"Blagoslovljeni bili" - značenje i porijeklo

U skladu s značenjem ovo izraza, želim vam svima beskonačnu sreću te vam se zahvaljujem što se posjetili moj blog. :)

Izraz "Blagoslovljeni bili" (eng. Blessed be) je najčešće upotrijebljeni izraz u neopaganskom i wiccanskom društvu. Često se upotrebljava kao pozdrav u ovim paganskim krugovima te među vješticama također.

Sam izraz bi vam mogao biti poznat i iz drugim duhovnih pravaca jer ih mnogo prihvaća pojam blagoslova, blagoslivljanja i sličnih ideja u svoje prakse. No što čini srž ovih riječi i izraza?

Blagoslov se definira kao čin odobravanja, (u biblijskom smislu) zazivanje nad nekim za moć plodnosti / života / materijalno obilje / društveni položaj, ili pak u kršćanskoj tradiciji kao čin kojeg obavlja posvećena osoba (svećenik) kojim se po zazivu Božjem, blagoslovljenoj osobi želi Božja zaštita na poseban način. Gledajući samo etimologiju, korijen riječi "blagoslov" se može naći u spoju riječi "blag" i "slovo". "Blag", u ovom slučaju znači "koji je dobre naravi/dobroćudan/mio/ugodan", a riječ "slovo" se odnosi na prigodni govor ili neki znak (obično se misli na pismeni).

Engleska verzija izraza glasi: Blessed be (/ˈblesɪd biː/) čija se osnova nalazi u riječi bless. Ona potječe od staroengleske riječi bletsian (koja se također piše bledsian) koja znači "posvetiti, učiniti svetim, zahvaliti se". Koristilo ju se u staroengleskim Biblijama za prijevod dvaju glagola: latinskog benedicere te grčkog eulogein koji znače "govoriti dobro o nečemu, slaviti/hvaliti". Ova su se dva glagola de facto koristila za prevođenje hebrejskog glagola brk koji znači "saviti (koljeno), štovati, slaviti, zazivati blagoslove". Čini se da je došlo do krive etimologije riječi jer ju se s vremenom poistovjetilo s engleskom riječju bliss (u prijevodu blaženstvo, uočite da se razlikuju samo u jednom slovu) s kojom zaista nema nikakve veze. Zbog ove je poveznice riječ bless uskoro počela značiti "proglasiti/učiniti nekoga/nešto sretnim". Engleska imenica blessing dolazi od staroengleske riječi bletsunga (ili bledsunge) koju se može prevesti kao dar Božji. U 12. je stoljeću pridjev blessed (izgovara se /ˈblesɪd/, u prijevodu znači "blagoslovljen" i tvori središte izraza kojim ćemo se danas baviti) značio "izrazito sretan" ili "posvećen" kao što sam natuknula u prvom paragrafu ovoga posta.

A sad kad smo završili s ovim dosadnim etimološkim dijelom posta (kojeg iz nekog razloga osobno toliko volim), vrijeme je da prijeđemo dalje na one najzabavnije dijelove! :D

Možda se pitate sljedeća pitanja:

"Kada je prikladno reći 'Blagoslovljeni bili' nekome?"

Ovaj je izraz postao ključni dio paganskih obreda, ali i svakodnevnice pagana diljem svijeta. U novije je vrijeme postao pozdrav kojeg se koristi jednako kao što biste koristili i izraze "dobar dan" ili "doviđenja". Neki su mišljenja da je ovo neprikladno te da se ovakvi izrazi trebaju rezervirati isključivo za rad unutar kruga, no ovo je individualno. Generalno govoreći, nitko se ne bi trebao uvrijediti ako ih pozdravite na ovakav način. 

Također, čak i ako vi sami niste paganin i ovo zaželite nekom paganinu, vaša će želja biti jednako srdačno prihvaćena. Dakle, ovaj izraz nije rezerviran isključivo paganima za upotrebu. :)

Mogli biste naići na kraticu ovog izraza koja glasi "BB" koju se često koristi na internetu. Ona također može biti skraćena i za engleski izraz "Bright(est) blessing(s)" (u prijevodu radosni/najradosniji blagoslovi") kojeg se koristi kao istoznačnicu izraza "blagoslovljeni bili" iako je mnogo mlađeg porijekla i ne dolazi od istog izvora.

U ritualima izraz "blagoslovljeni bili" igra uvodnu ulogu, ili se pak koristi u zaključcima (često za različite invokacije/evokacije). Često ga se koristi kako bi se otvorio, odnosno zatvorio grupni ritual čime se zapravo implicira davanje blagoslova i najljepših želja svim sudionicima u krugu. Kada smo se već dotakli teme rituala, smatram da je vrijeme da kažem nešto o povijesti ovog izraza.

"Odakle ovaj izraz potječe?"

Obično se smatra da potječe od rituala zvanog Spuštanje Mjeseca (eng. Drawing down the Moon) u kojemu Visoki svećenik zaziva Božicu u tijelo Visoke svećenice (pošto je prikladno da žena bude predstavnike Božice). O ovome sam ritualu detaljno govorila u prijašnjem postu o ritualu otvaranja, no reći ću još ponešto i ovdje.

U prvom dijelu rituala Spuštanja Mjeseca se nalazi manji ritual koji nosi naziv "peterostruki poljubac" (eng. Fivefold kiss). Ovo je zapravo pravi izvor izraza "Blagoslovljeni bili". Ritual sam po sebi služi kao simbolično štovanje, ili poštivanje Božice od strane Boga (iako može biti i obratno, no ovo je uobičajeno). Radi se o ritualnim poljupcima (ili sličnom simboličnog čina) pet dijelova tijela (zapravo deset pošto ih je većina u parovima). Ritual je opisan jako detaljno u prekrasnoj knjizi Janet i Stewart Farrar zvanoj The Witches' Bible (prijašnju verziju se može naći na internetu pod imenom Eight Sabbats for Witches), no ritual glasi otprilike ovako:

Visoka svećenica stoji u
Oziris pozi taman prije
peterostrukog poljupca

• Visoka svećenica stane leđima okrenuta oltaru, u desnoj ruci drži štap, a u lijevoj bič (ruke su prekrižene u tzv. pozi Ozirisa)
• Visoki svećenik klekne pred Visoku svećenicu
• Visoki svećenik ljubi redom Visoku svećenicu na sljedećim mjestima: desno stopalo, lijevo stopalo, desno pa lijevo koljeno, maternicu, desnu pa lijevu dojku i usne. Kada je on poljubi na području maternice, ona raširi ruke u pozi dobrodošlice (naprosto raširene ruke kao da ćete nekoga zagrliti). Jasno mi je da je ovaj dio dosta škakljiv za neke, ali ne brinite, uvijek možete smisliti drugu varijantu, npr. da umjesto direktnog poljupca, Visoki svećenik poljubi svoju ruku i onda je lagano prinese mjestu kojeg treba poljubiti (obično koristi samo kažiprst i srednji prst), ili može pak samo rukama lebdjeti iznad tog dijela tijela držeći ih gesti blagoslova. Ovako se i dalje vrši prijenos energije, a praktičari se mogu osjećati ugodnije. Ako niste upoznati s ovom terminologijom poza i gesta, možete sve potrebne informacije naći u ovom postu.
• Dok Visoki svećenik ljubi spomenuta mjesta, nakon svake "skupine" (stopala, koljena, maternica, grudi, usne) izgovara sljedeće rečenice:

"Blagoslovljene bile Tvoje noge koje su Te dovele ovim putem."

"Blagoslovljena bila Tvoja koljena koja će klečati pred svetim oltarom."

"Blagoslovljena bila Tvoja maternica bez koje mi ne bismo postojali."

"Blagoslovljene bile Tvoje grudi koje su stvorene od ljepote."

"Blagoslovljene bile Tvoje usne koje će izgovarati Sveta Imena."

(Napomena: na Imbolc kada Visoka svećenica daje Visokom svećeniku poljubac, treba reći "falus" umjesto "maternica" i treba zamijeniti "stvorene od ljepote" sa "stvorene od snage".)

Nakon ovog dijela rituala slijedi Spuštanja Mjeseca i druge kraće ceremonije o kojima možete više pročitati u prije spomenutom postu o ritualu otvaranja. No da se vratimo na glavu temu ovoga posta, zasigurno ste primijetili da se riječi "Blagoslovljeni bili" (u različitim varijantama) spominju pet puta samo u ovom kratkom ritualu. Ukratko, kada netko kaže "Blagoslovljeni bili", to implicira cijeli ovaj ritual. Naravno, to ne znači da se on izveo samim izgovorom ovih riječi već da su se samo blagoslovili ovi dijelovi tijela. Naime, navedeni dijelovi tijela predstavljaju cijelu osobu (dakle njihovo  fizičko i duhovno tijelo), ali i simboliku i implikacije koje ovi dijelovi tijela imaju (npr. maternica predstavlja plodnost pa time osoba podaruje plodnost osobi kada blagoslivlja ovaj dio tijela itd.). U slučaju da imate još neka pitanja vezane uz peterostruki poljubac, smatram da ćete naći odgovore na njih u ovome kratkom videu. 

Može se reći da su ritual Spuštanja Mjeseca, a time i obred peterostrukog poljupca uobičajeni dijelovi svakog grupnog rituala a time je i sam izraz "Blagoslovljeni bili" dio gotovo svakog rituala. No, nije nužno potrebno izvesti ove rituale kako bi se izgovorile ove riječi. Jednako se lako može njima zaželjeti dobrodošlica ostalim članovima grupe u krug. Također se može (i usput, ovo je jako uobičajeno) završiti zazivanje četvrti ili bilo kakvu drugu invokaciju ili evokaciju ovim izrazom. Ukratko, može ga se koristiti umjesto izraza "dobar dan/dobrodošli" i "doviđenja". 

Gerald Gardner i peterostruki poljubac

Neki tvrde da je Gerald Gardner zapravo bio prvi koji je upotrijebio izraz "Blagoslovljeni bili" u svome (navodno) fikcionalnom djelu High Magic's Aid. Ono je zapravo bila prva objavljena knjiga koja je otvoreno opisivala paganski ritual. Pošto su vještičarstvo i njemu slične prakse bile gotovo ilegalne u to doba (a uz to su postojale i mnoge druge restrikcije), knjiga je bila objavljena pod krinkom romana. No, ona je bila zasnovana na Gardnerovom osobnom iskustvu sa svojim tadašnjim kovenom. Također, nemojte se iznenaditi ako ne vidite Gardnerovo ime na naslovnici. Kao što sam istaknula, prilike tog doba nisu baš njemu išle u prilog pa je upotrijebio pseudonim Scire kako bi zaštitio sebe i svoju privatnost. 

On u knjizi opisuje peterostruki poljubac sljedećim riječima:

"Suddenly he was pulled to a stop, at the south side of the altar, where he stood swaying, his head reeling. Morven struck eleven strokes on a little bell, then knelt at his feet, saying: "In other religions, the postulant kneels as the priests claim supreme power. But in the art magical, we are taught to be humble, so we say
(kissing his feet): Blessed be thy feet that have brought thee in these ways.
(kissing knees) Blessed be thy knees that shall kneel at the sacred altar.
(kissing phallus) Blessed be the organ of generation, without which we would not be.
(kissing breasts) Blessed be thy breasts, formed in beauty and in strength.
(kissing lips) Blessed be thy lips, which shall utter the sacred names."

Slobodni prijevod: Odjednom ga je nešto zaustavilo na sjevernoj strani oltara gdje se ostao njihati vrteći glavom. Morven je zazvonio jedanaest puta zvoncem te mu kleknuo pred noge govoreći: "U drugim vjerama novaci trebaju klečati pred svećenicima koji imaju vrhovnu moć. No u magijskom umijeću smo naučeni da trebamo biti ponizni. Stoga kažemo:
(ljubeći mu stopala) Blagoslovljene bile tvoje noge koje su te dovele ovim putem.

(ljubeći mu koljena) Blagoslovljena bila tvoja koljena koja će klečati pred svetim oltarom.

(ljubeći falus) Blagoslovljena bila tvoja maternica bez koje mi ne bismo postojali.

(ljubeći prsa) Blagoslovljene bile tvoje grudi koje su stvorene od ljepote.

(ljubeći usta) Blagoslovljene bile tvoje usne koje će izgovarati Sveta Imena.

Zamolila bih sve čitatelje koji nisu upoznati s paganskim ritualima da ništa ne vade iz konteksta. Možete pročitati cijeli roman na poveznici koja je poviše navedena. Ovaj citat možete naći na 183. stranici. 

Uz ove primjere, izraz se uspio uvući u još jednu zanimljivu priču, odnosno mit:

Legenda o silasku Božice

Perzefona i Had: tondo 

atičkog crvenofiguralnog kiliksa, 

cca. 440.–430.g.pr.Kr.

U središtu legende se nalazi simbolično spuštanje Božice u podzemni svijet koji predstavlja smrt). Priče poput ove postoje u grčkoj (mit o Demetri i Kori), egipatskoj (Izida i Oziris) i nordijskoj mitologiji (Odinovo vješanje s Yggrasila i gledanje u dubine bunara Wyrd/Urd) te u šamanskoj praksi (gdje lik Čuvara misterija igra važnu ulogu jer on treba pustiti pojedinca da prođe dalje i suoči se sa smrću). Ovi mitovi ne predstavljaju pravu smrt već suočavanje pojedinca sa strahom od smrti (kojeg se treba savladati). Može ih se također povezati i sa psihologijom Carla Junga i konceptima Anime/Animusa (koji su predstavljeni figurama nalik Čuvaru misterija) te Sjenke (sama smrt). 

Legenda o silasku Božice (eng. the Legend of the Descent of the Goddess) se izigrava za vrijeme inicijacija drugog stupnja u gardnerijskoj i aleksandrijskoj tradiciji wicce. Tijekom ovih "obrednih predstava", uloge su podijeljene na način da Visoki svećenik obično igra ulogu Smrti, Visoka svećenica igra ulogu Božice, a ostali se likovi odaberu po dogovoru (iako ovo nisu fiksna pravila). Također treba postojati i narator koji govori sve ono što nije u navodnicima. Na engleskome priča glasi: 

Now our Lady the Goddess has never loved, but she would solve all the mysteries, even the mystery of Death: And so she journeyed to the Underworld. The Guardians of the portals challenged her: 

“Strip of thy garments, lay aside thy jewels; for naught mayest thou bring with thee into this our land.” 

So she laid down her garments and her jewels, and was bound, as are all who enter the Realms of Death, the Mighty One. Such was her beauty that Death himself knelt and kissed her feet, saying: 

“Blessed be thy feet, that have brought thee in these ways. Abide with me; but let me place my cold hand on thy heart.” 

She replied: “I love thee not. Why dost thou cause all things that I love and take delight in to fade and die?” 

“Lady,” replied Death, “’tis age and fate, against which I am helpless. Age causes all things to wither; but when men die at the end of time, I give them rest and peace, and strength so that they may return. But thou! Thou art lovely. Return not; abide with me!” 

But she answered: “I love thee not.” 

Then said Death: “An thou receivest not my hand on thy heart, thou must receive Death’s scourge.” 

“It is fate—better so,” she said. And she knelt and Death scourged her tenderly. And she cried, “I feel the pangs of love.” 

And Death said, “Blessed Be!” and gave her the Fivefold Kiss, saying:“Thus only mayest thou attain to joy and knowledge.” 

And he taught her all the mysteries, and they loved and were one, and he taught her all the Magics. For there are three great events in the life of man: Love, Death, and Resurrection in the new body; and Magic controls them all. For to fulfil love you must return again at the same time and place as the loved one, and you must remember and love them again. But to be reborn you must die and be ready for a new body; and to die you must be born; and without love you may not be born; and this is all the Magics.

U slobodnom prijevodu:
Naša Gospa Božica do sada još ne ljubi nikoga, no ona htjede objasniti sve misterije, čak i misterij Smrti; stoga ona otputuje u podzemni svijet. Čuvari portala ju izazvaše:
"Razodjeni se, ostavi po strani svoj nakit; jer ništa ne smiješ ponijeti sa sobom u ovu našu zemlju"
I zaista, ona se razodjene, ostavi po strani svoj nakit te bijaše vezana, kao i svi koji ulaze u Kraljevstvo Smrti, Svemoćnoga. Tolika bijaše njezina ljepota da i sama Smrt pokleknu pred njom, poljubi joj stopala i reče:
"Blagoslovljena bila tvoja stopala koje su te dovele ovim putem. Ostani sa mnom; ali dozvoli mi da položim svoju hladnu ruku na tvoje srce."
Ona odgovori: "Ne volim te. Zašto uzrokuješ da sve stvari koje volim i kojima se radujem iščeznu i umru?"
"Gospo," odgovori Smrt, "to su godine i sudba protiv kojih sam ja nemoćan. Godine uzrokuju uvenuće svih stvari; no kada ljudi umru na kraju vremena, ja im dajem počinak i mir te snagu kako bi se mogli vratiti. Ali vi! Vi ste prelijepi! Ne vraćajte se; ostanite sa mnom!"
No ona odgovori: "Ne volim te."
Potom smrt reče: "Ako nećeš prihvatiti moju ruku na svoje srce, moraš primiti bičevanje Smrti."
"To je kob - bolje je tako," reče ona. I ona poklekne i Smrt ju izbičuje nježno. I ona uzvikne: "Osjećam bol ljubavi."
I smrt reče: "Blagoslovljena bila!" i dade joj peterostruki poljubac govoreći. "Jedino ovako možeš zadobiti sreću i znanje."
I on ju poduči svim misterijima i oni se voliše i bijahu jedno te ju on poduči svim Magijama. Jer postoje tri velika događaja u čovjekovu životu: Ljubav, Smrt, i Ponovno rođenje u novom tijelu; a Magija im svima upravlja. Jer za postići ljubav se trebaš ponovno vratiti u isto vrijeme i na isto mjesto kao i tvoja ljubav, te ih se moraš sjetiti i ponovno ih zavoljeti. Ali da bi se ponovno rodio trebaš prvo umrijeti  i biti spreman za novo tijelo; a da bi umro se trebaš roditi; a bez ljubavi se ne možeš roditi; i ovo su sve Magije."

Naravno, ovo nisu jedini tekstovi u kojima ćete naići na ovaj izraz, ali oni tvore osnovu shvaćanja njegovih implikacija. Možete naći na njega u mnogim drugim knjigama, ritualima te ga čuti tijekom rituala ili bilo kakvog paganskog okupljanja. Samo se nadam da ćete zapamtiti ono što vam treba iz ovoga posta te se sjetiti značenja i vrijednosti ovog izraza kada bude potrebno.

Olakšanje mi je konačno vam moći reći sljedeće riječi znajući sa sigurnošću da u potpunosti razumijete ono što njima želim prenijeti:
BLAGOSLOVLJENI BILI! :D

"Kako gore, tako i dolje"...što ti to znači?

Možda ste čuli ovo načelo negdje, i to me zaista ne bi čudilo jer je ovo postao jedan od najpoznatijih izraza unutar paganizma, hermetike, wicce i drugih sličnih filozofskih i duhovnih pravaca, a ujedno je postao i priznati idijom u okultnim krugovima. No, i da ga niste čuli do sada, dati ću sve od sebe da vam ga što bolje objasnim. :)

Ali što on zapravo znači?

Dozvolite mi da vas nakratko izgnjavim punim izrazom koji na engleskom glasi:

"That which is below is like unto that which is above, and that which is above is like unto that which is below, for the performing of the miracles of the One Thing."

Hrvatski prijevod ide otprilike ovako:

"Ono što je dolje je isto kao i ono što je gore, i ono što je gore je isto kao ono što je dolje, za ostvarivanje čuda Jednoga."

Samo čitanje ovoga umori čovjeka, zar ne? Pa upravo je zbog toga ovo i skraćeno, a na tome trebamo zahvaliti Eliphasu Leviju (francuskom okultnom piscu, između ostalog, no kada bih ušla u njegovu biografiju sada, ovaj post ne bi imao kraja. Više o njemu možete pročitati ovdje). 

Ukratko, ovaj izraz znači "ono što se nalazi/događa u nebesima se odražava ovdje na Zemlji". Iako postoji nekoliko mogućih tumačenja, ovo ćemo za sada uzeti kao najjednostavnije, a u dubinu ću ući kasnije.

Prije nego što uđem u ikakve detaljne interpretacije, prvo bih htjela reći nekoliko riječi o podrijetlu ovog zanimljivog izraza koje se može naći još u 6.-8.st. (iako neki smatraju da potječe još od antike).

Smaragdna ploča

Puni izraz spomenut poviše se nalazio na Smaragdnoj ploči (eng. Emerald tablet/Smaragdine tablet, lat. Tabula Smaragdina). Ona je originalno bila hermetika (grčko-egipatski tekst mudrosti iz 6.-8.st., iako je većina hermetika bilo napisano u 2./3.st. na papirusima, no svi su magijskih ili religijskog karaktera) koja, skupa s još nekolicinom tekstova, tvori osnovu hermetizma. 

Hermes Trismegistus se navodi kao autor teksta (koji je, usput rečeno, citiran na arapskom, a preveden na latinski u 12.st.). Još ću se dotaknuti podrijetla Smaragdne ploče, no prvo mi dozvolite da vas upoznam s Hermesom Trismegistusom.

Trostruko veliki Hermes

Ovo je najbliži prijevod imena "Hermes Trismegistus" (na engleskom bi prijevod glasio: Thrice Great Hermes). Ali što znamo o njemu? Zašto je on bio tako velik?

U Egiptu je, kao što je bilo i u svim kulturama i religijama, došlo do razdoblja sinkretizma (u ovom slučaju egipatskih i grčkih vjerovanja). Sinkretizam (stapanje vjerovanja, prvenstveno onih religioznih) je oduvijek bio, i biti će prirodan jer se ljudi i kulture mijenjaju, stalno prihvaćamo nove običaje, ponekad ih izmjenjujemo i tako dalje. No, neke stvari se ne mijenjaju; on se prenose s koljena a koljeno a time i iz jedne epohe u drugu. 

Ali vratimo se na temu. Spomenula sam sinkretizam jer je on uvjetovao nastajanje Hermesa Trismegistusa. On je nastao spajanje grčkog boga Hermesa (glasnika bogova) s egipatskim bogom Thothom (kojeg su Egipćani štovali kao posrednika između ljudi i bogova i kojem su pripisivali izum pisma i abecede). Kada su došli u Egipat, Grci su uočili mnoge sličnosti između ovih dvaju božanstava (npr. oboje su svojevrsni glasnici, oboje su psihopompi, oboje su bili povezani s magijom itd.). Uskoro su došli do zaključka da je Thoth naprosto egipatska ekvivalenta njihovog boga Hermesa. Time su se ova dva božanstva počela štovati kao jedno i dobili zajedničko ime - Hermes Trismegistus.

Hram Khnuma u Esni

Pridjev "Trismegistus" (trostruko veliki/moćni) je dodan zbog neobične interpretacije kasnije mikenske glinene ploče iz Pylosa gdje su pronađeni i ime "Hermes" te slina pridjev onome prije spomenutom (Trisheros = trostruki heroj) koji su naprosto spojeni s vremenom. Drugo vrlo zanimljivo objašnjenje (ali i meni najlogičnije) je da se ovaj pridjev naprosto prenio s Thotha na ovo sinkretičko božanstvo. Naime, Thoth je opisan kao "veliki, veliki, veliki" (tj. "trostruko veliki) u hramu u Esni (tj. grčkom gradu Latapolis koji potječe još iz ptolomejske, ili rimske ere). Ovaj se pridjev također spominje i na samoj Smaragdnoj ploči gdje se za Hermesa Trismegistusa govori da poznaje sve tri mudrosti cijelog univerzuma: alkemiju, astrologiju i teurgiju (ritualnu praksu). 

Moglo bi se zaključiti da je Hermes Trismegistus naprosto bio božanstvo kojemu je logički pripisano mnogo religijskih tekstova pošto je bio povezan s pismom, abecedom, a ujedno bio i posrednik između bogova i ljudi. Da je barem sve tako jednostavno. Neki su vjerovali da je on bio paganski prorok (npr. neki poznati kršćanski naučnici poput Augustina, Marsilia Ficina, Giordana Bruna itd.) koji je možda bio Mojsijev suvremenik, ili čak egipatski kralj/svećenik (što je još jedan mogući razlog zašto je nazvan "trostruko velikim" jer bi u tom slučaju bio i kralj, i svećenik i filozof). Teorija da je on bio Mojsijev suvremenik je napuštena u vrijeme renesanse kada je otkriveno da hermetike nisu starije od 2./3. stoljeća (najranije). 

Naravno, glorificiranje ljudi nakon njihove smrti nije bilo neuobičajeno, pa se sama činjenica da su neki mislili (a i dalje misle) da je Hermes Trismegistus bio povijesna ličnost ne bi trebala omalovažavati. Postoji više egipatskih povijesnih ličnosti koje su glorificirane/čašćene poput pisara Amenhotepa, svećenika Imhotepa, ili mudraca Teôsa.

Tko je Hermes Trismegistus bio i kada je živio nam je i danas misterij. No to ionako nije sada toliko važno. Radije bih vama prepustila razmišljanje o ovoj temi i nastavila dalje s postom. :)

Podrijetlo Smaragdne ploče

Tekst ove ploče nam je poznat kroz brojne prijevode i citate, najstariji među kojima je (barem koliko je zabilježeno) Kitāb sirr al-ḫalīqa tj. Knjiga tajne stvaranja i umjetnosti prirode za koju se pretpostavlja da je napisana u 8. stoljeću. Autor ovog teksta, Balinus, tvrdi da je Smaragdna ploča skup drevnih hermetičkih misterija te da ju je pronašao ispod kipa Hermesa pod svodom negdje u Tyani (današnji grad Kemerhisar u Turskoj). Postoje čak i legende koji kažu da ju nije pronašao Balinus nego Abrahamova žena Sara (no ovo je potpuno druga priča unutar koje je Hermes jedan od Adamovih sinova). Sasvim treća legenda pak kaže da ju je pronašao Aleksandar Veliki u Hermesovoj grobnici u Hebronu. 

Postoji bezbroj ovakvih legendi o porijeklu Smaragdne ploče, a nitko još nije 100% siguran koja je od njih istinita (ako je ijedna). No sve su one slično opisale izgled ploče. Bila je napravljena od smaragda (ili nekog drugog vrijednog zelenog kristala) i bila je pravokutnog oblika. Bila je ispisana na feničkim pismom, ili nečim što je nalikovalo na njega. 

Ako imate volje još čitati o podrijetlu ploče, preporučila bih vam da pogledate ovu stranicu. Fokus ovog posta ipak  nije na povijesti već na interpretaciji izraza "Kako gore, tako i dolje".

Hermetizam

Da, razumijem da i dalje kružim oko glave teme, ali mi vjerujte kad kažem da trebam još pojasniti ovaj pojam prije nego prijeđem na interpretacije. :)

Dakle, kako je hermetizam povezan s ovim izrazom? Najjednostavnije rečeno, hermetizam uzima tekstove koje je napisao Hermes Trismegistus i stavlja ih u središte svoje filozofije. Hermetizam je i religijski i filozofski put koji se ponovno proširio u posljednje vrijeme nakon višestoljetnog sna (bio je jako rasprostranjen i u doma renesanse i crkvene reformacije). 

Asocijacije na riječ "hermetički" su nešto što je zračno nepropusno, u potpunosti zatvoreno, ili pak tajno i tako dalje. Tridesetih godina 17. stoljeća je pridjev "hermetički" zapravo značio "ono što se tiče okultnog i alkemije". Korijeni riječi sežu do latinske imenice hermeticus koja je nastala po prije spomenutom grčkom bogu Hermesu. Ali kako su Hermes i ovaj pridjev semantički povezani? Ovdje se opet pojavljuje Hermes Trismegistus. Alkemičari su njemu pripisali izum posebnog, tajnog pečata koji je njima bio važan zbog procesa destilacije u kojem su koristili hermetički zatvorenu staklenu cijev (koja nije propuštala zrak upravo zahvaljujući tom "pečatu" tj. brtvi). Vrijedi napomenuti da je Hermes Trismegistus ujedno bio i zaštitnik alkemičara). Sada kada smo pokrili etimologiju, možemo ići dalje.

U središtu hermetičkog učenja je Corpus Hermeticum - kolekcija 18 poglavlja koje je napisao...Hermes Trismegistus! Pogodili ste! No, postoje i druga djela van ovog opusa koja tvore filozofiju hermetizmu, među kojima su i Savršena rasprava (eng. The Perfect Sermon), Kybalion iz 1912. godine i tako dalje.

Filozofija hermetizma se vrti oko nečeg što se naziva Apsolutno (Bog?). No, ovaj je koncept daleko širi od monoteističkog koncepta Boga, ili politeističkog poimanja bogova jer ono uključuje i nas, i druga bića i zapravo cijeli univerzum. Koliko sam ja shvatila, sve je povezano i sve je Jedno.

Koncept "Kako gore, tako i dolje" se odlično uklapa u ovakvu filozofiju. Da pojasnim. 

Značenje izraza "Kako gore, tako i dolje"

Puni maksim (kojeg je na engleski preveo Dennis W. Hauck) sa Smaragdne ploče glasi: "That which is Below corresponds to that which is Above, and that which is Above corresponds to that which is Below, to accomplish the miracle of the One Thing."

Potrudila sam se prevesti ga na hrvatski pa evo moje verzije (slobodno me ispravite ako smatrate da bi nešto moglo biti bolje napisano): "Ono što je dolje je isto kao i ono što je gore, i ono što je gore je isto kao ono što je dolje, za ostvarivanje čuda Jednoga."

Pošto je sve povezano prema hermetičkoj filozofiji i pošto ono gore odražava ono što je dolje onda  se svaki nivo stvarnosti odražava na svaku drugu razinu stvarnosti (bila ona fizička, emocionalna, ili mentalna; a uzmite u obzir da može biti više svih ovih realnosti prema ovoj filozofiji). 

Najčešća interpretacija ove fraze se tiče makrokozmosa i mikrokozmosa. Makrokozmos može biti Bog, univerzum, čovjek, atom itd. ovisno o tome što je mikrokozmos. Na primjer, čovjek je mikrokozmos ako je univerzum makrokozmos. Najvažnije od svega jest da se svi ti kozmosi međusobno reflektiraju jedni na druge, da su isprepleteni te da se zbog toga jedan kozmos može razumjeti kroz drugi. Logički, čovjek onda može razumjeti Boga ako sam sebe razumije (!!!). Naravno, ovo nije ni blizu toliko jednostavno kako zvuči.

Z

Sada kada smo napokon prošli sve osnove i kada razumijete osnovno značenje ove fraze, možda se pitate što ona ima veze s paganizmom i wiccom. Ovo je ipak paganski blog. Ovo nas vodi do sljedećeg podnaslova. :)

Maksim u ritualima i magiji

Rituali i magija sačinjavaju veliki dio paganske i wiccanske prakse. Rituali mogu biti devocijski i magijski (tj. fokus može biti na religiozni aspekt odnosno neko božanstvo, ili pak na neki magijski rad makar mnogo pagana uopće ne prakticira magiju). Ovaj maksim vrijedi za obje vrste rituala i sada ću objasniti zašto.

"Kako gore, tako i dolje" se obično veže uz magiju. Kako sam ju prije definirala, magija je umijeće i nauk o uzrokovanju promjene sukladno s voljom. Kada osoba izvodi magijski čin, prvo mora imati namjeru i veliku volju. Ona mora vjerovati da će se promjena dogoditi. Ako ne vjeruje, onda se ništa neće dogoditi. Tako je jednostavno. Implikacije koje ova fraza ima omogućavaju praktičaru da nađe smisao u univerzumu i logički shvati magiju. Ako je sve povezano, ako je sve Jedno, onda ne postoji ništa da spriječi kanaliziranu energiju (koja je poslana od strane praktičara tijekom magijskom čina) da dođe do svog cilja. Ne postoje barijere. 

Upotrijebila bih ovu analogiju da ovo pojasnim. Zamislite energiju koju praktičar šalje kao auto. Univerzum kroz koji magija (auto) putuje kako bi došla do svog cilja je jedna beskonačna cesta. Kada bi sve bilo odvojeno, onda bi cesta imala mnogo naplatnih kućica i, što je najvažnije, nedostajali bi joj dijelovi kao da nije u potpunosti sagrađena. Energija bi trebala pokušati preskakati nebrojene rascjepe u cesti kako bi došla do druge strane i nastavila svoj put. Šanse da ona to uspije bi bile malene, ili nikakve. 

No, ako vjerujete da je sve povezano onda ne postoje barijere, ni rascjepi u cesti a time ništa da spriječi energiju da stigne do cilja. Vrlo zanimljiv znanstvena vizija ovoga jest teorija kvantnog spleta (eng. quantum entanglement). 

Glede rituala, njihova primarna svrha jest povezivanje praktičara s višom silom (ili silama, bio to Bog, Božica, mnogo bogova, univerzum, ili kako god se zvalo). Zbog ovoga pagani prizivaju Boga i Božicu. Invokacija je vrhunac samog rituala. Ako uzmete u obzir logiku principa "Kako gore, tako i dolje", onda možete shvatiti na koji način on olakšava invociranje. Ako se svaka stvarnost zaista odražava, onda Bog postoji i u ovoj stvarnosti. Ako mikrokozmos zaista reflektira makrokozmos, onda čovjek odražava Boga. Ukratko, svi smo mi povezani s Bogom, a možda smo čak djelomično bogovi sami po sebi. Pagani vole razmišljati na način da je Viša Sila (kako god ju nazvali) već dio nas. Tijekom rituala, mi odražavamo njezine radnje i ona naše. Samu frazu se često izgovara na glas tijekom paganskih rituala kako bi se naglasila njezina važnost (često tijekom posvećivanja, na primjer hrane i pića, što se samo po sebi smatra direktnim kontaktom s Bogom i Božicom, iskaz njihovog utjecaja na naše živote, ali i metafora za njihovo sjedinjenje u obliku Moćnog obreda). 

Ovaj maksim također objašnjava mogućnost astralnog putovanja, postojanje astralnog tijela itd. Astral je drukčija stvarnost od naše, ali sukladno ovom principu, sve misli se manifestiraju u svim stvarnostima (uključujući i ovu našu). Dakle, naše se misli manifestiraju i u astralnoj stvarnosti. No, možete pročitati nešto više o astralu u drugoj sekciji bloga. 

Htjela bih zaključiti s citatom iz knjige Progressive Witchcraft od Janet Farrar i Gavina Bonea. 

"A true spiritual cosmology is a graphic interpretation of the magical levels of reality. Such a map must include a physical, psychological, energetic, and spiritual approach, creating a holistic view of the cosmos, and abide by the old magical law “As above, so below.” In practice, this means that you should be able to stand in a witch’s circle and see the worlds around you on all levels."

U prijevodu: Istinska duhovna kozmologija je grafička interpretacija magičnih razina stvarnosti. Takav pregled bi trebao uključivati fizički, psihološki, energetski i duhovni pristup time tvoreći holistički pogled na kozmos, a trebao bi se pridržavati i starog magijskog zakona "Kako gore, tako i dolje". U praksi, ovo znači da bi osoba trebala moćni stajati u vještičjem krugu i vidjeti svjetove sa svih razina oko sebe.

Vaša Witch's Cat

Paganizam, dvovjerje i pokrštavanje Hrvata

Sudbina je prije nekoliko dana odlučila da moram naići na jedan zanimljivi članak Denivera Vukelića koji nosi naziv "Problem dvovjerja kao čimbenika hrvatskog kulturnog identiteta". Zaista se ne sjećam zašto mi je baš on privukao pozornost, ali mi je drago što jest jer me je tema o kojoj je Deniver pisao zaintrigirala toliko da sam i ja morala reći ponešto o njoj.

Središnja tema je očito dvovjerje (eng. dual faith), a začudila sam se koliko značenja i implikacija ovaj pojam može imati. Nisam očekivala da će dvovjerje imati veliku ulogu u hrvatskoj povijesti, ali sam se i tu ugodno iznenadila. Stoga bih vas prvo htjela malo izgnjaviti poviješću.

Pokrštavanje Hrvata

Naša priča počinje jako davno, u mom rodnom gradu - Splitu. Kažem "jako davno" jer priča može tako vući korijene i dalje od cara Dioklecijana koji je bio poznati progonitelj kršćana. No, počela bih u 7.st. kada se smatra da je počelo pokrštavanja. Naime, do tada su (uvjetno rečeno) Hrvati bili pagani. Ono što je promijenilo tijek događaja jest rušenje Salone (danas lokalitet unutar Solina odmah kraj Splita) koji je bio centar rimske provincije Dalmacije. Često se uzima da je Salona srušena 614.g., ali bi bilo preciznije reći da je postepeno propadala (kako dokazuju arheološki dokazi).

Ne znam jeste li upoznati s činjenicom da je u ovom stoljeću (preciznije od 640.-642.g.) na papinskoj stolici sjedio Dalmatinac - Ivan IV. Očito mu je bilo stalo do toga da njegov narod bude pokršten pa je u Split poslao Ivana Ravenjanina koji je uskoro postao prvi splitski nadbiskup i koji je protagonist cijele ove priče.

Karta Salone, 1571.g. (Salona je
vidljiva pri vrhu karte, a nakupina
zgrada u  donjem lijevom dijelu je
Split s Dioklecijanovom palačom

Još sam na početku svog studija učila o Ivanu Ravenjaninu i saznala da je upravo on zaslužan za pretvaranje svih paganskih hramova u Splitu u crkve. Uzmite u obzir da prolazim kraj svih tih mjesta svakoga dana...i dalje ne mogu vjerovati da su se u tim hramovima slavile iste sile koji ja danas štujem. Ivan Ravenjanin je tako pretvorio tadašnji mauzolej cara Dioklecijana ("naručitelja" slavne Dioklecijanove palače, rimskog cara s kraja 3.st. koji je ujedno i osmislio sistem vlade zvana tetrarhija i koji je bio žestoki protivnik kršćanstva i progonitelj kršćana). Zamislite ironije da je njegovo posljednje počivalište pretvoreno ne u crkvu (!) nego u katedralu! Odmah preko puta mauzoleja su se nalazila tri hrama posvećena trima božanstvima: Kibeli, Veneri i Jupiteru. Venerin hram je u međuvremenu srušen, od Kibelinog hrama je ostala sam baza (i nalazi se u podrumu zgrade do mauzoleja koji nije otvoren za javnost), a Jupiterov hram je pretvoren u crkvu sv. Ivana. 

Ulaz u Jupiterov hram
(crkvu sv. Ivana), Split

Dakle, sustavnim pročišćavanjem paganskih prostora i pretvarajući ih u kršćanska svetišta, Ivan Ravenjanin je započeo pokrštavanje naroda. Prvo su se obraćali vladari i druge važne ličnosti tog doba (uzmite u obzir da je tada kršćanstvo bilo pitanje prestiža i da se pokrštavanjem dobivala ulaznica u svijet religijskih, političkih i ekonomskih moćnika poput Pape i vladara drugih naroda). Neki su se članovi društva pokrštavali iz puke formalnosti kako bi im bili olakšani neki poslovi (npr. trgovanje), dok su oni kojima su ovi čimbenici bili nevažni ostali pri staroj vjeri (ovaj termin je prihvaćen i u engleskom jeziku, a glasi Old Religion i drugi je naziv za wiccu, a ja bih rekla da je primjenjiv na paganizam općenito). Dakle, seljaci (lat. pagani = ljudi od zemlje/zemljoradnici, više o etimologiji riječi u pojmovniku pod terminom "paganizam") su bili mnogo kasnije pokrštavani od onih koji su živjeli u gradu. Za ovo postoji logično objašnjenje, pa da citiram Denivera Vukelića: 

"...kršćanska ideja o Kraljevstvu nebeskom, slavenskom, pa tako i hrvatskom seljaku koji se bavio stočarstvom i poljodjelstvom nije značila mnogo na svakodnevnoj razini. Pretkršćanski obredi "osiguravali" su mnogo bitniju stvar za čovjekov život: opstojnost na ovome svijetu, klijanje, rast, zdravlje, kišu, sunce i ostale potrebe seoskog načina života u suživotu sa zemljom. Seljacima, dakle, "poganstvo", odnosno njihovi stari prirodni obredi i običaji i kršćanstvo bijahu komplementarni, a ne konkurentni sustavi."

Ukrasni reljef s
krstionice iz Jupiterovog
hrama, Split (11.st.)

Iako je pokrštavanje počelo u 7.st., ono se aktivno provodi u 8.st. (kada o hrvatski vođe prihvaćaju kršćanstvo) i u 9. stoljeću. Širenje se nije svugdje odvijalo istim tempom iz geografskih razloga, ali i zbog otpora kojeg je narod pružao na određenim područjima. Tako je, na primjer, tadašnja regija Paganije dobila svoj naziv (u njoj se kristijanizacija odvijala još i krajem 10.st.).

Ovo nas dovodi do sljedećeg podnaslova, ali bih prije toga voljela istaknuti samo jednu činjenicu, a to je da se neki tragovi paganizma nisu dali izbrisati sa svih hramova (npr. očite arhitektonske forme klasičnih hramova koje se očituju i na mauzoleju i na Jupiterovu hranu), ali i da su se kasnije neki novi simboli dodali, kao što je reljef pentagrama na predromaničkoj krstionici unutar Jupiterovog hrama (koji je zapravo bio krstionica).

Dvovjerje kao rezultat postepenog pokrštavanja

U ovom kontekstu govorimo o dvovjerju kao dvojnom vjerovanju tj. dvojnoj vjeri koje je samo jedno od značenja ovog termina. 

Iz prethodnih paragrafa je očito da se Hrvati nisu pokrstili u jednom danu nego da je to bio dugotrajan proces tijekom kojeg je došlo do preklapanja, fuzija, ali i iščeznuća određenih vjerovanja (službeni naziv za ovo bi bio sinkretizam). Iako se kršćanstvo pojavilo među Hrvatima i usprkos tome što je velik broj ljudi bio pokršten, ovo nije značilo da su oni odjednom promijenili svoja razmišljanja jer je i za to potrebno više vremena. Ti su ljudi bili kršćani "na papiru", ali se mentalno još nisu bili u potpunosti preobratili. Neki su čak i prakticirali stare običaje koji su tada zaista bili običaji; bili su živi u punom smislu te riječi. Kako kaže Vukelić, Crkva i narod su se tu bili našli "na pola puta". Dva sistema vjerovanja koji čine ovo dvovjerje su stoga kršćanstvo i slavenski paganizam. Ako pročitate Vukelićev članak, saznati ćete mnogo o istoj situaciji koja se zbivala i u Rusiji, a izgleda i u Poljskoj, Srbiji i među svim Slavenima. On jako lijepo razlaže ovu temu i sažima u sljedećih nekoliko rečenica: 

"Pokrštavanje starih Hrvata bio je jednokratan čin koji je izvodio svećenik blagoslovljenom vodom uranjanjem ili polijevanjem (razne kneževske krstionice sačuvane su iz najranijeg narodnog dinastičkog razdoblja). Taj je čin označio prijelaz iz »poganstva« u kršćanstvo, iz pretkršćanskog života čovjeka u kršćanski. Ali ono što je po kršćanskom viđenju još bitnije od samog rituala jest preobrazba u čovjeku koji se »obraća« i živi drugačijim životom, po kršćanskim načelima, do kraja svog života. Zato i razlikujemo te dvije stvari, pokrštavanje kao jednokratan čin i, kristijanizaciju kao proces usvajanja. Jer nije nužno da je pokrštena osoba ujedno i obraćena."

Dominacija kršćanstva

Tijekom i kratko nakon pokrštavanja, dvije vjere su bile jednako validne. Cijela ova priča ne bi bila toliko zanimljiva da jedna od njih dviju nije osjetila potrebu da bude nadmoćna, a to je bilo kršćanstvo. 

U početku su se pročišćavali, prisvajali i adaptirali paganski hramovi kako bi bili prikladni za kršćanske mise. Ovo je bio način približavanja ove nove vjere paganskom narodu. To su i dalje bile iste zgrade, isti kipovi, pa čak i isti/slični datumi i običaji blagdana, samo s drugom pozadinskom pričom. Sve je ovo trebalo olakšati vjernicima aklimatizaciju. Prvi mi pada na pamet upravo Yule koji nam se sada bliži. Yule tj. zimski suncostaj je paganski blagdan kojeg se slavi između 21. i 23. prosinca. Slavi se ponovno rađanje Sunca tj. Boga (jer je Sunce simbol Boga), a time i povratak proljeća i plodnosti. U kršćanstvu tako postoji Božić kojeg se slavi samo dva dana kasnije (25. prosinca) kada se također slavi rođenje božanske figure - Isusa Krista. Čak je i božićno drvce nastalo po uzoru na Yule log tj. yulski panj (iako mnogo kasnije; tek u viktorijansko doba o čemu možete više pročitati ovdje) i simbol je plodnosti, što se nadovezuje na prije spomenutu simboliku proljeća. 

Da zaključim ovo poglavlje, oduševilo me je mišljenje jednog pojedinca iz Vukelićevog članka o dvovjerju. On kaže sljedeće: "Pa, vjerovanje u dvije, prihvaćanje dviju religija kao istine. Ne znam kaj je dvovjerje...vjerojatno nekaj kaj spašava vlastitu kožu ... hahaha dakle javno vjeruješ u nekaj kaj i svi oko tebe, a u sebi vjeruješ u ono kaj osjećaš." Zaista mi je izmamio osmijeh na lice. :) 

Pojam dvovjerja

Tek sada zapravo dolazimo do osnovne biti ovo posta, a to je pričanje o dvovjerju u paganskom kontekstu. Već sam rekla nešto o jednom shvaćanju dvovjerja, to jest dvovjerja u smislu istovremenog prihvaćanja dvaju vjera. Pošto je pojam dvovjerja ostao jezično nedorečen (tj. njegovo značenje još nije usko definirano), on ima više značenja koje bih sažela. Dakle, dvovjerje se može odnositi na:

1. simultano prihvaćanje dvaju religija
2. dualizam u smislu vjerovanja u dva vrhovna božanstva (moguće kao nuspojave prvog značenja)
3. diteizam (vjerovanje u dvije jednako moćne božanske sile koje su dijametralno suprotne npr. dobro/zlo, svjetlo/tama, što podrazumijeva rivalstvo, nadmetanje i opoziciju dvaju sila)
4. biteizam / duoteizam (vjerovanje  dvije jednako moćne božanske sile, ali koje su u harmoniji npr. Bog i Božica u wicci)

Vrijedi napomenuti da i diteizam i biteizam/duoteizam spadaju pod dualizam te da postoji mnogo vrsta dualizama. Kako vas ne bih zamarala sa svim tim podskupinama, možete pročitati više o dualizmu ovdje.

Dvovjerje i wicca

Već su mi nekoliko puta ljudi postavljali pitanja o mogućnosti suživota kršćanstva i wicce, odnosno je li moguće biti istovremeno i kršćanin i wiccan. Wicca ne zabranjuje dvovjerje u ovom smislu dok je god u osnovi svega dobra namjera i dok se nikome i ničemu ne nanosi šteta. Stoga nije neobično da naiđete na ljude koji kombiniraju wiccu s drugim uvjerenjima kako bi stvorili sistem vjerovanja koji je njima u potpunosti jasan, logičan i u kojemu zaista uživaju. Ovakve adaptacije bi se unutar wicce nazivale eklektičnima (grč. eklektikos = birati najbolje, odnosi se na "posuđivanje" i spajanje vjerovanja iz različitih tradicija/pravaca kako bi se skrojio sistem uvjerenja prema pojedinačnim potrebama). Naravno, ne mogu govoriti o svim kombinacijama uvjerenja jer bi to oduzelo previše vremena, ali bih vam svakako savjetovala da provjerite što druga tradicija/duhovni pravac/vjera koju kombinirate s wiccom kaže na ovu temu, odnosno u kojoj mjeri ona prihvaća dvovjerje kao mogućnost.

Ipak, kada se priča o dvovjerju unutar wicce, ne misli se na prethodno navedeno značenje već prvenstveno na pojam biteizma (odnosno duoteizma), a u nekim situacijama čak i na diteizam. Htjela bih to sada elaborirati.

Biteizam unutar wicce

Biteizam (eng. bitheism) je vrsta dualizma koja prihvaća postojanje dvaju božanstava/božanskih sila koji nisu oprečni jedno drugome. Naprotiv, oni djeluju u skladnu jedno s drugim i imaju definirane forme/stanja. Iako su najčešće forme muška i ženska, može se dogoditi da je jedna božanska sila utjelovljenje jednu skupinu sila (npr. sve dobre sile), dok druga utjelovljuje drugu (npr. sve zle sile) kao što je slučaj sa Zoroastrizmom. 

Duoteizam (eng. duotheism), kojeg sam već spomenula u postu o wiccanskim vjerovanjima, se najčešće uzima kao sinonim za biteizam jer je i tu fokus na dvije božanske sile. No, ovdje se gotovo uvijek radi o nekom bogu i nekoj božici dok biteizam ne mora implicirati ovaj muško-ženski odnos. Također, ova dva božanstva (dakle muško i žensko božanstvo) su najčešće jednako moćni. 

Najvažnije je zapamtiti da biteizam ne mora nužno podrazumijevati muško-ženske forme dvaju glavnih božanstava, dok duoteizam to gotovo podrazumijeva. Ali ne brinite se, ionako se ova termina koriste kao sinonimi jer su razlike minorne.

Wicca bi se po navedenome mogla uklopiti u definiciju biteizma i duoteizma, makar bi duoteizam ipak bio nešto prihvatljiviji izraz. Aspekt wicce koji ovo najbolje dočarava je odnos Rogatog Boga i Božice Majke koji, osim što se uklapaju u ovaj muško-ženski model, zaista djeluju u skladu jedno s drugim i smatra ih se jednako moćnima. Njihova savršena harmonija se najčešće prikazuje kroz njihov čin snošaja poput onoga na malenoj figuri Moćnog obreda (eng. Great Rite - naziv za dio wiccanskog rituala koji simbolizira snošaj Boga i Božice. Više o njemu ovdje). 

Diteizam unutar wicce

Prikaz Rogatog Boga

Diteizam (eng. ditheism) je vjerovanje u postojanje dvaju božanskih sila koje su najčešće samostalne (dakle neovisne jedna o drugoj). Ovaj pojam podrazumijeva da su te dvije sile oprečne i da se sukobljavaju. Najčešći oblik diteizma jest onaj u kojemu je jedna sila dobra, a druga zla, no može se raditi i o odnosu svjetlo/mrak (dobro i  zlo ne podrazumijeva svjetlo i mrak!), ili pak zima/ljeto. 

Prikaz Zelenog čovjeka

Postoji aspekt wicce koji se odlično uklapa i u ovu definiciju, a to je odnos četiriju aspekata Rogatog Boga unutar dva mita. Prvi mit kaže da bog ima dva "lica" tj. da on poprima formu Zelenog čovjeka/Boga (eng. Green Man/God) u vrijeme proljeća i ljeta te formu Rogatog Boga (eng. Horned God) za jeseni i zime. Ova dva lica su oprečna jer simboliziraju u potpunosti suprotne aspekte godine i prirode; jedan simbolizira zelenje i biljke, dok drugi simbolizira životinje itd.  

Prikazi Kralja hrasta (lijevo) i
Kralja božikovine (desno)

Drugi mit vezan za Boga jest mit o borbi između Kralja hrasta i Kralja božikovine. Opet se radi o simboličnoj borbi ljeta i zime (kako se prije dijelila godina, ljeto je bio topli period godine tj. ono što mi danas smatramo proljećem i ljetom, a hladni dio godine je bio zima tj. jesen i zima). Naime, na dva suncostaja se ova dva božanstva bore za prevlast, ali i Božičinu ljubav. Već se zna tko kada pobjeđuje. Na ljetni suncostaj (21.-23.6. u wicci poznat kao Litha/Midsummer), Kralj božikovine pobjeđuje Kralja hrasta što simbolizira opadajuću snagu Sunca i nadolazeće hladno doba godine (sjetite se poveznice božikovine sa zimom i božićnim dobom). Na zimski suncostaj (21.-23.12. u wicci poznat kao Yule) se događa obratno pa Kralj hrasta pobjeđuje Kralja božikovine što simbolizira povratak toplijeg doba godine kada je Sunce jače, a time i Kralj hrasta jači i dani dulji.

Mit o borbi između dvaju aspekata
 Boga se često reinterpretira
unutar rituala pri čemu se dva muškarca
(koji igraju uloge ovih
aspekata) zaista bore
(naravno, sve je to čisto teatralno).

Ipak, ni ovaj diteizam nije potpun jer iako su ova četiri aspekta Boga kontrastna, ona se ujedno i nadopunjuju međusobno i daju si ravnotežu. Rogati Bog sa sobom donosi hladnoću i vrijeme kada se zemlja oporavlja, kada ju kiša njeguje, dok sa Zelenim čovjekom dolazi toplina i ugoda, ali isto tako i period neumornog rada, sušenja zemlje i tako dalje. Potrebni su svi aspekti da bi postojala ravnoteža. Postavlja se onda pitanje je li ovaj odnos diteističan ako se radi o dvama polovicama koje se dopunjavaju i koje su nužne jedna drugoj?

Smatram da upravo ovakve dileme daju čar wicci, ali i drugim paganskim duhovnim pravcima jer ostavljaju mjesta pojedincu da razmisli o nečemu samostalno, bez dogmi i da nađe najlogičnije objašnjenje za sebe.

Cilj ovog posta je bio da prokomentiram temu dvovjerja u povijesnom i recentnom kontekstu osvrćući se pritom na članak Denivera Vukelića koji mi je zaista bio velika inspiracija i izvor novih saznanja. Ne morate se slagati ni s mojim ni s njegovim mišljenjem i ako se ne slažete, svakako bih voljela čuti u komentarima zašto. :D

Htjela sam također istaknuti kako je sinkretizam jedna sasvim prirodna pojava koja nikoga ne treba vrijeđati. Kulture se miješaju, jezici utječu jedni na druge, pa zašto ne bi tako bilo i s vjerovanjima? Apstraktni pojmovi poput religije i duhovnosti nemaju čvrstih granica, a smatram da bi svijet bio puno ugodnije mjesto da ljudi to shvate. Ne postoji "naše" i "vaše". U prirodi, na ovoj planeti postoji samo "zajedničko".

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post! :)
Vaša Witch's Cat

Vjerovanja

Već sam u svom drugom postu "Što je to wicca?" iznijela neka vještičja vjerovanja, ali nisam išla u detalje. Ovaj ću post posvetiti kvalitetnijem i opširnijem navođenju i pojašnjavanju stanovišta sljedbenika wicce. Napomenula bih da je ovo sažetak generalnih vjerovanja, a svaki pojedinac ima pravo prilagoditi neke stvari svojim osobnim potrebama. Dakle, kada pitate vješticu u što vjeruje i uočite razlike između onoga što on/ona govori i toga što ću ja ovdje napisati, nemojte se začuditi, ali vjerujte mi da ćete isto tako naći i mnogo sličnosti.

Wicca obuhvaća: 

• vjerovanje u Boga i Božicu (duoteizam)
• slavljenje osam godišnjih svetkovina (4 Sunčeve i 4 zemljine) i 12-13 Mjesečevih mijena (a neki i više)
• vjerovanje u reinkarnaciju
• prihvaćanje karmičkog djelovanja (čija je varijanta trostruko pravilo i o čemu govori vještičja pouka)
• iskazivanje zahvalnosti, poštivanje i slavljenje prirode u svim njenih aspektima
• stvaranje vlastitog hrama i "svetih spisa"
• prihvaćanje postojanja viših energija i drugih stvarnosti
• vjerovanje u kontrolu energije i svijesti (magika)
• toleriranje i prihvaćanje drugih vjera
• vjerovanje u slobodu volje i izbora

Ako sam nešto zaboravila, samo me vi podsjetite :) i to ću obavezno dodati, ali pošto mislim da sam sve prekrila onda idem detaljnije pojašnjavati svaku točku.

1. Duoteizam

Ovaj pojam označava vjerovanje u dva božanstva, u ovom slučaju u Boga i Božicu kao arhetipove koji simboliziraju polarnosti, prirodni balans, muževnost-ženstvenost, muško-žensko, Sunce-Mjesec, dan-noć, snagu-nježnost i tako dalje. Oni u očima vještica nisu bića kojima se treba klanjati već s kojima se poistovjećujemo. Način na koji će ih se zamišljati ovisi samo o pojedincu. Isto vrijedi i za njihova imena. Neki ih zovu samo Bog i Božica, drugi Rogati Bog i Moćna Majka, dok im drugi pak pridodaju imena specifičnih božanstava iz već postojeće mitologije (npr. Cerridwen, Cernunnos, Dijana, Pan, Izida, Oziris itd.). U suštini nije važno kako će ih se zamišljati ili nazivati nego kako ih doživljavamo.

Aspekt Božice je važan jer ga se u modernim vremenima često izostavlja s obzirom da su ovo patrijarhalna vremena. Možda se upravo zbog ovoga pojavila potreba za stavljanjem muškog i ženskog u isti rang.
Dakle, Božica predstavlja sve ono ženstveno i sve ženske aspekte. Naravno, i muškarci se mogu poistovjetiti s njom jer u svakom biću postoji i muževna i ženstvena strana (samo u drukčijim omjerima). Vještice često smatraju kako je osoba u istinskoj harmoniji tek kada dovede u balans svoju mušku i žensku stranu. Stoga se nemojte sramiti svoje muževnosti/ženstvenosti.

Božica je simbol svake žene. Kao i svaka žena ona ima 3 životne faze. U početku je Djevica - nevina, mlada, naivna, neiskusna ali isto tako i puna entuzijazma, optimizma i životne snage. Simbol Djevice je rastući Mjesec. S vremenom se ona razvije i postaje Majka (u skladu s mitologijom o kojoj ću pričati u sekciji o sabatima tj. svetkovinama) kada je brižna, mudra, iskusna i na vrhuncu svoje fizičke snage zbog čega je njezin simbol puni Mjesec tj. uštap. Kao i svako biće i ona stari, a tada ulazi u razdoblje Starice; iako je njezina fizička moć opala, ona je mudrije no ikad i puna životnog iskustva. Zbog ove opadajuće snage je simbol starice opadajući Mjesec.

Bog se s Božicom paralelno razvija. On ima dvije faze (a neki prihvaćaju i treću). Općenito se uzima da je u razdoblje jeseni/zime Rogati Bog - simbol divljine (zbog čega su tu jelenji rogovi) i fizičke snage i muževnosti. Za vrijeme proljeća/ljeta je on Zeleni Bog - simbol zelene strane prirode kada je sve u cvatu. Možete lako ova dva aspekta povezati i s hranom koja se jede u određeno godišnje doba. Ljudi štuju Rogatog Boga za zimskih mjeseci kada im treba životinjsko meso za proteine, koža za odjeću i kosti za samoobranu, dok u ljeto ne trebaju grijanje i mogu živjeti od plodova zemlje. Po drugom mitu se Bog dijeli na Kralja Božikovine i Kralja Hrasta. Kralj Božikovine vlada od 21.12. (kada pobjeđuje Kralja Hrasta) i vlada do 21.06. (kada njega pobjeđuje Kralj Hrasta). Kralj Hrasta logično vlada od 21.06.-21.12. S lijeve strane možete vidjeti prikaz Zelenog Boga i ispod njega prikaz Rogatog Boga u formi Cernunnosa. S desne pak vidite Kralja Hrasta sa svojom bradom od korijenja i Kralja Božikovine.

Već sam spomenula kako svaka vještica može imati različita vjerovanja. Tako će neki odlučiti štovati samo Božicu (ima i takvih tradicija!) dok će drugi biti u potpunosti politeistični, a neki štovati Boga u svoja tri aspekta (neke štuju i fazu Plavog Boga kada je zapravo beba) ili čak Boga, Božicu i Dijete (no na ove posljednje dvije varijante ćete rijetko kada naići).

Kada bih ulazila u filozofiju božanstava, to bi trajalo predugo, ali mislim da sam dala generalni uvid u ovu temu.

2. Sabati i ezbati

Oboje su naziv za svetkovine. sabata ima 8 u cijeloj godini od čega četiri obilježavaju Sunčeve promjene (2 ekvinocija i 2 solsticija), a ostala četiri obilježavaju promjene na zemlji (žetve, sjetve i slično). Ezbati su slavlja punog Mjeseca kojih na godinu ima 12-13, a neke vještice čak izvode rituale i za mladi Mjesec.

Osam sabata:

Naziv	Izgovor	Datum	Simbolika	Običaji
Yule/ zimski solsticij	/jul/	21.12.	Obnavljanje i ponovno rođenje tijekom zime	Paljenje vatre, Yule log (Božićni panj), nošenje cvijeća oko kruga
Imbolc	/imbolk/	02.02.	Slavljenje svjetla (poticanje pojave Sunca)	Paljenje svijeća u krug, držanje kola na oltaru, blagoslivljanje sjemenja
Ostara/ proljetni ekvinocij	/ostara/	21.03.	Početak proljeća	Paljenje vatre tijekom rituala
Beltaine	/beltejn/	01.05.	Povratak plodnosti (vrhunac godine)	Majski stup, puhanje kroz rogove, preskakanje vatre
Litha/ Midsummer/ ljetni solsticij	/lita/	21.06.	Vrhunac Sunca i magične energije	U krugu kotao s cvijećem (i mačem), sušenje bilja, preskakanje vatre
Lammas/ Lughnasadh	/lamas/ /lunasa/	01.08.	Prva žetva, iskazivanje zahvalnosti	Jedenje kruha, paljenje negativnih stvari u kotlu, pletenje lutkica od pšenice
Mabon/ jesenski ekvinocij	/mejbon/	21.09.	Druga žetva, misteriji	Veličanje voća (ljubav Boga i Božice), posipanje lišća
Samhain	/sowen/	31.10.	Kraj ljeta, štovanje  preminulih	Proricanje (u dimu/vatri/ zrcalu), ostavljanje hrane nakon obreda za duše, dubljenje bundeva

Naziv	Simboli i boje	Faza Boga	Faza Božice
Yule	Crvena, zelena, kotao, yulski panj, malo stablo u lončanici	Rađa se/ reinkarnira (Kralj Božikovine)	Rađa Boga (Djeva)
Imbolc	Bijela, srebrna, zelena, plava, zdjela snijega, zelenilo, cvijeće	Odrasta (Plavi Bog) (Kralj Božikovine)	Djeva
Ostara	Bijela, zelena, roza, ljubičasta biljka u lončanici, vatra, kotao	Odrasta (Zeleni Bog) (Kralj Božikovine)	Djeva
Beltaine	Bijela, cvjetne boje, cvijeće, kotlovi s cvijećem, ogledala	Vjenčanje s Božicom  (Kralj Božikovine)	Zatrudnjuje (Majka)
Litha	Bijela, zlatna, narančasta, zrcala (za hvatanje Sunčeve svjetlosti /  svjetla plamena)	Vrhunac moći (Rogati Bog) (Kralj Hrasta)	Majka
Lammas	Žuta, narančasta,zelena,pšenične lutkice, posebni kruhovi	Opada snaga (Kralj Hrasta)	Majka
Mabon	Smeđa, zlatna, narančasta, češeri, pšenica, sušeno lišće	Na odmaku snaga (Kralj Hrasta)	Starica
Samhain	Crvena, crna, narančasta, bijela, jabuke, bundeve	Umire (Kralj Hrasta)	Tuguje za Bogom (Starica)

U žuto su obojeni Sunčevi blagdani (ekvinociji i solsticiji), a u zeleno zemljini.

Skup svih sabata čini kolo godine jer se i godina, kao i kolo, okreće.

Ne planiram u ovom postu ići u veće detalje o sabatima jer smatram da je ovo sasvim dovoljno da shvatite kako svi sabati prate životne ili prirodne cikluse koji se reflektiraju u razvoju Boga i Božice. O svakom ću sabatu zasebno pisati kako godina bude odmicala i moći ćete ih naći u sekciji "sabati" na ovom blogu. Tu ćete moći pročitati više korespondencija (dakle nadopuniti ću tablicu za svako slavlje) i uz to navesti neke prikladne običaje i igre te kratku povijest tog sabata.

Ezbati su slavlje Božicine moći, pošto je Mjesec za sebe simbol Njene moći. No o prikladnom slavljenju sabata i ezbata ću kada prijeđem preko teoretskog dijela gradiva ;)

3. Reinkarnacija

Sama riječ znači "ponovno rođenje" i dolazi od latinske riječi incarnare (roditi se, biti stvoren od mesa) koja dobiva novo značenje dodavanjem prefiksa re- koji označava ponavljanje neke radnja.

Reinkarnacija nije novi pojam. Zapravo je bila poznata još u Indiji i Grčkoj oko 6.st.pr.n.e. (a smatra se da je bila poznata i ranije). Ovo je vjerovanje bilo popularno mišljenje i među Keltima u 1.st.pr.n.e., a čak su i neke kršćanske skupine poput Bogumila i Katara (11. i 12.st.) preferirali vjerovati u reinkarnaciju. Poznato vam je vjerojatno da se reinkarnacija pojavljuje i u nordijskoj mitologiji pa i u egipatskoj. Ova je ideja opstala sve do 20.st. kada su poznati filozofi poput Schopenhauera i Neitzschea raspravljali o njoj.

Naravno, reinkarnacija je popularnija na istoku nego na zapadu. U hinduizmu je ona zapravo jedno od ključnih vjerovanja te se smatra da se osoba reinkarnira iz više razloga: za obavljanje nedovršenog posla, učenja nečega što je potrebno za daljnji razvoj duše, balansiranja karme (sve se vraća, sve se plaća!), dostizanje još nedostignutog cilja itd. 
Osim u hinduizmu, ovo je vjerovanje također zastupljeno i u budizmu.

No, da ne dužim. Kako se ovo vjerovanje uklapa u wiccu?

Kad pogledamo faze Boga i Božice, uočavamo da sve ide ciklično te da se, u skladu s tim, Bog ponovno rađa, a Božica pomlađuje jer se i svaka godina opet vraća na svoj početak. Rekla sam još na početku posta kako vještice smatraju da se mogu poistovjetiti s Bogom i Božicom...pa tako je i po pitanju ovoga.
Ova se cikličnost vidi i u prolazu godišnjih doba, okretima Zemlje, rađanju i smrti svakog živog bića, pa na kraju krajeva u Mjesecu i Suncu, samim simbolima vještičjih božanstava.

Drugi razlog zbog kojeg se reinkarnacija uklapa u nečela wicce je jer vještice vjeruju u protok energije. Prilikom naše smrti, naša se fizička tijela raspadnu, ali duše nastave živjeti u drugoj realnosti, nama nepoznatoj, iščekujući reinkarnaciju na ovom svijetu iz razloga maloprije spomenutih. Naše duše, naša energija, kruži na ovaj način, iz života u život. 

Kako biste bolje shvatili ovo cirkuliranje energije, malo ću se više pozabaviti time u poglavljima 7 i 8.

4. Karma, trostruko pravilo i vještičja pouka

Svo troje govore o manje-više istim stvarima. O vještičjoj pouci neću uopće govoriti jer sam o njoj u detalje pričala u jednom od prijašnjih postova.

Sada ću malo pojasniti pojmove karme i trostrukog pravila u wicci. Oboje se zapravo odnose na jednu te istu stvar - vraćanje onoga što napravite.

Sama riječ karma dolazi iz sanskrita i znači djelo ili čin. Sastavni je dio indijske filozofije koja nalaže da za svako djelo ima i odgovarajuća posljedica. Dakle, sve što napraviš će ti se vratiti, bilo to dobro ili loše.

Trostruko pravilo je zapravo isto što i karma. Ono se spominje i u vještičjoj pouci (zbog čega sam je i uvrstila u ovu sekciju):

Mind the Three-fold Laws you should, three times bad and three times good.

Triput dobro i triput loše bilo, imaj na umu trostruko pravilo.

Makar se zove "pravilo", to i nije pravilo u doslovnom smislu. Wicca nema knjigu zakona već svaki pojedinac kroji vlastite zakone temeljene na svoj moralu. Ovo "pravilo" je zapravo savjet koji nas opominje da pazimo što radimo jer nam se sve može vratiti. Trostruko pravilo je "trostruko" jer je rečeno da će nam se sve tri puta vratiti, ali ovo opet nije doslovno. Karma ne mjeri jačinu onoga što radite pa da može reći da ćete dobiti 3 poljupca ako se nekoga poljubili jednom. Ovo je simbolično rečeno samo kako bi čitatelj shvatio da će mu/joj se vratiti sve što napravi, ali u većoj mjeri.

 5. Slavljenje prirode

Wicca (vještičja religija) je prirodna religija, što znači da, osim što se orijentira prema prirodnim ciklusima, da poštuje prirodu. Moral bi trebao nalagati da ne štetimo ni jednom biću, no to je svejedno lijepo zapisano u vještičjoj pouci čija skraćena verzija glasi:


These Eight words the Rede fulfill:
"An Ye Harm None, Do What Ye Will."

Ovih osam riječi pouka čini:
"Ako ne štetite drugima, činite vama po volji."

Na engleskom ovo puno ljepše ćuti, no zbog rime sam na hrvatskome morala prevesti ova dva stiha koristeći riječ "drugima" što će čitatelja uglavnom asocirati samo na ljude, ali se zapravo misli na sva živa bića; dakle i biljke i životinje i ljude. Priroda se štuje i slavi jer je ona ta koja nam omogućava život! U sabatima se iskazuje zahvalnost za sve što imamo, među čime je i hrana i piće koji su ujedno i sastavni dio svakog rituala.

Upravo zbog ovoga ćete često sresti vještice koje su vegeterijanci ili vegani je smatraju da jedenjem životinja njima nanose štetu. Ekološka osviještenost također ide ruku pod ruku s vještičarstvom jer ne bi bilo života bez zemlje (između ostalog).

6. Knjiga sjenki i sveti krug

Wicca nije organizirana religija te, za razliku od većine organiziranih religija, nema zajedničkog poglavara, zajednička sveta mjesta ni svete spise.

Vještice rade u manjim skupinama zvanim kovenima (koji se idealno sastoje od 13 ljudi, ali brojka varira) ili u manje službenim grupama, krugovima. Svaki koven ima svog poglavara tj. poglavare. Sve svetkovine vode Visoki svećenik i/ili Visoka svećenica (ovisno o tradiciji), a razliku između kovena i kruga čini upravo to što koven ima stroža pravila po pitanju izvođenja rituala. Da bi koven uopće postojao, njega mora predvoditi svećenik i/ili svećenica dok u krugovima mogu raditi i neinicirani sljedbenici ove religije gdje svetkovine vode različiti članovi u međusobnom dogovoru.

Ne postoji nekakva crkva ili hram u kojemu se vještice skupljaju. Njihovo sveto mjesto je priroda! Zbog ovoga je uvijek poželjno da se ritual izvode na otvorenom zbog veće povezanosti s vanjskim svijetom i sa silama prirode. Jedini dodatak što čini određeno mjesto svetim je krug kojeg članovi naprave. Za otvaranje/podizanje kruga (kako se zove početak svakog rituala koji uključuje stvaranje svetog prostora tj. pročišćavanje prostora) postoji više način za koje je, smatram, još prerano sada. Kada budem pričala o formi rituala, onda ću pričati i o ovome. Dakle, prostor je svet kada ga se pročisti i posveti, a za to svaka osoba ima moć i sposobnost.

Sveti spisi ne posotoje, iako će se dosta vještica složiti da se neke pjesme i ritualni procesi koriste češće od drugih, ali to je naprosto zbog toga što su te pjesme savršeno skladne i prikladne (a uz to su ih najčešće i pisali začetnici ove religije) a ritualni procesi snažni. No uvijek se predlaže da svaki koven/pojedinac piše vlastite rituale i čarolije knjiga sjenki gdje se drže sve tajne umijeća i saznanja koja je ta osoba stekla tijekom godina. Ovo, naravno, ne mora biti tajna, ali je većina ljudi drži za sebe jer se ona koristi za zapisivanje rituala, rezultata proricanja, zapisivanje i analiziranje snova itd....a sve su ovo jako osobne stvari.

Već sam napomenula, što je više energije i vremena uloženo u nešto, to će taj čin biti efektniji, snažniji i, na kraju krajeva, posebniji i većeg značenja za praktičara/e. Zbog ovoga se ne može složiti jedna sveta knjiga (ili čak više njih), ali zato svaki pojedinac ima svoju "svetu knjigu" koja se zove

Naravno, rad u grupi nije obavezan. Postoji mnogo vještica koje rade samostalno jer ili to žele, ili nemaju drugog izbora jer nema grupe u blizini s kojom bi se mogli nalaziti. Ja radim samostalno otkad sam počela prakticirati wiccu i smatram da nisam pogriješila put. No ovo je opširna tema za sebe koju ću obraditi u sljedećem postu.

7. Druge energije i stvarnosti

Vještice vjeruju da postoje druge energije i stvarnosti koje se manifestiraju u raznim oblicima. Neće se, naravno, sve vještice složiti. Radi se zapravo o tome da postoji vjerovanje da naš svijet nije jedini svijet, već da postoje i drugi paralelno s našim. Ovo može biti i metafora, ali i ne mora. To ću prepustiti vama na izučavanje.

Makar se neki svjetovi ne mogu vidjeti, ipak vjerujemo da postoje. Ne vidimo zrak, ali znamo da postoji jer ga udišemo. Vjerujemo u postojanje emocija, podsvijesti i energije, a ne vidimo to. Zbog ovoga vještice često vjeruju u vile i slična bića za koje se smatra da su iz tih drugih svjetova, ali isto tako vjeruju u vidljivost aure, djelovanje bioenergije i mogućnost astralne projekcije. Ovo, naravno, ne mora vrijediti za svakog pojedinca. Ponavljam da ovo generalno govorim i da se ispričavam pojedincima koji ne spadaju u neku od navedenih skupina.

Kad smo već kod vjerovanja da postoji energija možemo se nadovezati s drugim poglavljem.

8. Magika

Magija je, usprkos onome što možda mislite, vrlo jednostavan koncept kojeg je malo teže svladati. U više je navrata definirana kao mogućnost kontrole energije i svijesti. Ovo je, naravno, parafrazirano. 
Neke od definicija uključuju:

Magija je umijeće i znanost uzrokovanja događanja promjena u skladu s voljom.
~Aleister Crowley

Magija je projekcija prirodnih energija kako bi se prouzročile tražene posljedice.
~Scott Cunningham

Mi ne utječemo na sudbinu našim magijskim postupcima, mi utječemo na nas same; mi učvršćujemo one aspekte naše prirode koji su naklonjeni prema energijama koje zazivamo.
~Dion Fortune

Magija znači postići da se nešto desi, a da želiš da se to desi.
~Raymond Buckland

Magija je čin korištenja vlastite volje da bi se uzrokovale promjene, fokusiranjem i usmjeravanjem svoje mentalne energije.
~Jennifer Hunter

Ove su samo neke od definicija koje postoje, ali vidite da su sve manje-više slične. Mislim da nije potrebno dalje pojašnjavati što sam mislila na početku posta kada sam rekla " vjerovanje u kontrolu energije i svijesti ".

Vrijedi još napomenuti da magika nije igrarija. Može imati ozbiljne posljedice i treba imati jaki karakter i moral kako se ne biste izgubili i završili na krivom putu. Za svakoga je krivi put nešto drugo, no o ovome su pisane cijele knjige tako da ću jednom posvetiti cijeli post isključivo magici i moralu.

9. Odnos wicce prema drugim religijama

Možda su, baš zbog toga što su vještice u prošlosti bile proganjane i osuđene, one danas tolerantne, druželjubive i otvorene. Zaista, nijednom do sada nisam naišla na vješticu koja gaji nekakvu mržnju ili ikoji negativan osjećaj prema drugim religijama ili njihovim sljedbenicima.

Smatramo da svatko ima pravo na svoj odabir i ukus. Kao što se kaže: "Sto ljudi, sto čudi.". Svatko je drukčiji i ne možemo očekivati da će se svi slagati s našim razmišljanjima, niti da ćemo se mi slagati sa svim tuđim mišljenjima. No ono što neke oduševljava kod vještica je način na koji one(i) pristupe drugim uvjerenjima. Tu je uvijek prisutan stav: "Super! Ja poštujem tvoje, ali i ti poštuj moje." Mislim da je ovo prilično jednostavno i jasno rečeno :)

Iz ovih razloga nećete vidjeti vješticu kako nagovara nekoga da prijeđe na "pravi put". Prvo jer smatramo da wicca nije jedini pravi put. Za svakog postoji drugi pravi put...njihov osobni pravi put kojeg će oni odabrati u skladu sa svojim potrebama i uvjerenjima. Nagovaranjem i odgovaranjem možemo jedino nanijeti štetu toj osobi, a zapamtite jedino pravilo wicce: NAUDI NIKOME!. Isto tako smatramo da je svaka religija koja ne šteti ikome ili ičemu odlična!

10. Slobodna volja

U skladu sa svime što sam poviše rekla, stoji i činjenica da vještice smatraju da svaka osoba ima pravo na svoju slobodnu volju i slobodu izbora. Ne forsiramo svoja uvjerenja.

Kada bi svi živjeli u međusobnoj toleranciji, ljubavi i miru, svijet bi bio puno bolje mjesto. Ali eto...dare to dream!


Mislim da sam dala pošteni "sažetak" načela wicce.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Blagoslovljeni bili! :D