28.3.13

Obredi prelaska

U ovom ću postu pisati o trima obredima, a zajedničko ime je što svi predstavljaju prekretnicu u životu pojedinca, ali i više ljudi: rođenje, brak i smrt. 

Nedavno mi je bilo upućeno pitanje: "Da li postoji vjenčanje u wicci?" Potaknuta time, odlučila sam napisati nešto o ovom obredu, ali i ostalima koji su povezani  s njim. Svakako, rođenje djeteta je važan trenutak u životu jednog para, isto kao što je i njihovo vjenčanje ili smrt bližnje osobe. Rituali koje ću opisati nisu slični kršćanskima iz više razloga koje ću se potruditi objasniti u sljedećim paragrafima :)

Wiccaning tj. prvoblagoslov

Wiccaning, na hrvatskom prvoblagoslov, je (skoro pa) ekvivalenta prvog sakramenta u kršćanstvu - krštenja. Razlika je u tome što kršteno dijete postaje ovim sakramentom automatski član kršćanske zajednice, dok se prilikom prvoblagoslova dijete ne uvodi u religiju već se samo moli Boga i Božicu (ili bogove) da to dijete čuvaju. Ovim postupkom dijete ne postaje sljedbenikom wicce niti će to biti osim ako to samo bude htjelo. U kršćanstvu dijete postaje član zajednice, a to samo potvrđuje ako se odluči na drugi sakrament (krizmu). Drugog sakramenta, u principu, nema u wicci. Postoje jedino obredi samoinicijacije/inicijacije, ali opet i tih može biti više, pa se ne mogu usporediti s krizmom.

Krštenje se obavlja iz više razloga: 1) par naprosto prati neku tradiciju jer im se čini prirodnim da se dijete krsti ("to svi čine" i "to je normalno"); 2) jer zaista vjeruju da će dijete ići u pakao ako se ne krsti i naprosto žele spasiti djetetovu dušu. Oba razloga su u potpunosti isključena iz wicce. Zbog čega? Mi nismo odgajani u duhu wicce niti smo okruženi njome da bi ovaj čin bio dio naše svakidašnjice, a samim time što većina vještica vjeruje u reinkarnaciju isključuje mogućnost da će dijete ići u Pakao (uz to što vještice ne vjeruju u postojanje Pakla). Stoga, u wicci nema razloga za takvu vrstu brige. 

Zajedničko krštenju i prvoblagoslovu je jedino to što se u oba slučaju traži od Božanskog da dijete bude zaštićeno te se tijekom oba rituala iskazuje ljubav prema djetetu. Wiccani su svjesni da to dijete ne mora odabrati taj put kroz život i to je sasvim u redu. :) na kraju krajeva, svaka je religija (ili "nereligija") dobra dok god to dijete odraste sretno, zadovoljno sobom i dobronamjerno. 

Do sada nisam čula ni za jedan par u wicci koji je svoje dijete prisiljavao da "prijeđe" na wiccu. Dijete treba pustiti da samo odluči što je za njega/nju najbolje kada je spremno za to jer će tada biti sretno. Ako dijete pita, sasvim je normalno da će roditelji objasniti osnovne elemente wicce, ali bez ikakvog tjeranja. 

U knjizi Eight Sabbats for Witches od Janet i Stewart Farrar je napisan jedan jako lijep ritual u kojeg su oni odlučili uvrstiti ulogu kuma i kume. Ovo je jedna jako lijepa ideja u bilo kojoj religiji i slažem se s njima što su je uveli. Isti su termini upotrijebljeni kao u kršćanstvu, ali zašto ne? Što fali tim riječima? :) Naravno, kum i kuma ne moraju biti istog religijskog uvjerenja kao i roditelji, kao što ni kum/kuma prilikom krštenja ne moraju nužno biti kršćani (govorim mentalno, a ono što je "na papiru" je nešto sasvim drugo). Potrebno je jedino da vole to dijete, da se slažu s obredom i njegovim ciljem i da su upoznati s formom tog rituala prije nego što se odradi. 

Važno je da napomenem da postoje minimalne razlike u ritualima za dječaka i za djevojčicu  Ritual za djevojčicu izvodi Visoki svećenik, dok za dječaka izvodi Visoka svećenica.  U svakom slučaju u krugu bi se trebali nalaziti: svijeće i zelenilo, kotao (ispunjen cvijećem i voćem), ulje za posvećivanje, lagani incens, pokloni za dijete, hrana i piće. Roditelji obično odaberu "vještičje ime" za dijete (slično krštenom imenu u kršćanstvu, samo što se ovo ime obično drži u tajnosti tj. da što manje ljudi zna za njega) koje mogu/ne moraju otkriti djetetu kada osjete da je pravo vrijeme.

Ovo što slijedi je prijevod rituala iz poviše spomenute knjige pa da dobijete dojam kako to izgleda :D
U svim sljedećim ritualima ću koristiti kraticu VS za Visokog svećenika, a VSa/VSe/VSu za Visoku svećenicu.

Izvedba (za djevojčicu):

  • Svi se smjeste unutar kruga kojeg opisuje samo svećenica. Napomena: pokrete nitko ne ponavlja jer se treba zadržati na minimumu ikakve kretnje koje bi mogle uzbuditi/prestrašiti dijete, a zbog istog razloga svi sjede osim VS i VSe.
  • Izvodi se ritual otvaranja do kraja zaziva Boga.
  • VS (svećenik) i VSa (svećenica) posvećuju vino (ili drugo piće) i vrate ga na oltar.
  • VS stane pred oltar okrenut prema kotlu i kaže:
"Sastajemo se danas u krugu kako bismo zatražili blagoslov od moćnog Boga i nježne Božice za _____, kćer ____ i ____, kako bi odrastala u ljepoti i snazi, sreći i mudrosti. Postoji mnogo puteva, i svatko mora naći svoj, stoga mi ne želimo vezati ____ za nikoji put dok je premlada za taj odabir, već molimo od Boga i Božice, koji poznaju sve puteve i do kojih svi putevi vode, da je blagoslove, štite i pripreme kroz godine njenog djetinjstva kako bi, kada je konačno odrasla, mogla znati bez sumnje ili straha koji je put pravi za  nju i mogla ga slijediti sretna."
"____, majko ____, dovedite je naprijed da bude blagoslovljena."
  • Otac pomogne majci da ustane i oboje dovedu dijete do svećenika koji je primi u ruke (ali sigurno i malo čvršće kako bi se dijete osjećalo sigurno).
  • VS pita:
"____, majko ____, je li tvoje dijete ima skriveno ime?"
  • Majka odgovara:
"Da, njezino skriveno ime je ____."
  • VS onda dijete posveti uljem tako da označi pentagram na njezino čelo prstom:
"Pomazujem te, (obično ime), uljem, i dajem ti skriveno ime ____."
  • VS ponovi isti pokret vinom i kaže:
"Pomazujem te (skriveno ime), vinom, u ime moćnog bog Cernunnosa (možete staviti ime drugog božanstva ako ste nekom posebno privrženi, ili pak staviti samo "Bog" onako univerzalno)."
  • On ponovi ovaj pokret vodim i kaže:
"Pomazujem te (skiriveno ime), vodom, u ime nježne božice Aradie (možete na isti način nadomjestiti i ime Božice)." 
  • VS da dijete natrag majci i vodi roditelje i dijete do svake četvrti počevši od istoka pa ona preko juga, zapada i sjevera:
"Čuvari kula istoka/juga/zapada/sjevera, dovodimo pred vas ____, čije je skriveno ime ____ i koja je bila prikladno pomazana unutar kruga. Čujte, stoga, da je ona pod zaštitom Cernunnosa i Aradie (opet možete zamijeniti imena)."
  • VS i VSa se vrate na svoje mjesta pred oltar, a između njih stoje roditelji s djetetom. Oni podignu svoje ruke i zovu:
VS: "Moćni Cernunnose, podari ovom djetetu dar snage."
VSa: "Nježna Aradia, podari ovom djetetu dar ljepote."
VS: "Moćni Cernunnose, podari ovom djetetu dar mudrosti."
VSa: "Nježna Aradia, podari ovom djetetu dar ljubavi."
  • VS, VSa i roditelji se okrenu put ostatka kruga i VS pita:
"Je li ima dvoje unutar ovog kruga koji bi bili kumovi ____?"
  • Kumovi stanu ispred svećenike (kum pred svećenicu, a kuma pred svećenika).
  • VS pita kumu:
"Je li ti, ____, obećaješ biti prijateljica ____ kroz njezino djetinjstvo, pomagati joj i voditi je kako će joj to biti potrebno; i u slogu s njezinim roditeljima paziti na nju i voljeti je kao da je od tvoje krvi, dok onda ne bude spremna sama odabrati svoj put?" 
  • Kuma odgovara:
"Ja, ____, to obećajem."
  •  VSa pita kuma:
"Je li ti, ____, obećaješ.... (isto kao poviše)."
  • Kum odgovara isto kao i kuma.
  • VS kaže:
"Bog i Božica su je blagoslovili;
Čuvari kula su je priznali;
Mi, njezini prijatelji, smo joj pružili dobrodošlicu;
Stoga, Zvjezdani kruže,
Mirom osvijetli ____,
Čije je skriveno ime ____.
Neka bude tako."
  • Svi kaže: Neka bude tako.
  • VS kaže svima da sjednu unutar kruga (svi sjednu osim VS i VSe koji okuse i proslijede okolo posvećeno jelo i piće na klasični način (poljupcem).
  • Uzmu se pokloni i hrana za slavlje (kolači i ostalo), VS i VSa se pridruže ostalima i od tada je sve dalje neformalno. :)
Napomena: ritual za dječaka se razlikuje u tome što svećenik i svećenica zamijene uloge. Dakle gdje vidite u rituali da piše VS (svećenik) zamijenite to s VSa (svećenica) i to je to :) Jedino što ostaje isto je zamolba bogovima za ljepotu, snagu, mudrost itd.

Handfasting tj. združenje

Handfasting, na hrvatskom združenje, je ekvivalenta kršćanskog vjenčanja (jednostavno rečeno). Običaji se svakako razlikuju, ali je bit ista. Prevela bih to kao Vezivanje (ruku), ili čak možda Učvršćivanje. Uzmite u obzir da, kao ni kršćansko vjenčanje, ovo nije legalna procedura već spiritualna. Kako bi par bio vjenčan u očima zakona, mora se vjenčati u matičara. 

Ovaj se ritual zove "vezivanje ruku" jer se kao simbol spajanja ovo dvoje ljudi u braku njihove ruke vezuju dekorativnom vrpcom koja se prethodno isplete od više vrpci odgovarajućih boja (obično crvene i bijele, crvena kao simbol ženstvenosti tj. menstrualne krvi i bijela kao simbol muškosti tj. sperme, ili pak najdražim bojama para). Mislim da je prikladno mjesto da se ruke vezuju trenutak kada se par uhvati ruku za ruku (vidjet ćete kada budete čitali ritual ispod).

Također prevodim ritual iz knjige Eight Sabbats for Witches, pa se nadam da ćete biti zadovoljni njim te ponekim mojim komentarom :)

Krug se napravi, ukrasi cvijećem, ali se vrata ostave otvorena (u krugu) na sjeveroistoku, ali treba biti spremno cvijeće kojim će se zatvoriti taj dio kruga kasnije. Metla mora biti spremna u blizini (sjetite se običaja u kojem par preskače metlu držeći se za ruke kao znak zajedništva, ali i kao svojevrstan način molbe za dugotrajnu, uspješnu i sretnu vezu/brak). Kotao (isto pun cvijeća) se smjesti na zapadni dio kruga (zapad=element vode=emocije=ljubav). 

Izvedba: 

  • Ritual otvaranja se odvija normalno izuzev dvije stvari: 1) mladi i mlada su za sada van kruga na jugoistoku (krug još nije potpuno zatvoren) i 2) Vodstvo Božice se još ne izvodi.
  • Nakon invokacije Boga, VSa uvede mladog, a VS mladu (poljupcem u obraz).
  • VS zatvara prolaz cvijećem, a VSa ritualno mačem/athaméom.
  • VS i VSa stoje okrenuti leđima oltaru. Mladi okrenut put VSe, a mlada prema VS u centru kruga.
  • VSa pita:
"Tko dolazi biti povezan u prisutnosti Božice? Koje je tvoje ime, Čovječe?"
  • Mladi kaže:
"Moje je ime ____."
  • VS pita: 
"Tko dolazi biti povezan u prisutnosti Boga? Koje je tvoje ime, Ženo?"
  • Mlada odgovara:
"Moje je ime ____."
  • VSa kaže:
"____ i ____, pozdravljamo vas sa srećom."
  • Koven okruži mladence u vještičjoj runi i vrate se na svoja mjesta.
  • VSa kaže:
"Jedinstvo je ravnoteža i ravnoteža je jedinstvo. Čujte onda, i shvatite."
  • Ona podigne štap i nastavi:
"Štap kojeg držim je simbol zraka. Znajte i zapamtite da je ovo element života, inteligencije, inspiracije koja nas tjera naprijed. Ovim štapom zraka mi dovodimo na ovo vezivanje moć uma."
  • Ona spusti štap. VS uzme mač i kaže:
"Mač kojeg držim je simbol Vatre. Znajte i zapamtite da je ovo element svjetla, energije i snage koja teče vašim venama. Ovim mačem vatre, mi dovodimo na ovo vezivanje moć volje." 
  • On spusti mač. VSa podigne kalež i kaže:
"Kalež kojeg držim je simbol vode. Znajte i zapamtite da je ovo element ljubavi, rasta, plodnosti Moćne Majke. Ovim kaležom vode, mi dovodimo na ovo vezivanje moć želje."
  • Ona spusti kalež i VS podigne pentakl:
"Pentakl kojeg držim je simbol zemlje. Znajte i zapamtite da je ovo element zakona, izdržljivosti, shvaćanja kojeg se ne može uzdrmati. Ovim pentaklom zemlje mi dovodimo na ovo vezivanje moć nepokolebljivosti."
  • On spusti pentakl i nastavi:
"Čujte riječi Moćne Majke..." itd. do uvoda u Vodstvo Božice (ovdje ćete naći više verzija pa možete izabrati onu koja vam najviše odgovara).
  • VSa i VS kažu Vodstvo Božice na uobičajeni način. Kada završe, VS kaže:
"Zlatna Afrodita dođe ne kao djevica ili žrtva, već kao Budioc, Ona koja je poželjna. Kao svemir ona zaziva i Otac svega nastavlja udvaranje. Ona je u Njemu pobudila čežnju i time su svjetovi nastali. Kako je ona moćna, Afrodita, budioc muškosti!"
  •  VSa kaže:
"Ali sve su ove stvari jedna stvar. Sve božice su jedna božica i mi je zovemo Izida, Majka svega u čijoj se prirodi pronalaze sve stvari, djevičanske i poželjne redom, donositeljica života i dovoditeljica smrti. Ona je uzrok svog stvaranja, jer je ona pobudila čežnju u Ocu svega i u njeno ime je On stvorio. Na isti način, mudri zovu sve žene Izida."
  • VS kaže:
"U licu svake žene neka muškarac potraži crte lica Moćne Božice, gledajući njezine faze kroz plime i oseke kojima njegova duša odgovara, slušajući njezin poziv."
  • VSa kaže:
"O Izidina kćerko, obožavaj Božicu, i u njeno ime izreci zaziv koji budi i slavi.  Tako ćeš biti blagoslovljena od Božice i živjeti punoćom života. Neka Mlada pokaže Božicu onome koji je voli. Neka prisvoji krunu podzemnog svijeta. Neka se uzdigne sva sjajna i zlatna iz mora iskonskog i zazove njega da dođe naprijed, k njoj. Neka napravi ove stvari u ime Božice i onda će biti jednaka Božici u njegovim očima jer će Božica govoriti kroz nju. Svemoćna će ona biti iznutra, poput okrunjene Perzefone, i svemoćna izvana, poput zlatne Afrodite. Tako će ona biti svećenica u očima onoga koji štuje Božicu, koji će svojom vjerom i posvećenošću pronaći Božicu u njoj. Jer ritual Izidin je život, i ono što se napravi kao obred će se iskazati u životu. Obredom je Božica privučena u njezine štovatelje; njezina moć ulazi u njih i oni postanu suština sakramenta."
  • VS kaže mladoj:
"Ponovi za mnom:  Sjemenkom i korijenom, pupoljkom i peteljkom, listom i cvijetom i plodom, životom i ljubavlju, u ime Božice, ja, ____, uzimam ____, svojom rukom, srcem i dušom za zalaska Sunca i podizanja zvijezda. Niti smrt nas rastaviti neće; jer u punoći vremena ćemo mi ponovno biti rođeni u isto vrijeme i na isto mjesto kao drugo, i mi ćemo se sresti i prepoznati, i sjetiti se, i ponovno voljeti."
  • Mlada ponovi za svećenikom uzimajući desnu ruku mladoga u svoju desnu ruku dok govori.
  • VSa kaže mladome isto ono što VS mladoj (iznad) i on ponovi.
  • Mladi, dok govori, drži desnom rukom desnu ruku mlade.  
  • Ako par želi izmijeniti prstenje, to se sada čini (ili se vezuju ruke vrpcom). 
  • VS kaže:
"Neka Sunce i Mjesec i zvijezde, i ovo, naša braća i sestre, budu svjedoci da su ____ i ____ povezani pred očima Boga i Božice. I neka ih Bog i Božica blagoslove kao što i mi to sami činimo."
  • Svi kažu: "Neka bude tako."
  • VSa uzme metlu i stavi je na tlo pred parom koji je preskoči držeći se za ruke.
  • VSa podigne metlu i ritualno pročisti krug njome.
  • Par sada izvodi moćni obred, posvete vino i kolače na prikladan način i nakon toga sve postaje neformalno druženje.
Napomena: ako hrana uključuje tortu vezivanja (vjenčanu tortu), onda je ovo jedina prilika u kojoj je dopušteno da se mač koristi za rezanje :)

Requiem tj. ispraćaj

Smrt za pagane ne znači isto što i smrt za kršćane (kada već kroz cijeli post uspoređujem to dvoje). Vjerovanjem u reinkarnaciju se mijenja pogled na smrt. Smrt ne postaje nešto ružno već nešto slično diplomiranju na fakultetu. Osoba svojom smrću uspješno završava jednu godinu studija (ili čak fazu studija) i prelazi na sljedeću fazu. U kršćanstvu ljudi idu u Raj ili Pakao. Čak i ako se smatra da pokojnik ide u Raj (onako "zasigurno" jer je bio dobra osoba itd.), ljudi plaču, ali to plakanje je sebično na svoj način (plačemo jer MI više nećemo vidjeti tu osobu), iako je razumljivo. Ipak, kao osoba ne smijem zamjerati drugi ljudima njihove emocije. 

Ritual Requiema tj. ispraćaja služi kako bi se bližnji na prikladan način oprostili od pokojnika, ali na neki način i slavili njegov život. Nemojte se stoga začuditi što ćete vidjeti ples i druge elemente slavlja u obredu.

Ono što slijedi je ponovno prijevod rituala, ali prije toga trebam istaknuti važnost mita spuštanja Božice u podzemni svijet koji je sam po sebi alegorija smrti. Zbog intenzivne simbolike se ova priča često odigrava u sklopu rituala, kao što je to i u ovom ritualu :)

Što se tiče samog kruga, on se ukrašava prema ukusu pokojnika, godišnjem dobu itd. Keramička zdjela (ili čaša) se stavi pored oltara, a na nju se veže srebrna nit (naravno ne od pravog srebra već srebrne boje). Također će trebati čekić i krpa za razbiti zdjelu, što ću objasniti kasnije. Ako se planira odigrati spuštanje u podzemni svijet onda će biti potreban nakit (posebno ogrlica), veo i kruna u blizini oltara.

Ritual:

(zbog jednostavnosti pisanja ću pisati u muškom rodu, pa nemojte zamjeriti)

  • Ritual otvaranja se izvodi do kraja zazivanja Boga. Tada se VS i VSa okrenu prema kovenu stojeći ispred oltara. 
  • VSa kaže:
"Danas se nalazimo u sreći i u tuzi. Tužni smo jer je jedno poglavlje završilo, ali smo istovremeno sretni jer ovim završetkom može početi novo poglavlje."
"Sastajemo se kako bismo označili prijelaz našeg dragog braga ____, za kojeg je ovaj život završio. Sastajemo se kako bismo ga predali brizi blagoslova Boga i Božice, kako bi se on mogao odmoriti slobodan od iluzije ili pokajanja, dok ne dođe vrijeme da se preporodi opet na ovaj svijet. I znajući da će tako biti, znamo također da je tuga ništa, a sreća sve."
  • VS ostane na svom mjestu, a VSa vodi koven u spiralni ples, pomalo iznutra u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, ali ne ulazeći previše blizu.
  • VS kaže:
"Zazivamo te, Ama, mračna neplodna Majko, ti si ona kojoj se manifestirani život mora vratiti kada mu dođe vrijeme, mračna Majko mira i odmora, pred kojom se muškarci tresu jer te ne shvaćaju. Zazivamo tebe, koja si ujedno i Hekata opadajućeg Mjeseca, mračna Gospo mudrosti, koje se muškarci boje jer tvoja mudrost nadmašuje njihovu. Mi, tajna Božicina djeca, znamo da se ne treba ničega bojati u tvojem zagrljaju kojem nitko ne uspije pobjeći, te da je korak u tvoju tamu, kao kojeg svi moraju napraviti, samo jedan korak u svjetlo. Stoga, u ljubavi i bez straha, mi ti predajemo ____, našeg brata. Uzmi ga, štiti ga, vodi ga, primi ga u mir Ljetozemlja koje stoje među dvaju života. I znaj, kao što znaš sve stvari, da naša ljubav ide s njim."
Napomena: Ljetozelje (eng. Summderlands) je ekvivalenta Raja u kršćanstvu, samo što tu duše ne idu zauvijek. Objašnjeno je i u obredu da se tu samo stoji između života. Nešto poput odmarališta/čekaonice gdje se duša sprema za nastavak nekog drugog života. 
  • VS ode po zdjelu, nit, čekić i krpu. Ples tek sada staje, a koven se rasprostre kako bi VS mogao prići centru spirale gdje se postavi krpa na tlo i zdjela na nju. On da slobodni kraj niti Djevojci ("pomoćnica" svećenici u ritualima). VSa kaže:
"Kao što se srebrna nit odveže, ili zlatna zdjela razbije, ili krigla pukne pred fontanom, ili kolo slomije na cisterni te se prašina slegne na zemlju kao što je nekoć i bila, tako se i duša vraća Božici koja ju je podarila."
  • VS odveže srebrnu nit i Djevojka ju skupi. VS omota krpu oko zdjele i razbije je čekićem. Postavi krpu s razbijenom zdjelom i čekić kraj oltara. Koven se vrati na svoja mjesta u spirali.
  • Djevojka nosi srebrnu nit oko kruga u smjeru kazaljke na satu te je "predaje" Čuvarima kula Zapada (Gospodarima Smrti i Inicijacije), potom Čuvarima kula Istoka (Gospodari ponovnog Rođenja). Potom ostavi nit na tlo pred istočnom svijećom i pridruži se VS kraj oltara (stalno se krećući deosil tj. u smjeru kazaljke na satu).
  • VSa dotle ponovno povede ples vraćajući se deosil kako bi se rasplela spirala dok svi nisu opet posloženi u punom krugu koji se nastavi kretati deosil. 
  • Čim VS postavi krpu i ostalo kraj oltara, on se okrene kovenu i kaže:
"Zazivamo te, Aima, svijetla plodna Majko, ti koja si maternica ponovnog rođenja, od koje sav manifestirani život potječe i na čijim se grudima sve hrani. Zazivamo tebe, koja si ujedno i Perzefona rastućeg Mjeseca, Gospa proljeća i svega što je novo. Mi ti predajemo ____, našeg brata. Uzmi ga, štiti ga, odvedi ga pravovremeno do novog rođenja i novog života. Dozvoli da on bude u novom životu ponovno voljen kao što smo ga mi, njegova braća i sestre, voljeli."
  • VS i Djevojka se pridruže kovenu koji kruži, a VSa započne vještičju runu. Ona naredi svima "Dolje" kada se završi s tim i koven sjedne u krug okrenuti put unutra.
  • VSa tada podijeli uloge za mit spuštanja Božice u podzemni svijet (Narator, Božica, Gospodar podzemnog svijeta i Čuvar portala). Božicu se  ukrasi nakitom i pokrije velom. Ona stoji na jugoistočkon rubu kruga. Gospodar podzemnog svijeta na sebe stavi krunu, a Čuvar portala uzme athamé i crveni konopac te stani nasuprot Božici.
  • Narator kaže:
"U drevnim vremenima, naš Bog, Rogati Bog je bio (i još uvijek jest) Ohrabrivač, Tješitelj. No ljudi su ga poznavali kao strahovitog Gospodara Sjena, osamljenog, neumoljivog i pravednog. Ali naša bi Gopsa, Božica, objasnila sve misterije, čak i misterij smrti; i tako je ona otputovala u Podzemlje. Čuvar portala ju je izazvao..."
Način vezivanja čvora prilikom
rituala spuštanja Božice u
Podzemlje, iz knjige
Eight Sabbats for Witches
  • Čuvar portala izazove Božicu sa svojim athaméom.
"Svuci svoju odjeću, ostavi sa strane nakit; jer ništa ne smiješ unijeti sa sobom u našu zemlju." 
  • Božica skine svoj veo i nakit;  ništa ne smije ostati na njoj (ako se Requim izvodi odjeveno, onda treba ostati samo normalna odjeća na njoj). On je onda veže crvenim konopcem kako je tradicionalno za prvi stupanj inicijacije (centar konopca oko prednjeg dijela vrata i krajevi prolaze preko njenih ramena kako bi se od iza mogao vezati oko njenih zglobova). Narator nastavi:
"Tako je ona skinula svoju odjeću i nakit i bila zavezana, kao što moraju sva živa bića koja žele ući u carstvo Smrti Svemoćne."
  •  Čuvar portala vodi Božicu da stane okrenuta prema Gospodaru Podzemlja. Čuvar se makne sa strane. Narator kaže:
"Toliko je bila njezina ljepota da je sama Smrt kleknula i spustila mač i krunu pod njezine noge."
  • Gospodar Podzemlja potom klekne pred Božicu i spusti svoj mač i krunu na tlo sa svake njezine strane. On onda poljubi njezino desno i lijevo stopalo. Narator govori:
"...i poljubi njezina stopala govoreći: 'Blagoslovljena tvoja stopala koja su te dovela ovim putem. Ostani sa mnom; ali dopusti mi da stavim svoje gladne ruke na tvoje srce.' "
  • Gospodar Podzemlja podigne svoje ruke s dlanovima put naprijed i drži ih nekoliko centimetara iznad Božicinog srca.  Narator nastavi:
"...i ona odgovori: "Ali ja tebe ne volim. Zašto ti uzrokuješ da sve stvari koje ja volim i u kojima uživam izblijede i umru?"
  • Gospodar Podzemlja otvori ruke vani i put dolje s dlanovima put unutra. Narator nastavi govoriti:
"Gospo", odvrati Smrt, "to su godine i sudbina, protiv kojih sam ja bespomoćan. Godine uzrokuju da sve stvari uvenu; ali kada čovjek umre na kraju vremena, ja mu dam odmor i mir i snagu, kako bi  se on mogao vratiti. Ali ti, ti si prekrasna; ne vraćaj se, ostani sa mnom." No ona odgovori: "Ja tebe ne volim."
  • Gospodar Podzemlja ustane, ode do oltara i uzme bič. Vrati se do Božice okrenut k njoj. Narator nastavi:
"Onda", kaže Smrt, "ti ne želiš primiti moje ruke na tvoje srce pa moraš pokleknuti pred bič Smrti." Ona odgovori: "To je bolja sudbina." i klekne. I Smrt ju je nježno udarila."
  • Božica klekne okrenuta put oltara. Gospodar Podzemlja je takne bičem tri, sedam, devet te dvadeset i jedan put. Napomena: ovo NIJE bičevanje. Bič je samo simbol požrtvovnosti. Trostruko pravilo u wicci nalaže da će ti se sve vratiti trostruko. Stoga se nikada ne udara jako jer je poznato da ako ti udreš nekoga jako, to će ti se vratiti još jače. U principu se samo radi o simboličnom dodiru biča.
  • Narator onda kaže:
"I ona je uzviknula: "Sada poznajem bol ljubavi.""
  • Čuvar Podzemlja vrati bič na oltar, pomogne Božici da se digne na noge i klekne okrenut put nje. Narator nastavi:
"I Smrt je podigne i kaže: "Blagoslovljena bila." i da joj peterostruki poljubac te kaže: "Samo na ovaj način  možeš doseći sreću i znanje." 
  • Gospodar Podzemlja da Božici peterostruki poljubac (ali bez uobičajenih izgovorenih riječi). On je odveže i vrati konopac na tlo. Narator nastavi:
"I on ju je naučio svim misterijima i dao joj ogrlicu koja je krug ponovnog rođenja."
  • Gospodar Podzemlja uzme ogrlicu s oltara i stavi je oko Božicinog vrata. Božica onda podigne krunu s poda i stavi je na glavu Gospodara Podzemlja. Narator nastavi:
"I onda ga je naučila misteriju svetog kaleža koji je kotao ponovnog rođenja."
  • Gospodar Podzemlja se makne pred oltar s njegove istočne strane, a Božica stane pred oltar s njegove zapadne strane. Božica podigne kalež objema rukama. Oni se okrenu jedno prema drugom i on stavi svoje ruke na njezine (koje su na kaležu). Narator kaže:
"Oni su voljeli, bili jedno; jer postoje tri velika misterija u čovjekovom životu, a magija ih svih kontrolira. Za ispuniti ljubav moraš se prvo vratiti ponovno u isto vrijeme i na isto mjesto kao voljena osoba; i morate se sastati i prepoznati i sjetiti se i ponovno se voljeti."
  • Gospodar Podzemlja pusti Božicine ruke i ona vrati kalež na oltar. On podigne bič u svoju lijevu ruku i mač u desnu te stane u pozu Ozirisa (prekrižene ruke na prsima s bičem i mačem okrenutima put gore, leđima okrenut oltaru). Ona stane pokraj njega u pozi Božice (noge i ruke raširene tvoreći pentagram...u formi Vitruvijanskog čovjeka). Narator nastavi:
"Ali kako biste se ponovno rodili, morate umrijeti i biti pripremljeni za novo tijelo. A kako biste umrli, morate se roditi; a bez ljubavi se možda nećete ni roditi. Naša Božica uvijek teži ljubavi, radosti i sreći; i onda štiti i bdije nad svojom skrivenom djecom za života, a za smrti ih podučava putu do svoje pričesti, a čak i u ovom svijetu ih ona podučava misterij magičnog kruga; koji se nalazi između svjetova ljudi i bogova."
  • Gospodar Podzemlja vrati bič, mač i krunu na/uz oltar. Ovim završava mit, a glumci se vrate ostatku kovena.
  • VSa kaže:
"Neka sada svi, kako nas je Božica učila, dijelimo ovu gozbu ljubavi, vina i kolača i dok to činomo, sjetimo se našeg brata ____, s kojim smo isto često dijelili. Ovom pričesti s ljubavlju dajemo našeg brata u ruke Božice."
  • Svi kažu: "Neka bude tako."
  • Vino i kolači su posvećeni i podijele se okolo.
  • Čim je to moguće nakon ispraćaja, dijelovi zdjele se trebaju baciti u potok/rijeku, a pritom se govori tradicionalna naredba: "Vrati se elementima od kojih si došao." 
Napomena: ako se radi o ženi, a ne muškarcu, naprosto zamijenite sve naznake muškog spola ženskima (on > ona, njega > nju itd.).

I to bi vam bila tri glavna obreda prelaska :) nadam se da sam vam pojasnila neke nejasnoće ili dala odgovore na neka pitanja :)

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

24.3.13

Progresivno vještičarstvo

Staklena figura majke-Božice
Turner Row Glass Art
2013.g.
Primjer evolucija religijskih prikaza, pa
i religije.
Nedavno sam čitala knjigu Progressive Witchcraft (Progresivno vještičarstvo) od Janet Farrar i Gavina Bonea koja me oduševila. Zaista je zastupala zanimljivo stajalište koje bih htjela podijeliti s vama.

Sama riječ "progresivno" označava proces koji se odvija/napreduje postepeno tj. u etapama. Pridavajući ovaj pridjev vještičarstvu, autori su odmah naslovom poručili da smatraju da se ono mijenja iz generacije u generaciju, ako ne i iz dana u dan. To je jasno vidljivo ako usporedimo ono što smatramo prethistorijskim vještičarstvom sa vještičarstvom srednjeg vijeka, dvadesetog stoljeća i današnjeg doba. 

Važan faktor u ovom razvoju je naprosto evolucija. Pritom ne mislim samo na evoluciju čovječanstva nego i na evoluciju ideja, religijskih uvjerenja, pojedinaca itd. Oduvijek postoje neke tradicije i konvencije, ali se one ukidaju s vremenom, a ponekad ih zamijene nove ideje koje postanu nakon nekog vremena tradicija/konvencija i tako ciklično. Kao i sve drugo, i vještičarstvo (u ovom kontekstu wicca) se mora mijenjati kako bi zadovoljavalo zahtjeve praktičara.

Uzmimo, na primjer, jednog Grka iz prvog stoljeća prije nove ere. On je tradicionalan na svoj način; štuje lokalna božanstva, posjećuje hramove kada mu je potrebno, moli se bogovima pred bitke itd. On je naprosto radio ono što je i većina stanovništva njegovo doba. U srednjem su vijeku također postojale alternativne religije kršćanstvu kojima su se neki pojedinci naginjali, ali oni naprosto nisu mogli slobodno prakticirati svoja uvjerenja zbog straha od smrtne kazne, ili pak mučenja. Religija postaje fleksibilna kada je prisiljena na to. Tako su vještice upotrebljavale obične kućne noževe umjesto athaméa, kućnu metlu za pročišćavanje kruga i skupljali bilje na svoje lijekove pod izlikom da im je potrebno za začinjavanje hrane. Ovo su banalni primjeri, ali shvaćate što želim reći. Upravo ovakvi primjeri nam mogu dati jasan uvid u evoluciju jedne religije. Opet, kada su 1950ih u Engleskoj ukinuti zakoni protiv vještičarstva, odjednom je iz tame izašla cijela skupina ljudi sličnih uvjerenja koji su ih htjeli slobodno prakticirati. Tako je s razvojem tehnologije došlo do toga da se danas vještice mogu upoznati međusobno preko Interneta, a najčešći način na koji vještice dolaze do svog oruđa je da ga naručuju preko raznih web-shopova. Ovo prije nije bilo moguće iz više razloga: 1) nije postojao Internet; 2) kada bi osoba izašla ovako javno sa svojim željama bila bi smaknuta. Vrlo jednostavno. Sada, vjerovali mi to ili ne, imamo mnogo više religijske slobode nego što su imali naši preci (barem kada je riječ o zapadnoj Europi). 

Figura majke-Božice,
Kouphovouno, Sparta,
cca. 65000.-5800.g.pr.n.e.
Pojavom likova poput Gardnera i Sandersa u 20.st. je došlo do neke vrste kulta ličnosti. Do sada nisam razmišljala o tome na taj način, dok nisam pročitala to u poviše navedenoj knjizi. Zaista, oni su bili jedna vrsta zvijezda svog doba u svojim krugovima. Bili su jednako skandalozni kao što su nama danas neki glumci ili glazbenici. No, oni su bili upravo toliko poznati i utjecajni jer su bili među rijetkima koji su se uspjeli probiti u uvjetima tog doba. Naime, tada se još nisu tiskale knjige o vještičarstvu, pa su jedini načini da se uči o tome bilo ući u koven ili krug. Tek bi tada neke informacije bile dostupne.

Svakako, s razvojem tehnologije i napretkom ove skupine, došlo je do tiskanja sve većeg i većeg broja knjiga, stvaranja internetskih stranica posvećenima vještičarstvu itd. Sve je ovo omogućilo propadanje kulta ličnosti jer su na površinu isplivala i druga važna lica poput Raymonda Bucklanda, Scotta Cunninghama, Starhawk, Zsuzsanne Budapest, Deboreh Lipp, Janet i Stewarta Farrara, Doreen Valiente, Gavina Bonea, Dion Fortune i drugih. Svi su oni davali svoja mišljenja, a neki se i suprotstavljali tradiciji. Tako je došlo do više "vođa" i do razvoja mnoštva tradicija, ali i do ukidanja dogmi koje su do tada postojale (vjerovali ili ne, i Gardner je imao neka "pravila" za koje je očekivao da će drugi slijepo pratiti jer su to naprosto pravila...ali to je samo još jedna religijska dogma koju je netko odlučio srušiti).

Među spomenutim dogmama je bila i ta da je vještica samo onaj koji je iniciran, ili pak onaj čiji su preci direktno povezani s vještičarstvom (tj. ako ste rođeni u umijeće). Na neki način, vještičarstvo je postala stvar nasljedstva što je prilično elitistički, po mome (ali i po nekim drugim poznatim vješticama koji/e su se odlučili pobuniti protiv ovoga). Naravno, ovo nasljedstvo može biti i dobro i loše. Loše je jer forsira nekakvu hijerarhiju vrijednosti (u smislu da je netko manje vrijedan ako nije iniciran, ali ima ista uvjerenja kao netko tko je iniciran i na isti način prakticira svoja uvjerenja), no može biti i dobro jer daje okvir unutar kojeg su ljudi sigurni. Točno se zna kome se možeš okrenuti za informacije jer su te ti ljudi (majka, otac, baka, djed), na kraju krajeva, podučavali tome cijeli život (ako se zaista radi o nečemu nasljednom). 

Naravno, došlo je naglog osamostaljivanja vještica čim je literatura postala dostupna, kako sam poviše navela, tiskanje sve većeg broja knjiga i stvaranjem web  stranica. Nasljedstvo je prestalo igrati ulogu, kao i kult ličnosti. Postao je sada važan pojedinac! Time je srušen i do tada obavezni duoteizam wicce i došlo je to univerzalnog politeizma jer je svaki pojedinac štovao svoja božanstva. Na primjer, umjesto da svi na području Irske štuju Cernunnosa i Aradiu, mogli su se naći Irci koji će štovati i neka rimska božanstva. Zašto ne? 

Gavin Bone i Janet Farrar su u svojoj knjizi definirali progresivno vještičarstvo kao opis evolucije vještičarstva, a ne tradiciju u klasičnom smislu riječi (dakle ono nije usporedivo s gardnerijskom tradicijom, dijanskom wiccom ili bilo kojim drugim oblikom wicce jer je ono samo po sebi eklektično i omogućava slobodu bez postavljanja ikakvih barijera). 

Svakako, autori ove knjige nisu protiv tradicije. Oni smatraju da nas tradicija (tj. bilo što iz prošlosti) uči nečemu važnom iz čega trebamo izvući pouku ili opasku (ili oboje). Nitko nije nužno griješio u prošlosti; samo su postupali kako im se činilo pravilno u datom trenutku. Mi sada gledamo na neke stvari kao na pogreške, ali tko smo mi da osuđujemo druge? Svakako se slažem s njima po pitanju ovoga. Smatram da prošlost nije nešto što se mora zakopati i nikad više ne spominjati već nešto što bi se trebalo proučavati i čega bismo se stalno trebali prisjećati kako bismo iznova učili na tome.

Jedna važna razlika između vještičarstva prošlosti i sadašnjosti je to što se vidi velika eskalacija u važnosti religijskom/božanskog aspekta u odnosu na magijski aspekt koji pomalo gubi na snazi. Ovo nije ni loše ni dobro već samo opservacija. Prije se stalno moglo čitati o nekim ceremonijalnim magijskim radovima, o važnim obredima za ovo ili ono, dok ja recimo poznajem vrlo mali broj vještica koje manje-više redovito (ako uopće) prakticiraju magiju. Sve se sada svodi na onaj duhovni aspekt. Smatram da je došlo do ovoga silom prilika. Više nismo prisiljeni izvoditi rituale plodnosti za plodnu zemlju i Sunce kada trebamo samo otići do dućana po hranu. Žene više nemaju potrebu izvoditi čarolije da nađu dobrog supruga jer su dovoljno emancipirane da same priđu muškarcu koji im se sviđa. Ovo su samo neki primjeri kojima vam pokušavam dočarati ono što želim reći. Magija više ne igra tako važnu ulogu u našim životima. No sada su nam nevidljive sile s kojima su naši preci radili fascinantnije i njih pokušavamo dokučiti.

Još jedna razlika je u ulogama koju igraju svećenik i svećenica u wicci. Prije je postojao manje-više isti hijerarhijski sistem od tri stupnja znanja u svakoj tradiciji (izuzev aleksandrijskoj od pet stupnjeva). Kažem "znanja" jer je praktičar mogao dobiti titulu drugog/trećeg stupnja tek nakon određenog doba učenja. Ja bih to usporedila s polaganjem ispita na fakultetu. Kada osoba kaže da je na trećoj godini studija, to nije znak da je ta osoba superiorna nekome s prve godine već da je imala dovoljno vremena i volje da savlada gradivo i položi sve potrebne ispite. Na isti način funkcionira i wicca. Dok pojedinac ne savlada potrebno gradivo, ne može napredovati dalje jer neće moći podnijeti obaveze.
Zbog ovoga se točno prije znalo tko je svećenik/svećenica. To su trebali biti iskusni pojedinci trećeg stupnja koji su već inicirani (a uzmite u obzir da je to sve bilo jako teško postići prije s obzirom na dostupnost informacija i istomišljenika). Danas je došlo do moderne ideje da je svaki praktičar svoj svećenik/svećenica, što je prilično logično. Ljudi su prisiljeni raditi pojedinačno ili u skupinama od dvoje-troje ljudi zbog raspršenosti praktičara. Uz to je wicca religija koja zahtijeva stalni rad i prakticiranje te aktivnost. Pasivnost ne dolazi u obzir. Osobno više znam samostalnih vještica (tzv. samotnjaka) nego onih koji rade u grupama i svatko se snalazi pomoću knjiga poput "vodič za samostalne vještice" od ovoga ili onoga te pomoću  zdravog razuma prilagođavajući grupne rituale sebi. 

Ovoj hijerarhiji svećenstva je pridonijela ideja da je inicijacija moguća jedino unutar kruga čemu se dobar broj praktičara suprotstavlja u zadnje vrijeme (pa i ja). Zašto bi dodir s božanskim bio moguć samo u jednom okruženju? Dodir s božanskim je, po mome, prije moguć u miru i meditaciji nego u grupi kada si uvijek prisiljen razmišljati o tijeku rituala, tome što tko radi, što trebaš reći/napraviti itd. Uostalom, bogovi, ako vjerujete u njih, ne gledaju svjetovno vrijeme. Oni poznaju samo biološki sat ljudi.  Tako je danas došlo do ideje da inicijaciju zapravo ne obavljaju svećenik/svećenica već Bog/Božica. Jer što je inicijacija nego izravan dodir s božanstvom. Time veliki broj ljudi objašnjava "tradicionalistima" kako je moguća samoinicijacija/samoposvećenje. Automatski se može povući zaključak da se inicijacija čak ne mora ni desiti u krugu već bilo gdje...samo da ste vi otvoreni za to.

Kao što sam rekla na početku posta, evolucija religije uključuje i religiju pojedinca. Wiccu se definira kao religiju misterija jer ove misterije proživljava pojedinac, a ne skupina. Svatko će to drukčije proživljavati. Jung je to opisao kao put kroz Ego (svjesno ti), Id (podsvijest), Animu (skrivena ženska strana svakog muškarca) /Animusa (skrivena muška strana svake žene) i Sjenu (podsvijest koju Ego ne prepoznaje, ono potisnuto). Tek kada se svi ovi aspekti sjedine je osoba potpuna i može doživjeti misterije.

Dakle, nemojte samo slijepo pratiti ono što vam piše u knjigama. Razmišljajte što vam je logično, a što nelogično. Vidite što možete izmijeniti, a da ne promijenite srž. Izbacite ono što vam ne treba, a zadržite ono što vam treba. Budite slobodni i nemojte se bojati. :)

20.3.13

Hot Cross Buns (Križno pecivo s grožđicama)

Inspirirana proljetnim ekvinocijem i veseljem koje on donosi, odlučila sam nešto fino ispeći, kao po običaju. A to će biti Hot Cross Buns. :)



Ovaj kolač je tradicionalan u Engleskoj, a moram priznati da do sada nikada nisam ni čula za njega pošto se očito ne pravi u našim krajevima. Njihov engleski naziv (Hot Cross Buns) je  jako teško prevesti. "Bun" je vrsta peciva koji uglavnom sadrži grožđice (makar postaje uvriježeno za sve vrsta peciva koji su iti malo nalik onome što mi nazivamo "bublice"). Riječ "hot" na engleskom znači žestoko, makar ovo pecivo nije uopće takvo. Jedino što mu daje jaki miris je cimet i muškatni oraščić. Riječ "cross" znači križ, a ovo se odnosi na dekoraciju u obliku križa koja se stavlja na vrh peciva.

Kolačići se tradicionalno jedu za Veliki petak (petak uoči Uskrsa). Ovo vam se sada možda čini kao jako kršćansko jelo, ali ovaj simbol križa je za pagane predstavljao ništa drugo nego križ/kolo godine koji jako sliči keltskom križu. Ono što mi je još simpatičnije je što bublica sama po sebi može predstavljati "kolo" u simbolu kola godine. Upravo ovaj znak u sebi sadrži poantu proljetne ravnodnevnice: ravnotežu. 

Kao i mnogo drugih kolača, ni ova se peciva nisu odjednom pojavila. Postojali su i prije nego što je kršćanstvo došlo na englesko tlo, ali je kraljica Elizabeta I. shvatila da ne može iskorijeniti ovaj "poganski" običaj i onda ga odlučila krstiti.
Kako ne bih više gnjavila sa poviješću ovog peciva, možemo odmah krenuti na recept :)

Potrebno je:

Za tijesto:

  • 1 čaša mlijeka
  • 2 jušne žlice kvasca (ja koristim onaj instant)
  • 1/2 tj. polovina čaše šećera (ja uvijek stavim malo manje)
  • 2 čajne žličice soli
  • 1/3 čaše masla (otopljenog i ohlađenog)
  • 1 čajna žličica cimeta
  • 1/2 čajne žličice muškatnog oraščića
  • 4 jaja
  • 5 čaša brašna (glatkog)
  • 1 1/3 čaše grožđica
  • 1 bjelanjak

Za glazuru:

  • 1 1/3 čaše šećera u prahu
  • 1 1/2 čajna žličica naribane/sitno isjeckane limunove kore
  • 1/2 žličice limunovog ekstrakta
  • ja sam dodala još nekoliko žličica brašna (da bude dovoljno gusto da glazuru možete lagano istisnuti iz štrcaljke)

Priprema:

Napomena: na mikser nemojte staviti obične nastavke već posebne spiralne nastavke (ako ih imate) koji izgledaju kao na slici desno. :) Ako to nemate onda bih vam preporučila da mijesite rukama (naravno tek kada je sve skupa dovoljno gusto za to) ili kuhačom.
  1. Zagrijte mlijeko da bude jako toplo (ali ne vruće).
  2. U teči izmiješajte (mikserom) mlijeko i kvasac te pustite da odstoji 5 minuta (pazite da ne bude grudica).
  3. Polagano miješajte i dodajite šećer, sol, maslo, cimet, muškatni oraščić i jaja. Pomalo dodajite i brašno. Tijesto će još biti mokro i ljepljivo, pa nemojte da vas to začudi. 
  4. Miješajte tijesto dok ne postane konzistentno i manje ljepljivo (cca. 5 minuta).
  5. Zdjelu pokrijte plastičnom folijom (tj. prozirnom folijom) i pustite da tijesto odstoji 30-45 minuta na sobnoj temperaturi.
  6. Kada je tijesto odstajalo, nastavite ga mijesiti dok ne bude još mekše i elastičnije (cca. još 3 minute) te dodajte grožđice i nastavite mijesiti. 
  7. Sada će tijesto već biti manje ljepljivo, ali i dalje nije spremno za pečenje. Izdvojite tijesto u namašćenu zdjelu, prekrijte prozirnom folijom i ostavite preko noći da se diže u hladnjaku (preko noći će sav višak vlage ispariti).
  8. Ostavite tijesto na sobnoj temperaturi cca. pola sata da se prilagodi temperature (zapamtite, izvlačite tijesto iz hladnjaka)
  9. Lim za pečenje (škrovadu/tepsiju po naški) obložite papirom za pečenje ili namastite (uvijek koristim papir za pečenje...spas!).
  10. Odijelite tijesto na 24 jednaka dijela (prepolavljajte dok ne dobijete tu brojku), ili manje ili više (ovisno o tome koliko želite da bublice budu velike).
  11. Svaki komad oblikujte u malenu lopticu i posložite na lim (pripazite da međusobno odvojite loptice par centimetara jer će se dignuti u pečenju). Prekrijte sve čistom krpom i pustite neka se diže na toplom mjestu (u nekoj prostoriji, ne u pečici) oko sat i pol.
  12. Zagrijte pečicu na 200°C.
  13. Kada se tijesto diglo, uzmite pilasti/zupčasti nož i usijecite oblik križa u bublice.
  14. Prekrijte bublice bjelanjkom (ne tučenim) i pecite 10 minuta.
  15. Smanjite temperaturu na 175°C i pecite bublice dok ne poprime zlatkastu boje (možda još 15 minuta, ali to ovisi koliko vam je jaka pečica...ja sam ih pekla dosta manje).
  16. Prebacite ih negdje da se malo ohlade i smiješajte smjesu za glazuru i pospite je po bublicama (kada su već malo ohlađene) pomoću štrcaljke za kolače (to bi bilo najidealnije, ali se možete snaći i sa žlicom). Preporučam da štrcate po križnom obliku kojeg ste urezali prethodno nožem.
  17. Poslužite dok su, po mogućnosti, još tople i uživajte!!! :D :D :D

Ja sam odlučila s malim zakašnjenjem slaviti ekvinocij ove godine....naprosto se još ne osjećam dovoljno "proljetno" :) hehe, ali se nadam da će vam makar dobro doći ovaj recept u slučaju da slavite "na vrijeme" :)

Sretna vam svima Ostara!!! :) koja ove 2013. pada eto točno danas! :)

Hot Cross Buns

Inspired by the spring equinox and the happiness it brings, I decided to bake something nice (as has become the tradition). This time, I decided to make Hot cross buns. :)


This is a traditional English recipe and I have to admit that I have never heard of it before since it obviously isn't made where I come from. Now buns usually contain raisins so I stuck to that, but I don't understand why they're called "hot" because they really aren't spicy at all. The only thing that could give it a "spicy" spell could be the cinnamon and nutmeg. I believe you understand why they are called "cross" buns though (just have a look at the cross-shaped decoration on the buns in the picture).

These buns are traditionally eaten on Good Friday (the Friday just before Easter). Because of this, these buns may seem like an extremely Christian food but this cross symbol has a different meaning to Pagans; that of the wheel of the year (which resembles the Celtic cross a great deal). What I find cute is that the bun itself can symbolize the wheel of the year. I emphasize this symbol because it holds in itself the very essence of the meaning of the spring equinox, and that is harmony.

Just like practically any other desert, this one didn't just appear from nowhere. They appeared even before Christianity touched English soil, but Queen Elizabeth I came to realize that she couldn't get rid of this Pagan tradition so she simply decided to "christen" it. 
But I won't bore you any more with the history of this cake, so let's just go on to the cooking part. :)

You will need:

For the dough: 

  • 1 cup milk
  • 2 spoons yeast (I use the instant kind)
  • 1/2 (half) cup normal sugar (I always use a bit less)
  • 2 teaspoons salt
  • 1/3 (third) cup butter (melted and cooled down)
  • 1 teaspoon cinnamon
  • 1/2 (half) teaspoon nutmeg
  • 4 eggs
  • 5 cups plain flour
  • 1 1/3 (one and one third) cup raisins
  • 1 egg white

For the glaze: 

  • 1 1/3 cup powdered sugar
  • 1 1/2 teaspoon lemon zest
  • 1/2 teaspoon lemon extract
  • I added a few more spoons of flour (so the glaze is thick enough to be squeezed out of the icing syringe)

How to prepare:


Note: don't put normal endings on your electric mixer. You will need the spiral endings (if you have them) which look like the ones in the picture on the right. :) If you don't have them, then I recommend you knead the dough with your hands (of course, not until it is thick enough for you to be able to do so) or with a wooden spoon.
  1. Heat up the milk so it is very warm (but not hot).
  2. Mix together (with your mixer in a bowl) the milk and yeast and let it sit for 5 minutes (make sure there are no clots.
  3. Keep mixing gradually and add sugar, salt, butter, cinnamon, nutmeg and eggs. Add flour bit by bit. The dough will still be wet and sticky so don't let that surprise you.
  4. Keep mixing the dough until it is more consistent and less sticky (about 5 more minutes).
  5. Cover the bowl with cling film and let the dough sit for another 35-40 minutes at room temperature.
  6. After the dough has rested enough, continue mixing it until it gets even softer and even more elastic (about 3 more minutes). Add raisins and continue mixing.
  7. The dough will now be less sticky but still not ready for baking. Get the dough out and put it into an oiled up bowl, cover with cling film again and leave it overnight to rise in the fridge (during this period, all of the access moisture will evaporate).
  8. The next day, leave the dough at room temperature for about half an hour so it can adapt to the new temperature (remember that it has just come out of the fridge, after all).
  9. Cover your pan with baking paper or oil it up (though I always use the baking paper...it's a life-saver!).
  10. Separate the dough into 24 even (or as even as they can get) balls. You can do this by cutting every ball in half until you get the desired number (though you can choose to have smaller or larger buns and then the number will vary according to this).
  11. Form each piece into a ball and put it on the pan (or rather the baking paper). Make sure you put them a few centimeters apart because they will rise during baking and you don't want them to conjoin. Cover the whole pan with a clean kitchen cloth and let it rise in a warm place for about an hour and a half (but not in the oven! Preferably in a warm room).
  12. Heat up the oven to 200°C.
  13. After the dough has risen, get a small serrated knife and cut a very shallow cross shape into each bun.
  14. Spread egg white on the buns (not whipped!) and bake buns for 10 minutes.
  15. Now turn down the heat to 175°C and keep baking the buns until they turn golden-brown (that could be about 15 more minutes but that depends on how strong your oven is...I baked them quite a bit less).
  16. Get the buns out of the oven and leave them somewhere to cool down. In the meantime make the glaze (simply mix the ingredients together). Put the glaze into an icing syringe and squeeze out the glaze on the buns once they have cooled down in a cross shape (following the cross shape you made with your knife). If you don't have an icing syringe, you can use a spoon but that is much more complicated.
  17. Serve while they are still warm (preferably) and enjoy!!! :D :D
Happy Ostara to you all! :) which just so happens to fall on this exact day in 2013! :)

17.3.13

Ostara (21.03.)

Ove godine proljetni ekvinocij/ravnodnevnica, nazvan u wicci Ostara pada na 20.03. iako njen datum može varirati od 20.-23. ožujka. Usprkos tome što ovaj dan označava jednakost dana i noći (Sunca i Mjeseca), radi se ipak o razdoblju koje označava pojačavanje Sunčeve snage koje sa sobom donosi sve duže i duže proljetne dane. 

Nekima će ovo razdoblje možda biti poznato kao vrijeme Uskrsa, kada se Isus, Božji sin, Sunce svijeta ponovno rađa. Kako bih pojasnila na koji su način Isus i proljetni ekvinocij povezani, potrebno je spomenuti englesku riječ za Uskrs - Easter te božicu Eostre čije je ime vjerojatno još jedna varijanta Ishtar, Astarte i Aset (čija je egipatska varijanta Izida tj. Isis). Eostre je bila anglosaksonska božica plodnosti, a Ostara teutonska božica Sunca. Jasno vam je zbog čega ova jaka simbolika plodnosti i Sunca. U proljeće Sunce jača, cvijeće raste i cvjeta, a životinje se počinju pariti. Mislim da dalje nema potrebe objašnjavati :)

Uz napomenute božice, Ostaru se često veže uz pojam žrtvovnog parenja (eng. sacrificial mating) preko mita o Kibeli (frigijskoj Božici-majci čiji hram, usput, postoji u Splitu odmah do Jupiterovog hrama) i njenom ljubavniku Attisu. Svakako, ne radi se o spoju to dvoje (žrtvovanja i parenja) u jednom činu. Kako bih pojasnila ovo, potrebno je ispračati jednu priču. :)

Naime, Zeus je bio zainteresiran za Kibelu, ali ga je ona odbila. Zeus, naravno, nije znao što znači "ne", pa je prosuo svoje sjeme na nju dok je spavala (vidite kako je motiv parenja zaseban; često ćete u mitovima naići na spolni odnos koji se na sličen načine odvija indirektno). Ona je uskoro rodila Agdistisa - hermafroditskog demona kojeg su se svi bogovi bojali. Tako su u jednom naletu straha njemu odrezali penis (motiv žrtvovanja) iz kojeg se rodilo drvo badema (često ćete naići i na ovu tematiku žrtvovanja/smrti koje rezultira rađanjem nečeg drugog). Tada u priču ulazi još jedna mitološka figura - Nana, koja je pojela badem s tog stabla i zatrudnila. Rodila je sina devet mjeseci kasnije, koji je kasnije dospio u ruke brižnih pastira u blizini (majka ga se htjela riješiti pošto on nije zapravo imao oca, što je zapravo bio sramotno). Dječak je toliko bio prekrasan da se u njega zaljubila sama Kibela (njegova baka, inače). Dječak se zvao Attis. On je bio zaljubljen u drugu ženu, no Kibela nije marila za to. Ona ga je htjela pošto-poto te je postala ljubomorna van svih granica normale. On je naravno htio zaštiti svoju dragu i počeo loviti Kibelu po planinama, ali je uskoro poludio. Tako je, jednog dana, stojeći pored bora, Attis odlučio počiniti samoubojstvo. Iz njegove su krvi izrasle prve ljubičice. Stablo je uzelo njegovu dušu, a Kibela je, uz Zeusova pomoć, uskrsnula Attisovo tijelo. Razni rituali su se obavljali u čast njegovog uskrsnuća, no to je već preduga priča. Glavno je da se shvati što zapravo znači "žrtvovno parenje" (dakle, radi se o priči u  kojoj se pojavljuje žrtvovanje i parenje odvojeno!).


Možda se sada pitate: "A odakle zeko koji donosi uskršnja jaja u ovoj cijeloj priči? Kako to da njega nema?" ili pak: "Zašto onaj zec uopće postoji?". Pa trebalo bi se odgovoriti i na ta pitanje. Simbolika jaja je jasna. Radi se o ikonološkoj temi ponovnog rađanja, ili rađanja uopće. Odatle povezanost s Uskrsom (kako Isus izlazi iz svog groba u novi život, tako pilići probijaju ljuske svojih jajeta). Naravno, da bi pilić izašao iz jaja, potreban mu je rast, a raste uz pomoć topline (zato koke stalno griju svoja jaja). Originalno se radilo o zmijskom jaju, no kako je jačao Orfejski kult, čiji je simbol bio pijetao (ptica uskrsnuća i buđenja), tako je zmija ustupila svoje mjesto kokoši. Prvi običaj bojanja jaja se pojavio još kod Druida koji su bojali svoja jaja u zlatno/žuto time se referirajući na Sunce. 

A zec je priča za sebe. On je usko bio povezan s božicom Eostre (sjetite se da je ona božica plodnosti...i sada se sjetite one izreke "pare se kao zečevi". Jasno sve?). Svakako, zec je u mnogim kulturama sveta životinja, a u modernom je praznovjerju ostao običaj da zečja noga donosi sreću. Postoji i pojam "zec Mjeseca" (eng. Moon-Hare) koje je čak i poznata Boudica (o kojoj postoji izvrstan dokumentarac na Viasat History, usput) imala na svom grbu. Kao još jednu malu zanimljivost želim navesti to da su Kelti smatrali da je zec Mjeseca zadužen za "mrlje" koje se vide na Mjesecu.

Kako bih vam približila ovaj blagdan, da ne bude samo moje surovo opisivanje, htjela bih citirati Duglasa Hilla koji kaže sljedeće:
"Drinking, dancing, feasting, noise-making and love-making have been the usual ways in which men have celebrated occasions of communal happiness...but ever since prehistoric times man has reserved special celebratory energies for the turning of the seasons and has reacted with perhaps the strongest surge of emotion to spring, the time when the earth is freed from the shackles of winter."
U prijevodu: "Pijenje, ples, gozbe, pravljenje buke i vođenje ljubavi su bili uobičajeni načini na koji su ljudi slavili prilike kolektivne sreće...ali još od prethistorijskog doba je čovjek čuvao posebnu slavljeničku energiju za izmjene godišnjih doba te je reagirao možda s najjačim valom emocija na proljeće, vrijeme kada je zemlja oslobođena od okova zime."

Ovaj mi se citat jako dopao jer odražava duh ovog perioda godine. Zaista, ovo je razdoblje kada se treba slaviti. Poznata vam je depresija veljače i promjene raspoloženja tijekom ožujka, a da ne spominjem nagle vremenske promjene. U ovo doba godine to sve prestaje. Dolazi proljeće, nastupa sreća i konačno možete uživati na Suncu, voziti bicikle, šetati i vaditi proljetne jakne iz ormara.

Svakako, nije u svim zemljama jednako. Kod zemalja na sjeveru te na području Velike Britanije, nije se uvijek slavila Ostara. Zapravo, u Engleskoj su je slavili samo pretkeltski graditelji megalita, dok se plodnost i snaga Sunca slavila na sjeveru nešto kasnije (za Beltaine - 01.05.) pošto je klima u potpunosti drugačija. Kao što su se ljudi prije prilagođavali svojoj okolini, tako bi bilo logično i da se mi prilagođavamo. Čemu slaviti jačanje Sunca ako i dalje vidimo da je oko nas kiša/snijeg, da puše bura te ako se i dalje oblačimo u kapute i džempere. Primijetit ćete da će na Mediteranu biljke već sada početi klijati i rasti, dok će u sjevernim zemljama ovo tek biti vrijeme sjetve.

Pošto se ipak radi o Sunčevom festivalu, prikladno je da se tu i tamo nađe koja fina vatrica koja grije ljude. Ove se vatre i dan danas pale u Njemačkoj, tradicionalno na uzvišenjima (brdima) te se vjeruje da će zemlja biti plodna onoliko koliko svjetlo vatre doseže. Naravno, vatra nije da koja će omogućiti rast bilju već Sunce koje ona simbolizira. Toplina je, zapravo, ključna. Kao i kod nekih drugih "vatrenih" praznika, popularni običaji uključuju preskakanje vatrice (tj. žeravice) za sreću/vječnu ljubav te provođenje stoke između dvaju vatri za plodnost). Dakle, naučimo biti fleksibilni :)

Očita je važnost vatre za ovaj sabat, pa se preporuča da se ima makar nekakav simbol vatre na oltaru prilikom rituala (npr. voštane svijeće, ako već ne možete u malenom kotlu zapaliti vatricu ili još bolje, vani). Česti simbol na oltarima je vatreno kolo (nije doslovno od vatre već simbolizira jezičke vatre). Slično ovom simbolu po tome što ima tri dijela je djetelina (koja najčešće ima tri lista). U Irskoj se za sv. Patrika (na čiji dan pišem ovaj post) nosi djetelina s ponosom, predstavljajući nacionalni amblem. Postoji priča da je sv. Patrik iskoristio tri lista ove biljćice kako bi pojasnio kako funkcionira Sveto Trojstvo, a za pagane bi ovo predstavljalo trojnu Božicu. Naravno, na vama je da odlučite kako ćete vi shvatiti ovaj simbol. :) Za djetelinu s četiri lista se smatra da donosi sreću jer ju se uspoređuje sa starijim simbolom kola Sunca (koji je također četverodijelan) za kojeg se vjerovalo da tjera zle duhove. Moram napomenuti da je Sunčevo kolo postao arhetipski simbol cjelovitosti i ravnoteže. Brojka četiri je brojka balansa, simbol zemlje tj. stabilnosti, a ovaj će se broj pojaviti još na mnogo mjesta predstavljajući cjelovitost (u keltskom križu, magijskom krugu s četvrtima, u egipatskom hijeroglifu niewt koji znači "grad", u tradicionalnom uskršnjem pecivu - "hot-cross bun" itd.).

Keltski križ (koji veoma
sliči Sunčevom kolu)
Prostoriju je prikladno ukrasiti brojnim cvijećem (po mogućnosti žutim poput sunovrata, jaglaca, borovice itd.), a često ćete naići na vještice koje na ovaj dan blagoslivljaju sjemenke bilja koja planiraju posaditi. Prikladno je, uz sjemenje, imati nekakvu malenu zdjelicu zemlje na oltaru

Što se tiče odjeće i nakita, sve bi trebalo što više simbolizirati Sunce i proljeće. Tako su primjereni metali zlato (žuto), bronca, mjed i razne pozlate. Žuta boja bi trebala prevledavati :)

Nemojte zaboraviti da se ne slavi samo snaga Sunca, već i plodnost, pa će se tako često koristiti falički štap umjesto običnog štapa (kao što je, na primjer, prijapov štap). Važno je slaviti, pjevati, plesati i veseliti se u svakom pogledu! :D uživajte u hrani i u piću kojeg imate, a vjerujem da ćete ga imati na pretek (pa makar sirnica koje će vam raditi majke/bake, tete itd.).

Sabat:Ostara
Izgovor: /ostara/
Datum: 20.-23.03. (ugl. 21.03.)
Ostala imena: Proljetni ekvinocij/ravnodnevnica,
Eostre, Uskrs, Festival stabala
Faza Boga: Odrasta (Zeleni Bog), Kralj Hrasta
Faza Božice: Djeva (razdoblje inicijacije)
Simbolika:
Početak proljeća, slavljenje svjetla,
plodnosti i topline koju donosi Sunce
Običaji:
Paljenje vatre, preskakanje žeravice,
bojanje jaja, blagoslivljanje sjemenja,
pravljenje buketa proljetnog cvijeća,
Simboli & boje:
zlatna/žuta, pastelne boje
(prvenstveno ljubičasta, a potom roza, 

plava, zelena), biljka u lončanici,
vatra, kotao (sa svijećom najčešće),
obojana jaja, zec, ogrlice divljeg
cvijeća, sjemenke itd.
Prigodna hrana: Sirnica, tvrdo kuhana jaja, "hot-cross
buns", voćni kolači (limun, mrkva),
salate, hrana s medom...
Ostara keksi s lanom
Prigodni mirisi: Ljubičica, jasmin, ruža, kadulja, jagoda

Hot-cross buns
Ovim vam postom želim blagoslovljenu Ostaru :) uz malo sreće (i slobodnog vremena) isprobati ću recept za ove slavne i slatke hot-cross buns (koji se tradicionalno jednu za Veliki petak tj. petak prije Uskrsa koji ove godine pada na 29.03.) i podijeliti ga s vama za koji dan :D

Za vas koji ne slavite Ostaru, sretan vam Uskrs! :) (makar je sve ovo par dana unaprijed).

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

12.3.13

Acorus calamus - IĐIROT

Imena: 

Iđirot, mirišljivi šaš, vodeni božur, mirisni korijen, mirisava trska, sabljar, komuš, kalamus, babat, vodena sabljica


Cvatnja/branje:

Cvate od lipnja do kolovoza uglavnom, a podanci se beru u proljeće ili kasnu jesen.

Stanište: 

Može je se naći isključivo oko močvarnih područja, na obalama ribnjaka, na riječnim rukavcima i kraj jaraka. Ukratko, samo oko slatke vode.

Zanimljivosti:

U Indiji i Kini je bila poznata prije od davnina, a pretpostavlja se da su je u naše krajeve donijeli Turci.

Prvi je njezina svojstva iskoristio (u Europi, a da je poznato) oko 1560.g. liječnik i botaničar Mathiolus (osobni liječnik cara Maksimilijana II.).

Primalje su slabu novorođenčad kupale u kupeljima od iđirota.

Pošto biljka pomaže kod upale desni, poznato je da se iscrpine njezinog korijenja dodaju pastama za zube.

Pušaćima koji se žele odviknuti od pušenja se preporuča žvakanje osušenog podanka iđirota jer to ubija želju za nikotinom (iako se ovo preporučuje i osobama s rakom pluća ili crijeva).

Svojstva:

Svježa ima snažan i aromatičan miris te gorak i ljut okus. Suha je droga jako tvrda pa je se teško reže ili mrvi te se zato preporuča rezanje prije sušenja.

Korištenje:

Uglavnom se koristi za razne oblike probavnih smetnji. Može su uzimati kao čaj, ali i kao kupelj za bilo koji oblik slabosti.

Za drogu:

Biljka se treba cijela iščupati iz močvarnog tla te se nakon toga miče korijenje i ostatke listova (ali ih se može oguliti i prerezati po dužini kako bi se brže osušili). Biljka se čuva u dobro zatvorenim posudama.

Upotrebljava se za:

Probavne smetnje (želudac, crijeva)
Poboljšavanje djelovanja žlijezda i muskulature probavnog sustava
Smanjivanje količine plinova
Ublažavanje grčeva vezanih uz probavni sustav
Poboljšavanje rada crijeva
Nastanak žući u jetri i njezino otjecanje
Upalu desni (čaj se koristi za ispiranje), dezinfekciju usne šupljine, neugodan zadah
Pospješivanje izbacivanja bubrežnog kamenca
Poboljšavanje teka
Plućne probleme (upala pluća, gripa, rak pluća, povišena temperatura itd.)
Poboljšavanje cirkulacije (kupelj)
Liječenje tonsillitis
Poboljšavanje potencije
Odvikavanje od pušenja

Pripravci:

Čaj:

1 čajna žličica droge se treba namočiti  6-8 sati u hladnoj vodi nakon čega se grije do prikladne temperature.
Može se raditi i čaj koji se namače samo 5 minuta.
Pije se tri puta na dan, ali periodično. Dakle, obično je se pije 4-6 tjedana svaki dan i onda se pauzira barem na dva tjedna. 

Tinktura:

10g zdrobljenog/narezanog podanka + 100ml 70% alkohola/kvalitetne domaće rakije.
Mješavina treba odstajati 2-3 tjedna.
Tinktura se koristi za masaže kod reumatskih bolesti, kod bolova u zglobovima i mišićima nakon napora itd.
Razrijeđena se tinktura može koristiti kod kožnih osipa i ozeblina.
Upozorenje: ne smije se uzimati iznutra bez nadzora liječnika.

Kupelj:

100g narezane droge se spravi u uvarak koji treba stajati pokriven 15 minuta. Ovaj se ekstrakt dodaje kupeljima. Može se čuvati u frižideru nekoliko dana.
Kupelj je odlična za hladne noge, ruke s ozeblinama i općeg osjećaja slabosti (za oporavljanje). Pomaže i kod anemije i bolesti metabolizma.
Kupelji mogu dodatno, uz čajeve, pomoći kod probavnih tegoba.

Ulje:

200g usitnjenog korijenja + 1l maslinovog/kukuruznog ulja
Ovo treba odstajati 30-60 dana uz povremeno mućkanje.
Koristi se za masažu bolnih mjesta (više puta na dan).

Sok:

Svježa biljka (tj. korijenje) se opere i iscijedi tako da se dobije sok izravno iz nje.
Može se upotrebljavati za probleme s očima. Vid se može poboljšati tako da se iđirotov sok namaže na zatvorene kapke i pusti da odstoji par minuta. Ispire se hladnom vodom.

Upozorenja:

Za unutarnju uporabu je jako zeznuta biljka. Zato se posavjetujte s liječnikom jer mnogo toga ovisi o količini droge. Uzima se samo periodično (na ture/kure).
Nije  za trudnice. 

Acorus calamus - SWEET FLAG

Names: 

Calamus, beewort, bitter pepper root, calamus root, flag root, gladdon, myrtle flag, myrtle grass, myrtle root, myrtle sedge, pine root, sea sedge, sweet cane, sweet cane, sweet cinnamon, sweet grass, sweet myrtle, sweet root, sweet rush, and sweet sedge. 


Blooming / Picking:

Calamus blooms from June to August and the rhizomes are best picked in spring or late autumn.

Environment: 

It can be found exclusively around marshes, beside ponds, on river armlets and near ditches. In short, only around fresh water.

Interesting Facts:

Sweet Flag has been know in China and India since ancient times and it is thought that the Ottomans brought it to Europe.

The first man to have used its medicinal properties, at least in Europe (that is known of) was dr. Mathilous who was also a botanist in the year 1560. This man also happened to be the private physician of Emperor Maximillian II.

Midwives used to wash weak newborns in calamus baths.

Since this plant is know to help with inflamed gums, it is well-known that extractions from its roots are used in tooth pastes.

It is recommended to all those smokers out there who wish to quit smoking that they chew on the dried rhizome of a calamus because this should stop the nicotine cravings (although this is also recommended for people with lung and intestinal cancer).

Attributes:

When fresh, this plant has a strong and aromatic smell and a bitter and hot taste. The dried herb is very hard so it is tough to cut or crumble it so and chopping up is recommended before drying.

Uses:

It is usually used for a variety of indigestion problems. It can be consumed as a tea but also as a bath for basically any sort of weakness.

For the Drug:

The plant should be taken out of the marshland whole after which the roots and the remains of the leaves should be removed (although you can peel them off and cut them up along the longer side to help them dry faster). The plant should be kept in well-closed containers.

It is Used for:

Digestive problems (stomach, intestines)
Bettering the fnctioning of glands and muscels of the digestive system
Decreasing the amount of gasses
Easing cramps conserned with the digestive system
Bettering the functioning of the intestines
Creating bile in the bladder (and to help its outflow)
Gum inflammation (use tea for gargling), disinfecting the oral cavity, ailing bad breath
Helping to get rid of kidney stones
Improving appetite
Lung problems (pneumonia, the flu, lung cancer, high fevers etc.)
Enhancing bloodflow (use in a bath)
Healing angina
Improving sexual potency
Quitting smoking

Preparations:

Tea:

Let 1 teaspoon of the drug sit for 6-8 hours in cold water. After this, heat it up to an appropriate temperature.
You can also make a tea which only needs to sit for 5 minutes.
It is drunk three times a day but batchwise. By "batchwise" I mean that it is drunk for 4-6 weeks each day and they at least a two-week break must be taken before further consumption.

Tincture:

10g crushed/cut up rhizome + 100ml alcohol (70%) or quality home-made brandy (rakija).
Let the mixtures sit for 2-3 weeks.
The tincture is used when massaging someone with rheumatic diseases, for joint pains, muscle pains after extensive labor etc.
A diluted tincture can be used to heal rashes and chilblain.
Warning: must not be used internally without medical supervision.

Sedentary Bath:

100g of the grounded up drug is prepared into a decoction which has to stay covered for 15 minutes. This extract is added to baths and it can be kept in the refrigerator for a few days.
These baths are great for cold feet, chilblain-covered hands and for a general feeling of weakness (to recover).
It is also great for people with anaemia and other metabolic problems. 
Along with teas, they help a great deal with indigestion problems.

Oil:

200g finely chopped roots + 1l (liter) of corn/olive oil.
Leave this mixture to sit for 30-60 days taking care to mix it up a bit in between.
It is used for massaging ailing areas (several times a day).

Juice:

The fresh plant (more precisely, the roots) is cleaned and squeezed to get the juice directly out of it.
It can be used for eye problems. Eyesight can be improved by spreading a bit of calamus juice on closed eyelids and being left to stay that way for a couple of minutes. It must then be washed off with cold water.

Warnings:

It is a very tricky plant for internal use. Before using it internally, you should definitely consult your physician because much of its effect depends on the quantity of the drug taken. It is only taken batchwise (in batches/periodically).
It is not for pregnant women.

9.3.13

Achillea millefolium - STOLISNIK

Imena: 

Stolisnik, hajdučka trava, hajdučica, kunica, "željezna trava" (zaustavlja krvarenje i liječi rane), kostrijet, romonika, petrovsko cvijeće, ranjenik (koristila se za zaustavljanje krvarenja kod ranjenih vojnika).

Sadnja:

Makar može rasti bilo gdje i bilo kada, uglavnom se sija na početku proljeća ili jeseni (tj. na prijelazu razdoblja) kada su temperature između 18 i 25°C. 

Stanište: 

Livade, šumski obronci, grmlje, obrađeno tlo, nasipi...ukratko, svugdje; od najnižih nizina do najviših visina (jako otporna biljka). Malo upozorenje: raste dijeljenjem korijenja i obilno se samozasijava. Zato se preporuča ograditi ga nečim kako bi se spriječilo širenje okolo (ja svoga držim u lončanici).

Zanimljivosti:

Ovo je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka. Ovo se može zaključiti prema zapisima grčkog liječnika Dioskorida koji je naveo stolisnik kao dobar lijek kod krvarenja i zacjeljivanja rana. 

Postoji, također, i mit vezan uz Ahileja i ovu biljku. Kada je Ahilej bio ranjen u petu za vrijeme Trojanskog rata, otišao je do Afrodite da ga izliječi. Ona mu je ranu oprala stolisnikom, ali unatoč tome on umire. Tako je ova biljka dobila ime po Ahileju (Achillea) i postala poznata kao pratitelj ranjenicima. Uz to, navodno ju je i sam Ahilej koristio pri liječenju rana svojih vojnika (i to uspješno!).

U srednjem vijeku se vjerovalo da je stolisnik vještičja trava (hehe). Uzgajanje ove biljke je donosilo ljubav, sreću i jasno viđenje. 
Vjerovalo se da:
...se stavljanjem cvjetova ove biljke pod jastuk dolazi do proročanskih snova.
...se stavljanjem listova biljke na oči omogučuje viđenje buduće ljubavi.

Stolisnika su koristili i Druidi u svojim ritualima. Pravili su od njega amulete ili posipali kućna vrata njime kao način zaštite od zlih duhova. Neki su ga čak nosili oko vrata kao amulet protiv uroka.

Prije nego što se počio koristite hmelj, nju se koristilo za začinjavanje pive, a i dan danas se koristi u vermutima i žestivama.

U Kini su se stapke ove biljke koristile pri proricanju (metoda I Chinga koja se danas obavlja novčićima se prije obavljala sa stapkama). 

Svojstva:

Antiflogističan (protuupalan)
Spazmolitičan (oslobađa od grčeva)
Koleretičan (poboljšava izlučivanje žuči)
Baktericidan (sprječava infekcije)
Adstringentan (vezuje tkivo)

Korištenje:

Najčešće se koristi u čajevima protiv želučanih i crijevnih tegoba, bolesti žučnog i mokraćnog mjehura, ali i srca i vena te u ginekologiji. Ako imate neki vrt, odlična je biljka za poboljšavanje kvalitete okolnog bilja (i pojačavanje njihovog okusa) te poput koprive pospješuje stvaranje kompost. 

Za drogu:

Od lipnja do rujna se ubiru gornji dijelovi cvatućih mladica te ih se reže nožem da se ne bi iščupala cijela biljka, a listovi se mogu brati sve do jeseni. Kada se stolisnik osuši, ima aromatičan miris i gorki okus, ali se može koristiti i svjež.

Upotrebljava se za:

Dispepsiju (problemi s probavom)
Izlučivanje sline, želučanog soka i žuči
Slabi apetit (za poboljšavanje)
Grčenje želuca i crijeva
"Ženske" grčeve (mensturacijske tegobe i PMS - koristi se u obliku kupelji)
Urin (ponekad korišten kao diuretik)
Visoki tlak
Oporavljanje od gripe i nakon drugih teških oboljenja (najbolji kao tonik zaslađen medom)
Teškoće usred reume i gihta
Dubinsko čišćenje krvi
Ispucale ruke
Psorijazu
Dijabetes
Navalu krvi u glavu (pri vrtoglavici, depresiji itd.)
Zaustavljanje krvarenja iz nosa

Pripravci:

Čaj:

1-2 čajne žličice droge (2-5g) na 2-3dcl vode
Pije se 3-4 puta na dan za vrijeme obroka.
Može se koristiti i za obloge ili ispiranje rana koje sporo zacjeljuju.
Napomena: cijela se biljka može smrviti, ali treba prvo pričekati da se osuši u potpunosti (uključujući i stabljiku)

Čajna mješavina:

30g stolisnikove zeleni
20g turičine zeleni
20g žutikovine kore
20g zeleni običnog tetrljana
10g iđirotovog podanka

Mješavina utječe na jetru, želudac, crijeva i krvotok.
Čaj se spravlja od dviju čajnih žlićica gore navedene mješavine sušenog bilja (droge). Čaj se pije 3 puta na dan pola sata prije jela.
On se može piti i kod nestalnih menstruacija. Tada se piju 3-4 čaše dnevno dva dana prije nešto što bi trebala početi menstruacija.

Sjedeća kupelj:

100g svježe biljke / suhe zeleni u 1l vode
Treba stati pokriveno 20 minuta i onda se dodaje u kupelj.

Svježi sok:

Dvije šake svježe biljke se prelije sa 100ml vode i dobro smljeve u elektičnoj mješalici.
Po jedna jušna žlica ocijeđenog soka se uzima 4 puta na dan (uz obroke).

Oblozi:

Mogu biti hladni ili topli te se stavljaju direktno na rane. Topli se oblozi prave od čaja, a hladni od soka biljke.

Svježa biljka:

Sam stolisnik se može zgnječiti i zagrijati i prisloniti direktno na ranu.

Ulje:

100g suhih listova stolisnika na 1l suncokretovog ulja
U staklenku se sastojci izmiješaju, a vrh se prekrije najlonskom folijom. U veći lonac stavite čiste platnene krpe (na dno). Čistom tkaninom prekrijte staklenku i stavite na krpe u loncu. Prelijte staklenku vodom do vrha i grijite na laganoj vatri dok voda ne zakuha. Pustite da se to sve lagano prokuhava 3 sata, maknite s vatre i pustite da se sve to skupa ohladi. Ulje procijedite kroz gaze u neke druge posude (vama po želji), al pripazite da one budu neprozirne. Dobro začepite posude, zamotajte u neki papir i ostavite na hladnom i mračnom mjestu.
Ulje se koristi za sunčanje i kod hemoroida (komad čisto platna se namoči i ostavi preko noći na upaljeni dio). 

Upozorenja:

Ne smiju ga uzimati ljudi s alergijama na ostale glavočike cjevnjače jer onda može doći do travnog dermatitisa s upalnim promjenama kože. Također nije za trudnice i dojilje.