Naziv ovog sabata ima više značenja ovisno o načinu na koji se piše i o mjestu u kojemu se nalazite. Ako se piše Lúnasa, onda se to odnosi na irski galski naziv za kolovoz. Pisano Lunasda/Lunasdal označava škotski galski naziv za blagdan Lammas koji se danas poistovjećuje s Lughnasadhom, no Lammas pada na prvi dan kolovoza, dok Lughnasadh pada na zadnji dan srpnja. Uz to je Lammas "pokršteni" oblik ovoga blagdana. U wicci se danas uglavnom koriste oba naziva, no naziv "Lughnasadh" je najviše paganski po prirodi pošto on u prijevodu znači "komemoracija Lugha".
Kada smo već kod Lugha, trebalo bi objasniti tko je on. Njegovo ime se povezuje s latinskom riječju lux (svjetlo). Očito je da se radi o božanstvu svjetla i vatre. Često ga se uzima za pandan još jednog boga vatre zvanog Baal/Balor kojeg sam spominjala u ranijem postu o Beltaneu. No, može se reći za Lugha da je nešto kasnija verzija njega, a time i otmjenija. U irskoj mitologiji, Baal je bio jedan od glavnih božanstava dok se Lugh nije pojavio kao vođa Tuatha Dé Danann i pokorio ga. Ovo je tipično za ikoju mitologiju uslijed drastičnih promjena u mentalitetu naroda (zbog ratova, padanja pod tuđu vlast itd.). Naprosto se pojavi nova, "unaprijeđena" verzija nekog božanstva i u mitologiji pokori, oslijepi ili na drugi način odstrani prethodno božanstvo. Novo božanstvo se legitimira time što postaje sin prethodnika, a u slučaju božica, nova zamijeni staru udajom u tu novu skupinu božanstava. U ovom slučaju se uzima da je Balor zapravo bio Lughov djed, a ne otac. Po nekima je Lugh bio Danin ljubavnik koji je s njom vodio ljubav na ovaj dan, time stvarajući poveznicu između Beltanea i Lammasa, no ako se prethodni mit uzme kao točan, onda bi Dana bila Lughova baka pošto je ona ujedno bila i Balorova žena. Gledajući drugi mit, vrijedi naglasiti da je poznato da onaj bog koji postaje ljubavnik za određeni dan (koji je njegov vrhunac) od tada samo slabi. Zbog ovoga se često obilježava i Lughova smrt na Lammas.
Važno je zapamtiti da je Božica u ovo vrijeme već trudna. Bog sada, po wicci, po posljednji put vodi ljubav s Božicom što je simbol finalnog oplođivanja zemlje kako bi urodila plodove tijekom sljedećih nekoliko mjeseci pred zimu. Njegova snaga od sada pa na dalje opada i on zna da ga čeka smrt, no on se žrtvuje, na neki način, kako bi se prirodni ciklusi nastavili.
Važno je zapamtiti da je Božica u ovo vrijeme već trudna. Bog sada, po wicci, po posljednji put vodi ljubav s Božicom što je simbol finalnog oplođivanja zemlje kako bi urodila plodove tijekom sljedećih nekoliko mjeseci pred zimu. Njegova snaga od sada pa na dalje opada i on zna da ga čeka smrt, no on se žrtvuje, na neki način, kako bi se prirodni ciklusi nastavili.
Lugha se povezuje s prvom žetvom tj. berbom žita. U wicci se slave tri blagdana žetve: Lughnasadh, Mabon (01.09.) i Samhain (31.10.). Po irskoj je mitologiji Lugh poštedio život vođe neprijateljske vojske koji mu je zauzvrat odao tajne oranja, sjetve i žetve. Još jednu poveznicu sa žetvom nalazimo u anglo-saksonskom obliku imena blagdana - Lughomass. U doslovnom prijevodu bi glasilo "misa kruha", no ove mise su se vršile u čast boga Lugha.
Sjetite se da sam maloprije spomenula poveznicu Beltanea i Lughnasadha. Ovaj blagdan je, po pitanju spolnosti, jesenska ekvivalenta Beltanea. Još jedan dokaz ovoga je slavno vođenje ljubavi po šumama (u ovom slučaju, u poljima žita). Postojala je i ekvivalenta Beltaneskim šumskim vjenčanjima koja su se za Lughnasadh održavala u gradu zvan Teltown. U postu o Ostari sam se dotakla teme žrtvovnog parenja koje se ponavlja za Beltane, ali i za Lughnasadh (za objašnjenje, pogledajte navedeni link).
S pokrštavanjem naroda na području današnje Velike Britanije je kršćanstvo usvojilo ovaj blagdan i nazvalo ga Lammas. Neki prevode i ovo ime kao "misa kruha", što bi bilo više kršćanski pošto se zaista tada radilo o misi na kojoj su ljudi donosili kruh napravljen od prvog uroda žita. Lugh je ubrzo pretvoren u sv. Mihaela koji je postao arhanđeo i bio povezan sa svjetlom (isto kao i Lugh). Festivali vezani za ovu svetkovinu po Velikoj Britaniji su prije bili ograničeni na nedjelju prije ili onu poslije svetkovine ne samo zbog toga što je nedjelja postala sveti dan pokrštavanjem naroda, već zbog toga što je taj dan od pokrštavanja pa nadalje postao dan odmora i time omogućio većim količinama ljudi da se skupljaju za slavlje. Slavlja su se često odvijala na uzvišenim i osamljenim mjestima gdje su se stara svetišta (često posvećena Lughu) očuvala.
Boje tipične za ovu svetkovinu su zlatno-žuta, narančasta i smeđa, koje su iznimno prigodne s obzirom na to da se u ovo doba skuplja žito za kruh. Na oltar se običava staviti manji kruh (po mogućnosti mekši). Visoka svećenica nosi krunu od božikovine s upletenim dijelovima uroda. Rade se i vijenci od uroda s upletenim makom. Oltar se može ukrasiti makom, borovnicom i sezonskim urodima. Kotao se postavlja na istok (napunjen stabljikama žita) jer ta strana simbolizira ponovno rođenje. Još neki običaji su pečenje kruha i krušnih pletenica te pletenje lutkica od žita.
Biljka koja je često povezana s Lughnasadhom je borovnica jer je bila simbol ploda zemlje i uspješnog rituala. Plodovi zemlje su u ovo razdoblje bili od iznimne važnosti. Rekli smo već da je ovo period prve žetve, ali je ovo ujedno i razdoblje pred početak jeseni. Vrijeme postaje sve hladnije i osjeća se nadolaženje zime. Upravo se u ovom razdoblju trebaju skupljati plodovi koji će održati ljude na životu tijekom cijele zimskog razdoblja. Rituali su bili tu da potaknu zemlju da što bolje urodi i sljedeće godine, ali i kao znak zahvale za dotadašnje plodove koje je dala. Ako se sjetite prije spomenutog Lughovog prevladavanja Balora, moći ćete zaključiti da su rituali često zbog ovoga uključivali odigravanja raznih smrti i ponovnih rođenja božanstava, ili pak prevladavanja jednog božanstva nad drugim.
Sabat: | Lughnasadh / Lammas |
Izgovor: | /lunasa/, /lamas/ |
Datum: | 31.7./1.8. |
Ostala imena: | Prva žetva, žetva kruha, berba žita, Lammas, festival prvog voća |
Faza Boga: | Opada mu snaga (Kralj božikovine) |
Faza Božice: | Majka (osjeća dijete koje će naslijediti Boga na Yule) |
Simbolika: |
Isticanje važnosti žetve, poticanje
plodnosti tla za sljedeću godinu, zahvalnost za dotadašnji urod |
Običaji: |
Jedenje kruha, pletenje lutaka od žita
(figure Boga i Božice), punjenje kotla žitom, izrada vijenaca od uroda |
Simboli & boje: |
Zlatno-žuta, narančasta, crvena, zelena,
smeđa, pšenične lutke, sunčevi simboli |
Prigodna hrana: | Kruh, jabuke, kupina, kukuruzni kruh, Lammas kruh i začinjena jabukovača, biljni uštipci... Dok ne nadopunim svoju vještičju kuharicu, možete potražiti neke recepte na ovim stranicama: My Moonlit Path Angelfire The Druid's Egg |
Prigodni mirisi: | Ruža |
Par dana unaprijed vam želim sretan Lughnasadh, veseli provod i veliku gozbu kako biste proslavili trud kojeg se ulagali tijekom cijele godine da zaradite za tu hranu, ili se pak sami znojili u polju kako bi se ona sada nalazila na vašem stolu.
Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.