje itd.). Često ga se prikazuje van proporcija tj. uvećanog kako bi se istaknuo ovaj aspekt. Neka božanstva uz koja se vezivao ovaj simbol su grčki Dioniz i egipatski Oziris. Pagani ne dijele kršćansko mišljenje da je seksualnost prljava, već misle da je ona sveta. Slično su mislili i brojni prije nas što dokazuju špiljski crteži, egipatski hijeroglifi i još mnogi primjeri u Africi, Rimu, Grčkoj, Irskoj, Japanu itd. Kako vještice štuju plodnost, tako se ovaj simbol često pojavljivao (i dan danas se pojavljuje) na vrhovima metli (koje se jahalo kako bi se donijela plodnost poljima), prijapovim štapovima (eng. priapic wand) i na drugim ritualnim predmetima, slikama, kipovima i tako dalje. Ako vas ova tema zanima, preporučujem da pročitate prijašnji post naslovljen "Moćni obred i seksualnost u wicci".

familijari (eng. familiar, /fəmiliər/) - duša pratilac koja najčešće uzima oblik neke životinje (a ponekad i osobe). Tijekom povijesti su poistovjećeni s ljubimcima koje vještice drže uz sebe i koja su utjelovljenje Sotone, ili pak nekog demona koji im pomažu u ostvarivanju zlih namjera. Mit o tome da vještice često prate crne životinje je potekao od priče da je demonima najugodnije zaposjesti tijelo crne životinje. Naravno, ovo su sve čiste besmislice. Smatralo se da europske vještice preferiraju mačke, pse i žabe dok afričke preferiraju sove, šišmiše, hijene itd. U novije dobe neke vještice imaju familijare. Oni su po novom poimanju životinje koje su naprosto po svojoj psihičkoj podešenosti idealne za pomaganje unutar religijskih i magijskih rituala. Između ostalog se vjeruje da oni imaju moć raspoznati i otjerati negativne energije (kako u krugu tako i izvan njega). Više o ovoj temi možete pročitati u knjizi Rosemary Guiley pod pojmom "familiars". 

folklorni plesovi i pjesme - ples i pjesma (bila to poezija, pjesma s glazbenom pratnjom ili dječje pjesmice) česte sadrže mitološke i/ili magijske elemente. Na ovaj se način čuva tradicija bilo koje zemlje. Vjerojatno najpoznatiji folklorni ples s paganskom pozadinom na svijetu su plesovi Morris muškaraca. Svaka zemlja ima svoj fascinantan folklor o kojemu je napisano bezbroj knjiga, stoga ću daljnje istraživanje prepustiti vama.

futhark (/'fuðark/, eng. /'fuðaʳk/) - akronim prvih šest slova anglosaksonske runske abecede. Ova se abeceda koristila u nekim dijelovima Švedske još od 3.st. odakle je došla u Norvešku  a do 5.st. i u Englesku. Originalno se sastojala od 24 slova, no kasnije se broj popeo do 28, a u 9.st. i do 33. U ranoengleskom, riječ "runa" znači misterij/tajna. U wicci se rune rjeđe koriste za pisanje (ponekad za šifriranje), a češće za proricanje, izradu talismana i općenito u magijske svrhe. Više o njima možete pročitati u sekciji o proricanju.  

~ G ~

Gaia (/gaja/) - grčka božica koja simbolizira Zemlju. Stari Grci su na Zemlju gledali kao na Božicu-majku koja sve rađa. Danas je ovo ime simbol paganskog ekološkog stava. Također postoji istoimena teorija koja kaže da su svi organizmi na našoj planeti rasli istovremeno; da smo svi spojeni te da je sama naša planeta jedan veliki organizam. Više o ovoj hipotezi možete saznati na njezinoj službenoj web stranici

Gardner, Gerald Brosueau (/'gardner, 'džerald bru'so/, eng. /ga:ʳdəʳ, ʒerəld brusou/) - rođen 1884., umro 1964.g. Smatra se osnivačem wicce kakvu danas poznajemo. Tijekom života je mnogo putovao i učio koliko je god mogao o duhovnosti od raznih kultura koje je posjećivao. Njegov prvi susret s wiccom je bio preko tzv. New Forest kovena. Svoj vlastiti koven je osnovao 1947. godine. Napisao je mnoštvo knjiga o vještičarstvu, ali i o drugim temama, no najpoznatija je sigurno njegova knjiga sjenki koju je, skupa s Doreen Valiente, izmijenio kako bi bila bolje organizirana i više odgovarala načelima wicce. Zahvaljujući  njemu je nastala prva tradicija wicce nazvana po njemu - gardnerijska tradicija. Više o "ocu wicce" možete pročitati u poviše navedenim knjigama ili u postovima o tradicijama wicce te o povijesti wicce. 

gnomovi - elementali povezani s elementom zemlje (a time i sjevernom stranom svijeta). Ovaj izraz potječe od latinske riječi gnoma što znači znanje. Više informacija pod pojmom "elementali".

grimorij (eng. grimoire, /grimoar/) - ova riječ dolazi od starofrancuske imenice za gramatiku. Danas grimoriji nisu gramatičke knjige, već knjige/teke koje su ispunjene magijskim tekstovima, čarolijama, uputama za izradu talismana itd. Mnogi grimoriji danas imaju veze s Kabalom, a ponekad i s astrologijom. Jedan od najpoznatijih grimorija je onaj kralja Solomona (iako se smatra da je mala šansa da je on zapravo potekao od samoga Solomona, a poznato da je i bio prerađen mnogo puta od nastanka). Vještičja verzija grimorija se naziva "knjiga sjenki" (eng. Book of Shadows).

~ H ~

Handfasting, Handparting (eng. /hændfa:sting/, /hændpa:ʳting/) - ovo su engleski izrazi koji se odnose na wiccanske obrede vjenčanja (Handfasting) i rastave braka (Handparting). Konkretni prijevod ne postoji, no ja bih prevela "Handfasting" kao "vezivanje ruku", a "handparting" kao "rastavljanje ruku". Naime, na obredu vjenčanja se par zakune da će brak trajati dok god i ljubav traje. Upravo ovo omogućuje rastavu kao takvu, makar se ne potiče i većina parova zaista vjeruje u postojanje srodne duše i u odanost partneru. Oba obreda se obavljaju unutar kruga i vode ih Visoka svećenica i Visoki svećenik. Prisutni mogu biti članovi kovena i bilo koji drugi uzvanici koje mladi požele. Poželjno je da se obred vjenčanja obavlja za vrijeme rastućeg mjeseca, a sve ostalo je fleksibilno. Sami nazivi za ove obrede su došli od običaja vezivanja ruku partnera vrpcama određenih boja (najčešće crvene i bijele) kao simbol njihovog zajedništva. Više informacija u ovom postu.

hermetika - religijska filozofija koja je dobila ime po božanstvu Hermesu Trismegistosu (u prijevodu "trostruko veliki Hermes") koji je nastao spajanjem grčkog boga Hermesa s egipatskim Thothom. Ovo novonastalo božanstvo je vladalo nad mudrošću, učenjem i literaturom. Uz to što je religijska filozofija, hermetika uključuje neke aspekte astrologije, magije i alkemije. Imala je utjecaja na razvoj paganizma, a između ostaloga i wicce. Jedna od često istaknutih sličnosti između hermetike i paganske filozofije jest vjerovanje koje skraćeno glasi "kako gore tako dolje, kako dolje tako gore", odnosno da je mikrokozmos na Zemlji ogledalo makrokozmosa nebesa (ovo je ujedno i temelj astrologije i alkemije).


High Magic's Aid - roman kojeg je napisao Gerald Gardner pod pseudonimom Scire. Slobodni prijevod bi otprilike glaso "Pomoć visoke magije" (no knjiga nije prevedena na hrvatski). Gardner ju je napisao kako bi predstavio vještičarstvo javnosti i pokazao da ono i dalje postoji, no njegov tadašnji koven ( tzv. New Forest koven, ujedno i prvi u kojeg je bio iniciran) te njegova Visoka svećenica Dorothy Clutterbuck mu nisu dali da objavi njihove privatne rituale, podatke itd. nego isključivo pod krinkom romana pošto su u to doba još postojali neki zakoni protiv vještičarstva. Knjiga govori o trojici budućih ceremonijalnih magičara koji traže vješticu od Wande kako bi im posvetila ritualni pribor. Radnja se odvija u Engleskoj u 13.st. i mnogo govori o stavu srednjovjekovne kršćanske Crkve prema magiji i vještičarstvu. Rituali izneseni u knjizi su blago modificirani originalni rituali Gardnerovog kovena, a čak i ceremonijalno magijski postupci su točno navedeni po engleskom prijevodu knjige The Greater Key of Solomon. Ovo je jedna od prvih knjiga koja je ispravno predstavila wiccu, i to u pozitivnom svjetlu. Ovo je također prva knjiga o vještičarstvu napisana od strane jedne vještice. Ako ju želite pročitati, knjigu možete preuzeti ovdje.

hokus pokus (eng. hocus pocus, /həʊkəs ˈpəʊkəs/) - danas se ove riječi koriste u gotovo isključivo u mađioničarstvu i suprotno mišljenju velikog broja ljudi, nemaju veze s vještičarstvom i magijom niti se koriste u te svrhe. Od kada su poznati korijeni ovog izraza, on ima veze s obmanama (u smislu da se koristio za odvlačenje pozornosti kako bi se nešto drugo sakrilo od promatrača). Smatra se da je mogao nastati iz imena mitološkog magičara/demona Ochusa Bochusa koji nam je poznat iz nordijske mitologije. No ova tvrdnja nije potvrđena. Drugi potencijalni izvor ovog izraza jest latinska fraza"hoc est corpus" (ovo je tijelo) koju izgovaraju rimokatolički svećenici prilikom transubstancijacije (pretvaranja kruha i vina u euharistiju tj. tijelo i krv Kristovu).

Horusovo oko (eng. the Eye of Horus) - česti simbol u paganskim krugovima koji predstavlja Božje oko. Potječe iz Egipta gdje je poznat kao udjat. Vjeruje se da ima moć zaštiti nositelja od zla. Originalno je bio pečat/sigil koji se stavljao na talismane, religijski nakit, sarkofage i druge pogrebne predmete. Također su se brodovi oslikavali ovim simbolom koji ih je treba voditi. Vještice u novije doba koriste ovaj simbol kao talisman, ali i kao simbol za treće oko. Vizualni primjer ovog simbola možete naći ovdje.

hrana i piće (eng. cakes and wine ili cakes and ale) - dio rituala kojim se nazdravlja bogovima i zahvaljuje na svemu što imamo. Obično se obavlja pri kraju rituala kako bi se praktičar uzemljio unoseći hranu u sebe (više o ovome u postovima "Forma rituala" i "Ritual zatvaranja"). Ako se išta od hrane/pića može napraviti kući, tim bolje, ali kupljene namirnice također mogu poslužiti. Hranu se obično postavlja na pliticu ili direktno na pentakl, dok se piće drži u kaležu. Tradicionalno piće je (kako kaže i engleski naziv) vino, ali ponekad i pivo. Ovisno o prigodi će se naći i druge vrste alkoholnih pića, makar se svako alkoholno piće može zamijeniti bezalkoholnim (npr. sok od grožđa može zamijeniti vino itd.). Prije konzumiranja, hranu i piće je potrebno posvetiti i pročistiti. Potom se dio izlije/odreže i ostavi sa strane kao simbolična žrtva bogovima. Tek tada ih konzumiraju svećenik i svećenica i potom ostatak kovena (ili samo praktičar ako jedna osoba izvodi ritual). Više o ovome možete pročitati u poviše navedenim postovima, a recepte i uopće ideje za hranu i piće možete pronaći u sekciji "Sabati" (za svaki sabat je posebno predloženo nekoliko jela/pića) te u vještičjoj kuharici.

~ I ~

Imbolc (/'imbolk/, eng. /'immolg/) - jedan od osam sabata koji pada na 2. veljače i označava središnju točku zime. Ljudi su u iščekivanju dolaska proljeća i plodnog razdoblja (prvenstveno Beltanea) pa je postojao običaj paljenja vatre na brdima kao simbol pomaganja Bogu da prođe kroz to mračno razdoblje. Kršćanska crkva je usvojila ovaj blagdan i preimenovala ga u Svijećnicu (eng. Candlemas). Ovaj blagdan je svakako povezan sa sezonom janjenja i s božicom Brigdhid koja je božica plodnosti. Uz plodnost, ovaj dan sa sobom donosi priliku za nove početke pa se u wicci i ovaj aspekt blagdana slavi. Više informacija o ovom sabatu možete pročitati u ovom postu.

incens (eng. incense) - pogledajte pojam "kȃd", etimologija: lat. incensum = nešto izgoreno/što gori.

inicijacija - riječ dolazi od latinskog glagola initiare ("početi, potjecati iz čega"), oko 1600.g. poprima značenje koje ima danas (nekoga uvesti u novu praksu/sustav). Iako se ona razlikuje od tradicije do tradicije u wicci, svima su zajednički: izazov, prisega tajnosti (iako se ovo danas rijetko radi u praksi), otkrivanje određenih saznanja novopridošlici i simbolična smrt istoga popraćena ponovnim rođenjem (tzv. palingeneza). Bit inicijacije je donijeti svjesnu promjenu u religijskom i društvenom statusu osobe koja biva inicirana. Neopaganizam se razlikuje od drevnih kultura po tome što se tada postajalo sljedbenikom vjere isključivo inicijacijom, dok je u moderno doba prihvaćena i tzv. samoinicijacija.


inkvizicija - iako je inkvizicija kao takva započela u 12. stoljeću, tek je 1234.g. papa Grgur IX prihvatio teoriju sv. Augustina (354.-430.g.) u kojoj kaže da su ne samo svi pagani, već i Židovi, heretici i šizmatici osuđeni na vječnu vatru koju će im pripremiti vrag i njegovi anđeli. Ovu su teoriju kasnije razvili poznati inkvizitori poput Nickolasa Eymerica i Tome Akvinskog. Papinska inkvizicija kao takva je nastala između 1227. i 1233. godine. Prvo spaljivanje na lomači se dogodilo 1275. godine u Toulouseu u Francuskoj. Tijekom inkvizicije je nastala većina mitova koja okružuje vještice danas (od toga da se okupljaju na crnim misama, pa do jahanja metle; naravno da su to sve izmišljotine ili, u najmanju ruku kao što je u slučaju priče s metlom, prenapuhane priče i dokazi nesporazuma). U većini zemalja su se vještice spaljivale na lomači, dok je u Engleskoj bilo prihvaćeno vješanje. No, zajedničko je svim zemljama bilo mučenje koje bi se izvodilo na optuženiku dok ne bi priznao svoja "krivična djela". Ta krivična djela su često bila izmišljena, a optuženik krivo optužen (ljubomorni susjedi su optuživali jedni druge, moćne ljude se optuživalo da bi se moglo zaplijeniti njihovo bogatstvo, muškarci su optuživali žene koje nisu htjele spavati s njima itd.). Teško je odrediti koliko je ljudi stradalo spaljivanjem na lomači; procjene variraju od 500 000 pa sve do 9 milijuna (što je ipak malo pretjerano). No, postoje dokumenti u kojima se pojedinačni inkvizitori hvale o tome koliko su spaljivanja uzrokovali (Bartolomeo Spina - sviše od 1000 ljudi tijekom samo 1523. godine, Nicholas Remy - 900 ljudi u deset godina itd.). Zadnje smrtne kazne su provedene u različita doba u različitim zemljama (1717.g. u Engleskoj, 1727.g. u Škotskoj itd.). Vještice danas gledaju na inkviziciju kao na period pun nepravednih optužbi i bespotrebnih smrti koje su bile dokaz vjerske netolerancije, ljudske ljubomore i frustracija. Više o progonima vještica i ukidanju zakona o vještičarstvu možete pročitati u ovom postu.

invokacija - često se miješa s pojmom evokacije. Invokacija je zaziv/priziv (tj. pristojni poziv) nekog duhovnog bića/božanstva da se pridruži ono što se odvija unutar kruga. Evokacije se obavljaju u ceremonijalnoj magiji i zapravo su naredbe nekom duhovnom entitetu da se pojavi unutar ceremonijalnog prostora koji ima oblik trokuta (iako postoje i druga tumačenja, pogledajte pojam "evokacija"). Invokacije obično piše svaki pojedinac za sebe i smatra se da su potentnije ako prate neki ritam i ako su napisane u rimi. Drugo tumačenje kaže da je invokacija priziv božanske energije pri čemu se ona stapa s osobom koja priziva (tj. osoba ju uziva u sebe). U paganizmu se najčešće invociraju božanstva, makar neki invociraju i četiri elementa umjesto da ih evociraju. Vrijedi napomenuti da invokacija u paganizmu nije isto što i opsjednutost u katolicizmu (pri čemu se egzorcizam smatra potrebnim). Ovo je svojevoljno prizivanje nekog božanstva u svoje tijelo kako bi postali Jedno s njim.

~ J ~

Jakov I. (kralj Engleske) / Jakov VI. (kralje Škotske) - Jakov je postao kralj Engleske 1603.g. i bio opsjednut vještičarstvom i demonologijom te napisao traktat o tim temama. Također je bio veliki pokrovitelj lovaca na vještice i izdao treći Zakon o vješticama 1604.g. koji je nalagao da se osobu treba poslati na vješala već nakon prve sumnje da se bavi vještičarstvom (više o Zakonima o vještičarstvu u ovom postu). Imao je fobiju od vještica a poznat je i po tome što je Bibliju preveo s latinskog na engleski. Upravo se ova verzija Biblije najlošije odnosi prema vješticama. Kralj Jakov (eng. James) je u svojoj verziji Biblije nazvao vješticom bilo kojom ženom koja je imala veze s duhovnošću i iskrivio mnogo originalnih dijelova. Za više informacija o ovom prijevodu, pogledajte str. 44-46 u The Witch Book.

jesenski ekvinocij (poznat kao Mabon, /meibon/)- ovo je jedan od glavnih osam sabata koji se slavi otprilike 21. rujna (ovisno o položaju Sunca). Ovo je vrijeme posljednje žetve kojom se pripremamo za nadolazeću zimu. Na ovaj se dan posebno štuju Demetra i Perzefona kao božice plodnosti i poljoprivrede (između ostalog) i obraća se pažnja na mit o otmici Perzefone. U skoro svim tradicijama wicce postoje slični mitovi koji uključuju božicin odlazak u podzemni svijet kao simbol nadolazeće uspavanosti zemlje za zimskih mjeseci. Ovo je također vrijeme za iskazivanje zahvalnosti na hrani koju imamo i sakupljanje konačnih plodova našeg truda. Više informacija o ovom sabatu možete naći ovdje.



~ K ~

kȃd - miris koji dolazi od paljenja određenih smola, cvjetova, kora drveća, korijenja, sjemenki, ili trava općenito. Paljenje incensa je dio magijske i ritualne prakse već tisućama godina. Originalno se ovaj termin koristio samo za tamjan (smola drva iz roda Boswellia koje raste od Azije do Afrike), no danas se ovaj termin koristi za bilo koju substancu koja se pali i širi mirise. Uz kȃd se vezuje vjerovanje da dim spaljenih biljaka nosi molitve božanstvima. Kađenje (proces paljenja kȃdi) se prvo pojavio u Egiptu odakle je došao do Grčke i Rima (gdje postaje popularna i općeprihvaćena upotreba tamjana). Ovaj je običaj dospio u kršćansku praksu tek u 5.st. iako se prakticirao u judaizmu još od 7.st.pr.Kr. Pagani vole incens koristiti u ritualima jer stvara ugodnu atmosferu i (ako ga ne palite svaki dan), šalje psihološke poruke da se radi o posebnoj prilici, a ne nečemu svakodnevnom, što samo po sebi ima psihofizički učinak na praktičara. U paganskoj praksi se kȃdi koriste za mnogo toga: pročišćavanje kruga, pročišćavanje predmeta, predstavljanje elementa zraka i tako dalje. Danas ih se može kupiti u raznim oblicima (štapićima, stošcima, prahu itd.) i raznih mirisa. Neki pak preferiraju raditi sami mirisne štapiće vezujući biljke i ostavljajući ih da se osuše, ili naprosto pale sušene biljke na ugljenu (ili čak bez ičega).

kadionica (eng. censer, /ˈsensər/) - dio ritualnog pribora koji služi za paljenje kȃdi zbog čega je u paganskoj praksi povezan s elementom zraka. U Crkvenoj praksi je poprimio naziv "turibul" (eng. thurible). Radi se o metalnom predmetu koji se često vješa o lance. U njemu gori ugljen (često posebna vrsta namijenjena baš za kȃdi) na kojeg se postavlja mirisna tvar koja potom izgara. Miris izlazi kroz rupe na samoj kadionici. Njihanjem kadionice se potiče brže izgaranje ugljena i bolje raspršivanje mirisa. Upotreba kadionica je bila prisutna i u starom Egiptu gdje su one zapravo bile male zdjele s ručkama, ali i u Grčkoj i Rimu. I u ranoj židovskoj praksi je poznata uporaba kadionica koje su sličile egipatskima (iako su malo više podsjećale na kutlače). Kadionica se upotrebljava u wicci prilikom posvećivanja i pročišćavanja prostora za ritual na početku svakog slavlja, ali i za pročišćavanje i posvećivanje bilo kojeg komada ritualnog oruđa kojeg se uvodi u praksu.

kađenje (eng. smudging, /smʌdʒiŋ/) - proces paljenja mirisnih tvari (biljaka) te pročišćavanje prostora njihovim dimom. U paganizmu je češća praksa pročišćavanja vodom (koja je prethodno pročišćena solju), no kađenje je u posljednje vrijeme uz navedenu tehniku također postala učestala praksa. Kađenje potječe od američkih domorodaca  koji obično pale jednu ili više biljaka. Najučestalije su: kadulja, slatka trava (lat. Hierochloe odorata), iđirot, kora crvene vrbe, kora cvjetnog drijena (lat. Cornus florida), cedrove iglice i kora te duhan. Biljke se ili samelju, ili sitno narežu te zapale u zdjelici, ili na tanjuru (ili zapravo bilo kakvoj relativno ravnoj i otvorenoj posudi). Dim biljke/biljaka se potom zamahuje prema osobi/predmetu kojeg se želi pročistiti pomoću perja. Pagani najčešće koriste kadulju, slatku travu i lavandu. No, u suštini je svaka biljka koja lijepo miriše kada se zapali prikladna za kađenje. Još jedna učestala praksa je pravljenje štapića za kađenje koji olakšavaju cijelu proceduru jer nije potrebno imati perje niti zamahivati ičim kako bi se dim rasprostranio. Za više informacija o ovome, pogledajte pojam "štapići za kađenje".

kalež - sveti predmet u kojemu stoji vino (ili drugo obredno piće) za vrijeme paganskih rituala. Ovo je simbol ženske energije i Božice Majke te energije vode (bilo koji objekt koji služi za čuvanje/držanje nečega i koji je povezan s vodom je njezin simbol). Na engleskom se rabe dva izraza za ovaj predmet: chalice i goblet, od čega je prvi manje omiljen jer je češće povezan s kršćanskom praksom. U nekim se tradicijama pije iz roga umjesto kaleža (npr. u saksonskoj wicci).

kanaliziranje - odnosi se na kanaliziranje tj. usmjeravanje energije tijekom rituala s nekim ciljem. To može biti energija grupe, pojedinca, a čak i božanstva. Tako za vrijeme rituala u wicci, Visoki svećenik ili Visoka svećenica mogu kanalizirati Boga, ili Božicu (svećenik kanalizira Božicu u svećenicu, a ona kanalizira Boga u svećenika; ovi se rituali nazivaju Spuštanje Mjeseca/Sunca - pogledajte ovaj pojam za više informacija). U slučaju kanaliziranja božanstava se zapravo radi o vrsti invokacije tj. zazivanju božanstva u tijelo osobe. Kada se kanalizira energija grupe, ili pojedinca, onda je važno imati određenu namjeru, cilj i koncentrirati se na smjer i način kanaliziranja. Kod radova u grupi treba voditi računa da svačija namjera, vizualizacija i cilj trebaju biti isti.

karma - sama riječ znači "akcija" ili "djelovanje", a u budizmu i hinduizmu se svodi otprilike na izreku "kako siješ tako ćeš i žeti". Ovaj koncept se prema navedenim sistemima vjerovanja uklapa u sustav reinkarnacije na način da se osobi vrati ono što je radila u jednom životu tek u sljedećem životu (bilo to dobro ili loše). Način na koji wicca uklapa karmu u svoja vjerovanja se razlikuje po tome što se karma osjeća odmah u ovom životu. Ovo automatski ima veze s Vještičjom poukom i trostrukim pravilom (uvriježeno pravilo u wicci koje kaže da će se triput vratiti što god napraviš). Sukladno ovome, koncepti reinkarnacije se razlikuju; u budizmu i hinduizmu se reinkarniramo dok ne ispravimo sva zla koje smo učinili tijekom svih života dok se u vještičarstvu vjeruje da se reinkarniramo dok god trebamo nešto novo naučiti (tj. cilj reinkarnacije je u ovom kontekstu učenje i iskustvo). Također, po vještičjem shvaćanju, inkarnacije (tj. životi) ne ovise jedni o drugima dok su u budizmu i hinduizmu sve inkarnacije neminovno povezane. 

kletva - pogledajte pojam "prokletstvo"

Knjiga sjenki (eng. Book of Shadows, /bʊk əv ˈʃædəʊz/) - knjiga/teka u kojoj se drže zabilješke o vještičarstvu i sažeci prikupljenog znanja. Ovo je relativno novi pojam pošto se vještičarstvo prenosilo uglavnom usmenim putem. Uopće pisanje o vještičarstvu vuče korijene iz srednjeg vijeka. Neki smatraju da je još i tada nastao ovaj pojam jer su se vještice trebale skrivati tijekom srednjeg vijeka "u sjeni". Doreen Valiente tvrdi da je naziv došao od istoimenoga starog priručnika na sanskrtu koji govori o tehnici proricanja prema duljini sjene osobe. Ako su se takve knjige koristile u srednjem vijeku, onda je postojala samo jednu po kovenu (njezino posjedovanje je značilo sigurnu smrt osobe u vrijeme progona vještica i nije se smjelo dovoditi u pitanje toliki broj života). S vremenom je svaka vještica počela pisati svoju Knjigu sjenki (često nadopunjujući ovakve grupne). Ovaj se običaj održao do danas pa tako u slučaju kovena obično postoji samo jedna Knjiga sjenki koju drže Visoka svećenica i/ili Visoki svećenik, a u slučaju "samotnjaka", svaka osoba ima svoju. U kovenskim Knjigama sjenki se obično čuvaju rituali inicijacije, grupni obredi (sabati i ezbati), povijest tog kovena, nekakvi moralni naputci, etički kodeksi i slično skupa sa svim ostalim relevantnim materijalom. Gotovo se u svim Knjigama sjenki može naći i strane posvećene travarstvu, proricanju, energetskom liječenju, astrologiji, bajalicama (i magiji uopće), obrednim plesovima, pjesmama i pojalicama (eng. chants) itd. Uglavnom se smatra da Knjiga sjenki treba biti ručno napisana jer se time unosi energija korisnika u nju (a ona time postaje moćnija, važnija, osobnija i magijski potentnija). Ovo se "pravilo" prilično izmijenilo u novijem, tehnološki uznapredovalom vremenu. Obično na naslovnici stoji natpis "Ovo je Knjiga sjenki vještice ____", a često je i ukrašena nekim crtežom (najčešće pentagram, ili drugi simbol vještičarstva, ili pak osobnim simbolom vještice). Neki preferiraju pisati normalno, dok drugi koriste šifre i tajne abecede kako bi tajne ove knjige zadržali za sebe (ili samo za one koji su u mogućnosti pročitati taj alfabet). Neki preferiraju ukrašavati svaku stranicu i pisati krasopisom, dok će kod drugih Knjiga sjenki biti vrlo minimalistična. Ne postoje pravila oko ovoga niti oko izgleda korica Knjige sjenki, a i sadržaj će varirati od pojedinca do pojedinca, od kovena do kovena i od tradicije do tradicije. Više o povijesti, ulozi i izradi Knjige sjenki možete pročitati ovdje.

kolo godine - u wicci se ovaj termin koristi za proces izmjena godišnjih doba. "Prečke" kola čine veći/poljoprivredni sabati (Imbolc, Beltane, Lughnasadh, Samhain) i manji/solarni sabati (ravnodnevnice i suncostaji tj. Yule, Ostara, Litha i Mabon). Ovo je simbol protoka godine i životnih ciklusa (života-smrti, razdoblja u životu itd.). Postoje tradicije koje prate nešto drukčije kolo godine, no ono je priznato u većini tradiciji u nekom obliku. Pojednostavnjeni prikaz ovog simbola možete naći ovdje. Za više informacijama o sabatima koji čine kolo godine, pogledajte sekciju "Sabati".

kotao - u paganskim tradicijama je simbol svega što je ženstveno/žensko, a ponajprije Božicine maternice. Plodnost je bila očita simbolika predmeta u kojemu se pripremala hrana koja je svima omogućavala život. U Babilonu su se u kotlovima vršile ritualne kupke koje su služile za pročišćavanje i same po sebi bile čin ponovnog rađanja. Po svom kotlu je sigurno najpoznatija keltska božica Cerridwen (Božica-Majka i božica plodnosti) koja ga je koristila za spravljanje napitaka koji je imao moć podariti čovjeka mudrošću i inspiracijom. Kotao se koristi za ritualne, ali i praktične svrhe; od držanja ukrasa za ritual pa sve do kuhanja zajedničkog objeda za proslavu jednog od blagdana.


koven - na engleskome coven dolazi od engleskog glagola to convene što znači "sakupiti se". Moguće je da potječe od ranije engleske riječi covent koja se odnosila i na nevještičje skupine, ili općenito na broj ljudi manji od trinaest. Ovo je postao uvriježen naziv za skupinu vještica (najčešće manju koja se skuplja na redovnoj bazi). Većina članova ovo shvaća kao produžetak obitelji. Sama riječ koven je po prvi put spomenuta 1662.g. za vrijeme suđenja Škotkinje Issobel Gowdie koja je ujedno i istaknula da je trinaest idealni broj članova u kovena (no, ovo nije bio prvi put da se skupina vještice uopće spominjala, već samo prvi put da ih se nazvalo kovenom; a broj trinaest se spominjao još u 15.st. kao idealan broj članova). Naravno, i danas i prije je broj članova znatno varirao ovisno o uvjetima u kojima se radilo i broju zainteresiranih u okolici. Tradicionalno se rituali obavljaju u krugu promjera 9 stopa (cca. 2.7m) u  kojeg se relativno udobno može smjestiti trinaest ljudi (sve preko stvara gužvu). Također, manji broj članova rezultira u većoj bliskosti koja je poželjna za ikoje magijske radove (iako su velike skupine odlične za slavlje sabata). Koven uglavnom vode Visoki svećenik i Visoka svećenica. Poznato je da su vještice postojale i prije kovena, ali da su radile samostalno. No, pojavom progona vještica je moguće da su se ljudi počeli okupljati u kovene zbog sigurnosti u većim brojkama. Svaki koven je autonoman; ne postoji jedni glavni vođa za sve kovene već svaki funkcionira zasebno. Moguća je jedino suradnja među kovenima (pogotovo između onih koji su se odcijepili od nekog "centralnog" kovena koji se onda naziva maticom/matičnim kovenom eng. Mother Coven). Koveni se obično sastaju jednom mjesečno (za vrijeme punog Mjeseca, iako je moguće i češće) te za svaki sabat. Obično se samim članstvom pokušava postići balans među članovima tako da koven sačinjava jednako broj muškaraca i žena (iako to nije uvijek moguće niti nužno za funkcioniranje rada). Na sabatima koven isključivo slavi božanstva i prirodu (što je osnovni cilj njihovog okupljanja), a svi ostali radovi (magija, liječenje, proricanje, inicijacije, predavanja, radionice itd.) su namijenjeni za ezbate (tj. "redovna slavlja" koja se obično održavaju za vrijeme punog Mjeseca). Nešto više o odnosima samotnjaka i kovena možete pročitati ovdje.

Kraljica sabata (eng. Queen of the Sabbat/kwiːn əv ðə sæbət/) - ovu titulu nosi Visoka svećenica koja vodi više kovena. Iako neki svojataju titulu "kraljice vještica", takva jedna osoba ne postoji. Zapravo svaka Visoka svećenica (dakle ženska osoba inicirana u treći stupanj koja vodi koven) ima priliku postati Kraljicom sabata. Ona može dobiti ovu titulu čim se barem jedan član iz njezinog kovena odcijepi kako bi osnovao vlastiti koven (ta osoba isto tradicionalno treba biti inicirana u treći stupanj). Član dotične Visoke svećenice tada postaje matični koven iz kojeg se drugi granaju. Kraljica sabata nastavlja voditi svoj koven kao što je bilo i prije, ali ujedno treba pružati pomoć i matičnom kovenu ako bude potrebno. Tradicionalno se Kraljicu sabata može prepoznati po onome što nosi - srebrnu krunu (obično je samo srebrna traka s prikazom trostrukog Mjeseca sprijeda koji je također od srebra) te podvezicu (obično od zelene zmijske kože obrubljen plavom svilom; na njemu se nalazi jedna veća srebrna kopča koja predstavlja matični koven i onoliko manjih kopči koliko se kovena razvilo iz njega). Ipak, neki koveni odstupaju od ove sheme pa je dopušteno svim ženskim članicama da nose krunu ako žele. Ova dva komada odjeće su dodatak uobičajenom nakitu Visoke svećenice tj. narukvici i ogrlici. Kada Visoka svećenica zaradi titulu Kraljice sabata, njezin Visoki svećenik ujedno dobiva titulu Magusa. 

križ - latinski križ nije jedina vrsta križa poznata čovječanstvu. Zapravo je najraniji poznati oblik križa tzv. grčki križ, odnosno jednakokračni križ (simbol +). Ovakav je križ prvotno bio simbol Sunca, a time i božanstava Sunca. Automatski je bio simbol svjetla pa je s vremenom poprimio apotropejska svojstva. Postoje osnovna četiri tipa križa: crux quadrata (prije spomenuti grčki križ), crux immissa (latinski križ s nejednakim krakovima; okomiti je dulji, a horizontalni kraći), crux commissa (tau križ, sličan latinskom križu iako ga se najbliže može opisati tako da nalikuje slovu T; zapravo je trokračni križ) te crux decussata (Andrijin križ s dijagonalnim krakovima, tj. nalik je slovu X). Još jedna poznata vrsta križa je tzv. egipatski križ tj. ankh (crux ansata, pogledajte pojam "ankh" za više informacija). Keltski križ je jako popularan među paganima, a radi se o grčkom/latinskom križu s kružnicom oko sjecišta krakova. U svijetu je gotovo svima poznata i svastika (crux gamita). Vještice i pagani uglavnom preferiraju grčki križ, njegovu modifikaciju u obliku keltskog križa te ankh, iako im je uglavnom omiljeni simbol upravo pentagram (pogledajte pojam "pentagram"). 

krug - obredni prostor nije fiksan u paganizmu kao što je to slučaj u većini duhovnih praksi; svaki paganin može podignuti posvećeni prostor tj. sveti krug bilo gdje u bilo kojem datom trenutku. Obredni krug se jednako lako raspusti kao što se i podigne, a prostor unutar njega se smatra svetim za trajanja rituala. Izabrana je forma kruga zbog simbolike ovog geometrijskog oblika, ali i njegove povijesti. U antičkom bi se rimu smatralo stranog ambasadora zaštićenim ako bi oko sebe nacrtao krug (pa makar bio fizički nevidljiv) te ga se u tom svetom prostoru nije smjelo napasti. Babilonci su brašnom crtali krug oko kreveta bolesnika kako bi ga zaštitili od zlih duhova. Srednjovjekovni židovi su imali običaj crtati krug oko kreveta rodilje također kako bi je zaštitili od zlih energija, a diljem Europe postoje brojni kružni prostori načinjeni od kamenja koji su nam danas poznati kao megaliti (npr. Stonehenge). Krug općenito predstavlja cikluse (prirodne; Sunčeve, Mjesečeve, zemljine, godišnjih doba, životne itd.), a često ga se smatralo najsavršenijim geometrijskim oblikom zbog čega ga se povezalo s božanskim. Krug je stoga u paganizmu prostor gdje se može direktno stupiti u kontakt s višim energijama i često ga se naziva prostorom "između svjetova". Krug je namijenjen za izvođenje rituala, bilo magijskih, ili devocijskih (tj. religioznih). U paganizmu je tradicionalna širina kruga 9 stopa (pogledajte pojmove "koven" i "užad" za dodatna objašnjenja), iako može biti veći, ili manji ovisno o broju ljudi koji prisustvuju ritualu, ali i o razlogu zbog kojeg se krug podiže. Razlog podizanja kruga je da se prostor održi svetim, tj. da se zle energije zadrže vani, a pozitivne energije unutra (tj. da se bilo koje energije koje su podignute za vrijeme rituala zadrže unutar granica kruga). Podizanje kruga je proces koji započinje fizičkim označavanjem kruga tj. njegovog oboda (kredom, konopcem, kamenjem itd. no ovaj korak se često preskače ako obred izvodi samo jedna osoba). Slijedi praćenje ove linije athaméom/mačem (što obavljaju svećenik/svećenica) i/ili čišćenjem prostora metlom. Ovu crtu se onda pročisti četirima elementima (vodom koja je prethodno posvećena solju, incensom i prolaskom sa svijećom po krugu makar se ovo posljednje ponekad izostavi). Potom se krug energetski podiže vizualizacijama te je prostor spreman za rad. Svo kretanje u krugu se obavlja oposun (eng. deosil tj. u smjeru kazaljke na satu). Često se na četiri strane svijeta stave svijeće kako bi se označilo gdje se što treba obavljati. Pojam "krug" je postao sinonim za bilo koji sastanak pošto se paganski obredi uvijek održavaju unutar kruga. Za više informacija o tome što se radi u krugu, kako se krug podiže i druge teme srodne ovoj, možete pogledati sekciju "Rituali", a posebice postove "Forma rituala", "Ritual otvaranja" i "Ritual zatvaranja".

kule stražara (eng. watchtowers, /ˈwɑːtʃˌtaʊrz/) - spomenuti stražari se mogu nazivati i čuvari, no to ovisi o prijevodu engleskog pojma "guardians". Smatra se da ove kule štite ritualni krug. Postoje ih četiri i povezane su sa stranama svijeta. Dakle, to su simboličke, eterične strukture koje se podigne/prizove tijekom rituala kako bi štitile krug od ikakvih negativnih energija/sila. Obred podizanja i posvećivanja kruga uključuje zazivanje čuvara/stražara koji stoje na ovim kulama. I čuvara ima četiri i nazvani su opet po smjeru kojeg štite ili po elementu koji je vezan uz taj smjer; tako se može govoriti o čuvarima istoka/zraka, čuvarima juga/vatre, čuvarima zapada/vode i čuvarima sjevera/zemlje. Više o čuvarima/stražarima možete pročitati ovdje.

kundalini - pojam poznati u mnogim okultnim područjima i koji je usko vezan uz čakre. Kundalini je mirujuća energija unutar svakog  ljudskog bića. Zamišljaju se kao zmiju koja se proteže duž kralježnice (tj. od dna kralježnice do tjemena glave). Proces pobuđivanja kundalinija se stoga često naziva "buđenje vatrene zmije". Smatra se da ju se može pobuditi određenim praksama joge, ili nekim okultnim tehnikama pri čemu se zmija, koja je do tada spavala na dnu kralježnice, počinje uspinjati uz kralježnicu do tjemena glave time aktivirajući sve čakre kroz koje prolazi. Pagani i vještice se često koriste ovom metodom kako bi se pripremili za neke magijske radove jer se smatra da pobuđivanje kundalinija započinje proces strujanja energije kroz tijelo (koju se kasnije šalje ka nekom cilju u sklopu magijskog rada), ali i jer pospješuje psihičke sposobnosti praktičara.


~ L ~

libacija - žrtva ljevanica koja služi kao dar bogovima. Ovaj običaj je postojao i u antičkim kulturama te je preživio do dan danas. U paganizmu se žrtva ljevanica često prinosi tijekom rituala hrane i pića pri čemu se prvi gutljaj pića prolijeva na tlo/u vatru/u kotao (ili u zdjelu ljevanicu ako se ritual izvodi negdje zatvoreno) umjesto da ga se popije. Više informacija pod pojmom "žrtva".

liječenje - vještičarstvo vuče korijenje iz onih starih seoskih mudraca (što muških, što ženskih) koji su specijalizirali u liječenju. Neke vještice se i danas bave starim metodama koje su koristili i ovi naši preci, a to su liječenje biljem i liječenje polaganjem ruku (vrsta bioenergetskog liječenja). Svakako, prije liječenja, svaka će vještica pitati dopuštenje od oboljele osobe jer svaka osoba ima pravo na slobodnu volju i izbor; nasilno liječenje bi bilo oduzimanje ovog prava i nipošto nije u skladu s paganskom etikom. Liječenje se može vršiti samo polaganjem ruku i kontrolom energije koja se odašilje (pomoću vizualizacija boja, slika, kontrole čakri...), ali i pomoću kristala, svijeća, aromaterapeutskih metoda i tako dalje. Moguće je liječiti na daljinu iako se preporuča direktan kontakt.

lingam - indijski termin za muški spolni organ (u erekciji), a samim time i simbol muške plodnosti, Lingam je kao simbol povezan s rimskim bogom Prijapom (muškim božanstvom plodnosti). Rimljani su običavali nositi prikaz Prijapovog lingama kao talisman (koji se tada nazivao Fascinus). U Rimu i Grčkoj je postojao običaj postavljanja lingama na grob, što je simboliziralo vječni život i svojevrsni prkos prema smrti. U paganskoj ritualnoj praksi, štap i athamé su preuzeli simboliku lingama (a kalež yonija), što je vidljivo u rituali posvećivanja hrane i piće pri čemu svećenik spušta vrh athaméa u piće (dakle athamé simbolizira muško spolovilo, kalež žensko, a sami ovaj čin njihovo sjedinjenje). Drugi ogledi lingama u vještičarstvu se nalaze u prijapovom štapu (štap koji je oblikovan kao falus, ili asocira na falus) i u metlama (gdje drška predstavlja muško spolovilo, a često je i oblikovana da podsjeća na njega, a grane u koje je umetnut štap žensko spolovilo).

Litha (eng. /'liθə/) - jedan od osam vještičjih Sabata, ili još preciznije, jedan od četiriju sunčevih (ili "manjih") Sabata. Datum na kojega se slavi je uglavnom 21. lipnja, dakle radi se o ljetnom suncostaju. Ovaj je dan bio vatreni festival u većini europskih zemalja. Ovo je vrijeme kada je Sunce na svom zenitu (na najvišoj točci, a time i na vrhuncu moći) te kada je dan najduži. Ovaj datum u wiccanskoj mitologiji također predstavlja kraj vladavine Kralja Hraste i početak vladavine Kralja Božikovine. Detaljen podatke o ovom sabatu možete naći u istoimenom postu.

Lughnasadh (/lu'nasa/, eng. /lu:'nasə/) - jedan od osam sabata koji pada na 31.7. (ili 1.8.). Dobio je ime po keltskom božanstvu vatre, Lughu. Kršćanska verzija ovog blagdana je Lammas (1.8.) i na staroengleskom znači "loaf mass" tj. misa kruha. Ovo je razdoblje prve žetve tj. skupljanja žita za kruh, što uvjetuje atmosferu blagdana koja je vesela i obilježena zahvalama zemlji za njezin urod te molitvama za plodnost zemlje i sljedeće godine. U ovo vrijeme se također čupaju iz zemlje sve loše biljke kako bi se pospješio urod pa se ovo smatra dobrim razdobljem za riješiti se negativnih utjecaja iz naših života. Više informacija o ovom blagdanu u postu "Lughnasadh".

~ LJ ~

ljubavna magija - vrsta magike u kojoj jedna osobe pokušava natjerati drugu osobu da se zaljubi u nju. Ova vrsta magike se smatra veoma negativnom u wicci jer se njome zapravo šteti drugoj osobi i oduzima njegova/njezina slobodna volja. No, postoje i neke alternativne opcije koje možete pročitati u ovom postu.


~ M ~

Mabon (/mejbon/)- pogledajte "jesenski ekvinocij" ili istoimeni post.

mač - dio ritualnog pribora wicce koji se koristi za iste svrhe kao i athamé, iako neki koveni razdvajaju njihove funkcije. Često ga se koristi pri podizanju kruga kako bi se označio sam obod kruga (više u postu o formi rituala). Obično mač pripada cijelom kovenu, a pojedinci posjeduju samo athamée koje koriste za privatne svrhe. Mač se stoga koristi isključivo za rad u kovenu. Mač se ponekad koristi umjesto štapa/athamé kada se energiju kanalizira prema nečemu u sklopu magijskih radova. Upotreba mača je postala uobičajena u gardnerovskoj tradiciji gdje postalo tradicionalno da mač ima "križnu" dršku od bronce (poput ove) na kojoj su prikazana dva polumjeseca okrenut jedan od drugog. Oglavlje mača (najviši dio drške) je obično okruglo (poput ovoga) s ugraviranim pentagramom s obje strane. 

magičar - bilo koja osoba koja prakticira magiju. Ni magija ni magičar ne moraju biti vezani uz nijednu vjeru (makar ovo nije isključeno). Magija kao takva ne mora imati veze s božanskim silama niti magijski rituali moraju uključivati slavlje ili rad s božanskim. Odnosno, magičar ne mora vjerovati da energija koja stoji iza magije dolazi od neke božanske sile; magičar razvija svoj način percipiranja uglavnom neovisno o božanskom (iako osoba možete biti i magičar i štovati božanstvo/a). Može se zaključiti da se magijski rituali mogu izvoditi neovisno o devocijskim/religijskim ritualima te da se pojam "magičar" razlikuje od pojmova "vještica" (jer ima drukčije konotacije), "paganin", "kršćanin" i drugih naziva vjerskih opredjeljenja.

magija / magika (eng. magic / magick, /'mædžik/) - obje riječi danas najčešće označavaju istu stvar, no okultisti riječ "magija" (eng. magic) preferiraju upotrebljavati kako bi označili ono što mađioničari rade (iluzionističke trikove i sl.) dok pokušavaju razlikovati od nje riječ "magika" (eng. magick) koja se odnosi na onu parapsihološku varijantu koju se najčešće definira kao disciplinu mijenanja stvarnosti u skladu s našom voljom pri čemu koristimo našu volju i sposobnost usmjeravanja energije (ka nekom cilju). Ne smatra se prevelikom greškom ako se termini uzmu kao istoznačnice, no vrijedi znati što oni podrazumijevaju. Više informaciju o magiji/magici možete naći u sekciji "Magija".


magija čvorovima (eng. knot magic, /nɑːt ˈmædʒɪk/) - magija čvorovima se prakticirala još u drevnom Egiptu, a uz vještice se veže od srednjeg vijeka. Obično se ovakva vrsta magija obavlja unoseći određenu namjeru, ili energiju u čvor pri samom vezivanju. Ta ista energija, ili namjera se otpušta tek onda kada se čvor odveže. Stoga je ova tehnika prikladna za gotovo bilo koji oblik magije, od povezivanja dvoje ljudi pa do sprječavanja određenih događaja (npr. izdavanja tajni od strane neke osobe). Najpoznatiji čvor jest čvor Izide koji se koristio u Egipta kao talisman za plodnost, zdravlje i sreću, ali i pri vezivanju obrednih odora (sam čvor je s vremenom postao simbol ženskog spolnog organa, a time i plodnosti). Ovakvi čvorovi su bili/jesu poznati i u drugim etničkim skupinama (npr. među Romima) te u drugim kulturama (npr. kod Kelta).

magijski kvadrati (eng. magic squares) - kvadrati koji su podijeljeni na određeni broj polja unutar kojih se nalaze brojke. Pri ovakvom rasporedu je važno da se zbrojem svih brojki u svakom redu, stupcu i dijagonali dobije isti rezultat tj. ista brojka. Ova brojka se naziva konstanta. Također, svaka brojka se smije pojaviti samo jednom u magijskom kvadratu. Ovi su se kvadrati, kao što i ime implicira, koristili (a i dan danas se koriste) u magijske svrhe (uglavnom su se gravirali/pisali na talismane). Bili su korišteni u drevnoj Indiciji i Kini i od tu došli u Europu. Danas ih se može naći u mnogim knjigama, a pogotovo onima vezane uz ceremonijalnu magiju. Standardnih magijskih kvadrata ima sedam i ustanovio ih je Cornelius Agrippa u 16.st. u svom djelu De Occulta Philosophia (svaki je povezan sa svojim planetom: Saturn, Jupiter, Mars, Sunce, Venera, Merkur i Mjesec). Najstariji kvadrat je Saturonov i može ga se čak naći i u kineskom I-Chingu. Drugi autori su slijedili Agrippin primjer i proučavali magijske kvadrate. Vrijedi istaknuti Francis Barretta (poznato djelo The Magus) te Eliphasa Levija (djelo Transcedental Magic). Ovi autori propisuju korištenje različitih magijskih kvadrata u različite svrhe (zdravlje, rađanje, sreća, ljubav itd.). Danas postoje mnoge tehnike i upute za izradu magijskih kvadrata i često svaki magijskih kvadrat ima različite naputke, napomene i značajke stoga ne vrijedi generalizirati. Uz to pojedinci često izrađuju vlastite kvadrate po osobnim potrebama.

Majski dan (eng. May Day) - pogledajte pojam "Beltane".

Malleus Maleficarum - u prijevodu "vještičji malj" je knjiga uputa za lovce na vještice i suce koja im daje savjete za prepoznavanje, ispitivanje i mučenje vještica (a ujedno i prikladna pitanja koja ih trebaju pitati i odgovore koje bi vještica trebala dati nakon mučenja). Bila je napisana 1486. godine za vrijeme pape Inocenta VIII čija je bula protiv vještičarstva stala u predgovoru knjige. Upravo je zahvaljujući izumu tiska ovo najpoznatija knjiga protiv vještica u cijeloj Europi. Između ostalog je u njoj rečeno da su heretici ne samo vještice same nego i oni koji vjeruju u vještičarstvo, da vještice sklapaju paktove s vragom (pogledajte pojam "pakt s vragom"), da primalje mogu biti vještice (i da onda žrtvuju djecu vragu), da su vještice sposobne prizvati nevrijeme, ubijati stoku i tako dalje. Kako je ona ipak knjiga uputa, govori o sudskim procesima (ako ih se može tako nazvati) koji prethode suđenju i mučenju (između ostalog je tu i traženje "vražjeg znaka" tj. the Devil's mark). Autori "malja" su bili glavni inkvizitori Njemačke (ujedno i dominikanski svećenici) - Jakob Sprenger i Heinrich Kramer. 

meditacija - mnogi se pagani (i ne-pagani) bave meditacijom kako bi naučili slušati svoj unutarnji glas te zatvoriti um vanjskim utjecajima time se fokusirajući isključivo na ono što se zbiva u našem umu, s našim emocijama i u našoj duši. Paganima i vješticama meditacija može pomoći u magiji jer pospješuje koncentraciju i moć vizualiziranja koji su važni faktori u magijskoj praksi. Mnogi smatraju da se meditacijom može duhovno i mentalno rasti što isto može pomoći svima onima koji su u potrazi za duhovnošću, božanskom ili bilo kojem obliku viših energija. Meditacija se prodrla u Europi iz istočnih zemalja koje ju stoljećima prakticiraju; upravo su nas one naučile da um ima moć spriječiti mnoge negativnosti u našim životima i da može imati odličnog efekta na naše mentalno, duševno i fizičko zdravlje. Postoji bezbroj tehnika meditacije, ali im je svima zajedničko to što pokušaju umiriti um i svijest kako bismo mogli čuti sve one poruke koje bismo trebali čuti i koje nam mogu biti od koristi u životu.

metla - u starijim dobima, metle su se radile od škotske biljke zvane žućica/žutilovka (ionako ju oni nazivaju broom plant tzv. biljkom metle) te su joj se na jedan kraj zavezivale grane koje su služile za metenje. Drugo popularno ime za metlu - besom (nema hrvatskog prijevoda, a čita se /'bi:zm/). Ovaj se termin u početku  koristio za bilo koji predmet koji je služio metenju, ali je s vremenom postao istoznačnica  za metlu (eng. broom, /bru:m/). Donji dio metle se najčešće radio vezivanje grana žutilovke, vrijeska, ili breze skupa. Asocijacija vještica s metlama se direktno nadovezuje na asocijacije vještica sa ženama i potom žena s metlama (kao simbola domaćinstva još iz srednjeg vijeka). Stereotip vještice koja leti na metli je potekao iz drevnog običaja pri kojemu su ljudi "jahali" metle po polju, pritom plešući i skačući. Radilo se o svojevrsnom slavlju plodnosti pri kojemu se poticalo polje da dobro urdoi. Vjerovalo se će urod narasti onoliko visoko koliko osoba može skočiti u vis. Doreen Valiente čak tvrdi da je metla (eng. broom) jedno vrijeme bio žargonski izraz za žensko spolovilo. U Walesu je postojao običaj preskakanja preko metle prilikom vjenčanja (ovo je bio čak i legalni čin vjenčanja!). Ovaj običaj i dan danas postoji u wicci pri nekim slavljima gdje samo simbolizira plodnost, želju za dugom i plodnom vezom itd. (ali ne nužno i brak). Metla se danas koristi u wicci kako bi se pročistio krug (metenjem njegovog vanjskog ruba), dok će je neki koristiti umjesto mača, ili naprosto kako bi izvodili plesove s metlama poput onih iz srednjeg vijeka. Običaj preskakanja metle za vjenčanje također postoji u wicci i obavlja na ceremoniji Handfastinga ("Vezivanja ruku", pogledajte pojam "Handfasting, Handparting"). Više informacija o ovom ritualnom predmetu možete naći u postu "Ritualno oruđe".

Moćni obred (eng. Great Rite, /ɡreɪt raɪt/) - obred koji simbolizira sveto vjenčanje Boga i Božice u paganizmu. U srži je to seksualni obred (iako fizičkog kontakta uopće ne mora biti; Moćni obred se može izvesti i na metaforičkoj razini). Ovo je simbol sjedinjenja osobe s božanskim. Iako se pretežito izvodi metaforički (uranjanjem athaméa u kalež), neki će ga izvoditi i "zapravo". Radi se dakle o pravom seksualnom  činu na kojeg će se rijetki odlučiti. Pošto ovaj obred izvode isključivo Visoki svećenik i Visoka svećenica, rijetko se dogodi da su u vezi/braku, ili da su naprosto voljni oboje imati spolni odnos. Ako ipak dođe do ovoga, obred se obavlja u privatnosti (dakle bez ostatka kovena) i nipošto nije izlika samo za "seks" nego je zaista duhovni čin i takvim ga se treba držati. Više o "pravom", ali i metaforičkom Moćnom obredu možete pročitati u ovom postu.

molitva - iako se ovaj pojam danas uglavnom veže samo uz glavne svjetske vjere, neki oblici molitve postoje i u paganizmu i wicci. Molitva je u suštini nekakav zahtjev, ili molba upućena bogovima/Bogu/božanskoj sili, ili kako se god ono već nazvalo. U većini vjera danas postoje fiksne molitve koje se izgovaraju dok je u mnoštvu paganskih tradicija još zastupljena ona preferencija slobodne forme molitve (tj. molitve se izgovaraju iz srca, prema vlastitom nahođenju). Molitva u općem smislu može varirati od očajnog moljenja, pristojnih zahtjeva, upornog traženja pa sve do prijetnje prema nekoj višoj sili. Moliti se može stojeći, sjedeći, klečeći, ležeći potrbuške na tlu, prekrivene, ili otkrivene glave itd. Ovo sve varira od vjere do vjere. Nekoć je molitva često bila popraćena i žrtvom kako bi se na neki način platilo božanskoj sili na činjenju neke usluge. Ovakva žrtva je nekoć bila krvna (a i dan danas je u nekim manjim vjerskim skupinama poput Vudua), u kršćanstvu je izgaranje svijeće simbolična žrtva, a u vještičarstvu je žrtva isto simbolična, ali varira od prilike to prilike (sjemenke zakopane u tlu, prolivanje vode po biljkama, ljubljenje tla ili nekog svetog predmeta itd.). Neki uspoređuju molitvu i magiju jer se u objema situacijama radi o slanju nekakve poruke u univerzum s određenom nakanom.

motka (eng. staff, /stæf/) - dio obrednog pribora tradicije škotske wicce (poznata kao PectiWicca). Pripadnici ove tradicije koriste motku kao što pripadnici drugih tradicija koriste mač/athamé, ili štap. Njome otvaraju i zatvaraju krug, usmjeravaju energiju tijekom magijskih radova i rade bilo što što bi se inače radilo s ovim drugim predmetima. Tradicionalno se motku izrađuje od hrasta, tise, oraha, ili jasena. Naravno, ovaj predmet nije strogo rezerviran samo za pripadnike škotske tradicije; i druge vještice ga mogu koristiti, ali to uglavnom čine privatno. Neke wiccanske starješine posjeduju motku kao simbol njihovog statusa (tj. mudrosti i autoriteta - osobine koje se vežu i uz ovo drveće). Motka je ujedno i još jedan simbol muške plodnosti.


~ N ~

nagost - misli se na ritualnu nagost. Ovo nije neuobičajeno jer su mnogi narodi ovo prakticirali u religijskim i magijskim radnjama. Ovo su radili i Perzijanci i Grci i Rimljani (koji su inače bili veoma komotni sa svojim tijelima). U većini likovnih djela, vještice su prikazane nage (kako jašu metle, izvode rituale itd.). Ne bi bilo neobično da su one zaista izvodile svoje rituale nage, ali istinitost drugih aspekata ovih djela se dovodi u pitanje (nisu žrtvovale djecu vragu, nisu letjele na metlama i sl.). Svakako, ritualna nagost je bila u potpunosti normalna i prihvaćena u paganskim zajednicama, no s dominacijom kršćanstva se potisnula. Neopagani su danas podijeljeni po ovom pitanju. U Europi više prevladava preferencija ka ritualnoj nagosti, dok u SADu većina ljudi preferira raditi odjevena. Ovo nije propisano pa se najčešće odluka ostavlja na pojedincu (ili kovenu ako se radi u skupinama). Neke wiccanske tradicije (poput gardnerovske) propisuju ritualnu nagost iako ovo pravilo danas postaje sve fleksibilnije. Kada osoba obavlja ritual naga, to se naziva raditi skyclad (eng. clad by the sky tj. odjeven samo nebom, pogledajte termin "skyclad").

nakit - iako se ova riječ obično odnosi na nakit svjetovnog tipa (kojeg wiccani i pagani također nose i to nerijetko s ciljem iskazivanja svojih uvjerenja), nakit igra važnu ulogu i u ritualima. Nošenje nakita za vrijeme rituala nije obavezno; neki ga uopće ne nose, dok ga drugi preferiraju imati na sebi. Svaki je komad nakita osoban i vezan isključivo za osobu koja ga nosi. Kao i bilo koji drugi dio obrednog pribora, ne preporuča se nošenje obrednog nakita van rituala tj. kruga te se ne preporuča da ga se daje na korištenje ikome osim vlasniku. Izuzev osobnog odabira, postoje nekakve sheme nakita koje su rasprostranjene unutar različitih tradicija. U gardnerijskoj wicci svi praktičari unutar kruga nose nekakvu ogrlicu (simbol kruga ponovnog rođenja, često je od jantara ili lignita). Svi članovi kovena mogu također imati po jedan-dva prstena, makar se ne preporuča prekomjernost. Visoka svećenica obično nosi široku srebrnu narukvicu. Visoki svećenik obično ne nosi nakit, ali za Samhain često nosi kacigu s rogovima kao simbol Rogatog Boga. Postoji još jedan "rang" koji je (uvjetno rečeno) viši od Visoke svećenice, a to je kada se više njezinih učenika odcijepi od matičnog kovena i osnuje vlastite kovene. U tom slučaju je Visoka svećenica vodi upravo taj matični koven i nju se naziva Kraljicom Sabata, ili pak Vještičjom kraljicom (eng. Queen of the Sabbath/Witch Queen). Ona ovaj status može izraziti tako da nosi tanku srebrnu krunu s prikazom trojnog Mjeseca s prednje strane te podvezicu (koja je često zelene boje i napravljena od kože s plavim svilenim obrubom). Na podvezici se obično nalazi onoliki broj kopči koliko ona "ima" kovena (tj. njezin koven i broj kovena koji su se iz njega razgranali). Visoki svećenik koji vodi koven uz Kraljicu Sabata se naziva Magusom u gardnerijskoj tradiciji i on nosi zlatnu narukvicu. Naravno, ovo nisu pravila već samo shema koja se koristi u jednoj tradiciji wicce. Običaji variraju u tradicijama i kovenima, a svaki pojedinac također ima pravo izmijeniti ono što mu/joj ne odgovara.

naopako (kretanje) (eng. widdershins, /'widərʃinz/) - ime za smjer kretanja obrnuto od kazaljke na satu. Postoje mnoge rasprave o tome kada i za što se koristi ovakva vrsta kretanja (jer je uobičajeno kretanje deosil tj. u sunčevom smjeru). Nekima je ovo u potpunosti neprihvatljivo, dok će drugi ovako raditi samo u određenim prilikama npr. pri zatvaranju kruga, za rituale koji se obavljaju tijekom padajuće faze Mjeseca, prilikom izvršavanja čarolija protjerivanja. Negativna reputacija ove riječi dolazi od njezinih korijena koje se može naći u anglosaksonskom izrazu with sith što znači šetati "protiv" nečega tj. kretati na suprotni način od sunčevog kretanja koji se smatra najprirodnijim.  

napitak - značenje ove riječi se u potpunosti iskrivilo s vremenom. Napici se danas vežu uz bacanje čini, ili uroka, uz vještice koje pokušavaju nanijeti zlo nekome i ljubavnu magiju u kojoj "ljubavni napitak" služi kako bi se nekog natjeralo da se zaljubi. Ovo nije istina. Napitak je zapravo ništa drugo nego obično piće koje služi medicinskim svrhama; on može biti obični čaj, nekakav dekokt (tj. uvarak), odnosno bila koja otopina u vrućoj vodi/alkoholu (infuzija). Vještice se često bave travarstvom s ciljem proučavanja bilja kako bi znale pomoći onima oko sebe (isti je slučaj bio i u prošlosti kada su seoski liječnici bili naprosto oni stariji, iskusniji i mudriji ljudi koji su imali golemo znanje o biljkama i njihovom djelovanju, odnosno seoski mudraci). Napitak može biti ljekovit, ili otrovan ovisno tome od koje je biljke (ili biljaka) pripravljen. Ipak, treba uzeti u obzir da i otrovne biljke valja proučavati ako se osoba ozbiljno bavi travarstvom jer se otrov mora poznavati da bi ga se znalo izliječiti. Također, i neki otrovi se mogu koristiti u ljekovite svrhe u manjim dozama i ako ih se zna pravilno primijeniti. Više o biljkama i njihovim ljekovitim svojstvima (te načinima izrade različitih biljnih preparata) možete pročitati u sekciji "Travarstvo".

nasljedno vještičarstvo - vještičje znanje se za vrijeme progona vještica prenosilo s koljena na koljeno jer su ljudi mogli vjerovati samo obitelji da ih neće izdati inkviziciji (ako i njima). Time su nastale "nasljedne" vještice (eng. hereditary witches). Danas je vrlo malo ljudi koji potječu iz obiteljske loze koja se bavila vještičarstvom. Mnogo se češće nalazi na ljude koji su inicirani putem kovena, ili su pak obavili samoinicijaciju. Teško je dokazati da je netko nasljedna vještica jer ne postoji puno knjiga sjenki koje su ostale sačuvane (može im se vjerovati na riječ, ili tražiti druge dokaze koji često nisu dovoljno stari). Stoga se za osobu čiji su preci 2-3 koljena unatrag bili vještice danas može reći da je nasljedna vještica.  Mnogi se protive ovom terminu jer smatraju da nameće hijerarhiju i nejednakost u wicci.

neopaganizam - pokret oživljavanja paganskih religija poput vještičarstva i druidizma u novije vrijeme (neo=novo). Iako ima veze s originalnim paganskim religijama, ta veza ne mora biti neprekinuta već postoje određene izmjene u svjetonazorima. Ovdje je fokus na pretkršćanske religije koje su zasnovane na štovanju prirode. Smatra se da je došlo do nagle zainteresiranosti za paganizam zbog različitih faktora modernog doba poput ekoloških problema, nezadovoljstva s organiziranim religijama te borbe za jednaka prava.

New Age (/nju eiđ/) - moderni engleski izraz koji se može prevesti kao "Novo doba" (pridjev: novodopski) iako se češće koristi ovaj anglicizam. Odnosi se na duhovni pokret koji je nastao 1960ih godina. Uključuje prakticiranje meditacije, prihvaćanje reinkarnacije, nekonvencionalne religije, interes za astrologiju, tarot, holističku medicinu, kristaloterapiju itd. Ukratko, sve ono što je prije bilo svrstano pod "okultno", ali bez negativne konotacije.


Niska magija (eng. Low Magic/loʊ ˈmædʒ.ɪk/) - suprotno pojmu "Visoka magija" (što se uglavnom odnosi na Ceremonijalnu magiju u kojoj je sve strogo određeno; riječi koje se izgovaraju, forme obreda, načini izvođenja obreda, vrijeme kada se što smije izvoditi itd.), Niska magija je ona magija u kojoj mnogo toga nije strogo određeno već se prepušta intuiciji. Nisku magiju su izvodili i mudri ljudi na selima, ali ju prakticiraju i mnogi pagani danas. Ovo nikako nije pejorativni izraz, već se naziva "niskim" jer se pretežito veže uz zemlju i zemljine darove dok je Ceremonijalna magija "viša" (ali ne i bolja) u smislu fokusa koji je gotovo stalno usmjeren prema nekim višim silama, vanjskim sferama stvarnosti itd. Također, u Ceremonijalnoj magiji je obredni pribor strogo određen i često vrlo skup i kompliciran za izradu; u Niskom magiji se za obredni pribor mogu koristiti i darovi prirode poput štapova, kamenja i biljaka. Također, u Niskoj magiji se energija (koja je potrebna za izvođenje magije) izvlači iz tla, ili dolazi od samog praktičara dok se u Ceremonijalnoj magiji energija traži od nekih viših entiteta (anđela, božanstava i sl.). Nisku magiju se također naziva Narodnom magijom (eng. Folk Magic), ili Prirodnom magijom (eng. Natural Magic).

nož s bijelom drškom (eng. white handled knife) - treća vrsta noža koja se može upotrebljavati u paganskoj praksi (prvi je athamé, a drugi je bolline/boleen, pogledajte odgovarajuće pojmove za objašnjenja). Kako bi bio kontrastan athaméu (koji uglavnom ima crnu dršku), ovaj nož ima bijelu dršku, i može imati jednu, ili dvije oštrice. Dok bolline služi za rezanje bilja, nož s bijelom drškom služi za obrađivanje oltarnog pribora (urezivanje, označavanje, ali i izrađivanje uopće). Moguće je da je ovaj komad pribora ušao u pagansku praksu iz ceremonijalne magije (iako se tu koristi za nešto drukčije svrhe). Više o ovoj temi možete pročitati ovdje.


~ NJ ~


~ O ~

ogledalo - zbog njihovog značenje u tradiciji, ogledala su postala nekim vješticama i paganima važan dio obrednog pribora, ili pak najdraža metoda proricanja. Ogledala su prije predstavljala ljudsku dušu (neki su vjerovali da ogledala hvataju dušu, drugi da ljudski odraz može odati mnogo o njegovoj duši, a čak i praznovjerje o razbijenom ogledalu koje donosi sedam godina nesreće proizlazi upravo iz ovakvih vjerovanja). Ogledalo se u vještičarstvu uglavnom koristi za proricanje (u njega se gleda kao što bi se gledalo i u kristalnu kuglu). Neka se ogledala bojaju u crno, ili se pak koriste konkavna ogledala kako bi fokus bio usmjeren isključivo na ogledalo i središnju sliku, a ne na okolne elemente. Mnoge su povijesne ličnosti i poznati okultisti posjedovali ogledala (najčešće crna) te ih koristili za proricanje (između ostalih Katarina Medici i poznati John Dee).  

okultizam - nauka o okultnom. Podrijetlo ove riječi je od latinskog glagola occulere što znači "sakriti/tajiti", a isto se može povezati s imenicom occultus što se odnosi na skrivene ili tajne stvari. Ako je nešto okultno, to ne znači da je loše. Pod pojam "okultno" spadaju psihički fenomeni, nadnaravne pojave, magija i proricanje. Danas je ova riječ dobila negativan prizvuk iz puke zablude.

oltar - komad namještaja koji se smatra najsvetijim dijelom prostora u kojemu se nalazi. U primitivnim se društvima radilo o ravnom komadu kamena na kojemu su se vršile žrtve, no danas je to stol koji služi za držanje ostalog ritualnog oruđa. U wicci nema krvnih žrtava pošto se sav život drži svetim. U paganizmu se oltar uvijek nalazi unutar svetog prostora - kruga (na istoku ili sjeveru ovisno o prigodi i tradiciji). Oruđe koje se na njemu nalazi, ali i raspored oruđa također varira od tradicije do tradicije, pa i od pojedinca do pojedinca. U wicci ujedno nema ni strogih pravila oko toga kakav oltar mora biti; na praktičaru je da odluči želi li jednostavni, jako dekorirani, veliki, maleni, okrugli, pravokutni itd. Jedino što se preporuča je da bude od prirodnih materijala kao i svo ostalo oruđe.


oltarna krpa - krpa koja služi za prekrivanje oltara kako bi zaštitila njegovu površinu, ili pridonijela svečanom dojmu rituala. Neki preferiraju ostaviti oltar "gol" i stavljati ritualno oruđe direktno na oltar, no to ovisi o preferenciji. Oltarne krpe, ako se koriste, obično variraju u boji te se mijenjaju ovisno o prigodi (koji se sabat slavi, je li se možda slavi ezbat i sl.; svaka prilika ima odgovarajuće boje). Može postojati i jedna opća oltarna krpa koja će biti neutralne boje (obično bijele) i koja može služiti za sve prigode. Oltarne krpe mogu biti vrlo jednostavne, ali i vrlo dekorirane (najčešće ručno čime se unosi energija praktičara u samu krpu, a time i u ritual) sve ovisno o tome što se praktičaru više sviđa. Prije korištenja ju je potrebno posvetiti i pročistiti kao i sve ostale dijelove oltarnog pribora.

oltarna svijeća - iako većina ljudi na oltaru drži samo jednu svijeću i naziva ju "oltarnom svijećom", neki preferiraju imati dvije svijeće koje na oltaru simboliziraju Boga i Božicu (pa ih nazivaju svijećama Boga i Božice). Iako ih se češće simbolizira kipićima, ili prirodnim predmetima (npr. školjka za Božicu, češer za Boga), svijeće nisu neuobičajene. Pritom se dvije svijeće razlikuju po boji pa postoji nekoliko učestalih kombinacija (čitajte: Bog-Božica): zlatna-srebrna (asoc. sunce i mjesec), crvena-zelena (asoc. vatra kao muški element i zemlja kao ženski), bijela-crvena (asoc. boja sperme i menstrualne krvi) itd. Ako se koristi jedna svijeća, obično je bijele boje, iako ona može varirati ovisno o ukusu pojedinca (npr. ako je posebno povezan s nekom bojom), ili o prilici/sabatu (npr. tamno zelena za Beltane, smeđa za Imbolc, žuta za Lughnasadh, narančasta za Samhain, svijetlo zelena za Ostaru, crvena za Lithu, narančasta za Mabon, smeđa za Yule). Žute svijeće se često koriste kod slavljenja ezbata, bijele za inicijacije, a ljubičaste za ispraćaje (tj. rekvijeme; obrede posvećene pokojniku). Naravno, ovo nisu pravila i sve ove korespondencije mogu varirati ovisno o ukusu pojedinca, ili grupe.

oposuno (kretanje) (eng. deosil, /jeʃil/) - riječ koja se upotrebljava za kretnje u smjeru kazaljke na satu tj. u sunčevom smjeru, što je uobičajeno kretanje u krugu. Obrnuti smjer (dakle obrnuto od kazaljke na satu) se kaže widdershins i ne mora nužno značiti išta negativno, već se koristi nešto rjeđe i to u posebnim situacijama (npr. neki idu widdershins kada zatvaraju krugu, u vrijeme padajuće faze Mjeseca itd.). Postoji mnogo rasprava o tome koji je smjer kretanja "ispravniji", ali se u suštini oba priznaju samo ako pojedinac razumije zašto to baš tako radi.

Ostara (/os'ta:rə/) - pogledajte pojam "proljetni ekvinocij" ili istoimeni post.

oruđe - vještice koriste određeno ritualno oruđe pri izvođenju svojih obreda. To oruđe može pripadati pojedincu, ili pak cijelom kovenu (pri čemu se jedan primjerak jedne vrste oruđa koristi za cijeli koven i to samo unutar kovenskih rituala). Svaka tradicija u wicci ne koristi isto oruđe jer neki predmeti imaju više namjena pa se njihova uloga mijenja od situacije do situacije, od kovena do kovena itd. Ritualno oruđe može uključivati neke od sljedećih predmeta: mač, štap, nož s bijelom drškom, bič, kadilo, sol, vodu, konopce, pentakl, athamé, metlu, motku, svijeću/svijeće, zvono, kotao itd. Svaki pojedinac ima drukčije poimanje toga što je važno imati tijekom rituala, a što nije pa se sukladno dome repertoar oruđa mijenja. Više podataka o navedenim predmetima i njihovoj općoj upotrebi možete pročitati u postu "Ritualno oruđe".

otrov - vještice se često vežu uz trovanje i činjenje sličnih zlih stvari. Ovo je stereotip koji nema uporište u stvarnosti već u povijesnim mitovima i predrasudama. Vještice su se još mnogo prije nego što su tako uopće bile nazvane bavile travarstvom. Ovo je bila primarna okupacija mudrih žena i muškaraca u svakom selu koji su igrali ulogu liječnika u okruženju u kojemu nije bilo boljeg zdravstva. Njihovo poznavanje bilja nije bilo ograničeno samo na one ljekovite nego i na one otrovne biljke jer su morali znati liječiti otrove. Neki se otrovi također mogu koristiti i za liječenje u određenim dozama i ako ih se konzumira na određeni način, što dodatno pojašnjava prednosti proučavanja otrova. Prvi put kada se vještice javno nazvalo trovačima je bilo u krivom prijevodu Biblije u doba kralja Jakova u Engleskoj gdje je latinska imenica venefica (trovač) bila zamijenjena imenicom vještica. I dan danas u većini Biblija stoji rečenica "Ne dopuštaj da vračarica živi!" (Izl 22, 18) koja na engleskom glasi "Thou shalt not suffer a witch to live.". U srednjem vijeku je također većina liječnika krivila svoje neprofesionalne (dakle one bez titule) konkurente za bilo kakve medicinske neuspjehe, pa makar oni i sami očito bili krivi za njih, a izdan je bio i zakon koji je "potvrđivao" da je bilo koja bolest koju tadašnja medicina ne može izliječiti posljedica vještičje čini. I tako su vještice dobile dio svoje negativne reputacije.


~ P ~

paganizam (eng. Paganism, /'peigənizəm/) - ovaj izraz potječe od latinske imenice pagani koja bi u prijevodu znači "ljudi od zemlje" (zemljoradnici, seljaci). Dakle, riječi "paganizam" i "paganin" (koja označava osobu paganske vjeroispovijesti) imaju isti korijen. Kada se kršćanstvo pojavilo, prvo su ga prihvatili ljudi u gradovima, a ljudi koji su živjeli na selu su živjeli drukčijim životom koji se vrtio oko prirodnih ciklusa. Oni su mnogo duže ostali privrženi paganskim tj. starijim religijama koje su više odgovarale njihovim svjetonazorima. Tako su paganske religije dobile grupni naziv "Stara vjera" (eng. the Old Religion). S vremenom je ova riječ dobila negativnu konotaciju. Kako bi se danas izbjegle ikakve negativne poveznice, mnogi moderni pagani preferiraju za sebe izraz "neopagani" i svoju vjeru nazivaju neopaganizmom (pogledajte riječ "neopaganizam" poviše).

pakt s vragom - iako je apsurdno ovaj termin uopće stavljati u pojmovnik, moram naglasiti da vještice ne sklapaju paktove s vragom! Mišljenje da one to čine je vjerojatno poteklo od priča nalik Faustu koje žele prenijeti poruku da magija ne vodi nikamo i koja pokušava okrenuti ljude ka kršćanstvu. Ovaj je čin prvenstveno nemoguć jer vještice ne vjeruju u postojanje vraga! Za dodatne informacije na ovu temu, možete pogledati ovaj pojam u knjizi The Witch Book te u knjizi Witchcraft Today od Geralda Gardnera (str. 72-74 i 79).

pentagram - peterokraka zvijezda s vrhom put gore. Korijeni simboli sežu u daleku prošlost, a tijekom povijesti je imao simboliku životne energije (slično egipatskom ankh simbolu), teorije mikrokozmičkog čovjeka (čovjek ispruženih udova na podlozi pentagrama; nešto slično vitruvijanskom čovjeku) koja je u srednjem vijeku bila popularna i koja je tvrdila da je čovjek mikrokozmos sam po sebi. Pet krakova pentagrama simboliziraju pet elemenata (voda, vatra, zemlja, zrak i duh/akasha). Pentagram s dva vrha okrenuta put gore ne predstavlja zlo (što će predstavljati ovisi o osobi koja ga koristi), iako sotonisti često koriste ovakav pentagram ALI s kozjom glavom kao dodatnim grafičkim elementom. Ovakav "obrnuti" pentagram ima sasvim pozitivnu simboliku u wicci jer se koristi za označavanje 2. stupnja inicijacije u koven po nekim tradicijama.


pentakl - prije se ovaj simbol poistovjećivao s pentagramom, no u zadnje vrijeme se ovaj termin počeo odnositi na ritualni drveni/metalni pladanj s ugraviranim magijskim simbolima (među kojima je skoro uvijek pentagram). U gardnerijskoj tradiciji se pentakl radi od bakra i u njega se graviraju simboli triju stupnjeva inicijacija te simboli za poljubac, bič te Boga i Božicu (primjer). Druge tradicije će koristiti druge materijale i simbole, ali kako god da bilo, vrijedi razlikovati pentakl od pentagrama. U hrvatskom se jeziku kao sinonim koristi i riječ plitica (iako se zapravo radi o etimološkoj pomutnji).


plodnost - većina drevnih religija (a pogotovo one koje se smatraju paganskima) su slavile plodnost u bilo kojem aspektu - plodnost zemlje kako bi urodila, plodnost životinja koje daju meso, plodnost ljudi koja nam svima uvjetuje živote. Špiljski su ljudi vjerovali da se izvođenjem imitativne (eng. sympathetic) magije mogu privući plodnost; stoga su izrađivali slikarije po zidovima i glinene figurice koje prikazuju sve ono što bi htjeli da se ostvari poput dvaju bizona kako se pare (da imaju meso). Dva gotovo arhetipska primjera ovog doba su Venera iz Willendorfa i Cerne Abbas div koji svaki na svoj način veličaju ženske, odnosno muške plodonosne atribute. Ljudi su se prije oslanjali prvenstveno na vlastiti rad u polju i sa stokom te na prirodu za preživljavanje. Mjesečeve mijene, Sunčeva svjetlost i kiše - sve je to utjecalo na urod. Kada su ljudi shvatili da svi ovi faktori utječu toliko jako na njih, pokušali su svojom plodnošću doprinijeti plodnosti zemlje vodeći ljubav u poljima. Ovaj je običaj bio normalan u ovo pretkršćansko doba, no dolaskom kršćanstva se sex mistificirao i postao sotone djelo; seksualna ljubav je postala zla. U srednjem se vijeku krivilo vještice za sve što se loše dogodilo te godine - slab urod, umor stoke, pa čak i umor djece pri porodu. Crkva je time naprosto pokušavala odvratiti ljude od ovakvih paganskih običaja. Jedan od rijetkih običaja koji se održao je majski ples i majski stup oko kojeg se ples vrti (eng. Maypole dance). Majski dan (1. svibnja) se i danas slavi u neopaganizmu pod nazivom Beltane. Ovaj je dan slavio plodnost; plesalo se oko majskog stupa koji je predstavljao falus. Vrpce bi se zavezale za vrh stupa (one su predstavljale spermu koja teče, a u slučaju crvenih i bijelih vrpca, bijele su predstavljale mušku plodnost a crvene žensku koje su se potom ispreplitale). Ljudi bi plesali držeći vrpce u rukama tvoreći prekrasne dezene po stupu s vrpcama. Ovakva su slavlja u ranijim vremenima često bila popraćena brojnim seksualnim činovima dok Crkva nije intervenirala i počela zabranjivati i ovo. Ovaj i drugi slični običaji su preživjeli do danas te se prakticiraju u neopaganskim duhovnostima (među kojima je i wicca) gdje se plodnost gotovo uvijek slavi te se seks smatra svetim.

pojanje (eng. chanting, /tʃɑːntiŋ/) - ritmično ponavljanje riječi, ili slogova koje se često koristi u magijske i devocijske svrhe. Obično se poja nešto što je vezano uz sami cilj magijskog/devocijskog rada; nakon nekog vremena mozak ovaj čin prihvati kao automatizam pa se osoba može fokusirati na krajnji cilj bez razmišljanje o onome što poja. Može/ne mora postojati melodija, ali je važno da se stalno ponavlja isto tj. da postoji ritam (zbog čega često pojanje prate bubnjevi i druge udaraljke). Tempo se održava kada se želi postići trans, a ubrzava kada se želi podignuti energija i potom odaslati nekamo. U smislu ponavljanja se pojanje može usporediti s molitvom jer se ponavljanje molitvi poznata tehnika uspostavljanja kontakta s višim energijama diljem svijeta. Kako bi riječi upamtile bolje, vještice ih obično same pišu za svaku prigodu, a mnogo olakšava prisutnost rime. U paganizmu i wicci se obično poja plešući unutar kruga u smjeru kazaljke na satu (iako ples nije obavezan dio ovoga procesa) kako bi se podigla energija i poslala prema nekom cilju (čime se zapravo obavlja magijski čin).

politeizam - označava vjerovanje i štovanje više božanstava. Etimološki potječe od spoja dvaju grčkih riječi: polys (mnogo) + theos (bog). Najranija ljudska vjerovanja uključuju štovanje više božanstava/duhova među kojima su duhovi prirode, elemenata (vode, vatre, zemlje, zraka), rijeka, šuma, neba, lova, plodnosti itd. Poznato je da su brojne drevne kulture bile politeističke (Sumerani, Grci, Rimljani, Egipćani), a i dan danas je mnogo afričkih plemena te drugih plemena diljem Amerika ostalo vjerno ovakvom sistemu vjerovanja. Paganizam ne propisuje vjerovanja pojedinaca pa je stoga svatko slobodan birati kako će percipirati božanstvo/a. U suštini je neopaganizam duoteističan (kao što je i wicca), ali postoje pojedinci koji Boga i Božicu shvaćaju kao samo dva aspekta među mnogima (pa su po tome politeisti), ali i onih koji smatraju da se i Bog i Božica stapaju u jednu glavnu univerzalnu silu (pa su po tome monoteisti).

poljubac - poljupci igraju važnu ulogu u wicci i paganizmu. Tradicionalno se misli na poljubac na usta, iako je u modernoj praksi jednako prihvaćen i poljubac u obraz. U mnogim paganskim tradicijama je uobičajeno da se daje poljubac kod primopredaje različitih obredih predmeta unutar kruga tj. za vrijeme rituala. Poljubac je u ovom slučaju simbol primopredaje energije uz taj predmet, ali i povjerenja i međusobne ljubavi. Ritualni poljupci se obično nazivaju pozdravima (eng. salute). Poljupci su česti u wiccanskim inicijacijskim ritualima onih tradicija koje prihvaćaju sustav stupnjeva. Tu su u praksi prihvaćena tri "tipa" poljupca - trostruki, peterostruki i osmerostruki poljubac. Kao što sama imena kažu, radi se o nizu poljubaca koji se daje na tri, pet, ili osam dijelova tijela (ovisno o kojem se poljupcu i kojoj se inicijaciji radi). Simbol prvog stupnja wiccanske inicijacije jest trokut s vrhom okrenutim put dolje. Simbol drugog stupnja wiccanske inicijacije jest pentagram s vrhom okrenutim put dolje, a simbol trećeg stupnja je pentagram s vrhom put gore iznad kojeg se nalazi trokut s vrhom okrenutim put gore. Sva tri simbola možete vidjeti ovdje. Trostruki poljubac je stoga poljubac prvog stupnja inicijacije pri čemu se poljupcima na usta, desnu grud, lijevu grud i potom opet na usta tvori oblik trokuta. Peterostruki poljubac tj. poljubac drugog stupnja se daje ljubeći točku iznad genitalija, desno stopalo, lijevo koljeno, lijevo stopalo, desno koljeno i opet područje iznad genitalija čime se dobiva oblik pentagrama. Osmerostruki poljubac tj. poljubac trećeg stupnja je spoj ovih dvaju poljubaca. Više o poljupcima, ali posebno o peterostrukom poljupcu te način njegove izvedbe i značenje možete pročitati u ovom postu.

posvećivanje (eng. consecration, /kɑːnsɪˈkreɪʃən/) - čin kojim se nešto profano tj. svjetovno posvećuje božanskom i time postaje sveto. Posvećivanje i blagoslivljanje nije isto jer se nešto posvećeno više ne može vratiti u prijašnje stanje neposvećenosti (ono se mijenja u samoj srži). Iz istog se razloga nešto može blagosloviti više puta, ali je bespotrebno posvećivati nešto više puta. Posvećivanje se u mnoštvu vjera i duhovnih pravaca, pa tako i u paganizmu, obavlja prskanje/umakanjem nečega/nekoga u svetu vodu (vodu koja je posvećena solju, pogledajte pojam "sveta voda"), a često i s kadima (tako da se dimom kadi obavije nekoga/nešto). U nekim je tradicijama također poznato i posvećivanje svetim uljem. Posvećivanje je uobičajeno u paganizmu i vještičarstvu jer se svaki obredni predmet treba posvetiti prije korištenja, a prije svakog rituala se posveti i krug u kojem će se raditi, ali se isto tako pročiste i svi sudionici.

pozivač (eng. summoner, /ˈsʌmənər/) - još u doba kada su se vještice trebale držati u tajnosti, uloga pozivača je bila ta da obavijesti sve članove kovena o vremenu i mjestu održavanja sljedećeg rituala/sastanka. Obično bi ga posalala Visoka svećenica kovena, ili u slučaju sastanka većeg broja kovena, poslala bi ga Kraljica sabata (pogledajte pojmove "Visoka svećenica" i "Kraljica sabata"). Pozivača se također nazivalo i glasnikom bogova, a moglo ga se prepoznati po crvenoj podvezici. Za pozivača se moglo odrediti bilo kojeg člana kovena, no bilo je poželjno da je poznat svim ostalim članovima. Uglavnom su se birali muškarci. Njegovi zadaci su ponekad uključivali i nošenje dodatnih poruka između vođa kovena, a ponekad i pojedincima van kovena (zapravo je bio vjesnik). Često je služio i kao pratnja.

prijapov štap (eng. priapic wand) - vrsta štapa u paganskoj praksi koji je dobio naziv po grčkom bogu plodnosti Prijapu. On je sličio faunu i gotovo uvijek bio prikazivan s erekcijom. Po grčkoj je mitologiji bio Afroditin i Dionisov sin te je garantirao plodnost zemlje, životinja, ali i ljudi. Razlog zbog kojeg je prikazan kao "ružan" i sa stalnom erekcijom jest taj što ga je Hera proklela dok je još bio u majčinoj utrobi. U čast Prijapu, ova vrsta štapa se često izrađuje/modelira tako da nalikuje, ili barem podsjeća na penis u erekciji. Ako samo podsjeća na spolovilo, onda se uglavnom radi o štapu na čijem je vrhu postavljen češer. Ovakav štap ima gotovo iste funkcije kao obični štap pa ga neki koristi kao obični štap, dok ga drugi koriste samo u posebnim prilikama kada se želi istaknuti/prizvati plodnost i/ili proljeće (npr. kod obavljanja seksualne magije, ili kod sabata poput Imbolca).

prisega tajnosti (eng. oath of secrecy, /oʊθ əv ˈsiː.krə.si/) - uobičajeno je u većini religija misterije (pogledajte pojam "religija misterija") da se upravo ono što je misterij drži u tajnosti. Kako pojedinosti o onome što se radi na ritualima ne bi izašle u javnost, svaki inicijat (osoba koja biva inicirana) polaže prisegu tajnosti pred ostalim praktičarima (najčešće u sklopu rituala). Sama riječ "misterija" (eng. mystery) dolazi od grčke riječi mysterion koja znači "tajni ritual/doktrina" i koja sama vuče korijene iz grčke riječi myein koja znači "zatvoriti" (odnosi se na usta i na oči; usta jer ih inicijat treba metaforički zatvoriti da ne oda tajne, a oči jer su samo inicijati bili oni koju su smjeli vidjeti ove tajne). Wicca je također religija misterija pa nije neuobičajeno da se polaže prisega tajnosti; ipak, u modernije vrijeme s količinom podataka koji se mogu naći na internetu i po broju tiskanih knjiga na ovu temu, ovaj pojam je izgubio svoje prijašnje značenje (pogledajte pojam "religija misterija"). On je zato pridobio novo značenje u skladu s modernim vremenom pa se "misterij" odnosi na sve ono što osoba može naučiti direktnim posredstvom između sebe i božanskim, kozmičkih sila i u čemu mu/joj ne može pomoći nikoji svećenik/institucija/knjiga/web stranica, ili bilo što drugo. Neke tradicije wicce (npr. seax-wicca) nisu tajne pa stoga ne zahtijevaju od inicijata da polažu zavjet šutnje ni išta slično. Ako se ovakva prisega i daje za vrijeme rituala, često ju prati povezivanje očiju i vezivanje ruku inicijata (a često i držanje mača/bodeža uperenog prema osobi). Naravno, ovo su samo geste; čim osoba izgovori prethodno dogovorenu prisegu, biva odvezana, nož/bodež maknut i povez skinut (važno je naglasiti da su ovo simboli, a nipošto prave prijetnje; uz to ne postoji opcija da osoba u ovom trenutku ne da prisegu tajnosti jer se uvijek da dovoljno vremena prije obreda inicijacije da se osoba odluči želi li se inicirati ili ne). Dakle, svaka osoba koja polaže ovakvu prisegu to čini svojevoljno i samosvjesno.

prokletstvo (eng. curse, /kɝːs/) - čarolija koja se baca s namjerom da se nekome naudi na bilo koji način. Ovakva čin može biti izvedena bez ijedne riječi ili pokreta, ali može biti izvedena unutar kompliciranog rituala. Vještice, wiccani i pagani ne bacaju kletve na druge ljude jer im to moral, ili pak vještičja pouka zabranjuju. Za pravo prokletstvo je potrebna golema količina mržnje koja se nipošto ne potiče među poviše navedenim skupinama. Stereotipno uvjerenje da vještice bacaju kletve na ljude je apsurdno i potječe još iz doba srednjeg vijeka kada se ljude optuživalo za bacanje kletvi kako bi se drugi pojedinci domogli njihovih dobara, osvetili se zbog nečega, ili naprosto iskalili svoju mržnju prema ovim (često nevinim) pojedincima.

proljetni ekvinocij (poznat kao Ostara, /os'ta:rə/) - korijeni naziva ovog blagdana (koji spada među osam paganskih sabata) se mogu naći u mitologiji tj. u imenima teutonske božice Sunca Ostare i anglosaksonske božice plodnosti Eostre. Iz ovih imena potječe i engleska riječi Easter koja označava Uskrs tijekom kojeg se slave slične stvari kao i tijekom Ostare (a koji često i pada nedaleko od Ostare). Ovisno o tome kada točno padne proljetna ravnodnevnica, datum Ostare može varirati od 20.-23. ožujka. Više podataka o ovom blagdanu možete pročitati ovdje.

proricanje (eng. divination, /dɪvɪˈneɪʃən/) - engleska riječ "divination" ima korijene u imenici "divine" (božansko) pa se s tim u vezi ovaj pojam može tumačiti kao dar od božanskog. Hrvatska riječ "proricanje" u suštini znači unaprijed reći (prefiks pro- + ricanje/reći = unaprijed + ricanje / govorenje / reći). Proricanje je stoga umijeće predviđanja budućnosti pomoću pretkazanja/znakova, vizija, ili nekih proricateljskih sredstava (rune, tarot karte itd.). Naravno, proricanje ne zanima samo pagane, ili wiccane već pripadnike mnogih drugih duhovnih pravaca i kultura. Najpoznatije metode proricanja uključuju astrologiju, kartomantiju (čitanje tarot karata), hiromantiju (čitanje iz dlana), kleromantiju (bacanje runa ili kockica), te čitanje iz kristalne kugle. Postoji još mnoštvo vrsta proricanja: taseografija (iz taloga kave, ili listića čaja), oneiromantija (pomoću interpretacija snova), lampadomantija (iz plamena svijeće), numerologija (pomoću brojki), kapnomantija (iz dima), radiestezija (pomoću klatna), lekonomantija (prolijevanjem ulja u vodu), zoomantija (interpretiranje ponašanja životinja), piromantija (zurenje u vatru i viđanje oblika), I-Ching (bacanje klasja stolisnika da tvori heksagrame, poznato u Kini) i tako dalje. Naravno, ovo su samo različiti putevi kojima se dolazi do potrebnih spoznaja. Odabir metode, ili sredstva ovisi samo o tome s čime se proricatelj osjeća najugodnije. Od svega je najvažnija interpretacija znakova koji se vide tijekom proricanja. Nijedna metoda ne daje izravan odgovor; na proricatelju je da odgonetne šifre koje dobije i protumači ih u skladu sa situacijom. Danas se mnoštvo ljudi različitih društvenih statusa bavi proricanjem, ali je ovo prije bila profesija rezervirana za posebno odabrane pojedince; sibile u drevnoj Grčkoj, posebni svećenički redovi u Rimu i Egiptu, druidi kod Kelta i tako dalje. Danas mnogi proricatelji ne gledaju na ove metode kao pogodne za predviđanje budućnosti već kao na svojevrsne metode psihoanalize i načine pomaganja pojedincu da se suoči s vlastitim problemima (u prošlosti i sadašnjosti) čime može sam utjecati na svoju budućnost. Za više informacija o metodama proricanje možete pogledati sekciju "Proricanje".

prvoblagoslov (eng. wiccaning, /ˈwɪkənɪŋ/) jedan od nekoliko obreda prelaska unutar paganizma. Moglo bi se reći da je ovo ekvivalenta krštenja u kršćanstvu, no za razliku od krštenja, ovim se obredom dijete ne uvodi u u nikoju religiju/duhovni pravac već mu/joj se naprosto daje ime i moli se Boga i Božicu/bogove da ga/ju štite. Neki smatraju da se ovim činom dijete posvećuje Bogu i Božici (iako se ja ne bih složila s ovom tvrdnjom, no to opet ovisi o tome kako je obred koncipiran i što se govori), ali ovo ne uvjetuje djetetov daljnji duhovni razvoj jer ono može u bilo kojem trenutku u životu promijeniti ime, početi slijediti neku drugu vjeru, ali i nastaviti dalje na paganskom duhovnom pravcu ako želi i inicirati se. Dijete se na prvoblagoslovu pročišćuje (što se ne smije buniti s čišćenjem grijeha koje se obavlja prilikom krštenja jer pagani ne priznaju grijehe kao takve) tako da ga se poškropi posoljenom vodom (dakle voda kojom se škropi se prethodno pročisti solju) te se djetetom prođe kroz dim kȃdi. Sličnost s krštenjem jest ta što roditelji mogu odrediti kuma ili/kumu za dijete (bez obzira na njihovu vjeroispovijest) koji također prisustvuju obredu. Više o izgledu rituala i samoj temi možete pročitati u postu "Obredi prelaska".


~ R ~

reinkarnacija - ponovno rođenje duše u drugom tijelu. Ovo je originalno bila kršćanska ideja, ali je odbijena na Drugom koncilu u Konstantinopolu 553.g. No, i dan danas je prihvaćeno vjerovanje u budizmu i hinduizmu. Pojam reinkarnacije ne postoji samo od kršćanska; neke pretkršćanske kulture poput Orfika u doba drevne Grčke (preko pitagorejske doktrine) su također vjerovali u ponovno rođenje duše. Njihovo viđenje reinkarnacije je slično wiccanskom; vođenjem dobrog života stremimo ka čistoći i reinkarniramo se dok ne postanemo potpuno čisti u kojem trenutku postajemo božanski. U wicci je cilj ujedno i iskustvo, a na kraju osoba postaje jedno s božanskim silama (ovo se često uspoređuje sa prelaskom iz razreda u razred u školstvu). No, za razliku od hinduizma i budizma, wiccani ne vjeruju da se posljedice naših djela odražavaju u drugim životima već da se posljedice nekog djela iz jednog života vrate tijekom istog života (više o ovome pod pojmom "karma"). Svakako, duša ne poznaje psiho-fizičke granice pa se osoba može, po wiccanskom uvjerenju, vratiti kao bilo koji spol.

religija misterija (eng. mystery religion) - za wiccu i vještičarstvo ste kaže da su religije misterija (makar je pojam "religija" treba koristiti s oprezom). Kada se ovo kaže za neki duhovni pravac, podrazumijeva se da postoji inicijacija i nekakva tajna znanja koja su poznata samo iniciranim osobama (ali i tajni rituali i druge tajne prakse). Gotovo sve religije misterija imaju iste sastavne dijelove inicijacije: katarzu (tj. pročišćenje), palingenezu (simboličnu smrt i ponovno rođenje tijekom koje se novo znanje daje inicijatu), heiros gamos (sveti brak s božanskom silom/silama), orgion (ovaj se grčki izraz odnosi na proživljavanje neke jake emocije i nema veze s orgijama) te ekstazu. Drevne religije misterija uključuju slavne eleusinske misterije, neke druge grčko-rimske misterije poput Orfejskih i Dionizijevskih misterija te perzijske Mitrine misterije i egipatske Izidine misterije. U moderno je doba inicijacija postala neobavezni dio ovoga puta, no neki autori smatraju da su i wicca i vještičarstvo ostali u suštini "misteriozni" jer je pojedincu prepušteno da misterije otkrije sam za sebe, odnosno preko direktnog kontakta s božanskim silama (dakle nema nužno posrednika poput svećenika, a često ni bilo kakvih učitelja poput onih koji su obučavali inicijate u drevnim vremenima). 

retribucija - nešto što je uzvraćeno. U konceptu karme se odnosi na nagrade i/ili prijekore koje osoba dobije u jednog životu kao posljedica djela iz drugog života (pogledajte "reinkarnacija"). Wiccani vjeruju da se sve što učinimo u jednom životu i vrati u tom životu (a ne u nekom drugom kao što vjeruju hinduisti i budisti).


ritual - model religijske ili magijske ceremonije koja najčešće prati neku zadanu strukturu. Vjeruje se da sami termin potječe od latinske riječi re(i) što znači "brojati/broj" što ukazuje na formalnost rituala i važnost reda. Ritual se obično dijeli na usmeni dio (legomena = "izgovorene stvari") i praktični dio (dromena = "napravljene stvari"). Van Gennep dijeli ritual na tri dijela: otcjepljenje (eng. separation), prijelaz (eng. transition) i pripojenje (eng. incorporation). Pri izvođenju rituala, osoba se odcijepi od fizičke realnosti kako bi ušla u drugu, duhovnu realnost. Prijelaz se događa unutar ritualnog prostora (tj. u krugu u slučaju paganizma) kada se osoba nalazi između ovih dvaju svjetova. Pripojenje se odnosi na odraz promjena koje su se zbile tijekom rituala na fizičku realnost. Uspješni rituali bi trebali uključivati sva osjetila, uzrokovati promjenu stanja svijesti i omogućiti nove načine razmišljanja. Da bi se ovo ostvarilo, često se koriste razni predmeti poput odjeće, oltara, ritualnog pribora, a nije neobično i pjevati, moliti, plesati, svirati itd. Paganizam (a time i wicca) poznaje religijske tj. devocijske obrede (rituale) i magijske obrede. Devocijski rituali uključuju slavlja osam sabata i obrede prijelaza (koji obilježavaju rođenje, inicijacije, vjenčanja, rastave, starenje, smrt). Ritual se može izvoditi u grupi pri čemu ga obično vode svećenik i/ili svećenica (ponekad uz pomoć drugih članova grupe), a može ga izvoditi samo jedna osoba, ili pak manje grupe od dvoje-troje ljudi. Više informacija o paganskim ritualima možete naći u sekciji "Rituali".

Rogati Bog - glavno božanstvo paleolitika je bio Bog lova kojeg su ljudi štovali jer su vjerovali da im omogućuje uspješni lov koji im je bio kritičan za život. Bio je prikazan s rogovima onih životinja koje se lovilo (najčešće s jelenjim rogovima). S vremenom je postao poznat kao Bog vještica, a potom se pretvorio u Boga prirode. I dan danas ga se u wicci prikazuje s jelenjim rogovima. Rimljani su ga zvali Cernunnos (što znači "Rogat", pogledajte pojam "Cernunnos"), ili pak Cerne, iz čega je nastalo ime Herne u nekim zemljama. Rogovi su od brončanog doba simbol božanskog, a broj rogova je često progovarao o važnosti božanstva. Suprotno općem mišljenju, Rogati bog vještica nije Sotona. Naime, vještice ne vjeruju u postojanje Sotone pa ga time ne mogu ni štovati, a uz to, u Bibliji nije nigdje rečeno da Sotona ima rogove. U paganizmu se Rogati Bog priznaje kao vladar zime i jeseni, podzemlja, smrti (i svega što dolazi iza nje), ali istovremeno i života i prirode te plodnosti. Možete pročitati više o ovoj temi u postu "Vjerovanja".


~ S ~

sabat - naziv za svetkovinu u wicci/vještičarstvu koja dolazi od francuskog glagola s'ebbatre što znači "slaviti/bančiti/igrati se". Postoji osam ovakvih svetkovina koje su manje-više ravnomjerno raspodijeljene tijekom godine i koje označavaju poljoprivredne i solarne prekretnice. Prije je godina bila podijeljena na ljeto (tijekom koje vlada Božica) i zime (vlada Bog). Blagdani koji označavaju ove prijelaze se i dan danas slave, a nose nazive Beltane ((beltejn/, 1.5.) i Samhain (/sawen/, 31.10.). Kasnije su dodani blagdani na pola puta između ova dva datuma koji su također označavali posebna poljoprivredna razdoblja - Imbolc (/imbolk/, 1.2.) i Lughnasadh (/lunasa/, 31.7.). Ova četiri sabata su danas poznata kao "veći sabati". S vremenom su dodani suncostaji i ravnodnevnice (sunčevi blagdani) - Ostara (/ostara/, 21.3.), Litha (/lita/, 21.6.), Mabon (/mejbon/, 21.9.), Yule (/jul/, 21.12.). Oni su nazvani "manjim sabatima". Svi su se sabati obično počinjali slaviti na dan/večer uoči samog datuma i svetkovine su trajale cijelu noć pa sve to izlaska sunca. Danas se sabati najčešće slave dosta kraće tako da se slavlje obično svodi samo na ritual i druženje, makar neki znaju i produžiti. Svaki sabat ima svoje tradicije, prikladne boje i dekoracije, prigodnu hranu/piće itd. Više o svakom sabatu pojedinačno možete pročitati u sekciji "Sabati".

salamanderi - vrsta elementala koji personificira snagu elementa vatre. Po mitovima su salamanderi ti koji su naučili pračovjeka kako se stvara i koristi vatra te su prikazivani kao kugle svjetla (koje često plutaju iznad vodenih površina), ili kao bića nalik gušterima. Za više informacija pogledajte pojam "elementali".

Samhain (/ˈsaʊwɪn/) - naziv za jednog od osam sabata u kolu godine, ili još preciznije jednog od četiriju glavnih/zemljanih sabata. Datum proslave ovog blagdana je 31. listopada (tj. noć s 31.10. na 1.11.) što ga dovodi u vezu s blagdanom Svih svetih. Ovo je velikom broju pagana Nova godina i početak zime (ako se gleda po starom keltskom sistemu podjele godine samo na ljeto i zimu gdje zima počinje na Samhain, a ljeto na Mabon tj. 1. svibnja). Smatra se da je na ovu noć veo između svjetova najtanji te da se zbog toga lako može komunicirati s dušama i entitetima s "druge strane" (pa tako i s precima). Iz ovog je razloga i proricanje uobičajena praksa na ovaj datum, a zahvaljujući svemu ovome je nastala tzv. Noć vještica (eng. Halloween). Više informacija o ovom blagdanu možete pročitati ovdje.

samotnjak (eng. Solitary Witch, /ˈsɒlɪtəri wɪtʃ/) - samotnjak, ili samotnjačka vještica, je vještica koja ne pripada nijednom kovenu već radi sam/sama. U novije je vrijeme ovo opet postalo uobičajeno kao što je bilo i mnogo prije osnivanja prvih kovena kada su se vještice (koje su tada zapravo bili mudre žene i muškarci sela) zbog konkurencije, povijesnih/političkih razloga držale podalje od svojih istomišljenika. Kako je inicijacija oduvijek bila uobičajen način uvođenja osobe u svijet vještičarstva, ova je ceremonija prenesena i u samotnjački rad čime se pojavio obred samoinicijcije (također poznat i kao samoposvećenje). Svakako, samotnjak može raditi sve što i koven; štovati božanstva, prakticirati magiju, travarstvo, liječenje i još mnogo toga, no osnovno vještičje pravilo ("Naudi nikome") vrijedi jednako za sve. Više informacija o odnosu kovena i samotnjaka možete pročitati ovdje, a predlažem da pročitate i post o samoinicijaciji.

seansa - dolazi od franucske riječi séance koja doslovno prevedeno znači "sjedenje". Radi se o sjedenju tj. sastanku između jednog/više pojedinaca s duhom/duhovima. Da bi se održala seansa, poterbne su naravno duše s kojima se komunicira, ali i medijator tj. posrednik koji ima sposobnost prelaska iz ovog svijeta u onaj. Obično se svi prisutni drže za ruke sjedeći u krugu (često oko stola). Sastavni dio seanse je meditacija koja služi da medijator uđe u trans te time postigne komunikaciju s dušama. On/ona potom prenosi poruke prisutnima. Vještice inače ne drže seanse, ali većina vjeruje u mogućnost komuniciranja s dušama preminulih (na primjer na sabat Samhain).

sistem stupnjeva - u nekim tradicijama wicce je prihvaćen sistem stupnjeva koji služi da se vidi napredovanje pojedinca unutar te tradicije (a ujedno i kovena/grupi) te da se odrede njihove zadaće unutar grupe. Prije nego što osoba uđe u ovaj sistem, ona mora proći osnovnu inicijaciju u taj koven (a tomu često prethodi i samoinicijacija tj. samoposvećivanje). Sistem ponešto varira od tradicije do tradicije pa neke uopće ne iniciraju pojedince prije ulaska u sistem stupnjeva, dok drugi na tome inzistiraju. Neki pak ne prihvaćaju ovaj sistem (npr. saksonska tradicija tj. seax wicca). U većini tradicija su prihvaćena tri stupnja inicijacije (izuzev u aleksandrijskoj wicci gdje neki prihvaćaju i pet). Osoba treba na svakom stupnju ostati barem godinu i jedan dan kako bi mogla proći kroz cijelo kolo godine (dakle proživjeti sve sabate i više ezbata) i steći iskustvo tog stupnja u tom kontekstu. Taj period je namijenjen za učenje, stjecanje iskustva kroz praksu i svojevrsno "usavršavanje". Obično se sistem stupnjeva uspoređuje s školom jer u srži zaista jest učenje. Tek nakon što je inicirana u treći stupanj, osoba može službeno inicirati druge, ali i osnovati vlastiti koven (postati u pravom smislu riječi Visoki svećenik/svećenica). Često se inicijata prvog stupnja naziva vješticom, drugog stupnja svećenikom/svećenicom, a trećeg stupnja Visokom svećenicom/Visokim svećenikom. Koveni često imaju odbor starješina koji služi za organizaciju i pomaganje drugima u radu (nipošto nisu superiorni ostatku kovena! samo imaju nešto više obaveza i poštuje ih se zbog njihovog iskustva). Članove se obično bira među ljudima trećeg stupnja inicijacije. Postoje argumenti za i protiv sistema stupnjeva; iako kod nekih može potaknuti želju za učenjem, a drugima istovremeno dati približni dojam što inicirana osoba zna i u čemu ima iskustva, ovaj sistem također može uzrokovati napuhivanje ega kod nekih, a to je svakako potrebno izbjegavati jer tek tada dolazi do nesuglasica i nezadovoljstva unutar kovena.

siva magija - pojmovi "bijela magija" i "crna magija" su duboko ukorijenjeni u društvu, no pojam "siva magija" je relativno nov. Područje sive magija, po nekima, obuhvaća cijeli spektar magijskih radnji koje nisu ni potpuno dobre ("bijele") ni potpuno loše ("crne"). No, dobra i zla svojstva magije su relativna i ovise o mnoštvu čimbenika. Stoga je područje sive magije mnogo šire nego što većina ljudi misli. Za detaljnije objašnjenje ove teme pogledajte post "O sivoj magiji: zašto crna i bijela magija ne postoje".

skyclad (/skaiklæd/) - u doslovnom bi prijevodu značilo "odjeveni nebom". Vještice ovaj termin upotrebljavaju kao sinonim za nagost. U većini starijih likovnih prikaza, vještice su zaista prikazane nage pri bilo kakvim ritualnim aktivnostima. Danas biti skyclad tijekom rituala nije obavezno; pojedinci odlučuju sami za sebe kada rade sami, a u kovenu se dogovara. Nagost tijekom rituala je simbol duhovne slobode gdje ne mora postojati nijedne naznake seksualnosti. Vještice štuju ljudsko tijelo kao dio prirode, kao nešto što je priroda napravila i što nije sramotno niti perverzno već lijepo i sveto.

sol - za ovaj nama uobičajeni sastojak se smatra da je nadnaravnog podrijetla, a dugo se uzimalo da ima moć štititi osobu od zla. Kako je sol u početku bila rijetka, a time i skupa, Grci i Rimljani, između ostalih, su je nudili zajedno s kruhom kao žrtvu bogovima. Još jedan razlog ovome je jer je sol naprosto potrebna ljudskom organizmu (čime je još vrednija pa je preuzela simboliku života), ali i jer se dugo vremena njome konzerviralo meso pa je stoga postala simbol trajnosti. U magiji ju se uzima kao zaštitno sredstvo od zla. Iz istog su je razloga ljudi u srednjem vijeku koristili kao sredstvo za tjeranje i ubijanje vještica (što je ironično i, naravno, apsurdno; pogledajte termine "wicca" i post Razlika između pagana, wiccana i vještica za detaljnije etimološko objašnjenje). Njome se pročišćava voda koja se koristi pri krštenju i pri egzorcizmima, a u wicci se koristi kako bi se pročistila voda na oltaru i očistio krug te pročistio bilo koji predmet. Zbog njenog porijekla ju se vezuje uz element zemlje. 


Spuštanje Mjeseca/Sunca - u wicci je Mjesec povezan s Božicom, a Sunce s Bogom. U oba slučaja se radi o prizivanju Božice/Boga u tijelo svećenice/svećenika. Božica, nakon što je prizvana, može odlučiti progovoriti kroz svećenicu (ovo se često uspoređuje s načinom na koji duhovi govore kroz spiritualne medije). U slučaju da se ovo ne dogodi, svećenica recitira Punjenje Božice (pogledajte "Charge of the Goddess" u ovome pojmovniku). Cijeli ritual možete naći u sklopu Rituala otvaranja.  

srpasti nožić (eng. bolline/boleen/bou'li:n/)  maleni nož sa zakrivljenom oštricom koji se isključivo koristi za rezanje biljaka. Često ga se miješa s nožem s bijelom drškom koji služi isključivo za rezbarenje ritualnog oruđa i druga objekata koji imaju ritualnu svrhu (vrijedi napomenuti da athamé ima crnu dršku). Boleen je obično 15cm dug (točnije 3 inča) od vrha oštrice do dna drške, a drška ima malenu rupu u sebi kroz koju se provuče palac ili kažiprst (da olakša rezanje). Često ćete naići na drške napravljene od trešnje. 

Stara vjera (eng. Old Religion/oʊld rɪˈlɪdʒən/) - naziv za wiccu koji je kontrastan pojmu "Nova vjera" (kršćanstvo). Iako je wicca izrazito mlada vjera, njezini korijeni su pretkršćanski. Ovaj je termin prikladan za sve paganske vjere jer je zapravo paganizam taj koji prethodi kršćanstvu (a ne wicca kao takva), ali pošto je wicca (neo)paganska vjera, onda ovaj termin obuhvaća i nju. Naime, kada je započelo pokrštavanje naroda (dakle od 313.g. kada je kršćanstvo legalizirano u Rimu Milanskim ediktom), paganizam nije odjednom nestao. Kristijanizacija se događala postepeno i to prvenstveno u gradovima. Ljudi na selu su najduže ostajali pri svojim paganskim uvjerenjima i stoga su bili nazivani sljedbenicima "Stare vjere" naspram građana koji su slijedili kršćanstvo (Novu vjeru).

Starica (eng. Crone, /krəʊn/) - treći aspekt Trostruke Božice u wicci. Još je poznata i kao Mračna Božica, ili Baba (eng. Hag). Vezuje se uz padajuću fazu Mjeseca. U raznim su narodima postojale slične božice koje su predstavljale onu kasniju dob žene kada je njezini fizički vrhunac već davno iza nje, ali zato nedostatak plodnosti i fizičke snage nadoknađuje mudrošću i životnim iskustvom. Vrijedi spomenuti grčku božicu Heru te rimsku božicu Karmentu koje su obje bile trostruke i manifestirale se u obliku Starice. Ovaj se aspekt također često veže uz Hekatu (onu trostrukog lica, božicu podzemlja), Kali (božicom kaosa i uništanja), keltskom Morgan te Cerridwen. Neki smatraju da je engleski naziv "crone" došao od naziva Rhea Kronia (Majka vremena). Starica prvenstveno predstavlja onu kasniju životnu dob svake žene kada je već prošla menopauzu i kada više biološki ne može začeti. Ovaj aspekt ujedno vlada svime podzemnim i veže se uz smrt (iako ne na negativni način jer se i na smrt gleda kao na prirodni događaj u paganizmu). 

Stonehenge (/stoʊnhendʒ/) - kružni megalit (građevina od glomaznog kamenja) okružen zemljanim krugom koji se nalazi nedaleko od Salisburya u Engleskoj. Vjerovalo se da su ga sagradili Druidi, ali je otkriveno da je ovaj megalit nekoliko stoljeća stariji od njih. Ovaj spomenik zapravo datira iz kasnog neolitika, što su potvrdili brojni keramički i drugi nalazi na lokalitetu za koje je utvrđeno karbonskom analizom da potječu iz cca. 1848.g.pr.n.e. Smatra se da je gradnja započela čak i 2800.g.pr.n.e. I dan danas postoje samo spekulacije vezane uz razlog izgradnje ovog megalita, a moderni Druidi ga koriste za proslave ljetnog suncostaja. Ipak, ovaj spomenik nema nikakve veze s vještičarstvom i wiccom ma koliko lijep i značajan bio za druge paganske tradicije.

stožac moći (eng. Cone of Power, /kəʊn əv ˈpaʊər/) - naziv za podignutu energiju unutar ritualnog kruga. Kada pagani i vještice podižu energiju za vrijeme rituala, to obično čine zamišljajući kako se ona spiralno uzdiže u vis prema središtu kruga tj. u obliku stošca. Baza stošca u ovom slučaju prati obod ritualnog kruga. Kada energije dođe vrhunca, projektira ju se ka nekom cilju (dalje u visinu), ili ju se spušta u hranu i piće. Ovaj vrhunac određuju Visoki svećenik i Visoka svećenica koji ujedno i usmjeravaju samu energiju; ostalim sudionicima je primarna funkcija za vrijeme ovog dijela obreda da podignu energiju do tog vrhunca. Energiju se obično podiže pojanjem, pjevanjem, plesanjem, bubnjanjem i sviranjem drugih instrumenata. U wicci i većini drugih paganskih pravaca se ova energije ne veže uz ikakve druge sile izuzev ljudske i zemaljske (tj. energija se izvlači iz vlastitog bića te iz zemlje); dakle nema potrebe prizivati ikakve entitete da bi se podigla energija. Neki smatraju da je nakon ovoga potrebno uzemljiti se (poslati višak energije u zemlju pomoću vizualizacija, ili fizički dotičući/udarivši tlo), dok drugi smatraju da ova energije ne može štetiti ako ostane u praktičarima jer je ona isključivo pozitivna i time im može samo koristiti. Više o magiji i stošcu moći možete pročitati u postu "Podizanje grupne energije".

suosjećajna magija (eng. sympathetic magic, /sɪmpəˈθetɪk ˈmædʒɪk/) - oblik magije koji je zasnovan na imitiranju/rekreiranju onoga što se želi postići. Iz ovog se razloga ovo također naziva i imitativna magija. Postoji bezbroj oblika ove magije, a zajedničko im je svima što se baziraju na principu da slično privlači slično. Suosjećajna magija vuče korijene još u prethistorijsko doba, ali je i dan danas prisutna u vještičarstvu u obliku magije svijeća (svijeće imitiraju ljude), slika/lutaka (koji doslovno prikazuju/predstavljaju neku osobu) itd. Koje god da se sredstvo koristi pri ovoj magiji, bit je da dolazi do nekog poistovjećivanja te da se prema tim predmetima ponaša onako kako bi se ponašalo i prema "pravoj" stvari/ljudima. Naravno, važno je kao i u svakom obliku magije uvijek držati na umu konačni cilj i zadržati prvotnu namjeru.

svećenik/svećenica - originalno su paganski svećenici (ujedno i voditelji vještičjih kovena) nosili titulu prezbitera (grč. presbyteros = starješina; lat. presbyter = svećenik). Svećenik i svećenica i danas služe religijske i magijske rituale. U wicci (i mnoštvu drugih paganskih tradicija) se smatra da je svaka osoba za sebe svećenik/svećenica. Stoga svećenik/svećenica u kovenu ne igraju nužno ulogu "opunomoćenika", tj. medijatora između božanstava i praktičara. Kako bi se pravila razlika između svakog pojedinca kao svećenika/svećenica te pojedinaca koji vode kovene, ove vođe se naziva Visokim svećenicama i Visokim svećenicima. U nekim tradicijama Visoka svećenica igra veću ulogu od Visokog svećenika (npr. u gardnerovskoj tradiciji wicce) pa se dopušta svećenici da vodi rituale i bilo koje skupove kovena samostalno, dok svećenik to ne može. Druge tradicije pak oboje vrednuju jednako. Tradicionalno su Visoki svećenik i Visoka svećenica dvije stalne vođe skupine koji vode organizaciju, ali i duhovni rad skupine. Kontrastno ovome, u nekim manje tradicionalnim skupinama se svećenika i svećenicu određuje na periode, ili pak ovisno o prilici.

sveta voda - nekoć se vjerovalo da kršćanska sveta voda ima moć otjerati vještice; ovo naravno nije istina. Moderne vještice (ali i pagani i wiccani) i sami koriste svetu vodu u svojim ritualima, a tvore ju na isti način kao i mnoge druge religije i duhovni pravci; dodavanjem soli te posvećivanjem. Praksa dodavanja soli u svetu vodu je u kršćanstvu relativno rjeđa danas, no prije se redovito provodila. U paganskoj praksi se voda pročišćava dodavanjem soli, a posvećuje umakanjem vrha kažiprsta/ athaméa/štapa u nju istovremeno zahtijevajući da sva negativna energija izađe iz vode, a samo dobra uđe u nju.

~ Š ~

špiljska umjetnost - pretpostavlja se da je najstariji datirani špiljski crtež (cca. 20 000 godina star) tzv. "Čarobnjak" iz špilje Triju braće u Ariègeu (Francuska). Neki smatraju da se radi o prikazu Boga lova kojeg su primitivni ljudi štovali jer su vjerovali da im omogućuje dobar lov (pogledajte pojam "Rogati Bog"). Postoje i drugi slični prikazi, poput onoga u Fourneau du Diable u Dordogni (Francuska) te u Val Camonici u Italiji. Pretpostavlja se da su ovi primjerci špiljske umjetnosti, ali i velik dio ostalih prikaza, bili vezani uz religiju paleolitskih ljudi, točnije uz njihove rituale. U njima je bilo prisutno ono što danas nazivamo suosjećajna magija (imitiranje nečega u ritualu kako bi se to dogodilo u stvarnom životu). Uz lov, veliku ulogu u životu je imala i plodnost, kako životinjska (vidljiva u primjeru kipića dvaju bizona kako se pare iz špilje Tuc d'Audoubert), tako i ljudska koja je svakako igrala veću ulogu u očima ljudi (npr. Venera iz Willendorfa i brojne druge Venere diljem svijeta kojima je zajedničko to što nemaju lica, a imaju velike grude i trbuhe te široke bokove. Često se može naići i na preuveličane genitalije te iznimno kratke ili nepostojeće noge). Postoje dvije teorije o Venerama: prva kaže da one prikazuju žene iz plemena te potiču njihovu plodnost dok druga kaže da one simboliziraju opću plodnost i Božicu Majku kao njezinu personifikaciju. Vještice uzimaju ove primjerke špiljske umjetnosti kao početke magije i rituala koji su se razvijali tijekom vremena da bi poprimili današnju formu. Iako ne smatraju da su prethistorijski ljudi bili začetnici vještičarstva, sigurno su napravili jedan korak u tom smjeru.

štap (eng. wand, /wond/) - ovaj komad ritualnog oruđa (još nazvan i "čarobni" štap) se povezuje s elementima zraka, a u nekim tradicijama wicce s elementom vatre. On ima istu svrhu kao i athamé tj. služi za bilo kakav prijenos/usmjeravanje energije (pri podizanju kruga, zazivanju elemenata/Boga/Božice, izvođenju magije itd.). Smatra se da je kraljevsko žezlo nastalo iz štapa. On je simbol moći i kreposti, a ujedno je i falusni simbol. Danas nema pravila o izradi štapa (pa čak niti onog koje govori da štap mora izraditi njegov budući korisnik), a na pojedincu je da odluči kako će ga i ukrasiti; kristalima, vrpcama, rezbarijama, natpisima itd. Također varira duljina koja se smatra "ispravnom" (obično se uzima duljina od lakta do vrha srednjeg prsta korisnika). Nakon što se izradi, štap se mora pročistiti i posvetiti prije nego što se može uopće koristiti; ovim činom ga se sprema za korištenje unutar kruga i stvara se veza s njim. Za više informacija, pogledajte post o ritualnom oruđu.

štapići za kađenje - ovo nisu štapići u pravom smislu riječi već snop biljaka koje su zavezane da podsjećaju na oblik štapića. Koncentrirani oblik ovakvih štapića se prodaje u mnogim dućanima pod nazivom "mirisni štapići" (na engleskom poznati kao incense sticks). Ako preferirate sami izrađivati svoje štapiće, dovoljno je ubrati grane biljaka od kojih želite napraviti štapić, zavezati ih koncem (pazeći da radite omče oko biljaka kako se štapić ne bi raspao tijekom procesa paljenja) i pustiti štapić da se tako zavezan suši dok biljke ne postanu potpuno suhe. Tek su tada spremne za paljenje tj. za kađenje prostora. Više informacija o kađenju i prikladnim biljkama možete naći pod pojmom "kađenje".

~ T ~

talisman - etimologija ovog izraza ide sve to grčke riječi telesma koja je nekoć imala značenje posvećenja, ili ceremonije. Još stariji korijen joj je starogrčka riječ telein što, između ostalog, znači "obavljati religijski obred". Talisman je ručno izrađen/modificiran predmet u kojeg se unijela nečija energija često s ciljem zaštite. Najpotentniji su oni talismani u koje praktičar sam unese što više energije (kroz njihovu izradu, ukrašavanja, meditirajući nad njima, unoseći svoju energiju magijskim načinima itd.). Talismani se može kupiti i u dućanu, ali oni neće biti ni upola koristi jer su previše generalni. Kao što sami korijen riječi kaže, talismane je potrebno ritualno posvetiti da mogu dostići svoj puni potencijal. Talisman stoga može biti obični latinski križ, ili pak krunica u kršćanstvu, dok u paganskoj praksi poprima druge oblike. Često se radi o komadu kamena/metala/drva koji je pomno izabran ovisno o cilju (jer svaki materijal ima svoje korespondencije koje više ili manje odgovaraju konačnom cilju izrade talismana) i u kojeg se graviraju odgovarajući simboli koji također variraju ovisno o cilju. Mnogi pri izradi talismana vode računa o povoljnim astronomskim uvjetima (koji također variraju), no glavno je svakako da se pri svim pripremama, pri samoj izradi i pri posvećenju stalno ima na umu konačni cilj (zaštiti sebe/nekog od nečega, donijeti ljubav/novac/sreću/moć/ zdravlje itd.). Po nekima talisman može biti i ispisan na papiru. Svakako je važno ono što se gravira/ispisuje; to može biti riječ, misao, rečenica, simbol, sigil (tj. pečat), magični kvadrat itd. Tema izrade je nevjerojatno opširna pa stoga možete pročitati više informacija u knjizi The Complete Book of Amulets and Talismans te u knjizi The Book of Talismans, Amulets and Zodiac Gems.

tarot - način proricanja koristeći se posebnim sistemom karata. Same karte se nazivaju tarot karte i nastale su iz tarocchi karata čije se podrijetlo ne može točno odrediti, iako neki vjeruju da potječu još iz drevnog Egipta, a drugi da potječu iz Kine. Najvjerojatnija je mogućnost da su ih sa sobom u Europu donijeli Romi. Najranije poznate tarot karte potječu iz 14.st. Danas postoji mnogo tarot setova koji su stilski prilagođeni da odgovaraju različitim ukusima; po tome im variraju ilustracije, pa čak i nazivi, a time i korespondencije. No svaki tarot set sadrži 78 karata podijeljenih u dvije skupine odnosno u Veliku arkanu (22 karte) i Malu arkanu (56 karata). Mala arkana je dalje podijeljena na četiri boje/znaka/skupine čiji naziv opet variraju od špila do špila. Tradicionalno se dijeli na štapove, diskove (pentakle), mačeve i pehare. Svaka od ovih skupina se sastoji od deset karata (as, duja, trica itd. do 10) te od paža, viteza, kraljice i kralja. U nekim tarot setovima svaku kartu ukrašava više likova koji obavljaju neke radnje i iz kojih se može izvući cijela priča dok su drugi setovi mnogo jednostavniji u ovom vizualnom pogledu pa prikazuju samo simbole te skupine (npr. 7 ukrštenih mačeva i sl.). Svaka karta ima svoju simboliku ovisno o brojci, bojama, likovima i korespondira s elementima, arhetipovima, prirodnim pojavama i još mnoštvom drugih stvari. Tarot čitanje (proces proricanja tarot kartama) započinje miješanjem karata i izvlačenjem određenog broja na određen način (postoji i mnogo vrsta čitanja koji se biraju ovisno o prilici i cilju). Mnogo je knjiga napisano o tarotu te i posebnim špilovima tarota (jer neki znatno variraju te je potrebno posebno obraditi njihova značenja). Kako bi vam ova tema bila bliža, zanimljiv je podatak da su moderne igrače karte sa "bojama" srca, tref, karo i herc nastale po uzoru na tarot karte (tj. na Malu arkanu) s tim da je paž promijenio ime u dečko, vitez ispao, a dodan je i joker po uzoru na kartu Lude iz Velike arkane. Mnoge vještice i pagani koriste tarot karte kao sredstvo proricanja, ali i još češće kao sredstvo spoznavanje sebe, svoje okoline, rješavanja dilema i problema te osobnog savjetovanja (za što su zapravo i namijenjene).

teizam - u širem značenju, vjerovanje u Boga. No, ovo se vezuje uz svjesno vjerovanje u Boga (ili božansku silu) pa time i uz neke filozofije koje čine pozadinu vjere. Pagane se  često naziva politeistima (politeizam=vjerovanje u više bogova), ili pak panteistima (vjerovanje da se božansko nalazi u prirodi kao cjelini tj. da su božansko i priroda/univerzum jedno te isto). Postoji još mnogo vrsta teizama u koje će se neki pojedinci svrstati, pa će neki pagani za sebe reći da su panenteisti (nisu isto što i panteisti; vjeruju da je univerzum dio božanskoga), drugi da su duoteisti/biteisti (eng. ditheists, vjeruju da postoje dva Boga/Božice/božanske sile koje su jednake), animisti (vjeruju da  sve ima dušu i da je sve živo), ili pak monolatristi (monolatrija govori da postoji, ili bi moglo postojati više božanskih sila, ali da su sve ekspresije/aspekti jedne najviše božanske sile) i tako dalje. Paganizam omogućuje svakom pojedincu da razvije svoju filozofiju tako da nećete u njemu čuti u potpunosti ujedinjenu filozofiju vjerovanja. Kako bi vam teizam bio jasniji, potičem vas da pogledate ovu podjelu te da pročitate članak na temu dvovjerja od Denivera Vukelića koji je meni bio iznimno zanimljiv.

tradicije - baš kao što postoji mnoštvo denominacija u kršćanstvu, tako postoji i mnogo tradicija u wicci. Najstarija među njima je gardnerijska koja je dobila ime po osnivaču Geraldu Gardneru i koja je nastala 50ih godina. Uslijedile su mnoge druge poput aleksandrijske (osnivač je Alex Sanders) koja je spoj gardnerijske tradicije i ceremonijalne magije i koja se pojavila u 60ima. Godine 1973. je Raymond Buckland osnovao saksonsku tradiciju koja se izdvaja među ostalima jer nije tvrdila da ima drevne korijene kao što je bio slučaj s prethodnima, a bila je uz to i mnogo više demokratski organizirana te se nije oslanjala na gardnerijsku tradiciju. Tradicije su se razvijale po narodnostima i evocirale povijest njihovog naroda i njihove običaje (npr. škotska, talijanska, velška itd.), neke su se pojavile kao posljedica društvenih pokreta tog doba (poput dijanske koja se pojavila u 70ima kada i pokret za prava žena), a brojni koveni su nastali i pojedinci se osamostalili ne oslanjajući se ni na jednu tradiciju (ovakvi se nazivaju eklekticima). Ako je osoba eklektik, ona razvija svoj put, a komponira u njega elemente iz drugih tradicija ako se slažu s njezinim svjetonazorima. Zajedničko svim tradicijama jest to što prate osnova moralna načela te slave istih osam sabata. Brojne razlike postoje među tradicijama, ali i među kovenima i pojedincima; neki štuju samo Boga, ili samo Božicu, a neki oboje jednako; neki priznaju sistem stupnjeva dok drugi ne; u nekim se kovenima zahtjeva isti broj muškaraca i žena dok je to drugima nevažno itd. Ipak, sve tradicije štuju prirodu i sve oblike života, svi slijede Vještičju pouku i pokušavaju ne nauditi ikome (sukladno osnovno pravilu wicce: "Naudi nikome"). Za više informacija o pojedinačnim tradicijama možete pročitati post "Tradicije wicce".

treće oko - točka malo iznad središta obrva gdje se ujedno nalazi i pinealna žlijezda tj. epifiza (koja je zadužena za  lučenje melatonina - hormona koji regulira budnost i spavanje, ali također povezuje živčani sustav sa sustavom  hormona te na taj način zapravo regulira lučenje hormona, te utječe na seksualni razvoj pojedinca). Vjeruje se da se tu nalazi i šesta čakra (u jogi poznata kao ajna chakra). Ovo je česta točka fokusa u meditaciji u mnogim orijentalnim sustavima.

trinaest - u novija vremena se povezuje s praznovjerjem i smatra se jako nesretnim brojem. Drevni Rimljani su ovaj broj povezivali sa smrću i nesrećom. Ovakav negativni pogled na broj trinaest se zadržao do danas jer je on samo za jedan broj veći od idealnog broja 12 (broj mjeseci u godini, 12 sati dana i 12 sati noći, isto toliko znakova zodijaka itd.) čime se napušta njegova stabilnost. Ipak, on ima i pozitivnih značenja, pogotovo u paganskim i ezoterijskim krugovima. Ovaj broj je od velikog značaja za vještice i wiccane jer je povezan s Mjesecom (sve skupa je trinaest punih Mjeseca u godini), a time i s Božicom. Ovo je također, kako kaže antropologinja Margaret Murray, idealan broj članova u kovenu (iako nema konkretnih povijesnih dokaza za ovo). Glede drugih duhovnih pravaca, ovaj se broj nalazi i u kršćanstvu (Isus+12 apostola=13), u alkemiji je to simbol nekromantije, u Kabali ga se povezuje s ljubavlju.

trokut - trokut je povezan s brojem tri, a u mnogim kulturama stoga i s božanskim trojstvima; Izida, Oziris i Horus u Egiptu, Brahma, Višnu i Šiva u hinduizmu (tzv. Trimurti), Selena, Artemida i Hekata u Grčkoj, ali i Sveto Trojstvo u kršćanstvu. U wicci se u ovom trojstvu prepoznate Trojna Božica koja ima aspekte Djevice, Majke i Starice. Trokut također može biti simbol četiriju elemenata; s vrhom put gore je simbol vatre, s vrhom put dolje je simbol vode, s vrhom put gore i crtom u sredini je simbol zraka, a okrenut put dolje s crtom u sredini je simbol zemlje. Obični trokut s vrhom put dolje (simbol vode) se u wicci koristi kao znak prvog stupnja inicijacije (pogledajte pojam "sistem stupnjeva"). Trokut s vrhom put gore s stavlja iznad pentagrama čime tvori simbol trećeg stupnja inicijacije u wicci. Veliko grčko slovo D (delta, Δ) ima oblik trokuta a često ga se naziva i simbolom stidnice i "sveta vrata". Trokut je postao simbol ženskog pola vjerojatno zbog povezanosti sa ženskim spolnim organima (može ga se vidjeti u urogenitalnom trokutu te u tzv. Venerinom brijegu).

Trostruka Božica - u wicci se osim Boga štuje i Božice za koju se najčešće uzima da ima tri aspekta (pa je stoga trostruka). Navedeni aspekti su: Djevica, Majka i Starica. Djevica je nevina (ne nužno neseksualna, ali jest neudana i bez djece), čista i samostalna. Kod nje je veći fokus na fizičku snagu, a manji na životno iskustvo i mudrost koje još treba steći. Majka je stvoriteljica, senzualnog tijela punog oblina, razvijena žena u fizičkom i psihičkom pogledu, zrela itd. Starica je skoro obrnuta od Djevice jer se kod nje fokus na mudrosti i znanju jer joj je tijelo s godinama oslabilo. Makar ona nije neseksualna kao što bi mnogi zaključili; samo ne može više rađati. Mnoge kulture su imale slična božanstva koja su imala tri aspekta npr. u nordijskoj mitologiji Freya (božica ljubavi i ljepote), Frigga (majka) i Hel (božica podzemlja i smrti). U grčkoj mitologiji postoji i podudaranje u simbolici s wiccom gdje je Trostruka Božica prikazana sa simbolom trostrukog Mjeseca. U njih se ovo trojstvo sastojalo od Artemide (božice lova, prikazana rastućim mjesecom), Selene (božice Mjeseca, prikazana uštapom) te Hekate (božice smrti, destrukcije i noćnog lova, prikazana padajućim Mjesecom). Više o trostrukoj Božici možete pročitati ovdje.

Trostruko pravilo (eng. Threefold law, /'
θri:fould lɔ:/) - koncept koji je veoma sličan karmi. On kaže da što god da napravimo će nam se vratiti puta tri ili tri puta jače. Wiccani vjeruju da nam se sve vrati tijekom ovog života, dok zakon karme uglavnom uključuje mogućnost vraćanja nečega i tijekom nekog drugog života. Trostruko pravilo se direktno nastavlja na Vještičja pouka (eng. Wiccan Rede) koje skraćeno glasi: "Ako ne štetite nikome, činite vama po volji." (eng. 'An ye harm none, do what thou wilt). Ako je osoba zaista moralna i ne čini štetu nikome, onda joj se ništa negativno nema vratiti. Neke vještice ne vjeruju da se ovdje doslovno radi o trostrukom povratku, već samo o pravilu "zub za zub", no najraširenije je vjerovanje koje ovdje izneseno. Više o ovoj temi u postovima "Vještičja pouka" i "Vještičja etika"

~ U ~

ulje - neke wiccanske tradicije koriste ulje pri pročišćavanju/posvećivanju ljudi pri ulasku u krug (sveti prostor), a neki se pojedinci odlučuju koristiti uljem pri svakom ritualu kako bi sebe pročistili. Nije neuobičajeno posvećivati i predmete uljem, iako se to češće čini četirima elementima. Upotreba ulja u navedene svrhe u ritualu je stari običaj koji je postojao i u drevnom Egiptu, Grčkoj (gdje su se pokojnici zakapali s vrčevima punim ulja tzv. lekythoi) i Rimu (gdje se ulje prolijevalo na pepeo pokojnika). Čin posvećivanja uljem je bio i sastavni dio nekih krunidbi (a i dan danas je uobičajeni dio krunidbe Engleskih monarha). 

undine - jedno od četiriju elementarnih bića (pogledajte pojam "elementali") za koje se smatra da personificiraju četiri elementa. Undine su elementarna bića koja predstavljaju sve osobine vode i kao takva su najčešće predstavljena kao vodena bića i najčešće su ženskog spola (s obzirom da je voda povezana s emocijama a time i "nježnijim spolom"). U nekim kulturama su još poznate i kao Nereide, Okeanide, nimfe ili čak sirene.

urokljivo oko - postoji vjerovanje da neki ljudi imaju "urokljivo oko" tj. da su sposobni ureći tj. negativno djelovati na nekoga samim pogledom. Smatra se da osoba s uroljivim okom uopće ne mora znati za tu svoju sposobnost. Mnoge kulture još od 3000.g.pr.Kr. su prihvatile postojanje urokljivog oka, a među njima su i Egipćani, Asirci, Babilonci i Sumerani. Smatralo se da je ovo naprosto prirodni fenomen koji se manifestira u obliku negativne energije i osjećaja emitiranih kroz oko. Obično se sumnjalo na ljude s neobičnim očima da posjeduju urokljivo oko; to su mogli biti ljudi s tamnim očima u zemlji gdje plave oči prevladavaju, ljudi s jednim lijenim okom, mrenu ili bilo kakvu drugu anomaliju. To je bilo učestalo u starih ljudi koji su često stradali zbog ovoga (u Srednjem vijeku ih se spaljivalo na lomači). Kako su ljudi razvili strah od ove pojave, nastali su i talismani i geste za koje se vjerovalo da mogu zaštiti osobu od nje; kod Rimljana je to bila mano pantea, u Talijana mano cornuta, mano in fica, djetelina, češnjak, ječam, crvene vrpce, zvončići, jarko plave perle (ali i neki kristali poput ahatovog oka), amajlije plavog oka, itd. Popularno je bilo i pljucati (u Grčkoj i Rimu, ali i dan danas među Romima). Naravno, vještice ne posjeduju urokljivo oko, a činjenje štete drugima na ikoji način im se protivi s moralnim načelima.

užad - u wicci je ovo uobičajeni dio obrednog pribora. Obično postoje tri različita konopca (tj. komada užeta), svaki duljine 9 stopa (274.32cm) i crvene boje. U nekim je tradicijama samo jedan konopac crvene boje, dok su ostala 2 različitih boja (ovisno o preferenciji pojedinca). Neki koveni imaju tri zajednička komada užeta koja drže na oltaru, dok u drugim kovenima svaki pojedinac ima svoj komad užeta kojeg nosi oko pasa kao cingullum (pojas od konopa kojim se steže obredna halja). Izuzev toga što se konopac može koristiti kao opasač, često ga se koristi i u druge praktične svrhe poput označavanja oboda obrednog kruga. Naime, 9 stopa je tradicionalna širina (tj. promjer) ritualnog kruga u wicci (zbog simbolike same brojke). Kada se označava krug, onda se obično zabode štap/mač/athamé u jednu točku, konopac se potom natakne na njega i savije na pola (tako da je 4.5 stopa duljine). Krajeve konopca drži praktičar koji hodajući označava obod kruga (čiji će polumjer biti upravo ove 4 i pol stope, a ukupni promjer savršenih 9 stopa). Također se na krajeve konopca može zavezati drugi nož (najčešće nož s bijelom drškom) kojim se potom na tlu fizički označava obod kruga. Užad se može koristiti i unutar magije čvorovima/konopcima (eng. knot/cord magic) gdje se energija unosi u konopac i veže (tj. zadržava) unutar čvora. Ista ta energija se u nekom kasnijem trenutku može ispustiti odvezivanjem odgovarajućeg čvora.

~ V ~

Valiente, Doreen (/valijente, dori:n/, eng. /væli'entei, do'rɪ:n/) - jedna od učenica i Visokih svećenica Geralda Gardnera. Poznata je po tome što je skupa s njim prilagodila njegovu knjigu sjenki wicci i uklonila iz nje velik broj utjecaja Aleistera Crowleya i drugih poznatih okultista. Praktički je stvorila moderni identitet wicce. Iako se ta knjiga sastojala od velikog broja tekstova uzetih iz raznih izvora, priličan ih je broj direktno potekao od nje. Jedno od njezinih najpoznatijih djela je sigurno pjesma "Punjenje Božice" (pogledajte pojam "Charge of the Goddess"). Odvojila se od Gardnera 1957. godine kada je osnovala vlastiti koven. Ostatak života je ostala aktivna na području vještičarstva sve do njezine smrti 1.9.1999. godine.

vatra - jedan od četiriju elemenata koji igraju važne uloge u wicci i paganizmu. Vatra se veže uz jug, zbog čega svijeća koju ju predstavlja uvijek stoji na južnoj četvrti ritualnog kruga. Ona je ujedno povezana s Bogom, odnosno sa Suncem (pošto je Sunce simbol Boga, a Mjesec simbol Božice). Zbog ove korespondencije ju se također asocira sa svjetlom, energijom, liječenjem, plodnošću, ali i uništavanjem (ako je prejaka). Vatra također može biti i simbol strasti. Njezina je boja crvena, a elementali salamanderi (pogledajte pojmove "elementali" i "salamanderi"). 

vezivanje (eng. binding, /ˈbaɪndɪŋ/) - odnosi se na vezivanje ruku i/ili nogu praktičara kao simbola smrti i ponovnog rođenja (odvezivanja). Često se pri tom osobi prekriju oči. Pritom konopi i materijal kojim se prekrivaju oči predstavljaju tminu i ograničenje maternice prije rođenja. Ovo je uobičajeno u inicijacijama čija je centralna tema palingeneza (simbolična smrt i ponovno rođenje). Vezivanje nipošto nije čin agresije ili podčinjavanja osobe! No, ono jest dio tradicije mnogih duhovnih pravaca. U wicci postoji strogo određen način na koji se inicijatu (osoba koja biva inicirana) vežu ruke. Prvo se veže tzv. muški čvor (eng. square/reef knot) oko lijevog zgloba osobe. Ruke se potom prekriže i skupe iza leđa osobe. Potom se čvor opet napravi oko desnog zgloba (s gornje strane). Dvama krajevima konopa se potom obavije vrat s prednje strane (jednim s lijeve, drugim s desne strane). Krajeve se prekriži s prednje strane vrata i vrati natrag do stražnje strane gdje se labavo zavežu u mašnu (kako se vežu i vezice). Na kraju to treba izgledati otprilike ovako. Postoji također i magija vezivanja koja služi da spriječi izdavanje tajni. Ona ne šteti osobi na kojoj se izvodi već mu/joj samo onemogućava izgovaranje tajne (koja se precizira tijekom izvođenja magije). Da bi ju se izvelo je potrebna fotografija osobe, ili lutkica koja ju predstavlja, ili pak samo papir s njenim rukopisom. Taj se predmet posveti, pojasni se da se radi o reprezentaciji osobe pa se on potom veže (obično svilom). I s jednom i s drugom vrstom vezivanja treba biti oprezan jer nipošto nije cilj nanijeti štetu ikome!

vještac (eng. warlock, /wo:rlok/) - ovaj termin se rijetko koristi i u hrvatskom i u engleskom jeziku. Sve vještice koriste termin "vještica" za označavanja osoba ženskog i muškog spola naprosto iz povijesnih i etimoloških razloga. Engleski naziv za mušku vješticu, warlock, dolazi od staroengleske riječi waerloga koja znači izdajnik/krivokletnik/onaj koji krši zakletvu (eng. oath breaker). Poznato je da su vještice bile mučene za vrijeme inkvizicija kako bi se iz njih izvukle informacije o vještičjim običajima i imena drugih vještica (iako mučenici često nisu imali veze s vještičarstvom pa su govorili bilo što samo da ih se prestane mučiti). Ako se zaista radilo o vještici koju se mučilo i ako bi ona posustala nakon dugotrajnog mučenja, nju bi se nazvalo warlockom. Moguće je da se takve izdajnike (ili čak potencijalne izdajnike) ubijalo u  zatvoru kako ne bi došlo do još više smrti koje bi oni uzrokovali izdavanjem imena. Kako bi se znalo da je ubojstvo počinjeno iz ovih razloga, podvezicu bi se labavo zavezalo oko vrata ubijenoga. 


vještica (eng. witch, /'witʃ/) - engleska riječ witch je nastala od riječi wicce (pogledajte pojam "wicca").  Hrvatska inačica je proizašla iz pridjeva vješt koji ima korijene u praslavenskoj riječi věščь (mudar), ruske véščij i poljske riječi wieszcz (prorok). Sve tri riječi su povezane s glagolom vidjeti i imenicom vid. Obje su time povezane s mudrošću i znanjem.  Ovaj se pojam koristi još od 15.st. kako bi opisao bilo kojeg praktičara magije. Vještice nipošto nisu povezane s "crnom magijom" ni sa Sotonom, ali je s vremenom ova riječ pejorizirana i poprimila iskrivljeno značenje. Za više informacija može pročitati pojam "wicca" i ovaj post.

vještica živice (eng. Hedge Witch/hedʒ wɪtʃ/) - pojam koji se odnosi na sve one vještice koji imaju veliko poznavanje bilja, njihovih ljekovitih svojstava te njihove svjetovne i magijske primjene u svakodnevnom životu. Ako je osoba vještica, ona ne mora nužno biti ni paganin niti wiccan, tj. ne mora imati nikakve veze s religioznom stranom vještičarstva. Ovakve vještice se bave tzv. "niskom magijom" tj. magijom koja je vezana uz tlo, svjetovni život, koja ne uključuje komplicirane ceremonije itd. (pogledajte pojam "Niska magija" za više informacija).

Vještičja pouka (eng. Wiccan Rede/ˈwɪkən ri:d/) - u wicci ne postoji deset Božjih zapovijedi niti sveta knjiga niti ikakvih drugih doktrina takvog tipa. Jedini "zakon" glasi: "Ako nikome ne naudite, činite vama po volji." (eng. 'An Ye Harm None, Do What Ye Will, riječ "an" je arhaizam i znači ako/dok). Ova se rečenica često krati samo na dvije riječi: "Naudi nikome" (eng. Harm None). Naglasila sam da se radi o "zakonu" pod navodnim znakovima jer ovo nije pravilo, već savjet; natuknica po kojoj se preporuča da se vodi život. Wiccani vjeruju da će snositi posljedice za svoja djela tj. da će im se vratiti sve što naprave. Činjenje zla drugome stoga može samo nanijeti više zla samom zločincu. Ovakav pristup moralu nije jedinstven za wiccu; slične principe imaju i druge vjere i duhovni pravci svijeta poput brahmanizma, budizma, kršćanstva, islama, judaizma, taoizma, zoroastrizma itd. No, razlika je u tome što neke od ovih vjera ova zakon potvrđuju drugim zakonima kojih u slučaju wicce nema. Puni oblik Vještičje pouke i njezinu analizu možete pročitati ovdje.

vrač (eng. witch doctor, /wɪtʃ ˈdɒk.tər/) - termin u primitivnim kulturama koji se odnosi na šamana, ili osobu koja prakticira magiju i liječenje (poput nekih naroda u Africi, Haitiju, Polineziji, Australiji itd.). U tim društvima lokalni mudraci (koji mogu biti i muškarci i žene) izrađuju talismane, lijekove, ali i izvode čarolije kako bi pomogli onima oko sebe. Ljudima van ovih zajednica su takvi ljudi poznati kao vračevi. Iako vračevi i vještice (misleći pritom na "moderne" vještice) imaju neke zajedničke interese (npr. travarstvo), običaji koje prakticiraju su znatno drukčiji i ne mogu se uvijek povezati.

vražja oznaka (eng. devil's mark, /ˈdevəlz mɑːrk/) - u srednjem vijeku odnosno za vrijeme progona vještica se vjerovalo da vještice štuju sotonu i da imaju pakt s njim (pogledajte pojam "pakt s vragom"). Ovo, naravno, nije bila istina, no vjerovalo se da je dovoljan dokaz da je određena osoba sklopila pakt s vragom tzv. vražja oznaka. Takva oznaka se uvijek nalazila na nekom skrivenom dijelu tijela; najčešće ispod pazuha, na genitalijama, ili ženama ispod grudiju. Dio suđenja vještica je bilo njihovo skidanje, brijanje svih dlaka na tijelu te pregled tijela za vještičju oznako (sve to ispred gledatelja kako bi se osuđenika dodatno osramotilo). Ovakva oznaka je mogla biti mladež, ožiljak, bradavica, pjega, bilo kakva mrlja na koži, ili čak hemoroid. Ljudi s trećom bradavicom su bili odmah osuđeni jer se vjerovalo da na toj bradavici hrane demone vraga, ili nekakve druge njegove pristaše/djecu. Ova je oznaka mogla gotovo svaku osobu osuditi na smrt, i to u potpunosti nepravedno.

vrijeme progona (eng. burning times, /ˈbɜː.nɪŋ taɪmz/) - engleski pojam "burning times", bi doslovno prevedeno glasio "goruća vremena" iako se u suštini odnosi na vremena (vrhunca) progona vještica tj. razdoblje od sredine 15. do sredine 18. stoljeća. Ovaj je engleski pojam nastao kao referenca na najčešću kaznu za prakticiranje vještičarstvo - smrt na lomači. Ova je kazna bila uobičajena u cijeloj Europi, s iznimkom Engleske gdje je kazna bila vješanje. Zapravo nisu samo vještice bile spaljivane na lomači već svi oni koje je katolička crkva (odnosno inkvizicija u to doba) smatrala hereticima. Ovakva kazna je bila priznata od strane crkvenih, ali i svjetovnih vlasti. U Španjolskoj i Italiji se sve heretike žive palilo na lomači, dok se u drugim zemljama znalo prije lomače ugušiti one koji su pokazivali iskreno kajanje za svoje "grijehe". Stavljam "grijehe" po navodne znakove jer se najčešće radilo o krivo optuženim ljudima (koji nisu prakticirali vještičarstvo), no i da jesu prakticirali vještičarstvo, radilo se naprosto o prakticiraju drukčije vjere kojom opet nisu nikome štetili. Jean Bodin i sam kaže u svom djelu De la démonomanie des sorciers (slobodno prevodim citat, napomena: Bodin govori uvijek u muškom rodu, ja prevodim u ženskom zbog roda imenice "vještica"): "Čak i ako vještica nikada nije ubila ili učinila zlo čovjeku, životinjama, ili biljkama, pa čak i ako je oduvijek liječila uklete ljude, ili tjerala oluje, to je sve jer se odrekla Boga i sklopila pakt sa Sotonom da zaslužuje biti spaljena živa...". Dakle, dovoljno je bilo da osoba prakticira/vjeruje nešto drukčije pa makar ne činila zlo, i to je bio dovoljan razlog da ju se spali. No, osobi se prethodno trebalo suditi. Ona je za to vrijeme bila u pritvoru, a apsurdno je da je sami zatvorenik uvijek trebao plaćati svoj boravak u zatvoru. Često bi se događalo da je osoba oslobođena optužbe za prakticiranje vještičarstva, ali da mora ostati u zatvoru jer ne može isplatiti svoj dug (tj. neplaćene zatvorske račune). Da se vratimo na osnovnu temu, smatra se da su vremena progona počela 1275. godine kada je Angela, gospa od Labarthe, bila spaljena na lomači u Toulouseu (Francuska). Ona je bila prva osoba koja je bila spaljena na lomači. Posljednje paljenje u Engleskoj je bilo 1717. godine, a u Škotskoj 1727. godine. Više o povijesnoj strani ovoga razdoblja možete pročitati pod pojmom "inkvizicija".

~ W ~

(znam da ovo slovo ne postoji u hrvatskoj abecedi, no neke pojmove je naprosto nemoguće prevesti s engleskog pa sam ih prisiljena navoditi pod engleskim nazivom koji počinje u ovom slučaju slovom "w")


wicca (/vika/, eng. /wikə/) - naziv za pozitivnu, pagansku religiju koja je bazirana na prirodi. Oslanja se na pretkršćanske vjere, a neki smatraju da je ovaj pojam istoznačnica riječi "vještičarstvo" (no mnogi preferiraju termin "wicca" jer nema negativne asocijacije). Njezini korijeni se i dan danas razglabaju, ali se obično smatra da ju je osnovao Gerald Gardner koji je po prvi put upotrijebio naziv "wica" (danas većina piše ovaj naziv s dva "c" tj. wicca). Neki smatraju da termin dolazi od anglosaksonske riječi koja znači "mudra osoba", dok drugi misle da su joj korijeni u staroengleskoj riječi wiccian koja znači "činiti čarolije" tj "čarati", ili pak staroengleske riječi wican što znači "savijati". Mnoge riječi su postojale kako bi označile vještice, a među njima su bile i wicca (čarobnjak, vještac tj. muška vještica), wicce (ženska vještica), wiccacraeft (vještičarstvo, danas se pretvorilo u englesku riječ witchcraft), wiccung (isto označava vještičarstvo) te glagol wiccian (baviti/koristiti se vještičarstvom). Slične riječi poput anglosaksonskih wita/io/ge, witeg/a i witga su se koristili kao nazivi za mudre ljude tj. mudrace i proroke. Danas postoji i irsko-galski termin witta za kojeg se tvrdi da je samo drugi naziv za anglosaksonski termin za vještičarstvo. Pripadnici wicce se danas nazivaju ili vješticama ili wiccanima tj. "wiccan(i)" (eng. Wiccans). Više informacija u postu "Što je to wicca?".
(Napomena: riječi "witta" i "wicca" se na engleskom pišu s velikim početnim slovom, no pošto hrvatski pravopis diktira da se imena svih vjera pišu malim početnim slovom, isto vrijedi i za ove nazive).

Wiccan Rede (/ˈwɪkən ri:d/) - pogledajte pojam "Vještičja pouka"

wiccaning (/ˈwɪkənɪŋ/) - pogledajte pojam "prvoblagoslov"

widdershins (/widəršinz/) - pogledajte pojam "naopako (kretanje)"


~ Y ~

(znam da ovo slovo ne postoji u hrvatskoj abecedi, no neke pojmove je naprosto nemoguće prevesti s engleskog pa sam ih prisiljena navoditi pod engleskim, ili drugim nazivom koji počinje u ovom slučaju slovom "y")


Yggdrasil (hrv. /'igdrasil/- u skandinavskoj mitologiji je drvo svijeta koje je zimzeleno i svojom krošnjom prekriva cijeli svijet. Ime možda potječe od riječi Yggr što je jedno od Odinovih imena (glavnog božanstva skandinavskog panteona). Ono povezuje nebo (krošnja) i podzemni svijet (korijenje). Mitologija kaže da ono spaja još 9 svjetova uključujući svijet divova, umrlih i bogova. Postoji mnoštvo priča veznih uz ovo drvo koje formiraju cjelokupno skandinavsko poimanje svijeta i prirodnih pojava. Neke od njih možete pročitati u Bucklandovoj The Witch Book pod pojmom "Yggdrasil". 

Yin, Yang (/jin, jang/) - po kineskoj su filozofiji ovo dva glavna (i suprotna) principa o kojima ovisi cijeli univerzum. Yin je ženski (negativni, mračni) princip, a Yang muški (pozitivni, svijetli), a oboje su potrebno kako bi postojala cjelina. Simbol yin-yang izgleda ovako i daje nam do znanja da svaka polovica sadrži dio druge polovice (kao što svaki muškarac ima ženstvenu stranu i svaka žena muževnu stranu). Smatra se da se dobrim balansom yina i yanga postiže energetska ravnoteža i stječe pozitivna energija. Ovaj koncept je sličan ideji Boga i Božice u wicci, a većina vještica jako cijeni ovaj muško-ženski balans kako u religijskoj praksi, tako i u životu općenito.

yoni (/joni/) - drevni simbol koji predstavlja žensko spolovilo, a time i plodnost. Ovaj termin (kao i njegov muški pandan - lingam) se ponajprije koristi u Indiji gdje se spolnost vezuje uz božansko. U wicci se simbolika spolnosti i oplodnje može naći u dijelu rituala koji se naziva "hrana i piće" (eng. cakes and wine) pri čemu se hrana (koja se nalazi u posudi) i piće (koja se nalazi u kaležu) blagoslivljaju athaméom. U ovoj činu athamé predstavlja muško spolovilo, a zdjela žensko (yoni). Likovni prikaz i dodatne informacije o ovom simbolu možete naći ovdje.

Yule (/ju:l/)- jedan od osam sabata koji se slavi na dan zimskoj suncostaja kada je dan najkraći, a noć najdulja (obično pada između 21. i 23. prosinca). Ime ovog blagdana dolazi od nordijske riječi Iul što znači kolo. Ovo kolo simbolizira ponovno pokretanje Kola godine jer u wiccanskoj mitologiji se Bog ponovno rađa na ovaj dan, a Božica ponovno postaje Djeva. Yulski panj (a ponekad i stablo) koji je običaj je simbol plodnosti koja raste kako se proljeće približava. Iz ovog je običaja nastalo i Božićno drvce. Ako želite saznati više o ovom blagdanu, možete pročitati post posvećen njemu.

~ Z ~

zagrobni život (eng. afterlife, /a:ftəʳlaif/) - vještičje mišljenje o zagrobnom životu ovisi i o njihovom vjerovanju/nevjerovanju u reinkarnaciju. Sukladno tome pojedina mišljenja variraju. Vještice uglavnom vjeruju u postojanje zagrobnog života, ali on postoji između dvaju reinkarnacija i služi kao jedna vrsta "odmorišta" gdje pojedinac može reflektirati o svom prošlom životu i izvući neke pouke iz njega te postaviti sebi ciljeve za sljedeći život. Ne postoji nikakav sud, vaganje duše i sl. pošto većina vještica vjeruje u karmu (koja se po njihovom uvjerenju manifestira u onom životu u kojemu je i zarađena, pogledajte pojam "karma"). U wicci se za zagrobni život koristi naziv Summerland (slob. prev. Ljetozemlje) kojeg je originalno smislio A.J. Davis sredinom 19.st. On nema određen izgled već za svakog može biti drukčiji, ali se obično smatra da sliči fizičkom svijetu.

zec - velik broj paganskih civilizacija je smatrao zečeve svetim životinjama (npr. Ikeni tj. pleme Bretonaca predvođeni slavnom Boudiccom koja je na svojoj zastavi imala zeca koji preskače preko mjeseca). Zečeve se često veže uz božicu Eostre koju se slavi za proljetnog ekvinocija. Upravo je iz ove drevne simbolike zečeva i plodnosti proizašao i Uskršnji zec. Zec je također simbol sreće (i danas neki nose zečje stopalo kako bi sebi privukli dobru sreću). U drevnoj Grčkoj se zeca povezivalo s božicom Hekatom (božicom Mjeseca i vještica), u Njemačkoj, Francuskoj i Holandiji se zeca smatra duhom kukuruza, a u Rimu su proroci promatrala zečeve pokrete kako bi predvidjeli budućnost. Više informacija o simbolici zeca i njegovom značenju za paganski bladan Ostaru možete pročitati ovdje.

zelena vještica (eng. Green Witch, /ɡriːn wɪtʃ/) - drugi naziv za "vješticu živice" (pogledajte ovaj pojam za više informacija). Pojam se općenito odnosi na one vještice koje se primarno bave travarstvom (pogotovo u ljekovite svrhe).

Zeleni čovjek/Bog (eng. Green Man, /ɡriːn mæn/) - naziv za Boga prirode kojeg se slavi u wicci i paganizmu. Često ga se prikazuje maskom napravljenom od biljaka, a u slučaju reljefa na kamenu/drvu kao muško lice koje prodire kroz mnoštvo lišća. On predstavlja sve duše prirode, cvijeća, drveća i biljaka uopće. Zelena se boja također povezuje i s vilinskim svijetom. Njegovo lice se najčešće može vidjeti u vrijeme Beltanea pošto ovaj sabat slavi prirodu koja u ovo razdoblje buja i ukazuje na snagu proljeća u ovo doba godine.

zimski suncostaj - pogledajte "Yule"

zmajeve crte (eng. ley lines, /lei lainz/) - drevne ravne crte koje spajaju prirodne energetske točke na Zemlji, a koje i same govore o suptilnoj zemljinoj energiji koja se stalno kreće. Mnoge povezuju stare spomenike, kultna/religijska mjesta koja su često izgrađena na sjecištima ovih crta jer je njihova energija privlačila takvu vrstu građe. Mnogi koriste viske kako bi odredili gdje se ovi energetski punktovi. Smatra se da se i slavni Stonehenge nalazi na jednoj zmajevoj crti. Više o zmajevim linijama u Hrvatskoj možete pročitati ovdje, a dobar dokumentarni film na ovu temu možete pogledati na Youtubeu

zodijak - u astrologiji i astronomiji, ovaj pojam označava zonu neba preko koje se kreću Sunce, Mjesec i planeti. Naziv potječe od grčkog izraza zodiakos kyklos, što znači  "krug životinja". Naime, razne konfiguracije zvijezda su bile grupirane u konstalacije/sazviježđa koja su predstavljala neke životinje ili predmete, a pošto ih je većina podsjećala na životinje, Grci su izmislili ovaj prikladni termin. Jednaki lukovi orbite Sunca su omogućili podjelu neba na 12 dijelova kojima su onda pripisani zodijački znakovi. Pošto zviježđe lava jedino izgledom odgovara imenu, nepoznato je kako su zodijački znakovi dobili svoja imena. Iako astrologija sama po sebi ne spada pod "zanat" vještičarstva, mnogim vješticama je ovo područje jako zanimljivo te im igra veliku ulogu u magiji, ili u svakodnevnom životu. Mnogo ih povezuje astrologiju s poznatim "zakonom" u okultizmu koji glasi "kako gore, tako i dolje" jer je astrologija nauk o planetima u odnosu na Zemlju s posebnim naglaskom na njihov utjecaj na ljudske živote.

zrak - jedan od četiriju elemenata koji se zazivaju tijekom paganskih rituala kao manifestacija sila prirode. Zrak je povezan s istokom (i stoga se uvijek zaziva na istoku), sa životnom snagom te s dušom u nekim magijskim i mističarskim tradicijama. Elementali ovog elementa su silfe (pogledajte pojam "elementali" za više informacija). Boja koja predstavlja zrak jest žuta (stoga je svijeća koja i ako se postavlja na istočnu stranu kruga tijekom obreda obično žute boje). Uz zrak se također vežu pojmovi poput komunikacije (jer zvučni valovi putuju zrakom), svjesnosti te mentalnim sposobnosti. Možete više informacija o ovoj temi pročitati pod pojmom "elementi".

zvonce - dio ritualnog pribora za kojeg se smatra da ima moć zaštite. Od kada se zvonca koriste u ritualima se vjeruje da njihov visok zvuk tjera zle duhove (od čega je nastao običaj stavljanja zvonca oko vrata domaćih životinja kako bi ih se zaštitilo od bolesti i zala). U srednjem vijeku se zvonilo zvonima kada bi se pojavile naznake kuge, a i liječnici su pripisivali zvonjavu kao lijek za neke bolesti. U paganskim ritualima se zvonce često koristilo kako bi označilo početak i kraj obreda, ali i manjih rituala unutar samog obreda (odnosno početak i kraj nekog "dijela" rituala). Zvonce je simbol sjedinjenja muškog i ženskog pola gdje ljuska predstavlja žensko spolovilo, a batić muško spolovilo. Vjeruje se da vibracije koje proizvede zvono podižu duhovnu moć i magijsku energiju. Stoga se zvono koristi za razne svrhe, a između ostalog za slavljenje, zazivanje plodnosti te za magijske svrhe. Pagani u svojim ritualima često koriste razne šuškalice, zvečke uz zvona kako bi pojačali energiju i vibracije. Skupa s dimom kȃdi, zvuk zvona usklađuje energije unutar kruga i donosi harmoniju.


~ Ž ~

ženski misteriji (eng. women's mysteries, /ˌwɪm.ɪnz ˈmɪs.tər.iz/) - odnosi se na sve što je žensko i isključivo žensko. Ovi misteriji su se manifestirali unutar wicce u dijanskoj tradiciji koja je usko povezana s pokretom za ženska prava i koja potiče sve što je žensko. Ženski misteriji su bili zastupljeni i štovani i u drugim kulturama (poput vestalskih djevica i Artemidinih škola u Rimu te eleusinskih misterija koje u čijem su centru bile božice Perzefona i Demetra. Kada je njihov hram srušen, tj. kada su propale eleusinske misterije, tada su nestale ženske misterije te štovanje Božice u Europi. Zsuzsanna Budapest je osnovala dijansku tradiciju kako bi obnovila ženske misterije i kult Božice, a to je učinila uklapanjem feminističkih zamisli u samu tradiciju. Raven Grimassi tvrdi da su ženske misterije postojale još otkad je čovjek živio u špiljama te da su nastale kao posljedica primitivnih žena koje su pokušavale razumjeti fenomene menstruacije, trudnoće i rađanja (sve ono što je žene činilo drukčijima od muškaraca i što je ukazivalo na njihovu moć). Stoga su se ženski misteriji razvili kao slavlja plodnosti fokusirani na svemu što je žensko.

žrtva - kroz povijest su nam poznate uglavnom životinjske i ljudske žrtve, ali mnogi krivo shvaćaju ovaj pojam i povezuju ga isključivo s krvlju. Žrtva se prinosi nekome/nečemu kao poklon s ciljem molbe, izmirivanja, smirivanja tog nekog/nešto, ali prvenstveno je to čin hvaljenja subjekta. Danas su najčešće žrtve hrana i piće te neki sitni predmeti kojih se osoba može odreći u ovu svrhu. U wicci postoji uvriježeni dio rituala zvan "hrana i piće" (eng. Cakes and Wine tj. kolači i vino koji najčešće i jesu prisutni). Prvi gutljaj pića i prvi griz hrane se daje bogovima, a ovaj čin je zapravo žrtva, a ujedno i neka vrsta zdravice/žrtve ljevanice (eng. libation, čin prolijevanja malo pića u čast nekome/ nečemu). Druge česte žrtve u paganskim tradicijama uključuju: cvijeće, sjemenke, voće, orašaste plodove itd. Krvne žrtve u ovom kontekstu ne postoje.

2 komentara: