Pagan Morals

This post was originally written for the 5th number of the online magazine "Puni Mjesec" (Full Moon). Since I publish all my texts on my blog, I decided to do the same with this one. In addition to this, I think that this article could be useful to every Pagan and in general those that want to be informed on the topic of Paganism and the cornerstones of this spiritual path. I can only hope that I am right about this and that my words will give you some new insight. 

The Difference between Morals and Ethics

Morals and ethics are exceptionally similar terms, to the extent that morals are actually a part of ethics. To elaborate, morals are the stance an individual, or a group takes towards the principles of good and evil; it refers to behavioral customs and ideals which are closely related to conscience. We often say that a person is moral, or virtuous and by this, we usually mean that they behave in accordance with his/her own (or perhaps a socially defined) codex of good behavior, that they are fair and that they have a highly developed sense of their role in society. Ethics, apart from it being a distinct philosophical discipline, refers to the behavior that is in accordance with morality rules. As we have established, morals don't have to be individual; they can also belong to a group. Different historical periods had their own morals (e.g. medieval morals), as do different cultures or professions (we can therefore talk about tribal morals, or medical morals). There are also religious morals which are specific for every religion/faith. So, for example, Christian, Islamic and Pagan morals may differ. Yet, there is one important difference between ethics and morals, which is that ethics are global and timeless; they do not have temporal, cultural or geographical boundaries. Ethics implies simply behaving in accordance with morals, regardless of which group or period they belong to. On the other hand, morals are conditioned by these factors. This is why the title of this post is "Pagan morals" in stead of "Pagan ethics".

The Basics of Pagan Morals

Pagan ethics stem from aesthetics. It's important to emphasize that, in this context, "aesthetics" doesn't imply the concept of beauty which is defined by social conventions. On the contrary, it doesn't even have to refer to secular beauty! Aesthetics refers to beauty in any form and in the broadest sense of the word. Aesthetics also includes any form of harmony (or as the ancient Greeks called it - cosmos). It is human to strive towards cosmos i.e. order in any shape and in any aspect of our lives. If everything in our lives was chaotic, then we would be unhappy because chaos by the very definition of the word denotes a sort of abyss, or chasm from which cosmos (order) should and will come forth. Therefore, chaos signifies ugliness and disharmony. Pagans believe that by behaving ethically, they contribute to creating order, beauty and harmony in general. Since anything that is beautiful and harmonious is also aesthetic, we ultimately create aesthetics by behaving ethically. It is precisely because of this that Pagan ethics stems from aesthetics. 

Furthermore, Pagan morals are based on love. In Paganism, and almost all global faiths/religions/spiritual paths, there is something called the "golden rule". It reads: "Do to other as you want them to do to you". This rule exists in Christianity, Judaism, Islam but it was also known to the ancient Egyptians, Greeks, Chinese and many other cultures. It simply changed is form according to the culture and time, but it is essentially about the same things - love. It is expected that people, as social beings, behave nicely towards the society they live in as well as towards themselves. You are surely aware of the old saying: "You must first love yourself before you can love another". There is some truth in this. Anyway, love, or in the least respect towards others (and ourselves) is essential for individual and group development. The golden rule speaks precisely about this. If the whole world functioned on the basis of mutual respect (if love is not possible all the time), there wouldn't be as many problems.

The Pagan "Golden Rule"

Pagans have their own version of the golden rule which in its longest form reads: " 'An ye harm none, do what ye will". The short version, which also happens to be the most frequently used version reads: "Harm none". Although this "rule" originally wasn't generally Pagan, it gradually took its honorary place in the Pagan moral system (more information in the post "The Wiccan Rede"). It originally comes from Wicca - a Neopagan denomination which was formed in the 50s in England. Gerald Gardner, who is thought of as the father of Wicca, mentions it for the first time in his book Witchcraft Today
They [witches] are inclined to the morality of the legendary Good King Pausol, “Do what you like so long as you harm no one ". But they believe a certain law to be important, “You must not use magic for anything which will cause harm to anyone, and if, to prevent a greater wrong being done, you must discommode someone, you must do it only in a way which will abate the harm." This involves every magical action being discussed first, to see that it can do no damage, and this induces a habit of mind to consider well the results of one's actions, especially upon others, This, you may say, is elementary Christianity. Of course it is; it is also elementary Buddhism, Hinduism, Confucianism, and Judaism, to name only a few.

Surely, Gardner was inspired by Aleister Crowley whose texts he researched in depth, whom he privately knew and with whom he also cooperated in the Ordo Templi Orientis (O.T.O.) into which he himself was initiated. In his Book of the Law, which is one of the basic literary works of this path, Crowley wrote the following: "Do what thou wilt shall be the whole of the Law. Love is the law, love under will. There is no law beyond Do what thou wilt. (...) but in practice, only one act is lawful for each one of us at any given moment. Therefore Duty consists in determining to experience the right event from one moment of consciousness to another". Crowley writes the words "Law" and "Duty" (and in some versions also "Will") with capital letters. By doing so, he emphasizes that he isn't just thinking of any duty, will or law but rather of something personal and transcendental. Will is transcendental because it is correct/lawful (of course, for every person individually). The law is also true because it is true for every person individually (every person knows their own law which is true from their perspective). Duty is also individual and is conditioned by Will and the Law. Therefore, a person's own and true will is that which is intrinsic, which is true for him/her and towards which he/she has to strive. According to Crowley, if everyone were to follow their true Will, there would be no problems in the world because the universe is a cosmos in the complete sense of the word (everything has its place i.e. everything is in order so every person's Will also has its own orbit and nobody's Wills clash). Nevertheless, there is one condition to achieving individual Will - "love is the law, love under will". Gardner paraphrased this condition and turned it into: " 'an ye harm none". Essentially, Pagan morals claim that you can do whatever you want as long as love and/or respect are present because only while it is present can be ensure that no harm will be done. It is important to note that "do what thou wilt" doesn't only refer to actions, but to passive actions as well (or the lack of them). Also, the word "none" includes the doer of the action and not only the beings around him/her. So, both principles offer complete freedom ("do what ye will"), but they also condition it. This is how complete freedom is turned into relative freedom.

Relative Freedom - What Does It Imply?

When talking about relative freedom in the context of morals, the central topic is free will. Free will is that which enables every person do decide what they are going to do and what they aren't. Through this, a person takes on a certain amount of moral responsibility towards him/herself and their surroundings because their every action can and will have a reaction.

Within philosophy, there are two prominent, contrary systems which talk about free will. One of them is determinism according to which everything is predetermined. Therefore, a person's free will and human activity have no effect whatsoever. In this sense, free will doesn't even exist. A contrary belief system is indeterminism which speaks of the existence of absolute free will. That is to say, people can do anything they want because causal reactions do not exist. It's also worth mentioning predestination which is very similar to determinism, but according to predestination, God is the one that decides the fate of everybody and everything.

Pagans are somewhere in between these two extremes because they mainly believe that free will exists, but as a part of a determined world. This could be called the philosophy of compatibilism. Since Paganism doesn't have a strictly prescribed moral codex, opinions may vary, but no one opinion will go to extremes. But even Pagans believe in some sort of conditioning. This can be seen in the Pagan version of the golden rule which, although it confirms the existence of free will, also posts a condition for its existence (" 'an ye harm none"). Our actions, lives and fates generally can be conditioned by many factors; some of them will be external (the world around us, general life conditions in which we find ourselves, or the surroundings into which we are born), and others will be eternal (we can condition ourselves). In this sense, a condition is something that we cannot influence. But this is why all the things that we can influence are subjected to our free will. Nevertheless, we mustn't let ourselves get drunk with free will and in the process stop thinking about the repercussions of our actions. Remember that free will and moral responsibility are inevitably linked together.

Karma - As You Sow, So Shall You Reap

The principle of karma comes from Indian philosophy and primarily speaks of moral retribution. Simply put, every action has a consequence (the law of cause and effect), or rather every action has a reaction. A more common way to put it is: "As you sow, so shall you reap". If this saying is taken literally, it is easy to conclude that the land will not yield tomatoes unless a person first plants them.

Any individual's free will and thus their intentions, play a key role in karma. Namely, people have several choices in any given moment of their life - to do something or not do something. The intention (the final goal, meditating on the path that should be taken) and free will (the very act of choosing a path) define the further development of the situation/life. For example, person X has the intention to go to work that day and decides to do so of their own free will. This person chose one path (a different path would be not going to work, for example). By deciding to go to work, he/she opened many more doors and an myriad of repercussions of this decision. Maybe person X gets a raise at work that day but if he/she hadn't had gone to work, that wouldn't have happened.

One could say that karmic outcomes can be seen in the future (be it the near of distant future). According to Indian philosophy, they can even occur in another lifetime because the notion of karma originally implies the belief in reincarnation (rebirth). Pagans are divided on this topic because some believe that the repercussions of an action have to be visible in the lifetime during which the action was done, while others believe that they can be passed on from life to life (which agrees with Indian philosophy).

Still, Pagans almost always agree with Indian philosophy when it comes to one thing - that every cause (action) has to have a proportionate repercussion (reaction). This repercussion doesn't have to be of the same nature, but it has to correspond to the cause proportionally. This is how balance in the universe as well as the state of cosmos (order) are maintained.

Before this was brought into awareness, a large number of Pagans believed in the Threefold Law which originates from Wicca. According to this "law", the reactions to an action are three times as large as the action itself. For example, if a person does something good, he will receive something three times better. Equally, if they do something bad, they will receive something three times worse in return. Doreen Valiente, Gardner's student, High Priestess and friend (who some see as the mother of Wicca) claimed that too many people had understood Gardner's theory too literally and that too many misinterpretations appeared after this. It simply doesn't make sense that one type of karma applies for Wiccans/witches and another type for everyone else. This rule isn't logical in a secular respect either because, if we go back to the aforementioned example, why would a person's land yield three times as many tomatoes as that person planted?

Either way, karmic reactions are the fruit of conscious actions and choices. The key word here is "conscious" because what we do unconsciously we also don't do with intention. Also, we don't include the factor of free will or active choice-making in the mix. And we have established that intention and free will are essential for the existence of karma.

But what's the whole point of being conscious of the effects of karma? Karma is there to remind us that our every action (or perhaps non-action) has an influence on us and our surroundings. This is why we should be careful about what we do (or do not) do. In addition to this, it's always good to have in mind the golden rule which essentially speaks of basic human values and what our parents teach while we are little - love others (or at least respect them), do what you can for your surroundings, take care of your loved ones, be honest, help those that are weaker and so on. Through all this, an individual develops a sense of responsibility towards him/herself, towards others but also towards their surroundings (Mother Earth).

We could summarize this in the following few sentences:
"Pagan ethics can be compared to a tree which has several big branches. (...) Everything starts with love. Love is the tree out of which the first branch grows: our respect and adoration of the cosmos (order, unity, harmony) from which stem beauty and an affinity towards aesthetics. The second branch is absolute freedom which sends the message that everyone should do what their will tells them to do. The third branch is relative freedom, that is conscious restriction of our own freedom with the freedom of others. This is the principle of nonviolence (harm none). The fourth branch is the branch of compassion, that is the feeling of obligation to help someone who is in distress. The fifth is the branch of avoiding false sentiments and giving up on the people that don't deserve either help or compassion. By doing this, you are actually protecting yourself, which is your most sacred duty. This is how Pagan ethics is entirely rounded and complete." (translation, Iolar, p. 223)


  1. FARRAR, JANET. FARRAR, STEWART. A Witches' Bible: The Complete Witches' Handbook. London: Robert Hale Ltd. 1984.
  2. IOLAR. Paganizam u teoriji i praksi: doktrina paganizma (knjiga 1). Zagreb: Despot Infinitus d.o.o. 2013.*
  3. VALIENTE, DOREEN. Witchcraft for Tomorrow. London: Robert Hale Ltd. 1978.

*Iolar's books were only published in Croatian and there is no translation of them (yet), but the group title of the three volumes is "Paganism in Theory and Practice". The full title of volume 1 is "Paganism in Theory and Practice: the Doctrine of Paganism".


Paganski moral

Ovaj post je originalno bio napisan za 5. broj časopisa "Puni Mjesec". Pošto sve svoje tekstove objavljujem na blogu, isto sam napravila i s ovim. Uz to, smatram da bi ovaj članak mogao biti koristan svakom paganinu, ali i onima koji se žele informirati o paganizmu i osnovnim polazištima ovog duhovnog pravca. Mogu se samo nadati da sam u pravu i da će vam moje riječi omogućiti neka nova saznanja. :)

Razlika između morala i etike

Moral i etika su izuzetno bliski pojmovi, do te mjere da je moral zapravo sadržan u etici. Da pojasnim, moral je stav kojeg pojedinac, ili neka skupina, zauzima prema načelima dobra i zla; on govori o običajima ponašanja i idealima koji su usko povezani sa savješću. Često za neku osobu kažemo da je moralna, a pod time uglavnom mislimo da se ponaša u skladu s vlastitim (ili pak društveno određenim) kodeksom dobrog ponašanja, da je poštena i da ima jako razvijenu svijest o svojoj ulozi u društvu. Etika, uz to što je zasebna filozofska disciplina, se odnosi na ponašanje koje je u skladu s pravilima morala. Kao što smo ustanovili, moral ne mora samo biti pojedinačan, već i grupni. Različiti povijesni periodi su imali svoj moral (npr. srednjovjekovni moral), kao što imaju i različite kulture, ili profesije (pa tako možemo govoriti o plemenskom moralu, ili liječničkom moralu). Uz to postoji i vjerski moral koji je specifičan za svaku vjeru. Stoga će se, na primjer, kršćanski, islamski i paganski moral razlikovati. No, postoji jedna bitna razlika između etike i morala, a to je da je etika globalna i svevremenska; ona ne pozna vremenske, kulturne i geografske barijere. Etika je naprosto ponašanje u skladu s moralom, kojoj god on skupini ili vremenu pripadao. Moral je, s druge strane, uvjetovan navedenim čimbenicima. Zbog toga naziv ovog članka glasi „paganski moral“, a ne „paganska etika“.

Osnove paganskog morala

Paganska etika proizlazi iz estetike. Vrijedi istaknuti da se u ovom kontekstu pod „estetika“ ne misli na ljepotu koja je određena društvenim konvencijama. Ona čak ne mora označavati svjetovnu ljepotu! Ovdje se misli na ljepotu u bilo kojem obliku i u najširem smislu riječi. Estetika ujedno pokriva i bilo koji oblik sklada (ono što bi antički Grci nazvali kozmos). Ljudski je težiti ka kozmosu, odnosno redu u bilo kojem obliku i u bilo kojem aspektu naših života. Kada bi sve u našim životima bilo kaotično, onda bismo bili nezadovoljni jer kaos po samom značenju riječi označava nekakav ponor ili bezdan iz kojeg treba i hoće proizaći kozmos (red). Stoga, kaos označava ružnoću i nesklad. Pagani vjeruju da se etičkim ponašanjem pridonosi stvaranju reda, ljepote i harmonije uopće. Pošto je estetski sve ono što je lijepo i skladno, etičkim ponašanjem se u konačnici proizvodi estetika. Upravo zbog toga paganska etika proizlazi iz estetike.

Nadalje, paganski moral se temelji na ljubavi. U paganizmu, ali i skoro svim svjetskim vjerama/religijama/duhovnim pravcima, postoji nešto što je poznato kao „zlatno pravilo“. Ono glasi: „Postupajte prema drugome onako kako biste htjeli da drugi postupaju prema vama“. Ovo pravilo je prisutno u kršćanstvu, judaizmu, islamu, a bilo je poznato još i drevnim Egipćanima, Grcima, Kinezima i brojnim drugim kulturama. Ono je samo mijenjalo formu u skladu s kulturom i vremenom, ali se u srži radi o istoj stvari – ljubavi. Od čovjeka se, kao od društvenog bića, očekuje da se ponaša lijepo prema društvu u kojemu živi, ali i prema sebi. Zasigurno vam je poznata ona „Čovjek mora prvo voljeti sebe da bi volio druge“. Ima u tome nešto istine. Svakako, ljubav, ili u najmanju ruku poštivanje prema drugima (i nama samima), je ključna za individualni i grupni razvoj. Zlatno pravilo govori upravo o tome. Kada bi cijeli svijet funkcionirao tako da se svi međusobno barem poštuju (ako se već ne mogu voljeti), ne bi bilo toliko problema.

Pagansko „zlatno pravilo“

Pagani imaju vlastitu inačicu zlatnog pravila koje u punoj verziji glasi: „Ako ne naudite nikome, činite vama po volji“. Skraćeni oblik, ujedno onaj koji se najviše koristi jest „Ne naudi nikome“. Iako ovo „pravilo“ u početku nije bilo općepagansko, ono je s vremenom zauzelo svoje počasno mjesto u paganskom moralnom sistemu (više informacija u postu "Vještičja pouka"). Izvorno dolazi iz wicce – neopaganskog pravca koji je ustanovljen 50ih godina u Engleskoj. Gerald Gardner, kojeg se smatra ocem wicce, prvi ga put spominje u svojoj knjizi Witchcraft Today
They [witches] are inclined to the morality of the legendary Good King Pausol, “Do what you like so long as you harm no one ". But they believe a certain law to be important, “You must not use magic for anything which will cause harm to anyone, and if, to prevent a greater wrong being done, you must discommode someone, you must do it only in a way which will abate the harm." This involves every magical action being discussed first, to see that it can do no damage, and this induces a habit of mind to consider well the results of one's actions, especially upon others, This, you may say, is elementary Christianity. Of course it is; it is also elementary Buddhism, Hinduism, Confucianism, and Judaism, to name only a few.
Slobodno prevedeno: One [vještice, wiccani] su sklone moralu legendarnog dobrog kralja Pausola [izmišljenog lika iz jednog romana francuskog spisatelja Pierrea Louÿsa], „Čini što želiš dok god to nikome ne šteti“. Ali one vjeruju da je određeni zakon važan: „Ne smijete koristiti magiju za išta što će povrijediti ikoga i, ako morate uzrokovati nekome nepriliku kako biste spriječili da se neko veće zlo dogodi, to možete napraviti samo na način koji će umanjiti štetu“. To znači da se o svakom magijskom činu mora prvo raspraviti kako bi se ustanovilo da ne može uzrokovati štetu. To potiče mentalnu naviku razmatranja posljedica nečijih djela, pogotovo onih koji utječu na druge. Možda ćete reći da je to elementarno kršćanstvo. Naravno da jest; ono je ujedno i elementarni budizam, hinduizam, konfucijanizam i judaizam, da navedemo samo neke pravce.

Svakako, Gardner je bio inspiriran Aleisterom Crowleyem čije je tekstove duboko proučavao, koga je privatno znao, ali s kim je ujedno i surađivao unutar Reda Istočnog Hrama (Ordo Templi Orientis, O.T.O.) u kojeg je i sam bio iniciran. Crowley je u svojoj Knjizi zakona, koja je jedno od temeljnih djela ovoga pravca, rekao sljedeće: „Čini što ti je Volja i to neka ti bude sav Zakon. Ljubav je zakon, ljubav pod voljom. Nema zakona nad 'čini što te volja' (…) Ali u praksi, samo je jedno djelovanje zakonito za svakog od nas u bilo kojem trenutku. Uslijed toga, Dužnost se sastoji u odlučivanju da se iskusi pravi događaj od jednog do drugog trenutka“. Crowley piše riječi „volja“, „zakon“ i „dužnost“ velikim početnim slovom. Time ističe da ne misli na bilo kakvu dužnost, volju, ili zakonitost već na nešto osobno i transcendentalno. Volja je transcendentalna jer je ispravna (naravno, za svakoga pojedinačno). Zakon je također istinit jer je za svakog pojedinca istinit (svaki pojedinac poznaje vlastiti zakon koji je iz njegove perspektive istinit). Dužnost je također individualna i uvjetovana Voljom i Zakonom. Dakle čovjekova osobna i istinska volja je ono što je urođeno u njemu, što je za njega istinito i čemu on treba stremiti. Prema Crowleyu, kada bi svatko slijedio svoju istinsku Volju, onda ne bi bilo problema u svijetu jer je univerzum kozmos u pravom smislu riječi (sve ima svoj red, pa tako i svačija Volja ima svoju putanju i ničije Volje se međusobno ne sudaraju). Ipak, postoji jedan uvjet za ostvarivanje pojedinačne Volje – „ljubav je zakon, ljubav pod voljom“. Gardner je preoblikovao ovaj uvjet u „ako/dok ne naudite nikome“. U osnovi, paganski moral kaže da čovjek može raditi što ga je volja, dok je god ljubav i/ili poštivanje prisutno jer samo kada ona/ono postoji nikome se neće nauditi. Potrebno je istaknuti da se „čini što te volja“ ne odnosi samo na aktivne radnje, već i na pasivne radnje. Također, riječ „nikome“ obuhvaća i samog činitelja, a ne samo bića oko njega. Dakle, oba načela pružaju potpunu slobodu („čini što te volja“), ali je ujedno i uvjetuju. Time se potpuna sloboda pretvara u relativnu slobodu.

Relativna sloboda – što to podrazumijeva?

Kada se govori o relativnoj slobodi u sklopu morala, pritom se misli na slobodnu volju. Slobodna volja je ono što omogućuje svakom čovjeku da odlučuje što će raditi, a što neće. Time čovjek preuzima na sebe i određenu moralnu odgovornost prema sebi i okolini jer svako njegovo djelo može i hoće imati posljedice.

Unutar filozofije postoje dva istaknuta oprečna pravca koji govore o slobodnoj volji. Jedan pravac je determinizam, prema kojemu je sve predodređeno, pa time čovjekova slobodna volja i ljudsko djelovanje uopće nemaju nikakvog utjecaja. Stoga slobodna volja zapravo ni ne postoji. Njemu kontrastni pravac, indeterminizam, govori o postojanju apsolutne slobodne volje. Odnosno, čovjek može raditi bilo što jer uzročno-posljedične reakcije ne postoje. Također vrijedi spomenuti i predestinaciju koja je jako bliska determinizmu, no prema njoj je Bog taj koji odlučuje o sudbini svega.

Pagani se nalaze negdje na pola puta između ovih krajnosti jer uglavnom vjeruju da slobodna volja postoji, ali unutar determiniranog svijeta. To bi se moglo nazvati filozofijom kompatibilizma. Pošto paganizam nema strogo propisan moralni kodeks, mišljenja se mogu razlikovati, ali nijedno neće ići u krajnosti. No, čak i pagani vjeruju u neku uvjetovanost. To je bilo vidljivo iz paganske verzije zlatnog pravila koje, iako potvrđuje postojanje slobodne volje, također postavlja uvjet za njezino postojanje („dok ne naudiš nikome“). Naša djela, životi i sudbina općenito mogu biti uvjetovani raznim čimbenicima; neki od njih će biti eksterni (svijet oko nas, opći životni uvjeti u kojima se trenutno nalazimo ili okruženje u kojemu smo rođeni), a drugi će biti interni (možemo sami sebe uvjetovati). U tom smislu uvjet je nešto na što ne možemo utjecati. No, zato sve ono na što možemo utjecati podliježe našoj slobodnoj volji. Ipak ne smijemo sebi dopustiti da postanemo opijeni slobodnom voljom i da pritom prestanemo razmišljati o posljedicama svojih djela. Sjetite se da su slobodna volja i moralna odgovornost neminovno povezani.

Karman – kako siješ, tako ćeš žnjeti

Načelo karmana proizlazi iz indijske filozofije i primarno govori o moralnoj retribuciji. Jednostavno rečeno, svako djelo ima posljedicu (uzročno-posljedične veze), odnosno svaka akcija ima reakciju. U narodu bi se reklo „Kako siješ, tako ćeš žnjeti“. Ako se ova izreka gleda doslovno, lako je zaključiti da čovjeku neće uroditi rajčice ako ih ne posadi te godine. 

Slobodna volja pojedinca, a time i namjera, igraju ključne uloge u karmanu. Naime, čovjek ima više izbora u svakom trenutku u životu – napraviti nešto ili ne napraviti nešto. Namjera (konačni cilj, razmišljanje o pravcu kojim se treba ići) i slobodna volja (sami čin odabira pravca) odlučuju o daljnjem razvoju situacije/života. Primjerice, osoba x ima namjeru otići na posao taj dan i svojom slobodnom voljom odluči otići na posao. Ta osoba je odabrala jedan put (skrenula bi drugim putem kada bi, na primjer, odlučila ne otići na posao). Time što je odlučila otići na posao, otvorila su se brojna vrata i bezbroj posljedica odluke. Možda osoba x taj dan na poslu dobije povišicu, ali da nije otišla na posao, to se možda ne bi dogodilo.

Može se reći da se karmanske posljedice očituju u budućnosti (bila ona bliska ili daleka). Prema indijskoj filozofiji, one se mogu pojaviti i u nekom drugom životu jer koncept karmana izvorno uključuje i vjerovanje u reinkarnaciju (ponovno rađanje). Pagani su podvojeni po pitanju toga jer neki vjeruju da se posljedice djela moraju očitovati u životu u kojemu se uzrok dogodio, dok drugi smatraju da se one mogu prenositi iz života u život (što je u skladu s indijskom filozofijom).

Ipak, pagani se u jednom pogledu gotovo uvijek slažu s indijskom filozofijom – da svaki uzrok (radnja) mora imati proporcionalnu posljedicu (reakciju). Ta posljedica ne mora biti iste naravi, ali proporcionalno mora odgovarati uzroku. Na taj način se održava ravnoteža u univerzumu te se održava stanje kozmosa (reda).

Prije nego se to počelo osvještavati, velik broj pagana je vjerovao u Trostruko pravilo (eng. Threefold Law) koje izvorno potječe iz wicce. Po njemu su posljedice trostruko veće od uzroka. Primjerice, ako čovjek učini nešto dobro, to će mu se vratiti trostruko bolje. Isto tako, ako učini nešto loše, to će mu se vratiti trostruko gore. Doreen Valiente, Gardnerova učenica, visoka svećenica i prijateljica (koju neki smatraju majkom wicce) je tvrdila da je previše ljudi doslovno shvatilo tu Gardnerovu tezu i da su nakon toga nastale brojne zablude. Naprosto nema smisla da jedna vrsta karmana vrijedi za vještice/wiccane, a druga za sve ostale. To pravilo nema logike ni u svjetovnom pogledu jer, ako se vratimo na prije navedeni primjer, zašto bi čovjeku urodilo triput više rajčica nego što je zasadio?

Kako god bilo, karmanske posljedice su plod svjesnih radnji ili odabira. Ovdje je ključna riječ „svjesnih“ jer ono što radimo nesvjesno ne radimo s namjerom i ne uključujemo faktore slobodne volje i aktivnog odabira. A ustanovili smo da su namjera i slobodna volja ključni za postojanje karmana.

Ali zašto uopće osvijestiti utjecaje karmana? Karman je tu da nas posjeti da svako naše djelo (ili pak nedjelo) ima utjecaja na nas i na našu okolinu. Stoga bismo trebali paziti što (ne) radimo. Uz to je uvijek dobro imati na umu i zlatno pravilo koje u suštini govori o osnovnim ljudskim vrijednostima i onome što nas uče roditelji dok smo još maleni – voli druge (ili ih barem poštuj), radi ono što možeš za svoju okolinu, vodi brigu u svojim bližnjima, budi iskren, pomaži onima koji su slabiji i tako dalje. Kroz sve ovo u pojedincu se razvija osjećaj odgovornosti prema samome sebi, prema drugima, ali i prema okolini (Majci Zemlji). 

Mogli bismo sve ovo sažeti na sljedeći način: 
„Pagansku etiku možemo usporediti s drvetom koje ima nekoliko velikih grana. (…) Sve počinje u ljubavi. Ona je stablo iz kojeg raste prva grana: naše cijenjenje i divljenje kozmosu (redu, poretku, skladu, harmoniji) iz čega proizlazi ljepota i sklonost estetici. Druga je grana apsolutna sloboda koja nam govori da svatko treba činiti što ga je volja. Treća grana je relativna sloboda, tj. svjesno ograničavanje vlastite slobode tuđom slobodom. To je načelo nenasilja (ne naudi nikome). Četvrta je grana samilost, tj. osjećaj obveze da pomognemo nekome tko je u nevolji. Peta je grana izbjegavanje lažnih sentimenata i odustajanje od onih koji ne zaslužuju ni pomoć ni samilost. Time zapravo štitite sebe, što je vaša najsvetija dužnost. Tako je paganska etika posve zaokružena i cjelovita“ (Iolar, str. 223).

  1. FARRAR, JANET. FARRAR, STEWART. A Witches' Bible: The Complete Witches' Handbook. London: Robert Hale Ltd. 1984.
  2. IOLAR. Paganizam u teoriji i praksi: doktrina paganizma (knjiga 1). Zagreb: Despot Infinitus d.o.o. 2013.
  3. VALIENTE, DOREEN. Witchcraft for Tomorrow. London: Robert Hale Ltd. 1978.

Čarobnjaci, vještaci i vještice

(c) Lucas Graciano - Gandalf the Grey 

Pošto je ovaj post u originalu bio napisan na engleskom, trebam navesti njegovo prvotno ime pa će vam onda možda biti jasnije o čemu ću govoriti: "Wizards, Warlocks and Witches". Jezične razlike uvije postoje, pa stoga pojmovi u ovim dvama naslovima neće značiti isto u svakoj kulturi. Engleski pojam wizard prevodim kao "čarobnjak", warlock kao "vještac", a witch, naravno, kao "vještica". Zapravo su sporni jedino pojmovi čarobnjaka i vještaca jer stereotipi oko njih nisu toliko izraženi u hrvatskom jeziku koliko u engleskom. Stoga ćete mi morati oprostiti navođenje i engleske i hrvatske terminologije u ovom postu. No, dosta uvodnih riječi. Bacimo se na posao!

Kada čujete riječ "vještac" (wizard), što je prva stvar koja vam padne na pamet? Vjerojatno Harry Potter ili Gospodar prstenova, zar ne? Važno je imati na umu da je tu riječ o popularnoj kulturi koja nema činjeničnu osnovu. No nemojte me shvatiti krivo; pročitala sam sasvim dovoljno dijelova Harrya Pottera i gotovo sva djela od Tolkiena. Međutim, svjesna sam da romani ovog tipa (i njihove filmske adaptacije) nisu najbolji izvori "okultnih" i "vještičjih" informacija. Upravo sam zbog toga odlučila napisati ovaj post. Postoji previše nedoumica po pitanju pojmova "vještica" (witch), "vještac" (warlock) i "čarobnjak" (wizard). Nadam se da ćete do kraja posta znati razliku između njih, razumjeti što ovi pojmovi zapravo znače i zašto su njihovi odrazi u popularnoj kulturi krivi.

Možda se pitate što ovo radi na paganskom blogu. Odgovor je jednostavan. Vještičarstvo je usko povezano s paganizmom (iako svi pagani nužno ne prakticiraju vještičarstvo). Ne biste mi vjerovali kada bih vam rekla koliko me ljudi do sada pitalo kako se može postati vješticom/čarobnjakom, ili su tvrdili da su muški pagani/wiccani čarobnjaci/vještaci. Naprosto je previše zbrke. Stoga ću pokušati malo razjasniti stvari. :)

Vještice (eng. witches)

Albrecht Dürer - Witch Riding on a
Goat (cca. 1500/1501.g.)
Stereotipni prikaz vještice kao stare babe koja nanosi zlo je stara izmišljotina srednjeg vijeka i reinvencija 20. stoljeća. Ako pogledate unatrag, vještice, spiritisti, proroci i drugi slični njima su obično bili prikazivani (u likovnoj umjetnosti i literaturi) kao žene, makar je njihova doba rijetko, ako ikada, bila istaknuta. U staroj Grčkoj i antici uopće, proroci (odnosno proročice) i duhovni mediji su uglavnom bile lijepe mlade žene koje su trebale biti čedne (tj. djevice). Njihova nevinost je bila jedna od stvari koja je omogućavala bogovima da govore kroz njih. Čak i srednjovjekovna umjetnost prikazuje vještice kao mlade, lijepe žene.

I onda je došao lov na vještice. Z vrijeme "gorućih vremena" (vrijeme spaljivanja vještica; 15.-18.st.), razvio se prikaz vještice kao stare, zle babetine koja štuje sotonu (iako su neka likovna djela i poneki propagandni materijali i dalje ponekad prikazivali vještice kao mlade, ali nimalo manje zle). Upravo je ovo omogućilo razvoj stereotipa kojeg danas poznajemo. Samo se sjetite Shakesepareovog Macbetha i njegovih triju vještice ("Double, double, toil and trouble..."). Ovakvi groteskni prikazi vještica su se nastavili još neko vrijeme, ali su postajali sve manje i manje užasavajući kako su progoni vještica jenjavali. No, ovo ne znači da su vještice nestale iz literature i likovne umjetnosti. I dalje su bile prisutne u svojem babskom obliku kao što su i danas.

U 19. stoljeću, umjetnost je bila obogaćena romantizmom - likovni pokret koji je htio ublažiti izgled modernog, industrijskog svijeta. Zbog toga su se romantičari fokusirali na mitologiju i folklor (s natruhom srednjovjekovne ideologije). Estetika im je bila iznimno važna pa su stoga čak i vještice prikazivali kao zanosne mlade žene u svojoj umjetnosti.

Luis Ricardo Falero - The Witches'
Sabbath (1880.g.)
George Wilson - The Spring Witch (cca. 1880.g.)

Nakon ovoga više nije bilo pravila ili konvencija koji su se ticali prikaza vještica. Neki su se držali srednjovjekovnih prikaza, drugi su prihvatili romantičarsku viziju i, do 20./21. stoljeća, razvio se i prikaz "seksi vještice". Koji je onda prikaz vještica ispravan?

Odgovor glasi: niti jedan. Fizički izgled vještice nema veze sa značenjem ove riječi. Engleski pojam witch ima iste korijene kao i riječ wicca. Obje su došle od anglosaksonske riječi wicca (m.r.)/wicce (ž.r.) što znači "mudar/mudra". Također se mogu povezati sa staroengleskim riječima wit/witt (razumijevanje, intelekt, smisao, znanje, svjesnost, svijest) i wittan (znati). Riječi wicca i wicce su kasnije bile ukomponirane u staroengleski i počele su označavati magičare i čarobnjake (s tim da se wicce odnosi na žensku magičarku/čarobnicu). Nakon toga su se ideje zlobe i štovanja sotone uvukle u značenje ovih riječi. Stoga je riječ wiccian značila "prakticirati vještičarstvo" i može se usporediti sa starim njemačkim pojmovima wikken/wicken koji znači "koristiti vještičarstvo".

Hrvatska riječ vještica dolazi od pridjeva "vješt" (koji ima prakse, umije, poznaje, razumije se u što) i direktno je povezana s pravom ulogom vještica koje su originalno bile samo mudre žene/muškarci koji su obično imali posebna znanja o bilju i načinima korištenja istih (za detalje pogledajte post "Samotnjaci vs. koveni").

Shvaćate osnovnu bit pa vas neću više gnjaviti s etimologijom. :) Glavna poanta svega ovoga jest da je poimanje vještica koje imamo danas samo društveni konstrukt i da nema paralela sa stvarnim svijetom. Izričita povezanost među riječima "vještica" i "magija" i implikacija da su vještice žene (i to zle) su nastale tek u srednjem vijeku. Mislim da su se naši svjetonazori bitno promijenili od tada te da možemo zanemariti ovakve staromodne tvrdnje.

Još jedna pogrešna interpretacija jest da su "vještaci" (eng. warlocks) muške ekvivalente vještica. Hajdemo onda i to razjasniti.

Vještaci (eng. warlocks)

Hrvatska riječ "vještac" ima iste korijene kao i riječ "vještica" (u pridjevu "vješt"). To nije potrebno detaljno objašnjenje, ali je i te kako važno istaknuti definiciju ovog izraza u hrvatskim rječnicima gdje stoji da je vještac "star i zao čovjek". No, hrvatski jezik također ne pravi razliku između engleskih pojmova warlock (čita se /vorlok/) i wizard jer je za oba izraza prikladan prijevod riječ "čarobnjak". Za definiciju čarobnjaka u rječnicima stoji da je to osoba koja "ima moć da izvodi radnje koje nisu moguće po zakonima prirode". Ipak, s obzirom na povijest engleskih izraza o kojoj ću sad reći nešto više, smatram da je "vještac" prikladniji prijevod za riječ warlock, a "čarobnjak" za riječ wizard. Dakle, sve što slijedi se odnosi na engleski izraz warlock koji je sporan u engleskom jeziku.

Pojam koji se danas koristi (koji završava na -ck) dolazi iz škotskog jezika i znači upravo ono što mislite da znači - muška ekvivalenta vještice. No ovo nije pravo značenje riječi warlock. Njezino pravo značenje se može naći još u staroengleskoj riječi waerloga koja znači "izdajica, lažljivac, neprijatelj, vrag". Radi se zapravo o složenici koju tvore dvije manje riječi: waer (vjera/povjerenje, vjernost, sporazum, savez) i leogan (lagati). Ukratko, originalno značenje ove riječi jest "osoba koja krši zakletve" (eng. oath breaker) Kakve ovo ima veze s vješticama? Pa, moguće čak i u 11. stoljeću, engleski pojam se često odnosio na vraga (ili na osobu koja se ponaša kao vrag). U 14. stoljeću, ova je poveznica bila iskrivljena i time se stvorilo novo značenje - osoba koja ima savez s vragom. Sama imenica warlock skupa s njezinom popularnom definicijom (muška vještica tj. vještac na hrvatskom) nije bila prihvaćena sve to 1560-ih. A prisjetite se da je ovo ujedno i početno razdoblje progona vještica. Pošto su vještice tada (krivo) bile povezane s vragom, a isto se mislilo i za vještace (warlocks), stvorena je "logična" poveznica pa se "vještace" (warlocks) poistovjetilo s vješticama. Još jedna zanimljiva činjenica jest da je ovaj novi pojam bio toliko dobro prihvaćen da se čak u doba inkvizicije kao warlocka (uvjetno rečeno vještaca) imenovalo one vještice koje bi pod mučenjem dale inkvizitorima imena drugih vještica.

Očito je da moderne vještice, Wiccani i Pagani ne koriste engleski pojam warlock, pa tako ni pojam "vještac". U principu imenica "vještica" ne poznaje drugog roda i obuhvaća osobe muškog i ženskog spola.

(c) Andrey Shishkin - Forest King

Čarobnjaci (eng. wizards)

Naspram vještacima i asocijacijama koje prate englesku ekvivalentu ove riječi, čarobnjaci (eng. wizards) bi trebali imati puno ljepše asocijacije. Engleska riječ wizard dolazi od stare engleske riječi wys/wis što znači "mudar" (eng. wise) pa stoga označava mudrog čovjeka. Sama riječ wizard se počela upotrebljavati u 15. stoljeću, a tada je doslovno značila "mudar muškarac". S vremenom se njezino značenje proširilo pa se tako wizard odnosilo i na alkemičare,  vješte i mudre seoske ljude, čarobnjake/vračeve, vještice itd. Tako se razvilo mišljenje da su čarobnjaci naprosto muški magičari (a ponekad čak i muške vještice). U 16. stoljeću, smatralo se da čarobnjaci također prakticiraju proricanje i magiju (tj. da prizivaju zle duhove). Pretpostavljam da su se ove negativne konotacije odjednom pojavile upravo zbog progona vještice koji još traje u ovo vrijeme. Zapravo, tada se smatralo da je sve što je iole povezano s vješticama (koje se smatralo prvotnim problemom) zlo i povezano s vragom. Sa Zakonima o vještičarstvu, proricanje, magija, bajanje, izrada amuleta pa čak i traženje izgubljenih/ukradenih predmeta je postalo ilegalno jer se smatralo šarlatanstvom. Da pojasnim, posljednji od ovih zakona je bio zasnovan na teoriji da vještice ne postoje i da osoba koja se naziva vješticom je ništa drugo nego lažljivac i prevarant. Uz ovo, Crkva je smatrala da su proricanje i magija djelo sotone. I tako su svi "čarobnjaci" koji su bili optuženi za prakticiranje zle magije bili osuđeni jednako kao i vještice. No kroz cijelo 16. i 17. stoljeće, razlikovali sve dvije vrste čarobnjaka - seoski čarobnjak/magičar (koji je radio većinu poviše navedenih stvari) i visokog maga kojeg je više zanimala alkemija, neoplatonska filozofija, proučavanje grimorija i bilo koji drugi oblik intelektualnog rada. Upravo je iz ovog posljednjeg tipa proizašla moderna vizija čarobnjaka kao starog, sijedog, bradatog, naboranog čovjeka u dugim haljama. 

Većina negativnih konotacija ove riječi se zagubila negdje u povijesti, ali su se povezanost s magijom i fizički opis zadržali. Ipak, ovi ostaci se zapravo mogu povezati s originalnom etimologijom riječi wizard jer se mudrost naposljetku i povezuje sa starošću.


Nadam se da sada razumijete kako i zašto su nastali stereotipi koje danas imamo o vješticama, vještacima i čarobnjacima. Kao što sam rekla na početku posta, popularna kultura je zabavna, ali se njezinim interpretacijama ne bi uvijek smjelo slijepo vjerovati. Ponekad je potrebno pogledati unatrag stoljećima da bi se saznalo što neke stvari zapravo znače.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat


Wizards, Warlocks and Witches

(c) Lucas Graciano - Gandalf the Grey 

When I say "wizard", what's the first thing that you think of? Probably Harry Potter and Lord of the Rings, right? It's important to keep in mind that this is pop culture and it isn't really based on many facts. Don't get me wrong, I have read my fair share of Harry Potter books and have read almost everything by Tolkien. Nevertheless, I am aware that fantasy novels (and their big screen adaptations) aren't the best place to get "occult" and "witchy" knowledge. And that's why I decided to write this post. There is too much confusion about the terms "witch", "warlock" and "wizard". Hopefully, by the end of this post, you will know the difference, understand what these words really mean and why their depictions in pop culture are so wrong.

You might be asking yourself what this is doing on a Pagan blog. The answer is quite simple. Witchcraft is closely linked to Paganism (although not all Pagans practice witchcraft). You wouldn't believe how many people have asked me how they can become a witch/wizard or have claimed that male Pagans/Wiccans are wizards/warlocks. There's just too much confusion. So I'll try to clear things up a bit. :)


Albrecht Dürer - Witch Riding on a
Goat (cca. 1500/1501)
The stereotype of a witch as an old hag who does evil is an invention of the medieval times and a reinvention of the 20th century. If you look back in time, witches, mediums, spiritualists, oracles etc. were usually depicted (in both visual art and literature) as women, but their age was rarely, if ever specified. In ancient Greece and antiquity in general, oracles and mediums were usually young beautiful women who had to be chaste (i.e. virgins). Their purity was one of the things that enabled the gods to speak through them. Even medieval art depicts witches as pretty, young women. 

And then came the witch craze. During the "burning times" (15th-18th century), the image of the witch as an old, evil, Satan-worshiping hag developed (though some artwork and propaganda material still depicted witches as young, but no less evil) slowly giving rise to the stereotype that we have today. Just remember Shakespeare's Macbeth and his three witches ("Double, double, toil and trouble..."). These grotesque depictions of witches continued for quite some time, but became less horrific as the witch hunts died down. Though this doesn't mean that witches disappeared from literature or art. They were still present in their hag form as they are today.

In the 19th century, art was enriched by Romanticism - an artistic movement that wanted to soften the edges of the modern, industrial world. This is why all Romanticists focused on mythology and folklore (with a hint of medieval ideology). Aesthetics were of great importance to these artists so witches are always captivating in their artwork. 

Luis Ricardo Falero - The Witches'
Sabbath (1880)
George Wilson - The Spring Witch (cca. 1880)

After this, there were no more rules or conventions as to how a witch should be depicted. Some stuck to the medieval depictions, other adopted the romanticist versions and by the 20th and 21st century, the "sexy witch" also developed. So which image of the witch is correct?

The answer is - not a single one. The physical appearance of a witch has nothing to do with the meaning of the word. The term "witch" has the same roots as the word "Wicca". Both words came from the Anglo-Saxon words wicca (m.)/wicce (f.) which mean "wise one". They can also be traced back to the Old English words wit/witt (understanding, intellect, sense; knowledge, consciousness, conscience) and wittan (to know). The words wicca and wicce were later incorporated into Old English and started to refer to magicians and sorcerers (wicce referring to a female magician/sorcerer). Later on, ideas of malevolence and Satan-worship were included in the meaning of these words. The word wiccian meant "to practice witchcraft" and can be compared to the Low German terms wikken/wicken meaning "to use witchcraft". You get the picture. :) I won't bore you with etymology anymore. But the main point here is that witches as we see them nowadays are a social construct and do not have parallels in real life. Witches were originally just wise women/men who usually had special knowledge of herbs and their uses (for more details, have a look at the post "Solitaries vs. Covens"). The explicit connection between the words "witch" and "magic" and the implication of a witch being a woman (and an evil one at that) came to exist in the Middle Ages. I think our worldview has changed quite a bit since then and that we can disregard such old-fashioned assertions.

Another misinterpretation is that warlocks are male equivalents of witches. So let's sort that out too. 


The exact term we use today (ending in -ck) comes from Scottish, actually and means precisely what you think it means - the male equivalent of a witch. But this is not the true meaning of the word warlock. The meaning of this word can be traced back to the Old English waerloga meaning traitor, liar, enemy, devil. This is actually a compound word made up of two smaller words: waer (faith, fidelity, agreement, covenant) and leogan (to lie). Basically, the original meaning of the word is oath-breaker. So how does this have any connection to witches? Well, possibly as early as the 11th century, the term oath-breaker was commonly related to the devil (or a person behaving like a devil). In the 14th century, this connection was twisted and a new meaning was formed - one in league with the devil. The exact noun "warlock" along with its popular definition (male witch) wasn't accepted until the 1560s which, if you recall, was the beginning of the witch craze. Since witches were (falsely) connected to the devil back then and so was the term warlock, a "logical" connection was made and "warlock" was equated with "witch". Another interesting fact is that this new term was adopted so well that, during the witch hunts, a person that gave the inquisition the names of other witches under torture was labeled a warlock (i.e. traitor).

Obviously enough, modern witches, Wiccans and Pagans do not use the term "warlock".

(c) Andrey Shishkin - Forest King


As opposed to warlocks, wizards should call to mind much more pleasant images. The word "wizard" comes from the Late Middle English word wys/wis meaning "wise" and therefore refers to a wise man. The actual word "wizard" came into use in the 15th century and literally meant "wise man". Over time, its meaning got broader and soon enough, "wizard" also referred to alchemists, cunningmen, sorcerers, witches and so on. This is how wizards began to be thought of as male magicians or sorcerers (and sometimes even male witches). In the 16th century, wizards were also presumed to practice fortunetelling and magic (e.g. conjure up evil spirits). I'm guessing that these negative connotations suddenly appeared because of the witch craze (the 16th century is the beginning of the persecutions, after all) so anything even remotely connected to witches, who were thought of as the "initial problem", had to be evil and connected to the devil. With the Witchcraft Acts, fortunetelling, magic, spellwork, making charms and even finding lost/stolen objects became illegal because it was though of as charlatanism. To elaborate, the last of these laws was based on the theory that witches didn't exist and that anyone claiming to be one was a liar and a charlatan. In addition to this, the Church thought that divination and sorcery were works of the devil. And so all "wizards" accused of practicing harmful magic and were trialed as witches. But all through the 16th and 17th century, two types of wizards were discerned - the village wizard/magician (who did most of the above) and the high magician who was more interested in alchemy, Neoplatonic philosophy, reading grimoires and basically intellectual work. It is precisely from this figure that the modern image of the wizard (old, grey-haired, bearded, wrinkled, robed) comes from.

Most of the negative connotations of this word got lost in history, but the connection to magic and the physical description managed to survive. Still, these remnants can actually be connected to the original etymology of the word "wizard" because wisdom is generally associated with old age.


Hopefully you now understand how and why the stereotypes of witches, warlocks and wizards we have today came to exist. Like I said at the beginning of this post, pop culture is fun, but its renditions shouldn't always be blindly trusted. It's sometimes necessary to look back in time to find out what some things really mean.

Until next time. Yours,
Witch's Cat


Vizualizacija i mašta - magijska oruđa

(c) Antonio Mora
"Što je vizualizacija?" pitate se. Pa, kada nešto vizualiziramo, stvorimo mentalnu sliku toga. U paganizmu i mnogim drugim duhovnim pravcima i religijama, vizualizacije se koriste za motivaciju, dostizanje ciljeva, iscjeljivanje, stvaranje potpore i još mnogo toga. U svojoj knjizi The Encyclopedia of Magic and Alchemy, Rosemary Guiley lijepo objašnjava vizualizaciju: "In visualization, a mental picture of the desired result is held firmly and vividly in the mind, as if it were already real. Visualization is most effective when practiced in an altered state of consciousness, such as in meditation or in ritual, when the psychic forces of the mind flow more easily. In an altered state, the conscious mind connects with the Higher Self and aligns itself to the flow of cosmic forces in the universe". Slobodno prevedeno: U vizualizaciji, mentalna slika željenog rezultata se čvrsto i jasno drži u umu, kao da je već stvarna. Vizualizacije je najefikasnija kada ju se prakticira u izmijenjenom stanju svijesti poput meditacije, ili u ritualu, kada psihičke sile uma lakše protječu. U takvom izmijenjenom stanju, svjesni um se spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu. Ovo vam možda sada zvuči zbunjujuće, ali obećavam da će vam biti kristalno jasno do kraja ovoga posta!

Moguće je da sam spomenula vizualizaciju čak i previše puta na ovom blogu, ali vam jamčim da postoji dobar razlog za to! Govorila sam o njoj u postovima poput "Sjedinjavanje s prirodom", "Podizanje grupne energije""Minimalistički rituali""Zaštita u magici i moć pozitivnog razmišljanja" i mnogim drugima. U većini slučajeva sam spomenula vizualizaciju u sklopu neke meditacije, ili magijskog čina (magija=usmjeravanje energije prema nekom cilju s određenim namjerama). Ovo je zbog toga što je vizualizacija integralni dio i meditacije i magije.

Dozvolite mi da napravim digresiju. Voljela bih usput reći da vjerujem da je vizualizacija također sastavni dio rituala. Evo zašto: nedavno sam došla do zaključka da postoji namjerna i nenamjerna/intuitivna magija. Kada osoba radi magiju (tj. radi određeni magijski čin, ili magijski ritual), onda je ta magija namjerna jer je pojedinac u tom slučaju svjesno odlučio raditi magiju (odaslati energiju prema nekom cilju s točno određenim namjerama). No u nekim slučajevima, kao u devocijskim ritualima, praktičar može izvesti magiju intuitivno. Na primjer, devocijski ritual ne mora uključivati eksplicitni magijski čin. Ipak, usprkos ovome, praktičar će vizualizirati određene stvari (npr. čišćenje ritualnog prostora, otvaranje kruga itd.) i slati određenu energiju (npr. pozitivnu energiju za blagoslivljanje oltara, sudionika, ili naprosto za čišćenje ritualnog prostora). U suštini je čak i ovo magija, makar bila "intuitivna magija". Kaže ovo jer čak i u ovim procesima praktičar šalje određenu energiju ka određenom cilju s određenim namjerama. Jedina razlika je u tome što se veliki dio ovog procesa izvodi intuitivno, ili barem bez namjere izvođenja strogo magijskog rada. Možemo zaključiti da je magija nerazdvojiva od svih rituala i da vizualizacija stoga također tvori veliki dio rituala.

Kada smo ustanovili da vizualizacija igra važnu ulogu u meditaciji, magiji i ritualima, vrijeme je da pojasnimo zašto je vizualizacija toliko korisna i rasprostranjena.

Trokut kauzalnosti

Trokut kauzalnosti je originalno kabalistički koncept, ali ga se bez obzira na ovo može razumjeti i ako nemate apsolutno nikakvog predznanja o ovoj školi misli. No, potrebno je napomenuti da, iz perspektive kabalističke magije, sve što se radi se radi na astralnoj razini. Ako uzmemo da je ono što vidimo oko sebe obična i vidljiva stvarnost, onda bi astralna ravan obuhvaćala sve ono što je nevidljivo, neuobičajeno, mentalno, duhovno i tako dalje. Kada osoba izvodi magiju, ona šalje energiju, vizije i namjere. Iako nijedna od njih fizički ne postoji, one astralno/mentalno postoje. Ukratko, slike koje osoba vizualizira, energiju koju osoba šalje i namjere koje idu s njom se manifestiraju na mentalnoj/duhovnoj/astralnoj razini. Ne bih htjela stvari više komplicirati pa ću za sada još samo reći da se ove manifestacije dalje mogu koristiti za uzrokovanje fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih promjena.

E sada, trokut kauzalnosti određuje tri glavna faktora koji su potrebni za prije spomenutu manifestaciju:
  1. Želja (eng. desire)
  2. Vizualizacija
  3. Mašta
Postoje dva dodatna faktora koji su potrebni da transformiraju ove mentalne manifestacije u fizičke:
  • volja (eng. will)
  • organizacija
Ako vam svijet magije nije blizak, onda uzmimo praktičan primjer. Recimo da želite nešto naslikati. Prvo biste trebali željeti to naslikati. Čak i ako je ova želja umjetna (npr. neki profesor vam da zadatak da nešto naslikate za ocjenu), onda postoji. Vi ćete i dalje željeti to naslikati pa makar to bilo samo kako biste dobili prolaznu ocjenu iz likovne kulture. Moje shvaćanje ovoga jeste da je želja u ovom slučaju isto što i motivacija. Sljedeći korak je nešto manje apstraktan i više mentalan. Vizualizacija zapravo podrazumijeva smišljanje ideja, "vizualiziranje" dovršene slike, testiranje vlastitih teorija u vašem umu prije nego što ih prenesete na papir. Kako je to Rosemary Guiley rekla, vizualizacija znači držanje jasne slike željenog ishoda u umu (u ovom slučaju bi željeni rezultat bila gotova slika). Mašta zapravo radi ruku pod ruku s vizualizacijom jer možemo nešto pokušavati vizualizirati u beskonačnost, ali bez mašte će svi ti pokušaju biti bezuspješni. Potrebna nam je mašta kako bismo počeli smišljati ideje.

Volja i organizacija su tu za fizičke, praktične svrhe. Da nemamo volje i organizacije, sve naše ideje bi ostale ideje. Tako u prijašnjem primjeru, volja je ta koja nas natjera da uzmemo kist i počnemo slikati. Organizacija pomaže na način da kategorizira naše ideje, ciljeve i radnje i stvori od njih logički slijed. Bez organizacije bismo uzeli kist i počeli slikati po zraku jer smo zaboravili pripremiti platno/papir. I tako bismo ostali bez fizičkog ostvarenja svojih ideja. 

Nešto modernija verzija ovog trokuta, koja je ujedno i pojednostavljena također uključuju proces fizičke manifestacije ideja. Ona izgleda ovako:
  1. Misli (eng. thought)
  2. Mašta
  3. Volja
Očito je da mašta i volja postoje u obje verzije trokuta. No, gdje su nestale želja, vizualizacija i organizacija? Moje shvaćanje ovog modernog trokuta jest da volja ujedno uključuje i želju (obično ako imamo volju nešto raditi, to ujedno i želimo raditi i obratno). Vjerujem da bi misli također mogle uključiti i organizaciju jer svaki oblik organizacije počinje u mislima. Naime, prvo pomislim da trebamo pripremiti platno, kistove i boje pa ih tek nakon toga, zahvaljujući snazi volje i pripremimo. Što se tiče vizualizacije, vjerujem da su vizualizacija i mašta nerazdvojive te da se međusobno uvjetuju na neki način. Pošto je fokus ovog posta na vizualizaciji i mašti, bilo bi dobro da se sada više posvetimo njima.

Vizualizacija + mašta

Kao što smo već ustanovili, mašta i vizualizacija su usko povezane, a  možda čak i nerazdvojive. Naša mašta omogućava vizualizaciju i može je se smatrati sjemenkom iz koje stvarni fizički rezultati izrastaju. Gada govorimo o moći mašte, onda govorimo o doživljavanju nečega što do sada nismo iskusili u stvarnom životu (barem ne još). U našoj mašti možemo zamišljati drukčije svjetove, drukčije ishode i raznorazne predivne stvari. Naravno, možemo zamisliti nešto što nam se i u prošlosti dogodilo, ali ćemo se u ovom postu zadržati na utjecaje koje mašta može imati na budućnost.

Jedna stvar na koju većina ljudi često zaboravlja jest da mašta nije isključivo povezana s osjetilom vida, već da može uključiti i sva ostala osjetila. Ljudi su uglavnom vizualna bića i navikli su na to da je nešto stvarno ako to mogu vidjeti. Stoga čak u našoj mašti pokušavamo "stvoriti" nešto (učiniti barem djelomično stvarnim) tako da to vizualiziramo. Bez obzira na sve ovo, neki ljudi nisu vizualni tipovi i više pažnje pridaju drogom/drugim osjetilu/ima. Na primjer, auditivni tipovi će zamišljati ptice tako da zamišljaju zvuk njihovog cvrkuta. Olfaktorni tipovi će se prisjećati šetnje kroz šumu tako da se sjete mirisa vlažne zemlje i tako dalje.

Naravno, koristimo naša osjetila primarno da bismo percipirali stvarnost. Ali nismo svjesni da ono što percipiramo je samo dio onoga što se može percipirati. Naša osjetila nisu toliko pojačana i ponekad ne možemo posvetiti toliko pažnje svim osjetilima. Zbog toga ćemo obično primiti dio informacija koje se tiču izgleda stvarnosti. Velik broj ljudi će u potpunosti ignorirati osjetila njuha, dodira i okusa, a fokusirati će se više na vid i sluh. Time što ne mirišu. ne dodiruju i obraćaju pažnju na okus, oni ne dobivaju potpunu sliku stvarnosti. U svojoj knjizi Visual Magick, Jan Fries je napisao predivni paragraf koji čovjeka zaista natjera da razmisli o ovome (usput, od srca vam preporučam da pročitate ovu knjigu jer može viti vrlo korisna po pitanju jačanja mašte i sposobnosti vizualiziranja):
"This world-view very easily becomes habit and is rarely questioned as it seems utterly real and convincing. Before long we may forget that what we experience is not all that can be experienced, that we live in a selection, not in the fullness of all possible realities. When we remember that we select our reality we may remember to select a reality worth living in." (str. 55)
Slobodno prevedeno: Ovaj svjetonazor vrlo lako postane navika i rijetko se propituje pošto se doima u potpunosti stvarnim i uvjerljivim. Ubrzo možemo zaboraviti da ono što doživljavamo nije sve što se može doživjeti, da živimo u selekciji, a ne u punoći svih mogućih stvarnosti. Kada zapamtimo da mi biramo našu stvarnost, možemo se prisjetiti odabrati stvarnost koja je vrijedna našeg života.

Sjećam se jednog puta kada sam bila na plaži prošlog ljeta. Vidjela sam dječaka koji je imao otprilike 4 godine kako se igra nekim štapom. Očito je izuzetno uživao u igri jer je imao golemi osmjeh na licu. Roditelji su mu prišli s nekim gumenim brodićem na napuhivanje, podigli ga, stavili u brodić i dali mu maleno veslo. No, dječak se toliko vezao uz svoj štap da je bacio veslo i počeo veslati štapom. Roditelje je ovo očito frustriralo pa su bacili štap i vratili dječaku veslo. Dječak se priklonio želji roditelja, ali čim su se ponovno približili mjestu gdje se štap bio bačen, dječak je izašao iz brodića, uzeo štap i nastavio se igrati njime. Što nam onda ova priča govori? Pa, da djeca imaju GOLEMU maštu. Onaj štap je dječaku bio toliko više zanimljiv od vesla jer nije bio određen svojim oblikom. Stoga je njegova mašta od njega učinila što je god htjela; štap je mogao postati mač, veslo, laser, koplje, mikrofon...i popis nema kraja. Ovo je moć mašte. Upravo se na ovo Fries odnosi u poviše navedenom odlomku. Odrasli percipiraju stvarnost iz navike pa je za njih štap samo štap i ništa više od toga. Djeca drukčije doživljavaju stvarnost, slobodnije zapravo, i koriste svoju maštu kako bi stvorili drukčije stvarnosti, iako to čine naprosto iz zabave.

Samo zamislite što bismo mi mogli sve raditi da imamo moć vizualizirati na način na koji djeca to čine! :)

Vizualizacija u magiji i meditaciji

Logično je da smo svi rođeni sa sposobnošću da maštamo i vizualiziramo ako su čak i djeca sposobna za to. No ove sposobnost s vremenom iščeznu ako ih ne razvijamo. A razvijati ih se lako može s praksom, naravno. Kao i s bilo kojom vještinom, najbolje je početi s jednostavnim stvarima i napredovati ka kompliciranijima. Ali zašto je uopće bitno razvijati vještinu vizualizacije i sposobnost maštanja? Ako čitate ovaj post, to znači da ste zainteresirani za magiju, rituale i meditaciju. Stoga je bolje pitati se kako se vizualizacija i maštanje mogu iskoristiti u tim kontekstima. Odgovori su mnogobrojni. U osnovi je potrebno koristiti maštu i vizualizaciju u svakom magijskom radu jer, kao što smo rekli, magija je čin slanja misli i energije ka određenom cilju s dobro određenim namjerama. Ove misli i sama energija su određene time što vizualizirate. Na primjer, ako izvodit magiju s ciljem liječenja nekoga, onda ćete uvijek vizualizirati osobu koju trebate izliječiti kako zdravog i aktivnog pojedinca, punog vitalne energije, rumenog u obrazima i tako dalje. Pošto je magija integralni dio rituala, onda se isto i ovdje može primijeniti. Ako želite nešto pročistiti tijekom rituala, onda ćete to prvo vizualizirati (većina ljudi vizualizira bijelu/svijetlo plavu svjetlost kako prolazi kroz prostor/predmet kojeg pročišćavaju). A što se tiče meditacije i transa, onda vrsta vizualizacije koju radite ovisi ponajviše na sam cilj meditacije.

U svakom slučaju, vizualizacija nam omogućava da prodremo duboko u sebe, nađemo energiju koja nam je potrebna da nešto napravimo i ostvarimo. Mislim da je ovo jako dobro vrijeme da pojasnim Guileyevu misao da se "u takvom izmijenjenom stanju, svjesni um spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu". Zanimljiv je da kada posegnemo tako duboko u sebe na ovaj način, kontaktiramo ono što je Jung nazvao Jastvo (sjedinjenost svjesnog i nesvjesnog dijela našeg uma tj. psiha u cijelosti). Kako ja vidim stvari, kada se sjedimo s Jastvom i potom idemo raditi magiju (šaljemo energiju, misli i namjere u univerzum), onda to radimo u obliku Jastva. Negdje u ovom univerzumu se spojimo s nekom višom svijesti, odnosno višim Jastvom kako ga Guiley naziva. Univerzum je ispunjen mislima, namjerama i energijama mnoštva ljudi i naše misli nekako moraju proći kroz sve to kako bi došle do svoga cilja. Nema smisla naguravati se pa se naše misli stoga samo usklade, odnosno svrstaju među sve te misli te pomalo, ali sigurno dođu do svoga cilja. Naravno da se ništa ne može ostvariti u roku od odmah. Fizičkom ostvarenju ideja je potrebno vremena i strpljenja.

Jan Fries je ukomponirao nekoliko predivnih vježbi u svoju knjigu koje vam mogu jako koristiti za aktiviranje mašte i uključivanje svih osjetila u taj proces. Kada naučimo aktivirati svoju maštu, a time i našu sposobnost jasnog vizualiziranja stvari, izvođenje magije, rituala i meditacija postane mnogo lakše i mnogo djelotvornije. Možete pune vježbe pronaći u njegovoj knjizi, a ovdje vam donosim pojednostavljene verzije.

Vježba 1

  • Pitajte se čega ste svjesni u ovom trenutku.
  • Na glas recite što trenutno percipirate svim svojim osjetilima. Počnite s jednim osjetilom (bilo kojim koje vam se dopada/koje preferirate).
  • Dopustite osjetilu koje opisujete da vas u potpunosti prožme.
  • Pomalo nastavite isti proces sa svim ostalim osjetilima redoslijedom koji vama odgovara.
Ova vježba omogućava dvije stvari: (1) sposobnost "ulaženja" duboko u svako osjetilo (na ovaj način se povežete sa svakim osjetilom i razvijate ga - ako ga nastavite razvijati onda će vam to ojačati svakodnevna iskustva kao i meditacije, rituale i magijska iskustva); (2) sposobnost micanja pažnje s unutarnjeg (problema, briga, želja) na ono vanjsko (ovo također može povećati kvalitetu vaših svakodnevnih iskustava jer ćete postati svjesniji onoga što se događa oko vas).

Vježba 2

Ovdje ćete zapravo ponoviti vježbu 1, ali ćete je malo izmijeniti. Vježbati ćete promjenu tona, tempa i glasnoće vašeg glasa dok govorite o onome što vam osjetila šalju.
  • Pokušajte govoriti prijateljskim tonom glasa (tj. promijenite modulaciju svoga glasa). Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
  • Pokušajte govoriti brzo, glasno kao da ste vrlo uzbuđeni zbog nečega. Opustite se i postati ćete još više uzbuđeni. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
  • Isprobajte "ceremonijalni glas". Ovaj glas je vrlo svečan i vibrira riječi. Kao što je Fries to opisao, pokušajte zvučati važno, kao da će svaka od vaših riječi imati potresni utjecaj. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
  • Govorite polagano i mirno i postepeno dodatno usporite. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
  • Pokušajte se prebaciti s vašeg fizičkog glasa na unutarnji glas. Kako on zvuči i kako on utječe na vaše iskustvo?
  • Ako niste zadovoljni kako vaš unutarnji glas zvuči, onda ga pokušajte promijeniti. Pokušajte "govoriti" njime na više prijateljski, mirni način ako je potrebno. Samo eksperimentirajte. Ovo je potrebno jer će vam vaš unutarnji glas jednako trebati kao (ako ne i više nego) vaš fizički glas u ritualima.
Do sada ćete vjerojatno znati da mijenjanje tempa, glasnoće, dinamike i modulacije vašeg glasa mijenja vaše raspoloženje  i da uvelike utječe na vaše iskustvo. Budite svjesni ovoga i naučite to koristiti u svojim ritualima jer i sve ovo može utjecati na vaše vizualizacije.

Vježba 3

  • Nađite stablo.
  • Hodajte oko njega, gledajte ga, slušajte zvukove koje proizvodi, osjećajte to stablo, fokusirajte se na ono što možete okusiti i mirišite stablo.
  • Govorite na glas dok sve ovo radite i izrazite svoje osjetilne doživljaje riječima.
Ova vježba će vam također pomoći da se bolje povežete sa svim svojim osjetilima. Može vam ujedno i dati na znanje koja su vam osjetila manje, a koja više razvijena. Radite na ovome. :) I dozvolite sebi da slobodno govorite. Iako ovo posljednje nije direktno povezano s temom vizualizacije i mašte, mnogo će vam koristiti u ritualima.


Kako bi onda sve ovo moglo pomoći vama? Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, htjela bih još jednom citirati Jana Friesa:
"There are people who find it difficult to become conscious of their inner senses. When they close their eyes they see darkness, and as they continue to use their physical eyes, darkness is all there is. Inner vision is not seen but imagined." (str. 59)
Slobodno prevedeno: Postoje ljudi kojima je teško postati svjesni svojih unutarnjih osjetila. Kada zatvore oči vide samo mrak i kako nastavljaju koristiti svoje fizičke oči, mrak je jedino što postoji, Unutarnje vizije se ne vide već zamišljaju.

Čula sam možda i previše priča koje ljudi započinju mišlju poput "Naprosto nisam mogao/mogla vizualizirati ništa. Ništa sam vidio/la". Ovo je zbog toga što ljudi previše pozornosti obraćaju na fizička osjetila, a nedovoljno na unutarnja. Moguće je da vam ovo sada zvuči ironično nakon svih vježbi koje se fokusiraju na fizička osjetila, ali evo u čemu je kvaka. Jednom kada naučimo u potpunosti fizički osjećati, pojačati ćemo sva svoja iskustva. Ovih iskustava ćemo se kasnije lakše prisjećati u mislima (tj. lakše ćemo iz zamišljati/maštati) pa će nam stoga ujedno i pomagati u vizualizaciji. Zapamtite, vizualizacija ne uključuje samo osjetilo vida već i sva druga osjetila. Uz ovo, učeći se fokusirati na sve vanjsko pomoću naših osjetila, imat ćemo više kontrole nad njima. Time ćemo ih moći ignorirati po potrebi (npr. kada se želimo fokusirati isključivo na unutarnja osjetila). Nadam se da je ovo barem malo raščistilo stvari. :)

Nakon svog ovog blebetanja, bilo bi lijepo sažeti stvari. Ukratko, vizualizacija i mašta su temeljne komponente magije, rituala, meditacije i transa. Omogućuju nam da zamislimo cilj naših radnji i pomažu nam doseći dublje stanje svijesti, ili se pak otvoriti svijetu oko nas ako je potrebno. Vježbe spomenute u ovom postu vam mogu pomoći poboljšati vaš ritualni i magijski rad, ali ujedno i opću kvalitetu vaših života jer, razvijajući vaša osjetila ćete biti sve otvoreniji novim iskustvima. A ona će postati još intenzivnija nakon što ste u potpunosti ovladali vašim osjetilima.

Onda sretno sa svime! :D Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat


Visualization and Imagination - Tools of Magic

(c) Antonio Mora
"What is visualization?" you ask. Well, when we visualize something, we form a mental image of it. In Paganism and many other spiritual paths and religions, visualizations are used for motivation, reaching goals, healing, reinforcement and many other things. In her book The Encyclopedia of Magic and Alchemy, Rosemary Guiley explains visualization nicely: "In visualization, a mental picture of the desired result is held firmly and vividly in the mind, as if it were already real. Visualization is most effective when practiced in an altered state of consciousness, such as in meditation or in ritual, when the psychic forces of the mind flow more easily. In an altered state, the conscious mind connects with the Higher Self and aligns itself to the flow of cosmic forces in the universe". This may sound confusing to you now, but I promise that it will be crystal clear by the end of this post!

Visualization has been mentioned on this blog possibly too many times, but I assure you that there is a reason for this! I have talked about it in posts such as "Communing with Nature", "Raising Group Energy", "Minimalistic Rituals", "Protection in Magic and the Power of Positive Thinking" and many many more. In most cases, I mentioned visualization as a part of a certain meditation or magical act (magic=directing energy towards a certain aim with a specific intention).  This is because visualization is an integral part of both meditation and magic. 

If you will allow me to digress, I would also like to say that I believe visualization to be an inherent part of ritual as well. Here's why: I have recently come to the conclusion that there is such a thing as intentional and non-intentional magic/intuitive magic. When a person performs magic (i.e. does a specific magical act, or performs a magical ritual) then this magic is intentional because the individual consciously decides to perform magic (send energy to a goal with a strongly defined intention). But in some cases, as in devotional rituals, the practitioner may perform magic intuitively. For example, this devotional ritual may not include an explicitly magical act. Yet, despite this, the practitioner will visualize certain things (e.g. the cleansing of the ritual space, the opening of the circle etc.) and send certain energy (e.g. positive energy for blessing the altar, participants, or simply to cleanse the ritual space). Essentially, even this is magic, albeit "intuitive magic". I say this because even in these processes, the practitioner sends certain energy to a certain goal with certain intentions. The only difference here is that a large portion of this process is performed intuitively or at least without the intention of performing a strictly magical act. We can conclude that magic is inherent in all rituals and that visualization therefore also forms a large part of rituals.

Now that we have established that visualization plays an important role in meditation, magic and rituals, it's time to explain why visualization is so useful and widespread.

The Triangle of Causation

The Triangle of Causation is originally a Kabbalistic concept, but one that can be understood even if you have absolutely no background knowledge of this school of thought. Nevertheless, it is necessary to mention that, from the perspective of Kabbalistic magic, all work is done on the astral plane. If we consider what we see around us to be an ordinary and visible reality, then the astral plane would encompass everything that is invisible and out of the ordinary, mental, spiritual and so on. When a person performs magic, they send energy, images and intentions. Although none of these exist physically, they do exist astrally/mentally. In short, the images that a person visualizes, the energy that a person sends and the intentions that go with it manifest themselves on a mental/spiritual/astral level. I don't want to complicate things further so, for now, I'll just say that these manifestations can then be used to bring about physical, emotional, mental and spiritual changes. 

Now, the Triangle of Causation defines three main factors which are needed for this manifestation: 
  1. Desire
  2. Visualization
  3. Imagination
There are two additional factors which are needed to transform these mental manifestations into physical ones: 
  • will
  • organization
If the world of magic isn't familiar to you, let's take a practical example. Let's say you want to paint something. Well, first you should have the desire to paint something. Even if this desire is artificial (e.g. a teacher gave you the task of painting something as an assignment), it still exists. You still want to do this, even if it is only to get a passing grade for your art class. The way I see it, desire is basically motivation. The next step is slightly less abstract and is more mental. Visualization basically means thinking up ideas, "visualizing" the finished painting, testing out your own theories in your mind before you start putting them on paper. As Rosemary Guiley put it, visualization would mean holding a vivid image of the desired result in one's mind (in this case, the desired result would be the finished painting). Imagination actually works hand in hand with visualization because we can try to visualize something infinitely, but if we have no imagination, our attempts will be fruitless. We need imagination in order to start thinking things up.

Will and organization are there for physical, practical purposes. If we had no will and organization, then all our ideas would remain ideas. So in the painting scenario, our will is that which makes us pick up a paint brush and start painting. Organization helps by categorizing our ideas, goals and actions and making a logical chain of events. Without organization, we would pick up a paintbrush and start painting on air because we forgot to prepare the paper/canvas. We would then be left without a physical realization of our ideas.

A more modern version of this triangle, which is slightly more simplified and also includes the process of physical manifestation of ideas is composed of:
  1. Thought
  2. Imagination
  3. Will
It's clear that imagination and will exist in both triangles. But where have desire, visualization and organization gone? My understanding of this modern triangle is that will also include desire (usually, if we have the desire to do something, then we are automatically willing to do it). I believe that thought could also include organization because most of our organization begins in thought also. We first think of preparing the canvas, brushes and paint and then, thanks to willpower, actually do it. As for visualization, I believe that visualization and imagination are inseparable and condition one another in a way. Since the focus of this post is on visualization and imagination, perhaps it is best if we talk more about them.

Visualization + Imagination

As we have already established, imagination and visualization are closely connected, if not inseparable. Our imagination enables visualization and is the seed from which actual physical results spring from. When we speak of the power of imagination, we talk about experiencing something that we haven't (at least not up to that point) experienced in real life. We can imagine different worlds, different outcomes and all sorts of wonderful things in our imagination. Of course, we can also imagine things that have happened in the past, but in this post, we will stick to the effects imagination can have on our future.

One thing that most people forget about is that imagination isn't only related to the sense of sight, but can also include all the other senses as well. People are mostly visual and are used to understanding that something is real if they can see it. So, even in our imagination, we try to "create" something (make it partially real) by visualizing it. Nevertheless, some people are not visual types and pay more attention to some other sense(s). For instance, auditory types will imagine birds by hearing chirping sounds. Olfactory types will recall a walk in the woods by recalling the wet smell of the earth and so on.

Of course, our senses are mainly used in order to perceive reality. But we are unaware that what we perceive is only part of what can be perceived. Our senses are not all that heightened and sometimes we may not pay attention to all our senses. Therefore, we will usually get only partial input as to what reality is like. A lot of people will completely ignore their sense of smell, touch and taste, but will put more focus on sight and hearing. By not smelling, touching and tasting a lot of the time, we don't get a complete picture of our reality. In his book Visual Magick, Jan Fries wrote a wonderful passage that really makes you think about this (by the way, I sincerely recommend you read this book because it is very helpful when it comes to strengthening imagination and visualization):
"This world-view very easily becomes habit and is rarely questioned as it seems utterly real and convincing. Before long we may forget that what we experience is not all that can be experienced, that we live in a selection, not in the fullness of all possible realities. When we remember that we select our reality we may remember to select a reality worth living in." (p. 55)
I remember that I was at the beach this summer and I saw a little boy, about 4 years old, playing with a stick. He was obviously enjoying himself because he had a huge smile on his face. His parents came along with an inflatable toy boat, picked him up, put him in the boat and gave him a tiny paddle. Now, the boy was so attached to his stick that he threw away the plastic paddle and started using the stick to paddle the boat. The parents were obviously frustrated because of this and threw the stick away and gave him back the paddle. The boy played along but as soon as they came close to the place where they threw the stick, he got out of the boat, took the stick and continued playing with it. So what does this story tell us? Well, children have a HUGE imagination. This stick was so much more interesting to the boy because it wasn't defined by its shape and could therefore become anything his imagination desired - a sword, a paddle, a laser, a spear, a  microphone...and the list goes on. This is the power of imagination. This is exactly what Fries referred to in the above quote. Adults perceive reality out of habit, so, for them, the stick will be nothing more than a stick. Children experience reality differently, more freely and use their imagination to create different realities, even though they do this just for fun.

Just imagine what we could do if we had the power to visualize in the way that children do! :)

Visualization in Magic and Meditation

It's logical enough that we are all born with the power to imagine and visualize if even children can do this. But, with time, these capabilities shrivel if we don't develop them. This can easily be done with practice, of course. As with any skill, it's best to start out with something simple and go on to more complicated things. But why, you may ask, is it even important to develop the skill of visualization and the power of imagination? If you're reading this post, then that means you are interested in magic, rituals and meditation. So, it's better to ask how these skills can be used in these contexts. The answers are numerous. Essentially, you have to use your imagination and visualization in any magical act because, as we have said, magic is the act of sending thoughts and energy to a certain goal with a well-defined intention. These thoughts and the energy itself are defined by what you visualize. For instance, if you are performing healing magic, then you will always try to visualize the person you are trying to heal as being healthy, active, full of vital energy, rosy in the cheeks and so on. Since magic is an integral part of rituals, then the same can be applied here. If you want to cleanse something in ritual, then you will first visualize it (most people visualize a white/blue light passing through the space/object they are cleansing). As for meditation and trance, well the type of visualization you do depends greatly on the aim of the meditation itself.

In any case, visualization enables us to reach deep inside ourselves, get the energy we need to do something and make it happen. I think this is also a great time to elaborate on Guiley's thought that "in an altered state, the conscious mind connects with the Higher Self and aligns itself to the flow of cosmic forces in the universe". It's interesting that, when we reach into ourselves in such a way, we contact what Jung called the Self (the unification of the conscious and unconscious part of our minds, i.e. the psyche as a whole). The way I see it, when we are unified with the Self and then perform magic (send energy, thoughts and intentions into the universe), we are doing this as Self. Somewhere in this universe, we are connected to our higher consciousness, or the Higher Self that Guiley mentioned. The universe is also filled with the thoughts, intentions and energies of many many people and our thoughts have to somehow pass through all of these in order to get to their destination. There's no point in pushing and shoving so our thoughts simply harmonize/align themselves with all these other thoughts and slowly but steadily reach their goal. After all, nothing is realized in an instant. Physical realization of ideas takes time and patience.

Jan Fries incorporated a few wonderful exercises into his book which can be very useful for activating the imagination and including all our senses in this process. When we learn to activate our imagination, ad with it our ability to visualize things vividly, performing magic, doing rituals and meditations becomes so much easier and more effective. You can find the full exercises in his book, but here are the simplified versions.

Exercise 1

  • Ask yourself what you are aware of right now.
  • Say aloud what you are currently perceiving with all your senses. Start with one sense (any one you prefer).
  • Let the sense you are describing fully permeate you.
  • Move on slowly to all the other senses in turn.
This exercise enables two things: (1) the ability to "go into" each sense deeply (this way, you connect to each sense and develop it - if you continue developing it then it will enhance your everyday experiences as well as meditations, rituals and magical experiences); (2) the ability to move your attention from the inner (problems, troubles, wishes) to the outer (this too can enhance the quality of your everyday experiences as you will be more aware of the things that are going on around you).

Exercise 2

Here you will actually repeat exercise 1 but modify it a bit. You will practice changing the tone, tempo and volume of your voice while saying what your senses are sending to you. 
  • Try to speak in a friendly way (i.e. change the modulation of your voice). How does this affect your experience?
  • Try to speak fast, loudly as if you were very excited about something. Let yourself go and you will see that you will automatically start speaking even faster, even louder and that you will become even more excited. How does this affect your experience?
  • Try the "ceremonial magic" voice. This voice is very solemn and vibrates words. Like Fries said: "try to sound important, as if each of your words would have a world-shaking impact". How does this affect your experience?
  • Speak slowly and calmly and gradually slow it down even more. How does this affect your experience?
  • Try switching from your physical voice to you inner voice. What does it sound like and how does it affect your experience?
  • If you are not pleased with the way your inner voice sounds, then try to change it, try "speaking" with it in a more friendly, calm way if need be. Just experiment. This is necessary because you will need your inner voice equally as much (if not more than) your actual voice in rituals.
By now, you will probably know that changing the tempo, volume, dynamics and modulation of you voice will change your mood and greatly affect your experience. Be aware of this and learn to use it in your rituals because this also can affect your visualizations.

Exercise 3

  • Find a tree.
  • Walk around it, see it, listen to the sounds around you, feel the tree, focus on what you can taste, smell the tree.
  • Speak aloud as you do all of this and express your sensory experiences in words.
This will also help you get in touch with all your senses, it may also let you know which senses are less developed and which are slightly more developed. Work on this. :) And allow yourself to speak freely. Even though this isn't really connected to the topic of visualization and imagination, it will be of great help in rituals.


So how will all of this help you? Before I answer this question, I would like to quote Jan Fries once more:
"There are people who find it difficult to become conscious of their inner senses. When they close their eyes they see darkness, and as they continue to use their physical eyes, darkness is all there is. Inner vision is not seen but imagined." (p. 59)
I have heard possibly too many stories in which people start off by saying "I just couldn't visualize anything. I saw nothing". This is because people focus too much on their physical senses and not enough on their inner senses. This may sound ironic after all of these exercises which focus on our physical senses, but here's the trick. Once we learn to fully sense physically, we will enhance all our experiences. These experiences will be easier to recall in our mind's eye later on (i.e. imagine) and will aid us in visualization. Remember, visualization doesn't only include the sense of sight but all the other senses also. In addition to this, by learning to focus on the external via our senses, we will also have more control over them and be able to tune them out when necessary (e.g. when focusing solely on our inner senses). I hope this cleared things up a bit. :)

After all of this babbling, it would be nice to sum things up. Basically, visualization and imagination are cornerstones of magic, ritual, meditation and trance. They enable us to envision the aim of our actions and help us reach a deeper state of consciousness if necessary (or perhaps open up to the world around us in some cases). The exercises mentioned in this post will help you not only improve your ritual and magical work, but also the overall quality of your life because, by developing your senses, you will be open to new experiences which will be all the more intense after you have mastered the senses.

So good luck with all of this! :D Until next time. Yours,
Witch's Cat