23.12.15

Švedski čajni vijenac

Ovaj vijenac, kao što mu ime kaže, savršeno ide uz čaj (ili uz kavu ako je preferirate), a njegovi okusi i arome, prvenstveno božanstvena kombinacija cimeta i orašastih plodova, dozivaju ugodu Yulea (pa i Božića) i podsjećaju na ugrijani dom za vrijeme zimskih mjeseci.



Potrebno je:

Za tijesto:

  • 1 čaša mlijeka
  • 1/2 čaše šećera
  • 2 čajne žličice soli
  • cca. 50g maslaca
  • 1/2 čaše tople vode (oko 1 dl)
  • 2 vrećice instant kvasca
  • 2 jaja
  • 6 čaša brašna (običnog pšeničnog, ili namjenskog brašna za dizana tijesta)
Napomene: u čašu koju sam koristila za mjerenje stane oko 200 ml tekućine, a 125 - 130 g brašna. To je zapravo ona klasična mala čaša za kavu. 
U svoj kolač sam stavila samo 1 kvasac, ali bih vam predložila s obzirom na količinu brašna, da ipak stavite 1 i pol - 2 vrećice instant kvasca. Tijesto može samo ispasti još ljepše i razvedenije ako to napravite.
Također, u vezi brašna, predlažem da koristite ili isključivo namjensko brašno za dizana tijesta, ili izmiješate obično brašno s namjenskim. Ja sam za ovaj put isprobala kombinaciju 4 čaše običnog brašna i 2 čaše namjenskog te sam za pobrašnjivanje podloge koristila namjensko brašno.

Za punjenje:

  • 1/2 čaše šećera
  • 50 g otopljenog maslaca
  • 2 jušne žlice cimeta
  • 150 g orašastih plodova (ja sam izmiješala 75 g badema i 75 g lješnjaka)

Priprema:

  1. Stavite grijati mlijeko dok ne uskuha.
  2. Dodajte šećer i maslo i miješajte dok se ne otope.
  3. Izmiješajte vodu, kvasac i jednu čajnu žličicu šećera u veću čašu (uzmite u obzir da će se kvasac dignuti). Prekrijte prozirnom folijom i ostavite da se diže 10ak minuta. Kada kvasac postane pjenast i dođe do ruba čaše, ili je počne prelaziti, znate da je spreman za upotrebu.
  4. Ostavite mlijeko da se ohladi.
  5. Kad se mlijeko ohladilo i postalo mlako, prebacite ga u zdjelu, umiješajte kvasac i potom dodajte 2 jaja. Miješajte.
Napomena: potrebno je pustiti mlijeko da se ohladi jer ako se kvasac stavi u vruće mlijeko, poništit će se njegovo djelovanje. Isto tako, ako se jaja stave u vruće mlijeko, "skuhat" će se, što je također nepoželjno.
  1. Dodajte u smjesu 2 čaše brašna i miješajte.
  2. Dodajite jednu po jednu čašu preostalog brašna i miješajte (predlažem da za ovo koristite pjenjaču, ili drvenu kuhaču) pazeći da ne ostanu grudice.
  3. Kada postignete kompaktnu, relativno neljepljivu smjesu i kad se tijesto počne oblikovati u kuglu, izvadite ga iz zdjele na pobrašnjenu podlogu i mijesite 5 - 10 minuta. Po potrebi dodajte još brašna. Tijesto na kraju ne bi smjelo biti ljepljivo, iako je dobro da zadrži malo vlage i elastičnosti. Pod rukom bi trebalo biti mekano i na neki način glatko.
  4. Zdjelu lagano premažite suncokretovim uljem. Vratite tijesto u zdjelu i okrenite jednom tako da se ulje malo uhvati sa svih strana.
  5. Prekrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom mjestu da se diže sat do sat i pol vremena.
  6. Tijesto bi vam sada trebalo biti duplo veće nego prije. Izvadite ga na pobrašnjenu podlogu i izvaljajte u pravokutnik otprilike 35 x 45 cm veličine.
  7. Prekrijte jedan lim za pečenje papirom za pečenje i raspršite na njega orašaste plodove (u ovom slučaju bademe i lješnjake). Upalite pećnicu na 200°C i zapecite ih samo 5 minuta. Nemojte više jer mogu postati gorki ako se previše zapeku.
  8. Pripremite punjenje: istucite orašaste plodove na nepravilne komade maljem za meso (možete ih prethodno zamotati u prozirnu foliju pa ćete olakšati sebi čišćenje). Izmiješajte ih sa šećerom i cimetom.
  9. Otopite maslac (ne mora biti u potpunosti otopljen, a i bolje je da ne bude vruć). Premažite razvaljano tijesto maslacem i pospite suhim punjenjem (od orašastih plodova, šećera i cimeta).
  10. Zamotajte tijesto u "kobasicu" pazeći da ne ostane previše zraka u njoj i da dobro spojite krajeve/rubove tijesta.
  11. Savijte tijesto u oblik vijenca i spojite krajeve najbolje što možete tako da se ne odvoje u pečenju.
  12. Koristeći škare, ili nož, zarežite tijesto do dvije trećine "dubine" vijenca otprilike svaku 2 cm. Odnosno, pripazite da vam vijenac bliže sredini ostane spojen i da nijedan komad ne odrežete od vijenca u potpunosti.
  13. Ako imate još malo vremena i volje, zarezane komade lagano nagnite u jednu stranu kako bi se bolje vidio presjek tijesta. U konačnici ćete dobiti vijenac koji je više nalik cvijetu (kao na slici poviše).
  14. Prebacite vijenac na lim za pečenje (koji je prekriven papirom za pečenje).
  15. Oblikovani vijenac ponovno prekrijte vlažnom krpom i ostavite ga da se diže na toplom mjestu još sat vremena.
  16. Pecite 25 - 30 minuta u pećnici zagrijanoj na 175°C.

Swedish Tea Ring

This ring, as the name suggests, goes perfectly with tea (or coffee if you prefer it), and its taste and aromas, primarily the divine combination of cinnamon and nuts, evoke the pleasantness of Yule (and also Christmas) and call to mind a warm home during the winter months.



You Will Need:

For the Dough:

  • 1 cup milk
  • 1/2 cup sugar
  • 2 tsp salt
  • ca. 50 g butter
  • 1/2 cup warm water (ca. 1 dL)
  • 2 packets instant yeast
  • 2 eggs
  • 6 cups flour (plain wheat flour, or self-rising flour)
Notes: the cup I used for measuring holds about 200 mL of liquids, or 125 - 130 g flour. This was actually your typical small coffee cup.
I put only 1 packet of instant yeast in my cake, but I would recommend that you use 1 and a half - 2 packets given the amount of flour that is needed for the recipe. The dough can only turn out even better and softer if you do this.
Also, with regard to the flour, I recommend you use either entirely self-rising flour, or mix both the self-rising and plain flour. This time, I experimented with a combination of 4 cups plain flour and 2 cups self-rising. I also floured the surface using self-rising flour.

For the Filling:

  • 1/2 cup sugar
  • 50 g melted butter
  • 2 tbsp cinnamon
  • 150 g nuts (I combined 75 g almonds and 75 g hazelnuts)

How To Prepare:

  1. Scald milk.
  2. Add sugar and butter to the milk and mix until both melt.
  3. Mix water, yeast and one teaspoon sugar in a larger cup (keep in mind that the yeast will rise). Cover the cup with plastic wrap and leave it to rise for about 10 minutes. When the yeast becomes foamy and rises to the edge of the cup, or perhaps even starts to overflow, you will know it's ready for use.
  4. Leave the milk to cool down until lukewarm.
  5. When the milk has cooled down, pour it in a bowl, mix in the yeast and add the eggs. Mix.
Note: it is necessary to leave the milk to cool down because if you put the yeast in hot milk, its effect will be nullified. Also, if you put the eggs in hot milk, they could end up being "cooked", which also isn't good at all.
  1. Add 2 cups flour to the mix thoroughly.
  2. Keep adding the remaining flour one cup at a time and blend it in (I recommend you use a whisk or a wooden spoon for this) minding that there are no clumps left.
  3. When you get a compact, relatively smooth, non-sticky dough and when the dough begins to form a ball, put it onto a floured surface and knead for 5 - 10 minutes. If needed, add more flour. In the end, the dough should not be sticky, although it's good to let it keep some moisture and elasticity. It should feel soft and satiny to the touch
  4. Lightly grease your bowl with sunflower oil. Place the dough back in the bowl and flip it once so that you get some oil on all sides of the dough.
  5. Cover with a moist piece of cloth and leave in a warm place to rise for about 60 - 90 minutes.
  6. Your dough should double in size. Get it out on a floured surface and roll it out into a rectangle about 35 x 45 cm in size.
  7. Place baking paper on a baking tray and scatter the nuts on it (in this case the almonds and hazelnuts). Heat your oven to 200°C and bake them only for 5 minutes. Don't leave them in the oven for too long otherwise they may get over-baked and take on a bitter taste.
  8. Prepare the filling: beat the nuts using a meat cleaver (you can wrap them in plastic wrap beforehand so you have less to clean later on). Mix the crushed nuts with sugar and cinnamon.
  9. Melt butter (it doesn't have to be completely melted and it's better if it's not hot). Smear the dough with it and sprinkle with the dry mixture of nuts, cinnamon and sugar.
  10. Wrap the dough into a long rope taking care not to leave too much air while rolling it and to connect the ends/edges together.
  11. Twist the rope into a ring and connect the two ends as best you can so that they don't fall apart in the oven.
  12. Using scissors, or a knife, cut the dough 2/3 the way ever 2 cm. That is to say, the ring should remain connected on its inner side and you should not cut the slices off the ring itself.
  13. If you have some more time and will left in you, gently twist the slices you just cut into one direction so that the cross-section of the dough is visible and the slices are slightly leaned against one another. In the end, your ring should slightly resemble a flower (as in the picture above).
  14. Move the ring to a baking tray (which is lined with baking paper).
  15. Cover the now shaped ring with a moist towel once more and leave it to rise in a warm place about another hour.
  16. Bake for 25 - 30 minutes at 175°C.

20.12.15

Yule i ciklus života


Yule poznat i kao zimski suncostaj ima dvije strane - svijetlu i mračnu. Nalazi se na razmeđu života i smrti jer njime završava mračni dio paganske godine, a počinje svijetli. Yule, između ostalog, označava produljenje dana. Međutim, zimski suncostaj označava i najmračnija noć u cijeloj godini i podsjeća nas na težinu zime, vrijeme kada su stabla ogoljena, tlo hladno, vjetar puše jače nego inače, a kiša i snijeg obasipaju zemlju. U ovo doba godine se čini kao da zemlja spava.

Yule označava početak zime i period najveće hladnoće kada će biti potrebna izdržljivost za preživjeti do prvog nagovještaja proljeća koji se pojavljuje tek za Imbolc (2.2.). Stoga je ovo vrijeme kada je potrebno dobro promotriti dubinu svoje duše i njegovati unutarnji plamen, bio on stvarni ili metaforički, sve do proljeća kada će pomalo utihnuti strah od toga da ga ugasi zimska bura.

Zima osigurava opstanak najjačih, a prije nekoliko dana, upravo pred Yule, izgubila sam još jednog člana obitelji. Na Ostaru mi je preminuo djed, a ovog puta baka. Njezina smrt me ponovno potaknula na razmišljanje o ciklusu života i smrti unutar prirode. Ona je bila slaba, a s dolaskom sve hladnijeg vremena joj je bilo sve teže i teže. U konačnici se pokazala njezina slabost i preminula je skoro pa u snu.

Njezin vječni san je za mene označio početak zime ove godine koja će biti teža nego inače. Yule, kao i Božić, je vrijeme kada se (moja) obitelj skuplja. slavi, pravi zajedno kolače, smije veselim trenucima, ali i plače zbog tužnih, dijeli poklone i ljubav. Ove godine je moja obitelj siromašnija za jednog člana i to za osobu koja je svakog Božića nekim svojim tradicijama obilježavala ovaj blagdan. Više neće moći raditi svoje tradicionalne njoke, niti svojim prekrasnim osmijehom sve druge nasmijati, ili kriomice dati nekoliko slatkiša.

Ali takav je ciklus života. Kolo godine se okreće, a život ga neminovno slijedi.

Yule prije svega slavi ponovno rođenje mladog Boga. Međutim, centralna figura iz paganske perspektive je Božica koja ga rađa. U mitološkom smislu, Božica se za Yule regenerira kao što se i Bog ponovno rađa. Ona se iz aspekta Starice (koji prevladava u trenutku kada ovo pišem) preobražava u prekrasnu mladu Djevu i započinje novu godinu u cvijetu svoje mladosti. Jasno, rođenje je ovdje centralna tema. No, rođenje ne postoji bez smrti. U paganskoj mitologiji, ali i u mitologijama brojnih drugih kultura i vjera, Bog je morao umrijeti da bi se ponovno mogao roditi. U nekom trenutku (koji je doduše mitološki manje precizno određen u paganizmu), i Božica je morala umrijeti kako bi mogla prijeći iz aspekta Starce u aspekt Djeve.

Ponovno se vraćam na dvostruku narav ovog blagdana koji ima i svoju nježnu stranu (rađanje), ali i okrutnu stranu (smrt, hladnoća, zima).

Kulture diljem svijeta su u ovom razdoblju slavile božice-majke i božice plodnosti kao što su Frigg, Holda, Bona Dea, Koliada i tako dalje. Međutim, slavile su se ujedno i mračnije božice kao što je to keltska Cailleach, ili slavenska Baba Jaga. Obje su učestalo prikazivane kao babe (Starice), a nerijetko i karikirane da predstavljaju smrt, utjelovljuju zimu i mrak.

Smatram da se u ovom kontekstu mogu malo više posvetiti figuri Babe Jage koja, barem po mom mišljenju, izvrsno utjelovljuje oba aspekta ovog blagdana. Ovisno o predaji i izvoru predaje, ona može biti zlonamjerna, ali i vrlo dobronamjerna. Većina priča o njoj navodi da ona živi u usamljenoj kolibi na najnedostupnijem rubu neke šume. Po nekima je koliba stajala na kokošjim nogama, a prema nekima ju je podupirao kolovrat čime se ističe Baba Jagina uloga predilje niti života i smrti. Kao takva ima moć dati i oduzeti život, kako od zemlje, tako i od ljudi. U mitologiji se redovito ističu njezine ktonične karakteristike i smatra se da je u podzemnom svijetu ona ta koja odlučuje hoće li duše otići u tijelo novorođenog djeteta (čime se ističe njezin dobronamjerni aspekt i motiv rađanja), ili ostati u podzemlju (čime se ističe njezin zlonamjerni aspekt i motiv smrti). Smatra je se i zaštitnikom fontane iz koje izlaze vode Života i Smrti. Njezina sveprisutnosti i misterioznost su istaknuti predajom da ona kroz noćno nebo ne jaše na metli, što je stereotipni prikaz, već u mužaru. Vozi se uz pomoć tučka, a svaki trag svog prolaska nebom i kroz živote onih na koje utječe briše metlom. Mužar i tučak u ovom slučaju predstavljaju kreativnu i destruktivnu silu jer se njime mliju žitarice (destruktivno) od kojih se kasnije pripravlja hrana, ali i lan koji se kasnije koristi za predenje. Svojom metlom može stvoriti i njegovati život, ali ga i obrisati s lica Zemlje samo jednim zamahom. Poanta svega ovoga jeste da sa svakom smrću dolazi i rođenje i da se mora nešto dati/uložiti da bi se nešto drugo dobilo.

Babu Jagu se ne vezuje izričito uz Yule, ali se meni ova asocijacija jednostavno nametnula ove godine. Iz godine u godinu shvaćam koliko su svi paganski sabati zapravo vrlo slojeviti i kompleksni i kako jedan blagdan ne predstavlja samo onu jednu stvar već cijeli splet ideja. Svaki ima svoje nevjerojatno duboke korijene koje se može izučavati godinama. Ali u tome i jest ljepota.

Ove godine razmišljam o Yuleu na znatno drukčiji način i ne vidim ga samo kao još jedno slavlje života nego kao i priznanje smrti kao jednakovrijednog dijela života. Svaka godina treba završiti, pa tako i svaki život. Takav je prirodni ciklus. Zato ću ovaj period provesti u tihoj meditaciji na ovu temu. No, potičem vas da istražite što za vas znači ovaj sabat i u skladu s time ga obilježite.

No, da ne završavam na previše tužnoj noti, želim vam svima sretan i blagoslovljen Yule. A vama koji ove godine u punom sjaju slavite zimski suncostaj (koji usput rečeno pada na 22.12.) želim da vam bude pun veselja, ljubavi, slavlja, gozbi i blagdanske radosti.

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Yule and the Cycle of Life


Yule, which is also known as the winter solstice, has two sides - one light and one dark. It is positioned at the crossroad between life and death because with it ends the dark period of the Pagan year, and the light period begins. Yule, among other things, signifies the lengthening of the day. However, the winter solstice also marks the darkest night of the whole year and reminds us of the difficulties of winter; the time of year when trees are bare, the earth cold, when the wind blows stronger than usual and rain and snow shower the earth. It seems as though the earth is asleep during this time of year.

Yule marks the beginning of winter and the coldest period of the year when endurance is needed to survive to the first inkling of spring which appears only at Imbolc (February 2). So this is a time when it is necessary to take a good look at the depths of one's soul and nurture one's inner flame, be it real or metaphorical, right until the coming of spring when the fear of winter tempests extinguishing our inner flames finally dies down.

Winter insures the survival of the fittest and a few days ago, right before Yule, I lost another family member. At Ostara my grandfather died, and this time my grandmother passed away. Her passing prompted me to once again think about the cycle of life and death in nature. She was weak and with the coming of colder days, she found it all the more difficult to live. Finally, her weakness prevailed and she died almost asleep.

Her eternal slumber marked the beginning of winter for me this year. It seems it will be more difficult than usual. Yule, just like Christmas, is a time when (my) family gathers, celebrates, bakes cakes together, laughs for the happy moments and cries for the sad ones and share gifts and love. This year, my family is one family member short. And this is not just any person. My grandmother was the one that practically brought Christmas every year with her little traditions. She will no longer be able to make her traditional gnocchi, or make everyone smile with her beautiful smile, or sneakily give out sweets.

But that's the cycle of life. The wheel of the year turns, and life inevitably follows it.

Above all, Yule celebrates the rebirth of the young God. However, the central figure from a Pagan point of view is the Goddess that gives birth to him. In the mythological sense, the Goddess is rejuvenated at Yule just as the God is reborn. She is transformed from her Crone aspect (which is predominant at the moment when I'm writing this) into a beautiful young Maiden and begins the new year in full bloom. Of course, birth is the central theme here. But birth does not exist without death. In Pagan mythology, but also in the mythology of numerous other cultures and faiths, a god has to die in order to be born once again. At some point (which is albeit less precisely defined in Paganism), the Goddess also has to die in order to move from her Crone aspect to her Maiden aspect.

I return to the dualistic nature of this holiday which has its gentle side (birth), but also its cruel side (death, coldness, winter).

During this time of year, cultures throughout the world celebrate mother goddesses and fertility goddesses such as Frigg, Holda, Bona Dea, Koliada and so on. However, they also celebrated darker goddesses such as the Celtic Cailleah, or the Slavic Baba Yaga. Both are often depicted as crones, and more often than not caricaturized to represent death and embody winter and darkness.

I believe I could focus a bit more on the figure of Baba Yaga in this context who is, in my humble opinion, an excellent embodiment of both aspects of this holiday. Depending on the tale and its source, she can be malevolent, or even very benevolent. Most stories about her suggest that she lives in a lonely cottage in the least accessible part of a forest. According to some, this cabin stood on chicken legs, while others claim that it was supported by a spinning wheel which emphasizes Baba Yaga's role as the spinner of the thread of life and death. As such, she has the power to give or take away life, both from the earth and from people. In mythology, her chthonic characteristics are often emphasized and it is believed that in the underworld, she is the one that decides which souls will go to a newborn child (which emphasizes her benevolent aspect and the motif of birth) and which ones will stay in the underworld (which emphasizes her malevolent aspect and the motif of death). She is believed to be the guardian of the fountain, which the water of Life and Death springs from. Her omnipresence and mysteriousness are emphasized by a tale which says that she does not ride throughout the night sky on a broomstick, which is a stereotypical image, but rather in a mortar. She propels herself using a pestle and she erases every trace of her passage in the sky and people's lives using a broom. The mortar and pestle in this case symbolize the creative and destructive forces because they are used to both grind grains (destructive) which are later used to prepare food, but also flax which is later used for spinning. Using her broom, she can create and nurture life, but she can also erase it from the face of the Earth with just one sweep. The bottom line of all this is that with every death comes a birth and that something has to be given/invested in order to get something else.

Baba Yaga is not exactly connected to Yule, but this association just seemed to impose itself to me this year. Year in, year out, I understand how all of these Pagan holidays I celebrate are actually very layered and complex and how one holiday does not represent just that one thing but rather a whole plexus of ideas. Each has its own unbelievably deep roots which can be studied for years. But this is wherein beauty lies.

This year, I think of Yule in a considerably different way and I don't see it as just another celebration of life, but also as an acknowledgement of death as an equally valuable part of life. Each year has to come to an end, and so does every life. Such is the natural cycle. This is why I will spend this period in quiet meditation on this topic. Nevertheless, I urge you to explore what this Sabbat means to you and celebrate it in accordance with this.

But not to finish on such a sad note, I want to wish you all a merry and blessed Yule. And to those of you who have decided to celebrate the winter solstice in its full glory (which, by the way, falls on December 22 this year), I wish it to be filled with happiness, love, celebration, feasts and holiday cheer.

Until next time.
Yours,
Witch's Cat

1.11.15

Jabuke u pašti

Rujan i listopad su mjeseci kada se jabuke ubiru u velikim količinama, a njihova slatkoća se na veliko primjenjuje u kuhinji. Drevni narodi su također znali uživati u kvalitetama ovog voća i prepoznali ga kao simbol besmrtnosti. U nordijskoj mitologiji (u Eddama), jabuke su ono što Aesir (jednu od dvaju glavnih skupina božanstava u njihovoj kulturi) čini besmrtnima. U grčkoj mitologiji je poznata priča o hesperidinim zlatnim jabukama koje onom koji ih pojede daju mudrost i besmrtnost. U arturijanskim legendama je poznata priča o otoku Avalon čije se ime redovito prevodi kao "otok jabuka". Prema predaji, kralj Arthur nije umro od smrtnih ozljeda nakon bitke s Mordredom već je otišao na ovaj mitski otok izliječiti svoje rane. Dakle, simbolika Avalona kao otoka besmrtnosti podupire već ustaljenu simboliku jabuka. Paganske vjere, a time i neopaganske, su usvojile ovu simboliku jabuka i našli joj mjesto u folkloru sabata Samhain. Jabuke se stoga na Samhain daju precima kao poklon i znak sjećanja na njih, a njihovim jedenjem se oživljava sva spomenuta simbolika.



Potrebno je:

  • 4 veće jabuke
  • 4 dcl mlijka
  • cca. 16 većih žlica glatkog brašna
  • prstohvat soli
  • 2 jaja
  • 1 vanilin šećer
  • 1 žlica šećera
  • limunova korica (od 1 limuna)
  • 1 žlica ruma
  • kristal šećer za posipanje
  • suncokretovo ulje

Priprema:

  1. Izmutite tijesto pjenjačom miješajući mlijeko, brašno, sol, jaja, vanilin šećer, šećer, rum i limunovu koricu. Tijesto treba biti puno gušće od tijesta za palačinke pa ako vam nedostaje brašna, slobodno još dodajte.
  2. Jabuke pripremite tako da ih operete, izgulite sredinu tj. koštice i peteljku (koristeći posebnu spravu koju vidite na slici s desne strane, ili je pažljivo izrežite nožem) i ogulite koru.
  3. Jabuke režite na ploške oko 5-6 milimetara debljine.
  4. U teču za kuhanje ulijte ulje (oko 2 dcl, ali svakako dovoljno da pokrije jabuke) i stavite ga grijati.
  5. Umačite jabuke u tijesto i ubacujte u ulje (pritom pripazite da jabuke plivaju jedna do druge, a ne jedna na drugoj da se ne bi zalijepile). Kada jedna strana porumeni i poprimi zlatno-smeđu boju, okrenite jabuke na drugu stranu. Potom iz izvadite i ostavite na papirnatom ubrusu da se višak ulja ocijedi.
  6. Pospite još tople jabuke kristal šećerom i poslužite. :)

Apple Fritters

September and October are months when apples are picked in bulk, and their sweetness is used in the kitchen at large. The ancients also knew how to savor the quality of this fruit and recognized it as a symbol of immortality. In Nordic mythology (in the Eddas), apples are what makes the Aesir (one of the two main groups of gods in their culture) immortal. In Greek mythology, a well-known story is that of the golden apples of the Hesperides which give the gift of wisdom and immortality to the person who eats them. In Arthurian legends there is the story of the island of Avalon whose name is often translated as "the isle of apples". According to legend, king Arthur did not die of mortal wounds after his battle with Mordred. Rather he went to this mythical island to heal his wounds. Therefore, the symbolism of Avalon as the island of immortality supports the already well-established symbolism of apples. Pagan faiths, and therefore Neopagan ones as well, adopted this symbolism and found a place for it in the folklore of the Sabbat Samhain. Apples are therefore given to our ancestors as a gift for Samhain and as a symbol of our memory of them and when we eat them, we revive all of the mentioned symbolism.


You Will Need:

  • 4 larger apples
  • 4 dl milk
  • ca. 16 tbsp plain flour
  • pinch of salt
  • 2 eggs
  • 1 vanilla sugar
  • 1 tbsp sugar
  • lemon zest (from 1 lemon)
  • 1 tbsp rum
  • sugar for sprinkling
  • sunflower oil

How To Prepare:

  1. Prepare the batter using a whisk and blend milk, flour, salt, eggs, vanilla sugar, sugar, rum and lemon zest. The batter should be thicker than pancake batter so if you think it's too watery, feel free to add more flour.
  2. Prepare the apples by washing them, taking out the middle (i.e. the core with the seeds and the stem) using a special little utensil which you can see in the picture next to this paragraph. If you don't have it, simply do this using a knife. Then peel of the apple skin.
  3. Cut the apples into slices approximately 5-6 mm thick.
  4. Pour vegetable oil into a cooking pot (about 2 dl, but definitely enough to cover the apple slices) and heat it up.
  5. Dip the apple slices into the prepared batter and gently place them in the oil to fry. Make sure the apples are floating next to each other and not on top of each other otherwise they will stick together. When one side turns golden-brown, turn the slices over onto the other side. When the other side is also done, take the slices out and lave them on a paper napkin (it will soak up the excess oil).
  6. While they are still warm, sprinkle the apples with sugar and serve. :)

25.9.15

Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)
Vaša Witch's Cat

24.9.15

Mabon and Community


Mabon is a time of celebrating the abundance in our lives - we celebrate the rich harvest, emotional wealth, experiential wealth and social wealth. One of the messages that Mabon sends us is that you can have all the wealth of the world but it is all worthless if you have nobody to share it with. Because of this, feasts are a consistent practice which is particularly accentuated for this Sabbat. The entire yield that has been gathered up to this point is shared among the community which sowed them, cultivated them and finally harvested them. Those that have plenty give to those that have little. It is from this that the practice of donating and volunteering during this Sabbat stemmed.

But let's go back to community. This aspect of Mabon beckoned me this year for several reasons. More than ever, I have brought to consciousness that man is a social being and truly understood the importance of society and togetherness in it. But community is a complicated thing because relationships in it can be diverse. Community is not based solely on positive experiences and emotions; people can quarrel, not talk among each other but still be connected through their community. After all, togetherness strengthens if one is able to surmount and solve precisely these moments and emotions. Mabon reminds us of the importance of community; regardless of its size, it is always there for us. Our family, friends, partner(s), teachers and so on form us as people and are there for us through the good and the bad (albeit some more than others). Not everyone has to love one another inside a community, but what makes a community is that every link in the chain is necessary to keep the chain from breaking. That is to say, everyone in their own way contributes to the community's integrity.

The focus of my Mabon celebration was spending time with people I haven't seen for too much time and whom I missed dearly. The focus was on socialization, laughter, gaining pleasant experiences and memories with all of these people, which I did. However, in all of this, I didn't forget about the people that I see often. I reminded myself that I shouldn't take them for granted and contemplated our relationships; how they can be improved, what their good sides are, what their bad sides are, what they are based on. It is not always easy to find answers to these questions, but if you succeed, you can experience a sort of fulfillment.

I know that it is sometimes difficult to set aside time for the community taking into account our fast pace of life, but despite this, I hope that you managed to spend time with your loved ones during this Sabbat and enjoyed this time!

I wish you all a blessed Mabon! :)
Yours,
Witch's Cat

Kolač od mrkve i jabuke

Mabon je druga žetva i slavlje sakupljenih plodova i obilja. Ovo je i vrijeme berbe jabuka zbog čega ih ima ne pretek za korištenje u svim vrstama jela. Berba mrkve također u ovo vrijeme nije isključena, a poznato je da mrkva u kombinaciji s jabukom zna biti božanstvena. I zaista jest tako. Ako me vjerujete, isprobajte sami ovaj recept!


Potrebno je:

Napomena: mjere su plastične čaše jogurta (200g)

Za tijesto:

  • 4 jaja
  • 1-2 čaše šećera (po ukusu)
  • 2 čaše glatkog brašna
  • 1 čaša ulja
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 vanilin šećer
  • 1 čajna žličica cimeta
  • 250 g naribane mrkve
  • 350 g naribane jabuke

Za glazuru:

  • 200 g čokolade za kuhanje
  • 50 ml mlijeka
  • 25-50 g maslaca

Napomena: biti će vam potrebno više mrkve i jabuke s obzirom da ćete izgubiti na količini guljenjem gore i, u slučaju jabuke, odstranjivanjem koštice. Primjerice, od 350g mrkve sam, nakon guljenja, rezanja krajeva i odstranjivanja vanjskog sloja dobila 250g, a od malo iznad 500g jabuke sam spala na 350g kada sam ih ogulila i izribala do koštice. Također, kod glazure možete otprilike dodati masla i mlijeka kako biste postigli željenu konzistenciju. Ja sam navela otprilike koliko sam maslaca i mlijeka dodala.

Priprema:

Tijesta:

  1. Elektičnim mikserom izmiješajte jaja sa šećerom i dodajte šećer i ulje.
  2. Dodajte u glatku smjesu vanilin šećer i cimet.
  3. Izmiješajte brašno i prašak za pecivo i potom postepeno ovo dodajite prijašnjoj smjesi miješajući kuhačom.
  4. Naribajte jabuku i mrkvu (tek sada da jabuka ne bi pustila previše vode) i dodajte u smjesu.
  5. Obložite posudu za pečenje (po mogućnosti metalnu, kvadratnog oblika) papirom za pečenje i ulijte tijesto u lim. Pecite 45 minuta na 180°C.

Glazure:

  1. Na pari otopite čokoladu te dodajte maslac i mlijeko.
  2. Miješajte dok se čokolada u potpunosti ne otopi i dok se svi sastojci ne prožmu.
  3. Prelijte još topli kolač smjesom.
  4. Kada su se kolač i glazura ohladili otprilike na sobnu temperaturu, ostavite u hladnjaku na nekoliko sati da se glazura stvrdne.

Carrot and Apple Cake

Mabon is known as the second harvest, the festival of fruits and the celebration of abundance. This is also the time of apple picking which is why there are apples to spare for all sorts of meals. Carrots are typically also ripe for the picking this time of year, and it is well-known that the combination of carrots and apples can be divine. And this is true. If you don't believe me, try this recipe out yourself!


You Will Need:

Note: the measurement is a yogurt cup (200 g).

For the Dough:

  • 4 eggs
  • 1-2 cups sugar (to taste)
  • 2 cups plain flour
  • 1 cup oil
  • 1 packet baking powder
  • 1 packet vanilla sugar
  • 1 tsp cinnamon
  • 250 g grated carrots
  • 350 g grated apples

For the Glaze:

  • 200 g cooking chocolate
  • 50 ml milk
  • 25-50 g butter

Note: you will need more carrots and apples than stated here considering the fact that you will end up throwing away the skin and removing the core. For example, I had 350 g of carrots but after peeling, cutting off the ends and grating off the outermost layer, I ended up with 250 g. Similarly, just over 500 g of apples turned into 350 g ones I peeled the skin and threw away the core. Also, with regards to the glaze, you can eyeball the amount of milk and butter you add to the chocolate to get the kind of consistency you prefer. I just listed the approximate amount of milk and butter that I added to the glaze for a reference.

How To Prepare:

The Dough:

  1. Using an electric mixer, mix the eggs, sugar and oil together.
  2. Add vanilla sugar and cinnamon to the mix.
  3. Mix the flour and baking powder together and gradually add this to the previous mixture and mix well using a wooden spoon.
  4. Grate the carrots and apples (yes, just now so the apple doesn't let out too much water) and add them to the mix.
  5. Cover your baking dish (preferably a square-shaped, metal one) with baking paper and pour in the mixture. Bake for 45 minutes at 180°C.

The Glaze:

  1. Melt the chocolate over steam and add the butter and milk.
  2. Stir until the chocolate completely melts and the ingredients permeate each other.
  3. While the cake is still warm, pour the glaze over it.
  4. Once the cake and glaze have cooled down to approximately room temperature, put them in the refrigerator for a few hours so the glaze can harden.

16.9.15

Kako mogu prepoznati loš izvor informacija?


Više puta sam primila komentar na blogu u kojemu me se pita za mišljenje o nekoj web stranici, ili knjizi koja se tiče wicce i/ili paganizma. Ovo me motiviralo da napišem post o dilemi kvalitete ne bih li potaknula kritičko mišljenje i svijest o kvaliteti kod svojih suputnika na ovom duhovnom putu, odnosno vas.

Voljela bih naglasiti da ovaj post ne nudi beziznimna pravila za prepoznavanje kvalitetnih izvora informacija jer se svačija ideja kvalitete naposljetku razlikuje. Ipak, želim ponuditi vlastito shvaćanje kvalitetnih wiccanskih i paganskih izvora informacija jer znam da su tuđi savjeti i literarne preporuke bile od iznimne koristi za mene kada i sama nisam znala odakle početi.

Beletristika, serije i filmovi nisu pouzdani

Bilo mi je zanimljivo primijetiti koliko ljudi koristi beletristiku, filmove i serije tobože kao "izvore" informacija o wicci i paganizmu. Jasno, oni među njima koji se zaista tiču ove tematike mogu i često jesu utemeljeni u istini, ali, kako bi se reklo u narodu, vrag se uvijek krije u detaljima. Iako njihova podloga jest utemeljena, cijela priča koja se gradila na njoj je češće izmišljena, prenapuhana, previše fantastična, ili jednostavno neistinita. Da nije takva, ta knjiga se ne bi uspjela prodati, a film/serija ne bi postigli popularnost. Ovo nisu stručni izvori - oni ne nude konkretne, praktične informacije ni objašnjenja. U najboljem slučaju mogu poslužiti kao inspiracija za nešto, a u najgorem mogu osobu uvjeriti u potpune gluposti što će joj u konačnici štetiti u duhovnom razvoju.

U više navrata sam pitala ljude koji su mi prišli s praktičnim upitima o wicci koje su do sada knjige na ovu temu čitali. Ovo bih uvijek pitala naprosto da dobijem bolji osjećaj za njihovo teoretsko znanje jer smatram da je ono temelj za praksu i da stoga treba biti dobro izgrađeno. Dosta puta sam kao odgovor dobila nekoliko knjiga Paula Coelha (preciznije Bridu, ili Vješticu iz Portobella). Čitala sam ove knjige i simpatične su, ali nipošto ne mogu poslužiti kao ozbiljan izvor informacija o wicci i paganizmu. Isto vrijedi za filmove (npr. Wicker Man, Bewitched ili The Craft, pa i Harry Potter) i serije, kojih se nakupilo tijekom zadnjih nekoliko desetljeća - Sabrina mala vještica, Charmed, Buffy ubojica vampira, Merlin i tako dalje.

Dakle, beletristika, filmovi i serije mogu biti ugodni za pogledati povremeno, mogu poslužiti kao inspiracija, potaknuti znatiželju i slično, ali ne mogu biti, nisu i nikada neće biti stručni izvori informacija o wicci i paganizmu.

Prepoznavanje kvalitetnih knjiga


Kada govorim o kvalitetnim knjigama, mislim na kvalitetne stručne izvore. Beletristika može biti kvalitetno napisana, ali po količini informacija ne može parirati stručnoj literaturi.

Postoji na pregršt knjiga na tržištu o wicci i paganizmu, pa i široj tematici (okultizmu, duhovnosti itd.). Glavno pitanje ovdje je kako prepoznati među svim tim knjigama one kvalitetne?

Zapravo ne postoji jedno shvaćanje kvalitetne knjige jer će svatko pod kvalitetnim smatrati nešto drugo. Stoga ću vas u ovom podnaslovu provesti kroz vlastiti sistem prepoznavanja kvalitetne knjige, odnosno kroz proces eliminiranja onih nekvalitetnih.

Kada sam počela proučavati wiccu i paganizam, imala sam sreće da sam se našla u virtualnom krugu ljudi koji su se već mnogo godina ozbiljno bavili time i koji su pročitali mnoštvo knjiga ove tematike. Preporuke za knjige su mi dolazile sa svih strana, kao i osvrti na njih kako bih znala koja knjiga je dobra za što. Važno je zapamtiti da nijedna knjiga nije savršena i neće pružiti sve informacije koje su vam potrebne. Ipak, svaka knjiga ima neki svoj forte, a isto tako može imati i velike mane koje trebamo osvijestiti ako ćemo iz svake knjige izvući ono najbolje. Zato je važno razviti kritično mišljenje prema literaturi, a to se najbolje čini čitanjem, čitanjem i daljnjim čitanjem kako biste s vremenom shvatili što se u određenim knjigama poklapa, što odskače (i zbog čega odskače), kakav vam se stil pisanja sviđa, koje preporuke zaista imaju smisla i koje zaista uspijevate primijeniti u vlastitom životu, a koje vam nisu nimalo koristile. Pošto je to meni puno pomoglo na početku, i na ovom blogu sam napravila popis od 15ak knjiga koje preporučam za početnike. Ove knjige sam preporučila jer su meni bilo iznimno korisne (ali to ne znači da će se svima svidjeti), jer su formirale moju duhovnu praksu na bolje i jer odgovaraju mom viđenju kvalitete o kojemu ću nastaviti pričati u ovom postu. Taj popis knjiga možete naći u sekciji "Literatura". Ali nastavimo dalje s nekim praktičnijim, aktivnijim savjetima.

Kada tražim knjigu na temu wicce, ili paganizma (ili bilo koju knjigu stručne literature), prvo pogledam sadržaj. Ako naslovi poglavlja odgovaraju onome što tražim od te knjige, onda je nastavljam proučavati. Naravno, ono što tražim uvijek varira. Na početku sam tražila smislene preglede koji će prekriti pomalo od svega - povijest paganizma, sabate i druga slavlja, običaje, rituale, magiju itd. Kada pročitate određeni broj knjiga takve vrste, onda pomalo shvatite što vas najviše zanima i krećete dalje u tom smjeru. Tada tražite knjige uže tematike koje obično postaju sve stručnije i stručnije kako ulazite sve dublje u to područje. Ali ove daljnje knjige nisu problematične za naći jer ćete u toj fazi već znati razlikovati ono što je kvalitetno od onog što je nekvalitetno. Važno je na samom početku, kada tražite svojevrsne preglede, znati razabrati kvalitetnu knjigu u moru njih.

Ljudi imaju naviku, kada tek uđu u svijet wicce i paganizma, tražiti one knjiga koje koje imaju impresivne naslove, ali to ne znači da morate isključiti one koje imaju sasvim uobičajene naslove kao što je "Uvod u _____", ili naprosto "Wicca/Paganizam". Dajte priliku svakoj knjizi bez obzira na njezinu vanjštinu.

Kada listam neku knjigu u knjižari, ili proučavam sažeti primjerak na internetu (kao što se zna naći na Google Books, primjerice), uvijek prvo pogledam poglavlje u vezi magije ukoliko postoji (a najčešće postoji). Nedavni trend svođenja wicce i paganizma na izvođenje magije mi nije nimalo simpatičan jer se onda u potpunosti zanemaruje onaj devocijski aspekt koji je također bitan. Magija je u ovoj cijeloj priči samo jedan (proizvoljni) element paganizma/wicce. Nadalje, ako vidim da autor knjige više fokusa stavlja na iznošenje "recepata" za bajalice i čarolije, a manje na magijski proces (koji se bazira na vlastoručnom pisanju i planiranju magijskog rada), automatski eliminiram tu knjigu. Naravno, ovo ne znači da neki autori neće dati pokoji ogledni primjerak koji zaista dobro dođe na početku, ali bilo koja osoba koja se bavi magijom treba znati da će magija biti onoliko potentna koliko se u nju uloži energija. Ako je osoba samo uzela knjigu i pročitala iz nje nešto što je netko drugi napisao, količina uloženog truda je ravna nuli.

Upravo iz poviše navedenog razloga bih svima savjetovala da, barem na početku, izbjegavaju knjige bajalica (eng. spell books) i knjige slične njima koje sve serviraju na srebrnom pladnju. Takve knjige nose nazive poput "50 ljubavnih čarolija koje će vam promijeniti život", "Kako magijom doći do novca", "Mala knjiga čarolija" i slično. One se trebaju nalaziti na policama za samopomoć jer tome i služe. One neće djelovati, ali će utješiti one kojima su potrebne u tom trenutku. One zapravo daju lažnu nadu i razvijaju negativne stereotipe o paganima i wiccanima. Ovo posljednje kažem jer potiču mišljenje (i praksu) da wiccani, pagani i vještice izvode magiju iz sebičnih razloga i pritom u potpunosti zanemaruju etičku dimenziju svoje duhovnosti. Što više ljudi čita takve knjige, to će ih više zaista početi zanemarivati moralne vrijednosti i raditi samo kako bi sebi pomogli bez obzira na posljedice. Uz sve ovo, sama činjenica da se ovakve knjige može naći na svakom uglu, od knjižara, do trafika i supermarketa, ne ulijeva puno povjerenja (iako sam u više navrata našla jako kvalitetne knjiga u trafikama, ali u globalu budu lošije kvalitete).

Još jedna vrsta literature koju nikako ne volim su kompleti za početnike u kojima uz knjigu dobijete i "sve što će vam trebati za početak". Ovo može biti simpatično, ali ako netko uz knjigu treba prodavati gomilu opreme ne bi li je maknuo s polica, to je već sumnjivo. Također, teško mi je povjerovati da u maloj (vrlo tankoj) plastičnoj vrećici možete dobiti sve što će vam trebati za početak. Ovakve knjige su, po mom mišljenju, namijenjene za one koji ne shvaćaju paganizam ni wiccu ozbiljno nego žele za vrlo malo novca udovoljiti nekom privremenom hiru. 

Pošto je u zadnjih nekoliko desetljeća porasla popularnost wicce i paganizma među tinejđerima, sve više knjiga se piše upravo za njih. Najpoznatija među njima su Teen Witch i To Ride a Silver Broomstick od Silver Ravenwolf (zanimljivost: potonja je među najprodavanijima knjigama izdavačke kuće Lewellyn Publishing). Mnogo ljudi ima negativne stavove prema ovoj autorici iz raznoraznih razloga, ali u to neću ulaziti. No, neke zamjerku nekim njenim knjigama, pa i svim drugim knjigama koje su napisane za tinejđere moram iznijeti. Kao prvo, često djeluju neozbiljno zbog stila pisanja i primjera koji se iznose. Kao drugo, uz pojednostavljeni jezik također iznose pojednostavljenu filozofiju/povijest/teologiju wicce i paganizma što čitateljima nikako ne ide u prilog bez obzira na dob. Ukratko, iako autori ovih knjiga uspiju ostvariti svoju namjeru pojednostavljivanja i približavanja tematike svojim čitateljima, to mogu učiniti nauštrb informacijama. Zbog ovoga je potreban veliki oprez s ovim i svim drugim "početničkim" knjigama. U sekciji "Literatura" sam navela one početničke knjige za koje smatram da sažeto i jasno iznose informacije, ali pritom ne izostavljaju važne podatke i ne banaliziraju stvari. To ne znači da su one najbolje knjige za svačiji početak, ali smatram da se lijepo nadopunjuju i da svatko može izgraditi snažne temelje u wicci i paganizmu ako počne s čitanjem te selekcije knjiga.

Nadalje, kad se nalazim u prilici na prolistam knjigu, nakon što sam pogledala poglavlje o magiji, odmah okrećem na poglavlje o povijesti. Sva sreća da imam već neko pozadinsko znanje o ovome pa mi nije teško procijeniti valja li knjiga ili ne na temelju povijesnih činjenica koje iznosi. Generalno govoreći, autor koji u svoju knjigu uključuje povijesno poglavlje, a ne vlada povijesnim činjenicama je po mom mišljenju autor kojeg se ne treba čitati. Savjetujem vam da uvijek provjerite barem neke osnovne godine i imena iz ovog poglavlja ako ste u mogućnosti to učiniti. Možete zaviriti u druge provjerene knjige ove tematike, ili jednostavno upotrijebiti Google dok sami ne steknete dovoljno znanja da procijenite ispravnost iznesenih povijesnih činjenica.

Još neke mane koje sam primijetila u knjigama osrednje/loše kvalitete jesu licemjernost i nedorečenost. Licemjernost je najčešće vidljiva u kritiziranju drugih religija/vjera/duhovnosti na temelju njihovih diskriminirajućih djela u prošlosti ili sadašnjosti dok se istovremeno upravo njih blati i propovijeda snošljivost i ljubav prema drugima. Nedorečenost je jednako loša mana jer se odražava u šturim informacijama kojima nedostaju objašnjenja. Previše knjiga jednostavno kažu "napravite ovo" i "napravite ovo ovako upravo u tom trenutku" bez da objasne zašto se nešto radi, zašto se radi na taj način i upravo u tom trenutku. Iz ovog razloga, primjerice, izrazito cijenim knjigu Elements of Ritual od Deboreh Lipp - ovo je prva knjiga na koju sam naišla da mi je zaista objasnila zašto se neke stvari rade onako kako se rade u ritualu.

Zajednička mana svih ovakvih knjiga jest to što im nedostaje ozbiljnosti i dubine i/ili opsega. Odnosno, ako tražite knjigu za početak, moj savjet je da idete više u opseg kako biste dobili pomalo informacija o svakom aspektu paganizma/wicce i time spoznali što vas najviše privlači. Naravno, odlično je ako knjiga, uz opseg, uspije ući i u dubinu tematike. No, kada već saznate što vas zanima, preporučam da ciljate prema tematskoj dubini, a ne opsegu kako biste produbili vlastito znanje o toj tematici i razvili kvalitetniju praksu. Ali knjiga u svakom slučaju treba biti ozbiljna! To ne znači da se u njoj ne može naći nijedna dosjetka, smiješna anegdota i slično (jer mnogo kvalitetnih autora koje sam čitala ima ovaj stil pisanja), već samo da knjiga treba biti objektivna (dozvoljeni su subjektivni komentari i iskustva u određenim dozama), da iznosi upozorenja po potrebi, da ističe važnost i ozbiljnost paganske/wiccanske duhovne prakse, odnosno da ih ne promovira kao što bi se činilo u tridesetsekundnoj televizijskoj/radijskoj reklami (čujete li one pretjerano entuzijastične, lažne glasove od kojih vas gotovo bole uši?).

Oprez s internetom

Posljednja i možda najveća opasnost u traženju izvora o wicci i paganizmu jest internet. U knjigama se može naći gomila gluposti, a zamislite tek kako je s internetom na kojemu se svakodnevno objavljuje mnogo više članaka, skripti, "knjiga" i slično koji nisu prošli ruke ni urednika ni lektora. Nisam mogla vjerovati i kakve sam gluposti našla među aplikacijama za mobitele! Zaista treba biti oprezan kada su u pitanju virtualni izvori informacija jer svatko danas može napisati nešto bez ikakve garancije kvalitete.

Moja preporuka je da internet uopće ne koristite kao izvor osim ako nije baš nužno i ako izvor kojeg ste našli nije od iznimne kvalitete! Ovo vrijedi i za moj blog. Internet može poslužiti za podsjetiti se neke informacije, provjeriti i usporediti određene činjenice i istražiti različita viđenja neke teme, ali se nikako ne smije uzeti za glavni izvor informacija.

Vrlo važno upozorenje koje mogu dati u vezi interneta jest da ne nasjedate na stranice koje nude virtualne tečajeve wicce/vještičarstva/paganizma, a još manje na one koje tvrde da će vas inicirati, pročistiti, posvetiti ili ne znam ni ja što za "simboličnu cijenu". Ubrzani tečajevi svećenstva i male škole vještičarstva...gluposti.

Ipak, ako već gledate web stranice, predlažem da se vodite istim savjetima koje sam navela u prošlim podnaslovima. Uz to vam intuicija također može jako puno značiti. Ako naslutite da nešto nije u redu s tom stranicom, samo idite dalje.

Na kraju krajeva će iskustvo učiniti svoje. Ako ustrajate i čitate raznovrsne izvore, s vremenom ćete naučiti već na prvi pogled prepoznati ono što ne valja, ili što vam ne odgovara. Svakako se nadam da ćete razviti vlastite stavove i naučiti kritizirati i preispitivati ono što čitate. Nikada ne uzimajte nešto zdravo za gotovo, budite znatiželjni, motivirani i istražujte dalje!

How To Recognize a Bad Information Source?


In the past, I have received several comments on my blog in which people ask me for my opinion on web sites or books regarding Wicca and/or Paganism. This motivated me to write a post on the dilemma of quality in hopes of stimulating critical thinking and quality awareness in the companions on my spiritual journey, that is to say all of you.

I would like to emphasize that this post does not offer invariable rules for recognizing quality sources of information because everybody's idea of quality is different in the end. Still, I would like to offer my own understanding of quality Wiccan and Pagan information sources because I know that other peoples' advice and literary recommendations were extremely useful for me which I myself wasn't sure where to start.

Novels, Series and Movies Aren't Reliable

It was interesting to notice how many people use novels, movies and series as "sources" of information about Wicca and Paganism. Of course, those of them (the sources) that really are concerned with this topic can and usually are based on the truth but, as the saying goes, the devil is in the detail. Even though their groundworks are firm, the stories that are built upon them are more often than not made up, overblown, too fantastical, or simply untruthful. If they weren't like this, the books wouldn't sell and the movies/series wouldn't achieve such popularity. These are not scholarly sources - they do not offer concrete, practical information or explanations. At best, they can offer inspiration for something, but at worst, they can convince a person into believing complete nonsense which will ultimately harm their spiritual development.

When people approach me with practical questions regarding Wicca, I regularly ask them which books on this topic they have read so far. I always ask this just to get a better understanding of the scope of their theoretical knowledge because I think of it as being the basis for practice and that it therefore has to be firmly constructed. Many times, the replies included some books by Paulo Coelho (more precisely Brida and The Witch of Portobello). I have read these books and they are enjoyable, but they can on no account be seen as a serious information source for Wicca or Paganism. The same goes for movies (e.g. The Wicker Man, Bewitched or The Craft, and also Harry Potter) as well as series, which have piled up in the last few decades - Sabrina the Teenage Witch, Charmed, Buffy the Vampire Slayer, Merlin and so on.

Basically, novels, movies and series can be pleasurable once in a while, they can be used for inspiration, to arouse curiosity and so on, but they cannot be, are not and will never be scholarly sources of information on the topics of Wicca and Paganism.

Recognizing Quality Books


When I say "quality books", I am referring to quality scholarly sources. Novels can be written nicely, but they cannot bear comparison to scholarly literature in terms of the quantity of information they provide.

There is a great deal of books on the market about Wicca and Paganism, but also on the topics of occultism, spirituality and so on. The main issue here is how to recognize quality books in this heap?

There actually isn't one unified understanding of quality books because people have different definitions of quality. So, in this heading, I will guide you through my own system of recognizing quality books, that is through the process of eliminating low-quality ones.

When I started reading up on Wicca and Paganism, I was lucky enough to have stumbled upon a virtual group of people who were, at that time, already seriously devoted to this path and who had read many books on the topic. I was receiving book recommendations from all sides, and also reviews of them which helped me understand which books were good for what. It is important to remember that no book is perfect and will not offer all the information you may need. Nevertheless, every book has its forte, but it can also have flaws which we should be aware of if we want to get the best out of it. It is precisely because of this that it is important to develop the ability of critical thinking towards literature, and this is best done by reading, reading and reading some more. In time, this enables you to understand what coincides in certain books and what clashes (and why), what writing style you prefer, which suggestions really make sense to you, which of them you are able to actually apply in your life as well as those that you didn't find useful at all. Because this helped me so much in the beginning, I made a list of about 15 books on this blog which I would recommend to any beginner. I listed these books because I personally found them very useful (although this does not mean that everyone has to like them), because they shaped my spiritual practice for the better and because they correspond to my understanding of quality which I will continue talking about in this post. You can find this list in the "Recommended Reading" section of the blog. But let us continue with some more practical, active suggestions.

When I am looking for a book on the topic of Wicca or Paganism (or really any scholarly book), I first look at its contents. If the chapter titles correspond to what I am looking for in this book, then I continue to examine it. Of course, what I am looking for can differ. At first, I looked for substantial overviews which could cover a bit of everything - the history of Paganism, Sabbats and other celebrations, traditions, ritual practice, magic and so on. When you have read a certain number of books of this kind, you slowly start to understand what interests you the most and continue in that direction. This is when you start looking for books of a more narrower scope which tend to get more and more scholarly as you go deeper into this area. But these further books are not problematic to find because, by the time you get to this phase, you will have learnt how to differentiate the high from the low-quality books. Although, it is important to be able to notice a quality book in a sea of others at the very beginning of your search when you will probably be looking for a compendium of sorts.

When they have just entered the world of Wicca and Paganism, people have the tendency to fall for books with impressive titles. But this does not mean that you should skip books which have completely ordinary titles such is "An Introduction to ____" or simply "Wicca/Paganism". Give every book a chance regardless of its cover.

When I am flipping through a book in a bookstore, or reading through a short sample on the Internet (as can be found on Google Books for example), I always primarily look at the chapter on magic if it exists (and generally it does). The recent trend of reducing Wicca and Paganism to practicing magic is not something I find acceptable at all because this results in the complete disregard for the devotional aspect which is also important. In this case, magic is only one (discretionary) element of Paganism/Wicca. Furthermore, if I notice that the author of the particular book is focused more on serving "recipes" for spells and less on the magical process (which is based on the independent writing and planning of a magical act), I automatically eliminate this book. Of course, this does not mean that some authors won't give an example here and there which really does come in handy at the beginning of everyone's path. But any person that practices magic should be aware that magic is only as potent as the amount of energy that is poured into it. If someone just takes a book and reads from it something that somebody else has written, the amount of invested effort is null.

Precisely because the above mentioned reason, I would recommend to everyone that they, at least initially, avoid spell books and books similar to them which serve everything on a silver platter. Book such as these bear names such as "50 Love Spell To Change Your Life", "Use Magic to Get Money", "Little Book of Spells" and so on. They should be placed on the self-help bookshelf because this is what they are used for. They will not have any effect, but they will comfort those that are in need of them at that moment. They actually give false hope and develop negative stereotypes of Wiccans and Pagans. I claim the latter because they encourage the belief (and practice) that Wiccans, Pagans and witches practice magic out of selfishness and in the process completely neglect the ethical aspect of their spirituality. The more people read these types of books, the more will actually begin to disregard moral values and begin acting just in order to help themselves regardless of the consequences. In addition to all this, the very fact that these books can be found on every corner, from bookstores to newsstands and supermarkets, doesn't instill much confidence (although I have come across quality books on newsstands several times, but the books there are ordinarily low-quality).

Another type of literature which I by no means like are beginner kits in which you get a book and "everything you will need to get you started". This can be cute, but if someone needs to sell a whole pile of things along with a book in order to sell it, then something is suspicious here. Also, I find it hard to believe that you can get everything you will need to get started in a very small (and very thin) plastic bag. In my opinion, these sorts of books are intended for people that don't take Paganism or Wicca seriously, but rather want to satisfy a temporary whim for a small amount of money.

Sine Wicca and Paganism have gained a lot of popularity among teenagers in the past few decades, more and more books are being writtern precisely for them. The most notorious among them are Teen Witch and To Ride a Silver Broomstick by Silver Ravenwolf (interesting fact: the latter is among Llewellyn Publishing's bestsellers). Many people have negative opinions of this author for various reasons, but I won't be going into that here. But I have to bring up some pieces of criticism which are aimed at some of here books as well as all other books which are written for teenagers. First of all, they generally seem quite frivolous because of the way they are written and the examples given. Second of all, along with a simplified language, they also offer a simplified philosophy/history/theology of Wicca and Paganism which definitely doesn't benefit the reader no matter their age. In short, although the authors of these books do succeed in their aim of simplifying and bringing the topic closer to their readers, they tend to do this at the expense of information. Because of these, one needs to be very careful with these and all other "beginner" books. In the "Recommended Reading" section, I listed those beginner books which I think present information clearly and concisely, but in the process do not leave out important information and do not trivialize things. This does not mean that they are the best choices for everyone, but I believe they complement each other nicely and that everyone can build a quality foundation in Wicca and Paganism if they begin by reading this selection of books.

When I am able to flip through a book, after I've had a look at the chapter on magic, I immediately flip to the chapter on history. I am lucky enough to have learn some historical facts and am now able to judge the quality of the book at hand based on the accuracy of what is said in this chapter. Generally speaking, an author that includes a chapter on the history of Paganism/Wicca in their book and does not have their historical facts straight is not an author worth reading. I recommend you always look up at least some basic dates and names from this chapter if you are able to do so. You can search in other reliable and already tested sources on this topic, or simply use Google until you yourself have gained enough knowledge to assess the accuracy of the presented historical facts.

Some other faults I noticed in low-quality or mediocre quality books are hypocrisy and deficiency. The hypocrisy can usually be seen in the critique of other religions/faiths/spiritualities on the basis of their discriminatory acts from the past and present while simultaneously ridiculing these same religions/faiths/spiritualities and preaching about tolerance and love toward others. Deficiency is an equally bad flaw because it is reflected in scant information which lacks explanations. Too many books simply say "do this" and "do this that way precisely at that time" without explaining why something is done, why it's done in this manner and at that time. Because of this greatly appreciate the book Elements of Ritual by Deborah Lipp, for example. This was the first book I came upon that really explains why certain things are done the way they are in rituals.

A common flaw of all of these books is that they lack seriousness, depth and/or range. That is to say, if you are looking for a beginner book, I recommend you focus more on the range of information so you can get a little bit of information on every aspect of Wicca/Paganism and, from that, discern what interests you the most. Of course, it is great if a book is able to go into depth as well as range of the topic. Now, once you have found out what interests you, I recommend you aim towards topical depth rather than range so you can expand your knowledge on the particular topic and develop a more quality practice. But the book you chose has to be serious! This does not mean that it cannot include a single witty remark, funny anecdote or something similar (many quality authors I have read have this writing style), but simply that it should be objective (although subjective comments and experiences are allowed in moderate doses), that it gives warnings if needed, that it emphasizes the importance and gravity of Pagan/Wiccan spiritual practice, or basically that it doesn't promote it like a thirty-second video/radio commercial would (can you hear the overly-enthusiastic, fake voices which give you a headache?).

The Internet: Caution

The final and perhaps the largest menace in searching for information on Wicca and Paganism is the Internet. You can find heaps of nonsense in books, but the Internet is much worse given the amount of articles, notes, "books" and so on that are posted every day and have not passed through the hands of editors or proofreaders. I also could not believe what kind of nonsense I found among android apps! There really is a great need for caution when virtual information sources are in question because nowadays, everyone can write anything they like without any guarantee of quality.

I recommend you don't even use the Internet as a source unless it's really necessary or unless the source is of exceptional quality! This goes for my blog as well. The Internet can be useful to remind oneself of some piece of information, check or compare certain facts and research different views of a topic. But it should not be taken as a primary information source.

A very important warning which I can give you regarding the Internet is that you must not let yourself be misled by web sites that offer virtual courses on Wicca/witchcraft/Paganism, and this goes double for those that claim they will initiate, cleanse, bless you or who knows what else for a "symbolic price". Priesthood crash courses and little schools of witchcraft...nonsense.

Still, if you are turning to web sites, I recommend you apply the same suggestions that I mentioned in the previous headings. Along with this, intuition can also help you a lot. If you sense that something is wrong with that particular web site, just move along.

Ultimately, experience will will play its part. If you persist and read various sources, you will learn, in time, to recognize at first glance what isn't any good or what doesn't suit you. Anyway, I hope that you will develop your own opinions and learn to criticize and question what you are reading. Never take anything for granted, be inquisitive, motivated and explore further!

11.9.15

Tamni kolačići

Kad se spremaju kolačići za ezbat tamnog Mjeseca, nekako je logično da trebaju simbolizirati Mjesec upravo u toj fazi. Stoga sam odlučila isprobati kekse s dosta kakaa i čokoladnom glazurom koja ih dodatno potamnjuje, a okus obogaćuje. Zanimljiv dodatak ovom receptu je džem od crnog ribiza koji daje upravo onu gorkoslatku notu koja toliko podsjeća na karakter Tamne Gospe (više o njoj u ovom postu). Istovremeno su slatki i osvježavajući! 


Potrebno je:

Za tijesto:

  • 600 g glatkog brašna
  • 100 g šećera u prahu
  • 1 vanilin šećer
  • 60 g kakaa
  • 120 g mljevenih oraha
  • 250 g omekšalog margarina
  • cca. 150 ml jogurta
  • limunove korice (1 limun)

Za punjenje:

  • marmelada od crnog ribiza

Za glazuru:

  • 100 g čokolade za kuhanje
  • 100 ml vrhnja za kuhanje

Napomene:
- od ove količine tijesta sam dobila 110 keksiju (iako sam neke rezala većim kalupom, a neke manjim tako da vam može ispasti i znatno više), a kad sam ih spojila sam dobila 55 keksiju.
- u slučaju da ne volite okus margarina u kolačima (što je česti slučaj kod ljudi), preporučujem da koristite maslac kao zamjenu; margarin ima specifičan okus kojeg ne voli svatko, a maslac je ionako učestaliji u kolačima i daje malo finiju teksturu

Priprema:

  1. Samlijte orahe (predlažem u multipraktiku).
  2. U zdjelu izmiješajte sve suhe sastojke (brašno, šećere, kakao, orahe, limunovu koricu) i dodajte omekšali margarin i jogurt. Sve miješajte električnim mikserom koristeći nastavke za tijesto.
  3. Ugrijte pećnicu na 175-190°C i obložite lim za pečenje papirom za pečenje. (Moja pećnica ima dosta jake grijače tako da sam kekse pekla na 175°C, ali ako su vam normalni grijači, slobodno pecite na 190°C).
  4. Razvaljajte tijesto i oblikujte kekse okruglim kalupima za kekse.
  5. Posložite kekse na lim za pečenje i pecite 12-14 minuta. Neće porumeniti previše jer su sami po sebi tamni, ali ne bi smjeli previše potamniti s donje strane. Kada krenu tamniti tu, znati ćete da su gotovi.
  6. Kada su se ohladili, spajajte dva po dva keksa džemom.
  7. Na pari otopite čokoladu s vrhnjem i umačite samo jednu strane keksa (tj. jedan "keks") u nju.
  8. Ostavite sa strane da se glazura stvrdne i uživajte!

Dark Cookies

When preparing cookies for the dark moon Esbat, it is somehow logical that they should symbolize the Moon in precisely this phase. So I decided to try out cookies with a lot of cocoa and chocolate glaze what additionally darkens them, and enriches their taste. An interesting addition to this recipe is blackcurrant jam which gives it that bittersweet note which so reminds of the character of the Dark Goddess (more about her in this post). These cookies are at the same time both sweet and refreshing!


You Will Need:

For the Dough:

  • 600 g plain flour
  • 100 g powdered sugar
  • 1 vanilla sugar
  • 60 g cocoa powder
  • 120 g ground walnuts
  • 250 g softened margarine
  • ca. 150 ml yogurt
  • lemon zest (from 1 lemon)

For the Filling:

  • blackcurrant jam

For the Glaze:

  • 100 g chocolate (for cooking)
  • 100 g cooking cream

Notes:
- this quantity yielded 110 cookies (although I made some using a larger cookie cutter, and others using a smaller one so you may end up having more cookies than this), but when I stuck them together using the jam, that made 55 cookies
- in case you don't like the taste of margarine in cakes (which is quite often the case with people), I recommend you use butter as a substitute; margarine  has a specific taste that not everyone likes, whereas butter gives cakes a finer texture, plus it's more common in cakes anyway

How To Prepare:

  1. Grind the walnuts (I recommend using a blender of some sort).
  2. Mix all the dry ingredients in a bowl (the flour, sugars, cocoa, walnuts, lemon zest) and add the softened margarine and yogurt. Mix well using an electric mixer preferably with dough hooks.
  3. Heat the oven to 175-190°C and line your baking tray with baking paper. (My oven has quite strong heaters so I heated it up to 175°C, but if you heaters are normal, then feel free to turn it up to 190°C).
  4. Roll out the dough and form the cookies using round cookie cutters.
  5. Place the cookies onto the baking tray(s) and bake for 12-14 minutes. They will not turn golden-brown as is usually the case with cookies because they have a lot of cocoa powder in them which makes them dark, but they should not get too dark on the bottom side. When they start getting darker on the bottom, you will know they're done.
  6. Once they have cooled down, stick two similar-sized cookies together using jam. Repeat until all the cookies have been paired up.
  7. Melt the chocoalte and cooking cream together over steam and dip only one side of each cookie (i.e. one cookie) in it.
  8. Leave the cookies aside to let the glaze harden and enjoy!

9.9.15

Ezbat tamnog Mjeseca


Prečesto ljudi izbjegavaju one osjetljive, teške teme. Svi težimo ka redu, ka harmoniji, kozmosu, a zaboravljamo da kozmos ne postoji bez kontrasta kaosa, da se harmonija ne bi mogla prepoznati bez disharmonije, a red bez nereda. Zbog ovoga pišem o nadolazećem tamnom Mjesecu (13. rujna 2015.).

Tamni ili mladi Mjesec?

U znanstvenoj terminologiji se izraz "tamni Mjesec" neće naći. Ovaj izraz nije čak ni uvriježen u hrvatskom jeziku. Međutim, pojam mladog Mjeseca, odnosno mlađaka je poznat većini ljudi. Mladi Mjesec je općeprihvaćena Mjesečeva mijena koju se uglavnom objašnjava kao astronomsku pojavu pri kojoj se Sunce i Mjesec nalaze "u blizini" jedno drugog. Sunce tada onemogućuje vidljivost Mjeseca sa Zemlje. Tehnički rečeno, Sunce i Mjesec su u konjunkciji kada je riječ o tamnom Mjesecu. No, problem nastaje u tome što se mladi Mjesec redovito poistovjećuje i obuhvaća period prve četvrti Mjeseca (kada Mjesec "raste" i gledano sa Zemlje nalikuje na srp). Jasno je da je terminologija u ovom slučaju prilično zbunjujuća.

U engleskom jeziku je za mladi Mjesec prihvaćen pojam new moon za kojeg je jasno rečeno da obuhvaća onaj period kada Mjesec apsolutno nije vidljiv sa Zemlje jer Sunce baca svoju sjenu na njega. Onih nekoliko dana koji slijede kada je Mjesec u prvoj četvrti ima sasvim drugi naziv u engleskom (waxing crescent moon, ili u prijevodu rastući srpoliki Mjesec, ili pak rastući polumjesec).

Kako bi se izbjegle nejasnoće, u paganizmu, barem onom koji je izrastao na engleskom govornom području, uvriježio se pojam dark moon za ovo vrijeme kada Mjesec uopće nije vidljiv na nebu. New moon se pak odnosi isključivo na Mjesečev srp (koji je također poznat kao Dijanin luk s obzirom na to da se Mjesec u ovoj fazi povezuje s božanskom figurom Djevice, a Dijana je poznata u mitologiji praktički kao arhetip djevice). Dark moon je uveden u hrvatski paganski rječnik kao tamni Mjesec kako bi se ukinula bilo kakva ambivalentnost.

Dakle, pojam tamnog Mjeseca je više paganski termin nego što je astronomski i odnosi se isključivo na ono vrijeme kada Mjesec nije moguće vidjeti sa Zemlje. Noć slavlja tamnog Mjeseca se naziva ezbat baš kao i slavlja svih drugih Mjesečevih mijena, ali samo da bi se preciziralo da se radi o slavlju upravo ove faze Mjeseca, govori se o ezbatu tamnog Mjeseca.

Značenje tamnog Mjeseca u paganizmu

Mjesec se u paganizmu općenito veže uz Božicu, a Sunce uz Boga. Od davnina se Mjesec povezivalo uz žene i ženske misterije, djelomično jer je vrijeme trajanja menstrualnog ciklusa i Mjesečevog ciklusa otprilike isto (Mjesečev u prosjeku traje 29 i pol dana, a menstrualni, iako varira od žene do žene, u prosjeku 28 dana). 

Mjesec u svom ciklusu prođe nekoliko vidljivih faza - prvu četvrt, uštap (puni Mjesec) i zadnju četvrt. Tijekom prve i zadnje četvrti ima srpoliki oblik i kako napreduje se sve više bliži obliku polumjeseca. Posljednja, nevidljiva faza je (u znanstvenoj terminologiji) faza mlađaka, odnosno tamnu fazu. U paganizmu se svaka od navedenih faza veže uz jedan aspekt Božice. Prva četvrt, kada je Mjesec na početku svog ciklusa, veže se uz fazu Djevice koja je još mlada i neiskusna, ali pokazuje veliki potencijal. Puni Mjesec se veže uz aspekt Majke, simbolizira njezino životno iskustvo, zrelost, dosezanje punog fizičkog potencijala i neminovno podsjeća na okrugli drob trudnice. Zadnja četvrt se veže uz fazu Starice koja je na izmaku fizičke snage, ali to nadoknađuje svojom mudrošću i bogatim životom. Svaki život ima početak i kraj, baš kao što i Mjesečev ciklus ima. Kraj života, smrt, je predstavljena nevidljivom fazom Mjeseca, to jest tamnim Mjesecom. U paganizmu je ovaj kratki period mističan jer nije predstavljen nijednim "ustaljenim" aspektom Božice. Uz njega se veže aspekt Tamne Gospe koja predstavlja sve ono nevidljivo u nama i utjelovljuje kaotične i destruktivne sile univerzuma. U wicci i sličnim paganskim pravcima se uglavnom govori o Trojnoj Božici (Djevici, Majci i Starici), dok se ovaj posljednji aspekt rijetko spominje i redovito ne komponira u njezinu ikonografiju.

Hrefngast - Hecate
Osobi koja se po prvi put susreće s idejama Tamne Gospe i tamnog Mjeseca će ovakvi izrazi zasigurno zvučati mračno, tajanstveno, ili naprosto rečeno loše. Možda su zbog ovakvih krivo shvaćenih izraza razvijeni negativni stereotipi o paganizmu i sličnim mu duhovnim pravcima. No, potrebno je jako dobro shvatiti filozofiju iza njih prije nego što ih se obilježi kao negativne. U paganizmu se oni odnose na onaj mračniji dio života na kojeg ljudi ne žele obraćati pažnju jer je upravo takav kakav je. U ljudskoj je prirodi težiti ka lijepom, ka harmoniji i redu (kozmosu), a izbjegavati sve što nam se čini lošim, kaotičnim, što ne poznajemo, ili pak ne možemo još spoznati (tj. ono nepoznato). No, kao što sam naglasila na početku posta, kozmos (red) ne postoji bez kaosa (nereda), dan ne može postojati bez noći, kao ni svjetlo bez tame. Oboje su polovice iste cjeline.

Pagani na svom duhovnom pravcu teže cjelovitosti i slijedom toga prepoznaju ujedno i svijetle i mračne strane života. Mi ne smatramo da se mračne strane treba izbjegavati samo zato što su mračne i zbog toga što nam djeluju loše, ili što bude u nama strah. Potrebno je upoznati se s njima kako bismo se znali nositi s njima. Iako je izuzetno važno naglasiti da to ne znači da ih raširenih ruku primamo u svoje živote. Ljudska priroda je ovdje jača sila. Naravno, ne želimo prizvati ikakvu negativnost u svoje ni tuđe živote niti činiti sebi ili drugima loše. No, svjesni smo da život ima i svoje loše trenutke, da je ponekad potrebno suočiti se s činjenicama koje će nas trenutno zaboljeti, ali koje će nam dugoročno koristiti i pomoći u rastu i razvoju. Odnosno, u svojoj duhovnoj praksi one mračne strane života prihvaćamo kao sasvim prirodne, ili kao ne u potpunosti mračne. Naposljetku, nakon noći uvijek svane dan, zar ne? Stoga na smrt gledamo kao još jedan prirodni, sastavni dio života (za one koji vjeruju u reinkarnaciju je ovo samo jedan korak u ciklusu rađanja, smrti i ponovnog rađanja). Na izazove i probleme u životu pokušavamo reagirati kao na izazove koje možemo svladati i do čijih rješenja možemo doći putem suočavanja s činjenicama, vlastitim emocijama, svojom podsvijesti i tako dalje. Svako takvo suočavanje je teško na svoj način, ali donosi potrebne nam spoznaje.

TALONABRAXAS - Night
of the Moon
Kada se gleda na Tamnu Gospu kao figuru koja predstavlja sve ovo poviše navedeno, ona prestaje biti nešto čega se treba bojati i počinje biti nešto što je potrebno, a ponekad čak i dobrodošlo kako bismo se razvijali kao ljudi u svjetovnom i duhovnom smislu.

Vrijeme tamnog Mjeseca je stoga vrijeme štovanja Tamne Gospe i prepoznavanja mračnije strane života. Ovo se uglavnom radi kroz meditacije, introspekciju, postavljanje ključnih (nerijetko teških) pitanja kako bi se došlo do potrebne spoznaje. Napomenula bih, i ovo je isključivo osobno mišljenje, da spoznaje ne mogu biti nego potrebne. Odnosno, ne vjerujem da neka spoznaja može doći u krivom trenutku. Ako se nešto svojevoljno spozna (naglasak na svojevoljno jer smatram da tuđa volja ne bi smjela manipulirati našom i da takva manipulacija uglavnom vodi samo negativnim posljedicama), onda osoba za to mora biti spremna. Ne bi mogla to ni spoznati, ili uopće razmišljati u tom pravcu da nije bila spremna na to.

Neki smatraju da tamni Mjesec nije prikladan za magijske radove jer, pošto ga se uopće ne vidi, njegova snaga je minimalna. Kontrastno njemu, pun Mjesec predstavlja vrhunac Mjesečeve snage. Međutim, ovaj način razmišljanja nije svima jednako logičan. Ako se gleda na Mjesečeve mijene kao na jednako vrijedne faze koje korespondiraju jednako važnim aspektima Božice, onda nijedna Mjesečeva mijena nije potentnija, ili manje potentna od druge. Naprosto se mijenja vrsta potentnosti. Primjerice, za prvu četvrt (rastuću fazu) Mjeseca, radit će se magijski radovi za prizivanje nečeg dobrog u svoje živote. Puni Mjesec je vrhunac rastućeg perioda pa će se relativno slični magijski radovi izvoditi za njega. Za zadnju četvrt (opadajuću fazu) će se raditi magija za tjeranje zlih sila iz života. Tamni Mjesec, kao simboličan kraj opadajućeg perioda Mjeseca, ima vlastitu energiju i prikladan je za specifične vrste radova koji su slični onima koji se rade za zadnju četvrt. U to spada magija koja se fokusira na uništavanje neželjenog u životu i tjeranje negativnosti (bilo da je riječ o vezama, osobinama, navikama, strahovima itd.), a logično onda i apotropejska magija i obrambena magija. Neki ovo vrijeme također koriste za jačanje svojih magijskih i psihičkih sposobnosti i za divinaciju određene vrste. Posljednja praksa se temelji na vjerovanju da su noći punog i tamnog Mjeseca oprečne po svojoj energiji (sile kozmosa su na vrhuncu za puni Mjesec, a sile kaosa za tamni), ali da im je zajedničko to što su obje tranzicijske točke u Mjesečevom ciklusu. Zbog ovoga se kaže da se obje noći nalaze u trenutku izvan vremena. Ova tranzicijska razdoblja su u narodu poznatu kao vremena kada je veo među svjetovima najtanji pa se smatra da je lakše stupiti u vezu s božanskim silama, precima itd. u ovim periodima nego u drugima. Divinacija je zbog ovoga također potentnija tada. Naravno, ovisno o tome što se želi saznati, bira se metoda divinacije i prikladno vrijeme za nju. Stoga se neće postavljati bilo kakva pitanja na noć tamnog Mjeseca već ona koja odgovaraju njegovoj kaotičnoj prirodi.

Kada su u pitanju devocijski radovi, uglavnom se  smatra da je evociranje tj. prizivanje Tamne Gospe mnogo poželjnije od njezinog uzivanja (tj. invociranja u tijelo jedne osobe) s obzirom na njezinu narav. Njezin izniman intenzitet može biti previše za jednu osobu, ali kada se ta energija podijeli u skupini, ili se dođe u posredan kontakt s njom, kao da tijelo samo odredi koju količinu te energije je spremno upiti u tom trenutku. Nekima će najviše odgovarati rad u grupi zbog ovoga, dok će nekim preferirati samostalno raditi s obzirom na to da spoznaje do kojih se dolazi mogu biti osobne prirode. Naposljetku, svatko će doživjeti energiju tamnog Mjeseca na svoj način.

Iako ezbati na ovu noć nisu tipična paganska slavlja; ne obiluju plesom, slavljem, općim veseljem i slično, njih se obilježava na jedan specifičan način koji ima vlastitu draž i praktičnu vrijednost. Ovakvi periodi služe za prepoznavanje skrivenih strana svijeta i vlastite ličnosti. Ali naravno, u umjerenim dozama.

S obzirom na to da se bliži noć tamnog Mjeseca dok ovo pišem, mogu vam zaželjeti ugodan ezbat i mnogo produktivnog rada! Nadam se da ćete uspjeti primijeniti na njemu, ili nekom idućem ezbatu informacije koje ste pročitali u ovom postu.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat