22.10.12

Povijest wicce

Ova tema može biti jako opširna. Korijene wicce bismo mogli tražiti još u prethistoriji i magiji kojom su se ljudi tada bavili, ili pak u pričama o srednjovjekovnim vješticama...no tome ću posvetiti drugi post. Ovdje ću izložiti kratki pregled povijest wicce od osamnaestog stoljeća pa nadalje.

Progoni vještica su započeli uvođenjem inkvizicija u 12.st., a počeli opadati tek po sredini 18.st., no to se može tvrditi samo za neka područja jer su progoni dostigli svoj vrhunac u Americi i Skandinaviji upravo u ovom razdoblju. U Engleskoj su progoni slabili izdavanjem novih statuta i sve rjeđim osudama sve do 1736.g. kada je izdan statut (kazne za vještičarstvo su manje drastične, a svode se pretežito na novčane kazne i zatvor) koji je službeno završio progone vještica.

Pojava prvih ličnosti

Ponovni interes za temu vještičarstva se pojavio u 19.st. i rastao do 20.st. Ovo je, na svu sreću, bilo mirno razdoblje gdje se sve svodilo na literarna djela na tu temu. Važne ličnosti iz ovog perioda su Charles Godfrey Leland, Margaret Murray i Robert Graves koji će imati i svoj utjecaj na wiccu.

Charles Godfrey Leland
Leland (1824.-1903.) je bio okultist, folklorist i pisac čije je najpoznatije djelo Aradia or the Gospel of Witches (Aradija, evanđelje vještica) koje daje čitateljima uvid u kult božice Dijane te je zbog neobične tematike ostavilo ljude u šoku kada je izdano. Leland je postao zainteresiran za vještičarstvo intrigantnim posjetom u Italiji gdje je počeo skupljati materijale za prije spomenutu knjigu.

Margaret Murray
Margaret Murray (1863.-1963.) je poznata po svom djelu The Witch Cult in Western Europe (Vještičji kult u zapadnoj Europi) a po struci je bila egiptologinja i antropologinja. Također je postala zainteresirana za vještičarstvo putovanjem, ovaj put u Englesku, preciznije u Glastonbury (navodno mjesto pokopa Kralja Artura). Poznata je po svojim tvrdnjama da je „vještičarstvo“ termin koji je nastao u doba inkvizicija te da je to zapravo drugo ime za religiju stariju od srednjeg vijeka u kojoj je glavnu ulogu zauzimala priroda i plodnost. Kasnije su mnoge njezine teorije promatrane s neodobravanjem od strane kritičara i njezinih kolega te je najviše kritizirana zbog ignoriranja dokaza (među kojima je čak nekih dokaza koji bi joj pomogli, a ne odmogli).

Robert Graves
Robert Graves (1895.-1985.) nije izravno utjecao na vještičarstvo niti se bavio njime, no mnoge su vještice vidjele logiku u njegovim djelima i povezale ih s idejama neopaganizma. Najpoznatiji je po svom djelu The White Goddess (Bijela Božica) koje se bavi mitološkom i poetskom inspiracijom. Graves tu prikazuje prastaru, pretkršćansku religiju formiranu oko Božice, time od nje stvarajući i pjesničku muzu. Graves smatra da je poezija nastala da bi ovjekovječila prirodne cikluse u formi priče, pjesme ili drame. Uspoređujući je s Mjesecom, on je Dijani dao tri forme (Djeva mladog Mjeseca, Majka punog Mjeseca i Starica padajućeg Mjeseca). Pojavom patrijarhalne kulture, koja je bila agresivna, ratoborna i neprijateljski nastrojena prema Prirodi, ova je matrijarhalna religija potisnuta. Još jedna Gravesova prihvaćena tvrdnja među neopaganima je ta da što više štovatelja neko božanstvo ima (bez obzira koje bilo i kako se nazivalo) to ima veću moć. Naravno, antropolozi i povjesničari nisu ozbiljno shvatili ove teorije,  ali su zato njegove ideje znatno utjecale na formiranje wicce, pa i drugih neopaganskih religija.

Gerald Gardner i počeci

Gerald Gardner
Aleister Crowley
U 19.st. se pojavljuju različiti pokreti, među njima i O.T.O.(Ordo Templi Orientis) i Hermetički red Zlatne Zore (eng. the Hermetic Order of the Golden Dawn ili Golden Dawn) koji pomalo dobivaju na reputaciji. Važna figura u ovom pokretu je, među mnogima, Aleister Crowley („Velika Zvijer“) s kojim se pojavljuje i ceremonijalna magika. Njegov utjecaj na Geralda Gardnera, kojeg se smatra ocem wicce, je bio od iznimne važnosti. Iako se Gardner i prije susretao tijekom svojih mnogih putovanja s okultizmom i raznim religijama, kao početak njegovog puta prema wicci možemo istaknuti njegov postanak članom O.T.O.a. Svojim povratkom u Englesku je došao u kontakt sa skupinom ljudi za koje je smatrao da su jedan od rijetkih preživjelih sljedbenike Stare religije. Među njima je bila tzv „Stara Dorothy“ Clutterbuck za koju se uspostavila da je voditeljica kovena (danas poznat kao New Forest koven koji je dobio ime po istoimenom predjelu na jugu Engleske). Godine 1939., Gardner je postao član „wice“ (kako ju je nazivala Dorothy Clutterbuck). Postojanje „zakona protiv vještičarstva“ je branilo pisanje o ičemu vezano za tu temu, a uz to je koven bio tajan. Zbog ovoga je Gardner odlučio objaviti „roman“ 1949.g. pod imenom Hight Magic's Aid (Pomoć visoke magike) pod pseudonimom „Scire“. U ovom je djelu opisao povijest Umijeća i zapisao dva rituala inicijacije, ali nije iznosio ništa o Božici. Kada je zakon ukinut 1951.g., Gardner je objavio dvije knjige pod svojim pravim imenom: Witchcrat Today (Vještičarstvo danas) i The Meaning of Witchcraft (Značenje vještičarstva). Na temelju ovih triju knjiga je nastala gardnerijska tradicija.

I dan danas se spori jesu li priče o kovenu i Gardnerovoj inicijaciji istinite, no većina ih je prihvatila s obzirom da ne postoje dokazi protiv njih.

Doreen Valiente
Gardner je krenuo promovirati wiccu objavljujući članke i knjige. Privukao je mnoge zainteresirane među kojima je bila i Doreen Valiente. Ona je, s vremenom, postala Visoka svećenica u Gardnerovu kovenu i pomagala u pisanju njegovih knjiga prvenstveno pišući pjesme (invokacije i slično). Kada je prepoznala Crowleyev utjecaj u Gardnerovoj knjizi sjenki, shvatila da je bi to moglo loše utjecati na reputaciju wicce (s obzirom da je Crowley sam po sebi imao lošu reputaciju) te je, s Gardnerovim pristankom, preuredila, time stvorivši tekstove i tradiciju gardnerijske wicce kakvu danas poznajemo. Najpoznatija Doreenina pjesma je poznata kao "The Charge of the Goddess" (Vodstvo Božice) koja služi djelomično kao uziv Božice.

Godine 1957. se desio raskid veze između Doreen Valiente i Geralda Gardnera. Naime, Gardner je počeo previše informacija objavljivati (od kojeg je već dio bio smatran apsurdnim od strane ostalim članova kovena). Doreen Valiente je predložila pravila koja bi zaštitila tajnost umijeća, no Gardner ih je odbio tvrdeći da je on već odavno napisao drugi set „tradicionalnih zakona o vještičarstvu“. Valiente nije prihvatila te zakone tvrdeći da uopće nisu tradicionalni te da previše ograničavaju moć Visoke svećenice. Napustila je Gardnera zajedno sa svojim istomišljenicima. No, ovo nije značio kraj wicce ni umijeća. Nakon ovoga je došlo do razvoja većeg broja tradicija unutar wicce.

Alex and Maxime Sanders
Da pojasnim, smrću Geralda Gardnera 1964. godine, pojavilo se mnogo ljudi koji su se postavili kao predstavnici novih tradicija. Često bi se radilo o obmani, no jedna se osoba pokazala kao istinski vođa i uspješno osnovala novu tradiciju – Alex Sanders (1926.-1988.). Tradicija je po njemu nazvala aleksandrijska wicca. Sanders je zapravo došao do kopije Gardnerove knjige sjenki i modificirao je, kasnije tvrdeći da je to knjiga koja se prenosi s koljena na koljeno već nekoliko generacija u njegovoj obitelji. Ubrzo je došlo do niza medijskih skandala oko nove tradicije te do suparništva između gardnerijske i aleksandrijske tradicije. Sanders se oženio za Maxime Morris koja je postala Visoka svećenica, a zajedno su uzeli titule „Kralj i Kraljica vještica“. Oni su se kasnije rastali, ali su nastavili odvojeno raditi i podučavati. No aleksandrijska je wicca zamijenila gardnerijsku na „ljestvice popularnost“ (među ostalim i zbog toga što su dopuštali da ih se fotografira tijekom rada rituala koje su izvodili skyclad  tj. nagi).

Raymond Buckland
Za sada su sva glavna zbivanja vezana za wiccu bila ograničena na područje Velike Britanije, a to su promijenili Raymond i Rosemary Buckland. Godine 1962. Je ovaj par „donio“ wiccu u Ameriku. Većina rada se temeljilo na Gardnerovim učenjima, ali su pojedinci bili slobodni inkorporirati svoja uvjerenja kako bi stvorili nešto isključivo za sebe. Buckland je kasnije osnovao vlastitu tradiciju – seax wiccu.

Zusanna Budapest
U Americi je došlo i do „pokreta Z“ kojemu je dato ime po mađarskoj imigrantici po imenu Zusanna Budapest. Ova intrigantna žena se danas smatra stvoriteljicom pokreta ženske spiritualnosti koji spaja paganizam i politička uvjerenja Z. Budapest koja je bila vrlo feministički nastrojena, stvorila je tako novu tradiciju koja je dobila ime dijanska wicca te koja se fokusirala pretežito na Božicu i na moć/prava žena.

Miriam Simos a.k.a. Starhawk
Još se jedna ženska osoba pojavila na sceni pod pseudonimom Starhawk. Njezino pravo ime je Miriam Simos, a značajna je zbog stvaranja „Tradicije povratka“ koja se spajala značajke triju tradicija: gardnerovske, faery i dijanske. Njezino najpoznatije djelo the The Spiral Dance (Spiralni ples). Starhawk je također sudjelovala u mnogim ekološkim kampanjama skupa s Tim Zellom (poznati zagovornik hipoteze Gaia).

S vremenom su se razvile još neke tradicije o kojima možete pročitati u postu o tradicijama wicce.

Ovo je zaista jedan opći pregled, ali mislim da je dovoljno za početak :) ako vas zanimaju detalji, možete sami još malo istražiti i nemojte se ustručavati pitati.

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

2 komentara:

  1. Koju wicu ti sljediš? Gardnerovsku ili? I možeš malo pomnije objasniti te pravce

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ja sam eklektičarka (dakle ne slijedim jedan od poviše navedenih pravaca već fundamentalna "pravila" wicce i prakticiram ono što je tim pravcima zajedničko, putem prilagođavajući praksu sebi). Većina samotnjaka su eklektičari. Ja povremenom radim i u grupama, ali nemam nekakav ustaljeni koven pa je teško izgraditi praksu koja će imati čvrste granice (a to mi nije ni u interesu).

      Biti gardnerovac znači biti iniciran od osobe koja je u "lozi" Geralda Gardnera (dakle neka osoba gledajući po lozi inicijacije je trebala biti inicirana od samog Geralda). Nadam se da shvaćate. Ja nisam inicirana od strane gardnerovca i stoga ne mogu tehnički biti gerdnerijanka.

      Za pojasniti sve ove pravce bi trebalo napisati nekoliko knjiga. Ako želite ukratko saznati od svim denominacijama, predlažem vam da pročitate nekoliko strana u Bucklandovoj knjizi "Complete Book of Witchcraft": https://drive.google.com/file/d/0B1OAAcuDKlLzY0hyQ3ZGXzZrSms/edit?usp=sharing

      On je jako jednostavno objasnio koje su razlike i baze nekih glavnih denominacija.

      Možda vam također pomogne i ova web stranica (čini mi se da je kvalitetna):
      http://pagan.rutgers.edu/wiccatypes.html

      Ako imate još kakva pitanja, ili vam ovo nije dosta informacija, rado bih vam pomogla pa se nemojte ustručavati pitati. :)

      Izbriši