Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)

Vještice koje jašu metle - krajnji stereotip, zar ne? Ljudi su vidjeli ovu sliku toliko puta da su je naprosto prihvatili bez razmišljanja o povijesnoj pozadini, ili istinitosti ovog mita. Uz to je zahvaljujući pop kulturi ovaj prizor postao sinonim za vještice. A da budem iskrena, ovo mi čak ni ne smeta, zapravo mi je čak i simpatično. Usprkos ovome, smatram da bi se povijesna i religijska pozadina metle i njezina duboka povezanost s paganizmom i vještičarstvom trebala pojasniti.

Metlu sam spomenula u nekoliko prijašnjih postova, uključujući onaj o ritualnom priboru te unutar teme združenja (eng. Handfasting) koju se može naći u postu o obredima prijelaza.

U ovom ću postu nastojati objasniti kakve uloge metla igra u paganizmu i vještičarstvu (ipak je ovo paganski/wiccanski blog), objasniti njezinu simboliku te uporabu u modernoj ritualnoj praksi. No ponajviše ću se direktno baviti mitom vještičjeg leta.

Terminologija: metla / besom

Žutilovka (eng. broom plant,
lat. cytisus scoparius)

Još jedan popularni naziv za metlu (pretežito u engleskom jeziku) je besom (čita se /'bi:zm/). Ovaj se termin u početku koristio za označavanje bilo kojeg predmeta koji služi za metenje. Engleski naziv za metlu je broomstick. Etimologija te riječi potječe od škotske biljke žutilovke koja se na engleskom zove broom plant (lat. cytisus scoparius). Hrvatski glagol mesti vjerojatno dolazi od praslavenskog glagola mesti koji znači "metati/bacati". Od žutilovke se uglavnom radila drška metle dok su četku sačinjavale grančice i/ili zelenilo koje se vezivalo na jedan kraj drške. Besom se razlikuje u materijalu od metle jer upotrebna žutilovke nije bila obavezna; za metlu se moglo iskoristiti vrijesak, ili brezu, a za četku slama, sušeno bilje, ili bilo kakve grančice. Prema nekima, tradicionalni besom danas treba imati dršku od lijeske (a ponekad je prihvatljiv i jasen), a četku od brezinih grana koje su vezane za dršku vrbinim granama. Metlu se može ukrasiti lišćem i cvijećem, a često i drugim predmetima poput kristala, simbola, vrpca (iako su posljednja tri ušla u praksu tek nedavno). Naravno, pošto su obična metla i besom bili slični po izgledu i upotrebljavati za iste svrhe, njihove razlike su s vremenom postale nejasne pa su se ova dva termina počela koristiti naizmjenično. 

Neću u detalje govoriti kako se moderne metle izrađuju, ali ću pokušati objasniti u kratkim crtama. Praktičar bi trebao otići u šumu i naći materijale za izradu samostalno. Nakon što je pronašao odgovarajuće drveće/grane/grmlje, praktičar im se prvo treba zahvaliti na njihovom daru i tek onda može odsjeći granu koja mu treba. Kao zahvalu se obično ostavlja neki maleni kristal, kovanica, kamen, ili bilo što drugo od značaja praktičaru. Vrlo je jednostavno napraviti metlu kao takvu. Jednostavne upute možete naći ovdje. Nakon što je metla napravljena, treba ju se prvo pročistiti i posvetiti prije nego što ju se može upotrijebiti u krugu. Vrlo "vještolika" tradicija uključuje ostavljanje metle da ispusti višak energije na raskrižju (često na noć punog Mjeseca). Naravno, ovo je sve danas postalo neobvezno zbog mnoštva hobby dućana, trgovina i eBaya koji prodaju metle (i mnoge druge predmete) po prilično niskim cijenama. Kako god da bilo, ja vam svakako preporučujem da radite vlastito oruđe kada god možete jer će ovo unijeti mnogo više energije u samu alatku (a time i u ritual).

Simbolizam i praznovjerje

Metlu se obično veže uz žene i domaćinstvo (pošto su žene uglavnom one koje obavljaju sve kućanske poslove). Povezanost između žena i njihovih ljubljenih metli je bila toliko jaka u jednom trenutku da se na metle gledalo kao na simbol žena; domaćice su ih ostavljale naslonjene na vrata kuće kada bi izašle (na taj su način štitile ulaz), ili ih pak gurale kroz dimnjak tako da se vide izvana ako su živjele u kolibi. Od tu potječe i mit o tome da vještice lete kroz dimnjak vani, a prvi je put spomenut u knjizi Flagellum Maleficarum koju je napisao Petrus Mramor 1460. godine.

Francesco Parmigianino -

A Witch Riding on a Phallus

(cca. 1530.g.)

No, simbolika metle je mnogo dublja od ovoga. Ona je u osnovi simbol plodnosti u kojemu drška predstavlja falus, a četka stidnicu. Spajanje ovih dvaju dijelova je očita metafora za spolno sjedinjavanje i plodnost uopće. Zbog ovoga su se metle često koristile tijekom vjenčanja (iako je ovaj običaj ostao i do dana današnjeg čak i u nekim nepaganskim zajednicama). O ovome ću reći još nešto kasnije, no za sada bih se voljela držati simbolike metle. Njezina je seksualna simbolika igrala te i dalje igra veliku ulogu u paganskim ritualima. Plodnost se slavila jer su se pagani oslanjali na plodnost zemlje kako bi preživjeli, ali i jer su na taj način slavili i svoju plodnost i života uopće. Metla je odlično utjelovljivala ove osnovne zahvalnosti. Falički simbolizam metle je i više nego očit u jednom gravuri manirističkog slikara Parmigianina u kojoj je prikazana kako doslovno jaše jedan veliki falus. 

Francisco de Goya -
Pretty Teacher (1797.g.)

Htjela bih odmah pri početku posta napomenuti da su najstariji opisi i prikaz vještica koja jašu na metlama znatno drukčiji od onih na koje smo mi danas naviknuti. Naime, četka metle je trebala biti sprijeda tj. ispred vještice (kao što je prikazano na Goyinoj grafici). Hollywood je ovo obrnuo vjerojatno iz estetskih razloga. Naprosto je ovakav sistem bio logičniji jer četka predstavlja ženski spolni organ i razumski je trebala stajati bliže spolovilu. Također, drugi izvori navode da metle nisu bili jedini predmeti koje su vještice jahale. Zanimljiva varijacija na temu su konjići (eng. hobby horses). Radi se o igrački koja je u osnovi štap, ali ima kotačiće na jednom kraju, a (najčešće plišanu ili drvenu) imitaciju konjske glave na drugom. Naravno, konjska glava je u ovom slučaju ekvivalenta četke na metli (barem vizualno). Pošto je konjska glava uvijek stajala sprijeda, isti je običaj prešao i na četku. Ovakav način držanja metle je vjerojatno bio i mnogo praktičniji zbog ravnoteže.

Doreen Valiente ističe nešto što je iz lingvističke perspektive jako zanimljivo. Ova seksualna simbolika metle se odrazila na engleski jezik u kojemu se pojam "broom" (metla) koristio kao sinonim za ženski spolni organ. Nepotrebno je uopće govoriti da je termin "broom handle" (drška metle) označavao dildo. Izraz "to have a brush" (doslovno prevedeno "očetkati se") je logički značio "imati spolni odnos".

Dok smo još na temi seksa, metlu bi se također moglo povezati sa seksualnim položajima u kojima je žena na muškarcu (to jest, ako se metlu uzme primarno kao falički simbol). Ove se položaje cijeni u paganizmu jer se smatra da pružaju moć i kontrolu ženama. Iz istog razloga nisu omiljeni u kršćanstvu (de facto, Adamova prva žena, Lilit, je odbijala biti ispod supruga tijekom seksualnog čina; inzistirala je na tome da bude poviše i odbijala samo ležati na leđima. Zbog ovoga ju je Bog prokleo i stvorio Evu koja je bila dobra, poslušna žena).

Naravno, nije sva simbolika seksualne prirode. Metlu se može povezati s vjenčanjima i plodnošću ikakve vrste, kao što sam prethodno objasnila. Mnogo simbolike se pretvorilo u praznovjerje pa tako u nekim zemljama postoji vjerovanje da će osoba imati nesreću ako prekorači metlu, ili ako joj ispadne iz ruku. Također se vjeruje da je nesretno donijeti staru metlu u novu kuću (pošto je metla simbol čišćenja prašine i drugih prljavština, kako na fizičkoj, tako na mentalnoj i emocionalnoj razini). U nekim se područjima također vjeruje da će neudana žena, ako prekorači metlu, imati vanbračno dijete.

Pošto je metla simbol čišćenja, često ju se koristilo kao vrstu talismana protiv zlih duhova. Ako je ovo bio slučaj, onda bi ju se objesilo iznad vrata kuće (u hodniku) s četkom okrenutom put vrata.

Neki povezuju metlu s pojmom arbor mundi (Drvo Svijeta) poput germanskog Yggdrasila (možete ovaj pojam pogledati u pojmovniku). Četka metle bi u ovoj situaciji trebala predstavljati duboko korijenje ovog drveta.

Naravno, postoji još mnogo mitova i praznovjerja koje se vezuje uz metlu, njihove magične moći i vještice. Najpoznatiji mit je zasigurno onaj o vještičjem letu na metlama kako bi došle do odredišta za sabat.

"Red letenja" - povijesna strana mita

Usprkos popularnim vjerovanjima i protivno većini slika, grafika, crkvenih tekstova i narodnih priča, vještice zaista nisu letjele na metlama. Ovaj je mit postao općeprihvaćen u moderno doba, a kao posljedica se vještice gotovo odmah asocira s metlama. Zanimljivi podatak je da ovi mitovi ne spominju vještičji let samo na metlama, već i na viljuškama, lopatama, motkama i velikom broju životinja. Čin letenja na metli se u literaturi naziva transvekcija (eng. transvection). 

Ulrich Molitor - De Lamiis
(1489.g.)

Vjeruje se da je najraniji likovni prikaz ovog mita gravura Ulricha Molitora koja nosi naziv De Lamiis u kojoj su tri vještice sa životinjskim glavama umjesto ljudskih prikazane kako lete na običnoj grani (ne metli!). Ove glave daju još jedan nadnaravni element cijeloj sceni. Raniji prikazi nisu baš mogli postojati jer je najranije priznanje leta na metli dao 1453.g. Guillaume Edelin koji je bio župnik crkve St Germain-en-Laye blizu Pariza (uočite da se radi o muškarcu!). Najraniji spomen vještičjeg leta uopće se može naći u pjesmi "Le Champion des Dames" francuskog autora Martina le Franca iz 1440. godine.

Trebam također napomenuti da je mit o letenju postojao među građanstvom i prije ovog priznanja i pjesme iako se ponešto razlikovala u formi. Već se u 14. stoljeću spominje manija plesa koja se širi Europom. Simptomi ove manije su uključivali plesanje do besvijesti, pjenjenje iz usta, govorenje u jezicima itd. Naravno, ovo se nije dogodilo tek tako; morao je postojati uzrok. Naravno, postoji razlog i da, može ga se povezati s vještičjim letom. Dozvolite mi da ovo pojasnim. :)

Ergot - smrt ili ekstaza?

Sve do 15. stoljeća (kada su počeli progoni vještica), većina je ljudi jela raženi kruh, a ne pšenični kao što smo mi danas naviknuti. Glavni problem raži je bio taj što je mogla lako biti zaražena bolešću (tj. gljivicama) koju danas poznajemo kao ergot. Raž se također mnogo lakše uzgajala od pšenice pa ju je stoga bilo lakše i jeftinije kupiti. Ali čak i ako niste jeli raž u ovo doba niste mogli biti sigurni u svoje zdravlje jer je ergot lako mogao napasti i druge vrste žita (uključujući pšenicu). Bolest koju je ova gljiva uzrokovala se danas naziva ergotizam. Uzrok bolesti je otkriven tek 1670. godine, čemu možemo zahvaliti francuskom  liječniku po imenu Thuillier. Upravo su ergotizam i njegove halucinogene posljedice uzrokovale prije spomenutu plesnu maniju. 

Jean Francois Badoureau - Hysterical
Epilepsy (cca. 1876.g.)

Ovdje možete pročitati detaljnu povijest ergota, no ja ću cijelu priču skratiti malo. Ukratko, ova je gljivica funkcionirala tako da bi zamijenila zrne žita na određenoj biljci. Kod raži se dogodilo da je boja zaraženog zrna bila slična boji zdravog zrna, a bolest je uz to bila jako rasprostranjena pa ljudi uopće nisu uočavali ovu razliku. Dakako, nije ljudima trebalo mnogo vremena da shvate simptome bolesti i da nauče njima manipulirati. Ergot je u velikim količinama bio smrtonosan (prilično očit simptom), no ljudi su otkrili da u malim dozama i ako se pravilno konzumira ergot uzrokuje jake halucijancije pa su ga počeli koristiti kao drogu. Čak je i kad ga se u malim količinama konzumiralo oralno mogao uzrokovati smrt. Ali, ljudi su voljeli eksperimentirati s drogama još u to vrijeme (kao što i danas vole) pa su uskoro shvatili da sve negativne posljedice poput mučnine, povraćanja iritacije kože i, u najgorem slučaju smrt, nestaju ako ga se konzumira kroz kožu. Neke druge negativne posljedice uključuju grčenje (zbog čega se ergotizam često povezuje s opsjednutošću demonima i sličnim fenomenima), ili čak simptome gangrene. Dakle konzumiranjem ergota kroz kožu se osoba mogla nuspojava vrlo lako riješiti, bez oduzimanje halucinogenog učinka.

Stjecajem prirodnih okolnosti su pazusi i ženske genitalije dva dijela ljudskog tijela koji su najosjetljiviji na ovu drogu (neki uključuju tabane i čelo). Pazuh je bio posebno receptivan zbog velikog broja znojnih žlijezda koje se tu nalaze, a ženske genitalije zbog žlijezda sluznica. Kada bi se droga primijenila na ove dijelove tijela, kroz žlijezde bi ušla u krvotok i "obavila svoj posao".

Žene su bile posebno osjetljive na ovu drogu upravo zbog poviše navedenog razloga. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se muškarci gotovo nikada nisu prikazivali kao vještice niti bivali suđeni za vještičarstvo. Očito, ženama je bilo praktično nanijeti ovu drogu na genitalije koristeći se nekim pomagalom koje je obično bila - drška metle! Dakle zamislite ženu koja nanosi na ovaj način drogu na svoje genitalije; zar vas malo ne podsjeća na brojne prikaze vještica u letu?

Naravno, ergot se nije mogao aplicirati trljanjem obične raži o osjetljive dijelove tijela. Kao i svaku drogu ga je bilo potrebno preraditi. Ovako su nastale masti za letenje (u hrvatskim zapisima također poznate pod nazivima "vilonjska mast" ili "vještičja mast").

Vještičja mast

Vještice se najčešće prikazuju kako jašu metle, ili kako se mažu nečim (ili čak kako ih netko drugi maže nečim). Pretpostavljalo se da su mazale tzv. vještičju mast na sebe koja im je omogućavala let do sastajališta svoga kovena. Narodne priče (a ponekad čak i crkveni dokumenti) tvrde da je glavni sastojak ove masti bila zapravo mast koja se dobivala kuhanjem nekrštene djece, što nije bilo ni blizu istine. Ako se išta koristilo, to je onda bila svinjska mast koja se i dan danas koristi kao baza/nositelj većine masti, a često se koristi i u kulinarstvu.

Ostali sastojci su uglavnom bile halucinogene biljke poput onih iz roda aconitum (npr. jedić), roda conium (npr. kukuta), ili poput velebilja (također poznata kao bunika). Neki izvori na ovaj popis dodaju i tatulu (lat. Datura stramonium) te mandragoru. Naravno, ne smijemo zaboraviti i ergot. Postoji mnogo navodnih recepata za ovu mast. Navedene recepte možete naći u knjizi Raymonda Bucklanda The Witch Book.

Upozorenje: Ne preporuča se isprobavanje recepata ni njihova primjena. Sastojci su opasni i mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave. Navedeni podaci su namijenjeni isključivo za informacijske svrhe.

Jedan recepte iz Gardnerove Knjige sjenki glasi:

• 100g masti
• 5g hašiša
• jedna šaka cvjetova konoplje
• jedna šaka cvjetova maka
• prstohvat korijena kukureka (u prahu)
• prstohvat smrvljenih suncokretovih sjemenki (isto u prahu)

Upute kažu: "Treba se utrljati u kožu iza ušiju, na vratu duž crta karotidnih arterija, u pazuhe, lijevo od simpatičkog živca, na stražnju stranu koljena,, na tabane i na pregibe ruku."

Drugi recept preporuča sljedeće sastojke:

• 3g "anamtola" (eng. annamthol)*
• 50g ekstrakta opijuma
• 30g ekstrakta betela
• 6g biljke Potentilla arenaria
• 15g bunike
• 15g velebilja
• 15g običnog kukuta
• 250g indijske konoplje (Cannabis Indica)
• 5g kantaridina
• gumasta sluz tragant
• šećera u prahu

*anamtol je čvrsti talog (uljana tekućina) koji se dobiva destilacijom ricinusovog ulja; ako se nastavi proces zagrijavanja, dobije se kristalna masa.

Sastojke bi se trebalo izmiješati s uljem (npr. čistim maslinovim) ili s kremom (npr. lanolinskom). Smjesa se smije nanositi samo izvanka!

Nešto moderniji recept glasi:

• 1 posuda kreme za ruke
• 1 žličica biljnog ulja
• 2 žličice bunike
• 3 kapljice tekućeg deterdženta
• 2 žličice soka jedića

Ove se sastojke može potom izmiješati s mirisom po izboru korisnika.

Moram napomenuti još jednom da su ovi recepti namijenjeni ISKLJUČIVO za informativne svrhe te da bilo tko tko ih proba snosi posljedice vlastitog djelovanja. Ja ne mogu garantirati da je ijedan od ovih recepata siguran.

No, da se vratim na temu, Gerald Gardner vjeruje da su se ove masti koristile za zadržavanje topline. Ovo je bilo potrebno jer se smatra da su vještice svoje obrede izvodile nage pa su stoga trebale zadržati tjelesnu toplinu dok ne stignu do sastajališta (ali i tijekom obavljanja samog rituala). 

Čini mi se da su prije navedeni razlozi uvjerljiviji. Doista, halucinacije koje su uzrokovale ove halucinogene biljke su bile opisane poput letenja tj. senzacije leta, osjećaja da ekstremiteti plutaju (a ponekad čak i cijelo tijelo). Hajdemo onda još nešto reći o ovoj senzaciji letenja i nekim njenim metaforičkim interpretacijama.

Jesu li vještice zaista letjele?

Odgovor na ovo pitanje bi glasio: "Ne, barem ne fizički". Letenje je, kao što smo ustanovili, bila posljedica halucinacije koje su bile uzrokovane brojnim halucinogenim biljkama (koje su bile ukombinirane u razne masti te namazane na određene dijelove tijela). Prve priče vezane uz letenje se mogu naći još početkom 15. stoljeća. Ove priče ne govore ništa od konzumaciji droga, već pričaju o snovima u kojima je sanjar letio. Prepričavanje dojmova sljedećeg jutra su obično uključivala opise sastanaka na udaljenim mjestima. 

Interpretacija u kojoj je metla astralno vozilo, a masti katalizatori je također bitna teorija. Još jednom mora ponoviti da ovo ne znači da su vještice zaista letjele, no astralna putovanja su uključena u ovu teoriju. Astralno putovanje označava promjenu stanja svijesti za koju se obično vjeruje da može odvesti praktičara u druga stanja bivanja/druge stvarnosti/dimenzije. 

Astralna putovanja i tehnike ekstaze su bili prisutni i u šamanskoj praksi koji tobože prethode one prakse o kojima smo do sada pričali. Opće je poznato da šamani nisu koristili metle kako bi dostigli ove trenutke ekstaze, već su jahali konjiće (tzv. hobby horses, kao što su i vještice po nekim pričama). Jahanje konja je samo po sebi simbol snage, izdržljivosti i opstanka. Šamani su bili mudraci čija je primarna uloga u društvu bila putovanje u druge svjetove (u ovom slučaju na metaforičkom konju) te donošenje informacija i vijesti. Kao što je rekao Mircea Eliade, stručnjak o šamanizmu, ovo je bilo simbolično jahanje koje je predstavljalo napuštanje tijela; šamanovu "mističnu smrt". Još jedan primjer ovakvih teriomorfnih (u obliku životinja) vozila se može naći u ritualima altajskih šamana. Jedan od ovih rituala uključuje figuru guske (svojevrsnog strašila) koju bi se postavilo pred šamanov šator (jurt). Šaman bi trebao zajahati ovu gusku, mahati rukama kao da leti  i pjevati određene pjesme o letu. Ovaj je čin sam po sebi bio tehnika ekstaze i time vrlo sličan vještičjem "letu". Vrijedi naglasiti da šamani nisu koristili ikakve oblika masti tijekom ovih rituala. Dio šamanske tradicije je konzumiranje pejotla (vrsta kaktusa koji također ima psihoaktivne učinke). 

Gwydion, još jedna zanimljiva figura na području magije, paganizma i sličnih tema, tvrdi da ovi prikazi vještica u letu dokazuju "očigledno nerazumijevanje magijsko-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha". Takvi "letovi" (ili bolje rečeno plesovi i rituali) su bile metode kojima se stupalo u kontakt s božanskim te kojima se dostizalo ekstazu i trans.

Još jedna interpretacija leta se čini nešto više doslovnom i ritualističkom. Prema nekim pripovijetkama, vještice su znale činiti obrede plodnosti u kojima su jahale metle kao konje te plesale, pjevale i slavile plodnost uopće. Moguće je da je sve ovo skakanje u zrak i plesanje bilo zamijenjeno za let u nekom povijesnom trenutku ili s vremenom ili pak da su se vještice, pod utjecajem navedenih droga, osjećale kao da lete dok su izvodile ove obrede. Ovo nas dovodi do sljedećeg naslova.

Obredi plodnosti

Kao što sam već rekla, vještice i pagani oduvijek slave plodnost, bila ona ljudska ili zemljina. Postoje priče u kojima vještice odlaze u polje i ekstatično plešu na svojim metlama/ konjićima/raznim drugim predmetima te skaču u zrak. Vjerovalo se da će urod narasti onoliko visoko koliko se može skočiti. Time se može zaključiti da je ovo očito bio oblike neke suosjećajne/imitativne magije. 

Douglas Hill predlaže da je ovo također jedan od prije spomenutih oblika psihonavigacije i tehnika ekstaze.

Uporaba metle u ritualima

Najstarija uporaba metle u ritualima je bila za čišćenje ritualnog prostora. Metle se i dan danas koriste u ovu svrhu, ali se na njih više gleda kao na oruđe namijenjeno za energetsko čišćenje nego za zbiljsko fizičko čišćenje. Unutar paganske zajednice su postale simbol čišćenja, istjerivanja, odstranjivanje staroga (koje je često i "prljavo") te stvaranje mjesta za sve novo (koje se obično percipira kao "čisto"). Zbog ovoga mnoge vještice pripremaju svoj obredni prostor tako da ga prvo pometu metlom, ili pak tako da označe krug tako da šetaju po njegovom obodu s metlom u rukama (tako da je četka okrenuta prema podu; zapravo se krug samo naznačava pa metla uopće ne mora ni dotaknuti pod već može samo prolaziti malo iznad njega). Dok se ovo radi, obično se obavlja i jedna vizualizacija u kojoj praktičar zamišlja da metla za sobom ostavlja bijelo/plavo svjetlo na tlu (u obliku crte) kako ju se povlači po krugu. Smatram da ovaj kratki video jako lijepo opisuje primjenu metle pa vam preporučam da ga pogledate. :)

Dakle, u ovom scenariju čišćenja kruga, metla zapravo igra ulogu athaméa (koji se obično koristi za označavanje kruga). Metla ga može zamijeniti u još jednoj situaciji; pri ulaženju/izlaženju iz kruga. Ponekad se može dogoditi da netko treba izaći iz kruga nakon što je već konstruiran (a potom se i vratiti u njega). Ova osoba ne može naprosto izaći je to može stvoriti energetsku neuravnoteženost. Kada bi koristila athamé, osoba ti nacrtala vrata na obodu kruga te, nakon što bi izašla iz kruga, ponovno ih nacrtala (ali obratno, kao da ih želi "zakopčati" athaméom). Kada se koristi metla, potrebno je samo "pomesti" maleni dio one svjetleće plave/bijele crte koju se zamišljalo tijekom stvaranja kruga te je ponovno ucrtati metlom. Naravno, ovaj se proces treba ponoviti kada osobe opet želi ući u krug.

Kao što se metlu nekoć koristilo kao simbol zaštite u kućanstvu, tako ju se može koristiti s ovom svrhom i u ritualima (dakle kako bi se istjeralo bilo kakve negativne energije ili entitete).

Kako je metla ujedno i simbol plodnosti, često ju se koriti pri vjenčanjima tj. združenjima (eng. Handfastings). Ova se ceremonija ubraja među obrede prijelaza koji označavaju trenutke važnih promjena u životu pojedinca. U ovom se slučaju radi o novom početku s voljenim partnerom. Kako bi se simboliziralo ovo združenje, mladi par obično preskoči metlu (često se držeći za ruke). Neki na ovaj čin sam po sebi gledaju kao na ritual plodnosti jer preskačući metlu par praktički moli da brak bude plodan (tj. da dobiju djecu). Ovaj je običaj preživio sve do danas (čak i van paganske zajednice). Na primjer, mladi parovi u Walesu često ulaze u novu kuću preskačući metlu koja stoji na pragu (no ne smiju ju dotaknuti jer se inače brak neće smatrati važećim). Obrnuto od združenja (eng. Handfasting) je razdruženje (eng. Handparting). Brak se u paganizmu ne smatra neponištivim (zapravo, par se zavjetuje ostati skupa dok se god vole, a ne "dok ih smrt ne rastavi"). Kako bi se brak poništio, par naprosto treba unatrag prekoračiti/preskočiti metlu.

U današnje je doba nekoć primarna funkcija metle za utrljavanje masti na kožu davno zaboravljen jer su otkrivene mnogo sigurnije i jednostavnije metode ulaženja u trans. Trebam naglasiti da je korištenje droga u današnjoj paganskoj praksi vrlo rijetka pojava, iako je upotreba droga bila prisutna u mnogim kulturama i dobima čovječanstva kako bi se dostigla prosvijetljena stanja i kako bi se praktičaru pomoglo na putu do božanskog. Stoga se ne morate brinuti da će vas itko prisiljavati konzumirati ikakve droge na ritualima; nitko nikoga ne prisiljava na ništa!

Kada bih htjela sažeti ovaj cijeli post i odgovoriti na pitanje koje sam postavila kao njegov naslov, rekla bih sljedeće: vještice zaista ne mogu letjeti. Iako su neki percipirali njihove aktivnosti kao letenje, što se vjerojatno dogodilo u stvarnosti jest da su se vještice okupile slaviti jedan od festivala (koji je obično bio fokusiran na plodnost) tijekom noći punog Mjeseca usred nekog polja. One su bacile krug, namazale mast na dršku metle ili konjića te jahale taj predmet dok im psihoaktivne tvari nisu ušle u krvotok. Nakon što su ušle u ekstatički stadij, one su plesale i pjevale i podizale energiju rituala do vrhunca te, u ovom procesu, dosegle duhovno uzdignuće i astralno putovanje. 

I to bi vam bilo to. Možda ste naučili nešto novo i zanimljivo iz ovog posta. Ja svakako jesam dok sam istraživala ovu temu. :)

Ovo je bio moj treći post za Pagan Blog Project, a sljedeći će jako uskoro doći. Stoga se čujemo opet uskoro.

Vaša Witch's Cat