Zakoni o vještičarstvu i kraj progona

Za koji dan (tj. 22. lipnja) će biti šezdeset i druga godišnjica kraja službenih progona vještica! :D mislila sam da će biti prikladno reći nešto o događajima koji su doveli do ovoga jer, kao što znate, vještice su bile proganjane stoljećima. Za službeni početak progona se može uzeti 1484.g. kada je Papa Inocent VIII izdao svoju bulu kojom se izjasnio da podržava progone vještica. Dvije godine kasnije je napisana poznata knjiga Malleus Maleficarum koja će poslužiti kao vrsta priručnika za lovce na vještice. 

U ovom bih se postu ipak htjela bazirati na Englesku pošto se Zakoni o vještičarstvu prvenstveno odnose na ono što se zbivalo u njoj, a ne toliko na kontinentu. Oni su za wiccu važni jer je njihovo povlačenje omogućilo "javno" tj. slobodnije prakticiranje vještičarstva u dvadesetom stoljeću. Među ljudima kojima je ovo olakšalo život je svakako spadao Gerald Gardner (osnivač wicce) koji je do tada morao svoja vjerovanja držati u tajnosti i objavljivati knjige pod pseudonimima, ili pak pod krinkom romana.

Portret kraljice Elizabete I

Godina s kojom bih započela ovu priču je 1547. kada je engleski kralj Edvard VI (vlada 1547.-53.g.) povukao Zakon o vješticama iz 1541.g. kojeg je uveo njegov otac, Hernik VIII (vladao od 1509.-47.g.). Ovo je, dakle, bio prvi Zakon o vješticama.

Godine 1562./63. (ovisno o izvorima), ovaj je zakon ponovno uveden "zahvaljujući" kraljici Elizabeti I, kćeri Henrika VIII (1558.-1603.g.). Odnosno, sada već pričamo o drugom Zakonu o vješticama. On je bio dosta blag naspram prijašnjim kaznama. Za osobu kojoj je to bio prvi prestup, kazna je bila postavljanje na stup srama, ako bi osoba bila optužena tri puta za isto krivično djelo, onda bi bila smaknuta. Progoni su u Engleskoj bili najokrutniji za vrijeme njezine vladavine, iako nikada nisu bili toliko oštri kao na kontinentu jer je mučenje bilo zabranjeno u Engleskoj. Na kontinentu je mučenje bilo sastavni dio svakog priznanja za praktički bilo koje krivično djelo, a pogotovo za bavljenje vještičarstvom. 

No, jedna knjiga smiruje situaciju - The Discoverie of Witchcraft (prevedeno Otkrivanje vještičarstva) čiji je autor bio Reginald Scot. Ona je bila među prvim djelima koja je zauzela racionalni stav i ljude navela da posumnjaju u svoja praznovjerna poimanja vještičarstva. Ona ipak nije zaživjela dugo jer je njezino spaljivanje naredio Jakov VI, kralj Škotske koji je postao engleskim kraljem 1603.g. i imenovao se kraljem Jakovom I od Engleske. Njegova majka, Marija I, kraljica Škotske, je zagovarala smrtne kazne vješticama i provodila svoje ideje u djelo ubijajući oko 200 vještica godišnje u Škotskoj. On je majčine zamisli očito preuzeo i imao ih na umu kada je dao spaliti sve kopije ove knjige. Isti taj Jakov je objavio traktat o demonologiji i vještičarstvu, nakon čega je postao pokrovitelj lovcima na vještice.

Portret kralja Jakova I
engleskog

Sljedeći tj. treći Zakon o vješticama je stupio na snagu već 1604.g. (samo godinu dana nakon što je Jakov I. došao na vlast). Smatra se da je godišnji broj ubijenih vještica bio 500 tijekom prvih osamdeset godina sedamnaestog stoljeća. Uzmite u obzir da i dalje govorimo samo o Engleskoj, što znači da ova brojka ne uključuje broj ubijenih na kontinentu!

S vremenom su ljudi počeli sve manje i manje vjerovati u istinitost svih negativnih tvrdnji o vješticama, a pomalo i sumnjati u njihovo postojanje. Ipak su postojali neki pojedinci poput Josepha Glanvila koji su htjeli ljude uvjeriti u to da one postoje i da svima pakoste. On je te svoje ideje iznio u knjizi Sadducismus Triumphatus. Dokaz o ovoj nevjerici je suđenje Jane Wenharn iz 1711. godine. Ova je žena bila optužena za vještičarstvo, ali ju je sudac oslobodio optužbe. Ovaj se slučaj uzima za posljednje suđenje vještičarstva u Engleskoj.

Portret kralja Juraja II

Na vlast uskoro dolazi kralj Juraj II (1727.-60.g.) za čije je vlasti izdan četvrti Zakon o vješticama (1735.g.). No, ovaj je bio nešto drukčiji od prethodnih. Sva dotadašnja sumnja u postojanje vještica je akumulirala u ovom događaju jer ovaj zakon kaže da vještice zaista ne postoje i da se stoga nikoga ne može kazniti na temelju toga, ali da se sada može suditi ljudima kao varalicama jer to očito jesu ako glume da su vještice.

Ljudi su se malo po malo uozbiljili po pitanju vještičarstva. Dokaz ovoga je djelo Del Congresso Nottorno delle Lammie (O noćnim sastancima vještica) čiji je autor Girolamo Tartarotti. Ova knjiga je bila revolucionarna jer je prva sagledala vještičarstvo kao tradiciju. Tartarotti tvrdi da su vještice zapravo sljedbenice drevnog Dijaninog kulta, iako je malo pokvario dojam o vješticama povezavši ovaj kult sa nekim pravcima ceremonijalne magike koja se bavila, kako on kaže, prizivanjem demona.

Prikaz "Rogatog Boga" u spilji
Les Trois Frères u Francuskoj

Tako su se stvari nastavile razvijati da bi se do 1848. godine u potpunosti razvio moderni spiritualizam. Allan Kardec je 1857.g. upoznao zapadni svijet sa pojmom reinkarnacije, a u sljedećem stoljeću se na scenu pojavila dr. Margaret Alice Murray, koja vam je do sada vjerojatno već poznata ako ste čitali moj blog. Objavila je nekoliko knjiga 1921.g.: The Witch Cult in Western Europe (Vještičji kult u zapadnoj Europi) i The God of the Witches (Bog vještica). Ove su knjige, na neki način, naslijedile Tartarottijevu knjigu u smislu da tvrde da vještice nisu nešto novo, ali ne povezuju vještičarstvo sa demonima na ikoji način. Margaret Murray u njima tvrdi da je vještičarstvo ostatak drevnih europskih paganskih religija te da je Rogati Bog kojeg se štuje zapravo najstariji prikaz božanstva uopće u povijesti čovječanstva. To jest, ona ga poistovjećuje sa rogatim bićima prikazanima na spiljskim crtežima. Ako vas zanima više o ovoj tematici možete pogledati jedan zanimljiv članak po nazivu "Psiho-antropologijsko jedinstvo Sapiensa" koji se bavi prikazima poput ovih u spilji Les Trois Frères. 

Dakle, sve ovo vrijeme je Zakon o vješticama i dalje na snazi, makar je sve nekako pritajeno. Vještice se ne spominju baš toliko, nema nikakvih kažnjavanja ni suđenja jer je društvo postalo u potpunosti skeptično po tom pitanju i uspjelo zaboraviti na sve tragedije koje su se dogodile tijekom stoljeća. No, morao se pojaviti netko tko će ih podsjetiti, a to je bio Gerald Gardner koji je 1949.g. objavio knjigu High Magic's Aid (Pomoć visoke magije) pod pseudonimom Scire. Kako bi izbjegao kršenje ikakvih zakona i suđenje uopće, ogradio se pseudonimom i time što je knjigu zamaskirao kao roman makar se u njoj nalaze potpune instrukcije za izvođenje nekih rituala koji se i dan danas prakticiraju u wicci. Kao primjer bih uzela ovaj citat iz knjige koji opisuje dio procedure otvaranja kruga. Ne bih ga htjela prevoditi jer će samo uništiti cjelokupni dojam, pa se nadam da razumijete engleski koliko-toliko :)

"Upon the altar-table lay the athame, the magic sword, the burin and the sprinkler, also materials for their work; four iron discs, two-and-a-half inches in diameter, already purified by fire, had been prepared previously. There were writing materials, lengths of cord, some black cloths and a scourge, laid ready. Before the bench were two stools. The inner circle, seven feet in diameter ... was already drawn on the floor; surrounding it was a double circle eight feet in diameter, with names of . power between the two. Thur took the magic sword and retraced all the markings with its point, for the painted circle has no power of protection, which comes from power of the magic sword or the athame. It but serves as a guide to the latter, to ensure they draw the circle perfectly."

Gerald Gardner, isječak iz intervjua

Dvije godine nakon objavljivanja ove knjige (dakle 1951.g.) je došao trenutak kojeg su sve vještice čekale! Povučen je Zakon o vješticama iz 1735.g.! Na njegovo mjesto je došao Zakon o neovlaštenim medijima (eng. Fraudulent Mediums Act). Kada kažem "medij" mislim na osobu koja prenosi poruke između ovog i drugih svjetova. Naime, ovaj je zakon priznao mogućnost predviđanja budućnosti, duhovne komunikacije, psihičkih moći i svega što ide uz to, ali je svjestan da te "moći" ne posjeduje svatko. Smo one osobe koje su glumile da ih posjeduju su trebale biti kažnjene, a bilo bi im još gore ako su tražili novac za svoje usluge. Gardner je sada bio slobodan objavljivati knjige pod pravim imenom, što je i napravio 1954.g. sa svojim djelom Witchcraft Today (Vještičarstvo danas). Ovo je bila prva knjiga koja opisuje tko vještice zaista jesu i što rade, a ono što je rečeno u njoj je autentično jer je Gardner prepričavao svoja vlastita iskustva.

Sada znate zbog čega mi danas možemo tako slobodno prakticirati svoja uvjerenja, makar su drukčija od tuđih. Ja sam zahvalna svim nevinim dušama koje su umrle prije mnogo godina i žrtvovale se za svoja uvjerenja, a žalim za onima koji su krivo "optuženi". Nadam se da ćete uzeti barem minutu vremena 22. lipnja i razmisliti o slobodi koju imate, o svim ovim ljudima i promisliti što za vas znači sloboda mišljenja, uvjerenja i djelovanja.

Ako vas ova tematika dodatno interesira, možete pročitati sljedeće knjige u kojima ćete naći nešto više podataka:
Marion Gibson - Witchcraft and Society in England and America (Vještičarstvo i društvo u Engleskoj i Americi)
Gerald Gardner - The Meaning of Witchcraft (Značenje vještičarstva)
Raymond Buckland - The Witch Book; the Encyclopedia of Witchcraft, Wicca and Neopaganism (Vještičja knjiga; enciklopedija vještičarstva, wicce i neopaganizma)

Uživajte u sljedećih nekoliko dana! Sutra (21. lipnja) je ljetni suncostaj tj. Litha, a 22. lipnja je ne samo godišnjica kraja progona nego i noć punog mjeseca, dakle vrijeme je za ezbat! Makar je i ovaj puni Mjesec poseban jer će Mjesec biti najbliži Zemlji i stoga najveći puni Mjesec u cijeloj ovoj godini! Neki ga nazivaju "super Mjesec", makar je stručni naziv za ovu fazu perigej (eng. perigee) Mjeseca.

Pokupite energije za nadolazeće dane, a ja ću vam opet pisati uskoro. :)

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat