XXX - Pornografija iz paganske perspektive

Auguste Rodin - The Eternal Idol / Vječni idol (1889.g.)

Pornografija je kontroverzna tema čak i danas kada je seksualnost mnogo manja tabu tema nego što je bila prije. Čini se da svaka religija/vjera u svijetu ima definirani stav o njoj...koji je onda stav paganizma o ovoj temi?

Vrijedi napomenuti da paganizam nije institucionalna religija; on je duhovni pravac. Kao takav, ne zahtijeva od svojih sljedbenika tj. praktičara da imaju uniformirani stav o nečemu. Prema tome, ne trebaju svi pagani imati isti stav prema pornografiji. Naišla sam na dva zanimljiva članka koji potvrđuju ovaj stav. Jedan se zove "Druid Thoughts: Pagans and Pornography", a drugi "Sex, the Occult, and the Witches Who Do Porn". Bila sam znatiželjna i htjela sam vidjeti razlikuju li se stavovi tako drastično i među paganima u Hrvatskoj. Stoga sam postavila svoje pitanje u nekoliko paganskih grupa na Facebooku čiji sam član. I zaista, odgovori su se veoma razlikovali.

Razlog zbog kojeg smatram ovu temu zanimljivom za paganizam je zbog toga što su seks, kao i seksualnost i plodnost integralni dio paganizma. Pornografiju se može vidjeti kao slobodni izraz seksualnosti i efektivan način stimuliranja seksualnosti pojedinca. Ipak, glavno pitanje kojim se želim baviti ovdje glasi: uklapa li se pornografija u paganski moral i svjetonazor?

Ali da bude jasno, pravim razliku između pornografije i porno glumaca. Neću se baviti stavom paganizma o porno glumcima jer, kao što vrijedi za sve ljude, oni imaju pravo odlučiti što žele raditi sa svojim tijelom. Kritiziranje njih bi impliciralo oduzimanje njihove slobodne volje i opciju seksualnog izražavanja. Dok god ne štete ikome, ne vidim nikakav problem s njihovom profesijom. Postoji mnogo porno glumaca/ica koji uživaju u svom poslu. Naravno, postoje i oni koji su prisiljeni baviti se time. Također postoji i mnogo pornografije koja promovira okrutno ponašanje (npr. silovanje, sadizam, zlostavljanje bilo kakve vrste...) - ovo je ružna strana pornografije u koju se trenutno ne želim uplitati.

Ali prijeđimo na pozitivnije teme.

Paganizam i seks

Čovjek očekuje (pošto je ipak riječ o duhovnom pravcu koji je orijentiran ka plodnosti) da je paganizam vrlo liberalan i otvoren svim vrstama seksualnog izraza uključujući i pornografiju. Raspravljala sam o temi seksualnosti u paganizmu u prijašnjim postovima poput "Moćni obred i seksualnost u wicci", "Ritualna nagost" te "Homoseksualnost i paganizam". Glavna poruka ovih postova jest da su seks i nago ljudsko tijelo potpuno normalna i općeprihvaćena stvar u većini paganskih pravaca. Zapravo, seks se obično smatra svetim u paganizmu. Ali upravo ova svetost implicira da seks(ualnost) treba biti zdrava, vesela i ugodna. Ali opet, ljudi imaju različite preferencije (fetiši u ovom kontekstu?) pa sama ideja toga što je zdravo/veselo/ugodno varira od kulture do kulture i od pojedinca do pojedinca. Sve je ovo dosta relativno. Ali, dok god sudionici seksualnog čina daju svoj pristanak, ne vidim ništa loše s nijednim fetišom.* Odnosno, ako pristanu na nešto, onda pretpostavljam da uživaju u tome što rade barem u nekoj mjeri.

*Napomena: suvremeni seksualni odgoj i obrazovanje te seksologija tvrde da snošaj s djecom nije prihvatljiv upravo na osnovi toga što djeca ne mogu dati svoj pristanak.

Ipak, postoji razlika između privatnih prikaza seksualnosti/nagosti (sam sa sobom, s partnerom, ili čak u grupi kao što je slušaj u skyclad ritualima) i javnih. Vjerujem da postoji vrijeme i mjesto za seks, a čini se da bi se zakon složio sa mnom pošto je seks u javnosti zabranjen u većini zemalja svijeta. Postoji mnogo razloga za ovo, većina od kojih su društvene prirode tj. postoje uslijed konvencija. Da je društvo drugačije, onda mi njegova pravila/zakoni također bili drugačiji - ali nije. Stoga nema smisla o ovome raspravljati ovdje. Kako stvari sada stoje (i već dugo vremena su takve), seks se smatra privatnim i stoga je rezerviran samo za privatne okolnosti. Zapravo, čak se i Moćni obred obično obavlja u privatnosti (svi članovi kovena napuste prostoriju dok Visoki svećenik i Visoka svećenica ne odrade ovaj dio rituala).

Ali prije nego nastavim iznositi svoja razmišljanja o ovoj temi, hajdemo pogledati što su moji prijatelji pagani imali za reći o odnosu pornografije s našom duhovnošću.

Što moderni pagani misle o pornografiji i paganizmu

Većina pagana koje sam pitala kako se pornografija uklapa u paganski svjetonazor su imali pozitivna mišljenja o temi, iako je bilo onih čija su se mišljenja razlikovala. Točno pitanje koje sam ih postavila glasi: "Je li gledanje u sudjelovanje u pornografiji protivno paganskim principima?". Evo nekoliko odgovora koje sam dobila (napomena: obećala sam zadržati komentare anonimnima iz poštovanja).

"Mislim da je to [pornografija] normalan filmski prikaz, kao sto je i otići kupiti kruh. Svi mi to radimo i to je prirodno, samo se stvara tabu oko toga."

"Po meni je pornografija uzročno-posljedični proizvod kršćanskih inhibicija. Bez inhibicija to je samo seksualno iskustvo u varijacijama."

"To otvara veće pitanje - jesu li alternativci istovremeno i liberali. Mnogi pripadnici 'alternativnih' religija su zapravo krajnje konzervativni, uzmimo npr. Asatru. Iz toga se onda grana nekoliko pitanja: koje društvo stvara pornografiju, liberalno ili konzervativno? Povijesno gledano, pornografija cvate u konzervativnim, seksualno represivnim društvima, a u liberalnim se razvija erotika. Dakle, u nekom hipotetskom pagansko-konzervativnom društvu zasigurno bi se razvila jaka pornografija kao izlaz iz represije."

Ista ova osoba je rekla: "Nisam siguran da pornografija nije štetna. Ali, mislim da je porno samostalan fenomen - po mom mišljenju ona dolazi iz seksualne represije i nedostatka erotike."

Na ovu temu, druga osoba je komentirala: "I ja se slažem da ona može biti itekako štetna, ali u liberalnijem društvu ona nekako gubi ulogu... ili mi se tako samo čini."

"Onaj koga pornografija zanima, a on ju gleda ili stvara, a da pritom nikome ne čini štetu, ne radi ništa loše."

"Seks je sam po sebi prirodan, ali ako čovjek ode preduboko i prepusti se tjelesnim užicima može odlutati od smisla vlastitog postojanja i sklada vlastitog duha sa svime oko sebe, što je nekako korijen paganizma. Ipak, mislim da su pagani kao većina krajnje neutralni prema temi."

"U praksi mi se čini da ima puno disklejmera na ideju da pornografija zadovoljava 'ne naudi nikome' princip. Naprosto ne možeš znati tko je producent, odakle pare, jesu li glumci iz traffickinga, sto upitnika. Ne možeš znati ni u kojim okolnostima će s sve gledati i što će izvući kao pouku ako je to neki okrutni humiliation movie i sl. Ispada da bi i oni koji je rade i oni koji je gledaju trebali imati kao neki košer certifikat."

"Pornografije ima otkako se ljudi seksaju, ne iz represije, već iz ustroja nam mozgova.  Još od debele prapovijesti prikazujemo i izrađujemo seksualne igračke i prikaze (...) prikazi seksualnih činova u svoj svojoj šarolikosti [su] normalni. That being said...redtube ftw!"

"Nisu kršćani izmislili seksualnu represiju, rimski pagani su tjerali svećenice vestalke da budu djevice i ako bi prekršile, okrutno bi ih ubijali u mukama."

"svatko ima svoj odabir kako će pristupiti seksu i koliko pažnje pridaje načelima pravca kojeg se drži u paganizmu."

Ista osoba je rekla sljedeće: "Seks je svet koliko ga ti smatraš, ne samo zato što načelo kaže, a s druge strane treba uživati u prirodnim stvarima, do osobe je koliko će uživati. (...) U dosta religija je seks svet ali dokle god čovjek ne radi zlo drugome, neka radi što želi."

Mislim da je idući komentar vrlo zanimljiv: "Zapravo se tu radi o različitoj interpretaciji istog. Dok pagani cijene ljudsko tijelo i seks, pornografija ga svodi na jeftinu trgovinu. Naravno, nitko pritom ne osuđuje one koji gledaju takve sadržaje, bolje to nego kroz tuđe prozore."

"Ne mogu ni ja spojit i povezati sveto partnerstvo, seks u svrhu nastavljanja loze, ili kreacije , plodnost a ni transformaciju energije s pornografijom gdje se glumci možda prvi put vide, narajcaju dok drugi to gledaju, very very low frequency..."

"Pornografija je štetna za one koji ju konzumiraju i daje krivu sliku o seksualnosti, odnosno o onome što bi trebao biti povod za sam spolni čin."

A ovaj komentar me naprosto nasmijao :D :"Pornografija ima veze sa seksualnošću koliko i Harry Potter s magijom."

Sljedeći komentar se odnosi na pornografiju u fotografiji: "Općenito mi sve takve fotografije budu više-manje sirovi pokaz ženskog mesa (čest izuzecima), no za to ne krivim toliko autore fotografija, već stav i odnos samih ljude prema tome - tržište potražuje. (...) Možemo se zavaravati ili nazivati stvari drugim imenima, pa i umjetnošću, pričati o nekoj subjektivnosti ili percepciji pojedinca, no u ovom muškom svijetu sve bi trebalo biti podređeno muškarcu, pa i žene kao objekt. Kao paganki mi to nepojmljivo. A glumice/žene su većinom svodnikove žrtve ili pak u drugoj krajnosti gledano one koje žele preko noći uspjeti prodajom svojeg tijela. Opet neprihvatljivo koje god vjere bila ja osobno...u pitanju su vrijednosti, one ljudske."

"Nije stvar u tome kako seks izgleda ili kako je sama slika pornografije izvedena, već društvenog konteksta, odnosno situacije u kojoj je pornografija prezentirana. Tu nije riječ o omalovažavanju ili ne ljudskog tijela, prvenstveno ženskog, nego toga što unutar pornografskih scena postoje i društveni položaji čija je privlačnost definirana kao 'fetiš', a zapravo je samo odraz moći pojedine društvene uloge. Tako da se ne iskrivljava predodžba seksa, nego predodžba da je društvena uloga važnija od osobe."

"Mislim da nije moguće govoriti isključivo o samo jednom aspektu medijskog nametanja ideala. Pornografske glumce mogu kritizirati jedino u duhovno/okultnom smislu jer smatram da netko tko često mijenja seksualne partnere nije sposoban za bilo kakav ozbiljan duhovni rad. I to ne mislim zbog moralnih razloga već zbog energetske neravnoteže koja se u takvim slučajevima pojavljuje. Naravno, i tu ima izuzetaka ukoliko se seksualni čin provodi upravo zbog okultnog rada. "

"Mislim da se u svim tim raspravama jeli pornografija dobra ili nije zapravo zaboravi na ljude koji su u njoj, kojima je ta profesija kruh svagdašnji i koji su zbog generalnog stava populacije prema pornografiji marginalizirani, a zapravo imaju istu potrebu kao i svi mi da budu prihvaćeni i da imaju duhovni pravac u kojem se osjećaju prihvaćeni. U većini religija oni su zapravo odbačeni, zanima me kako bi u paganskim zajednicama takva osobo bila prihvaćena i da li bi se na njenu profesiju gledalo kao na nižu, grješnu ili manje vrijednu."

Kao što vidite, stavovi su zaista šaroliki, ali ovo se moglo i očekivati. Naposljetku, nemaju svi ista razmišljanja niti svjetonazore, pogotovo kada su u pitanje kontroverzne teme poput pornografije.

Istraživajući ovu temu, našla sam dva jako zanimljiva članka koji su kontradiktorni jedno drugome, što je jako zanimljivo:

Druid Thoughts: Pagans and Pornography

Sex, the Occult, and the Witches Who Do Porn

Oba članka su utjecala na mene, a kad smo već na toj temi, vrijeme je da izrazim vlastita mišljenja o ovoj temi. :) 

Moja razmišljanja o paganizmu i pornografiji

Naravno, ne morate dijeliti moja razmišljanja (niti očekujem da hoćete), ali osjećam potrebu podijeliti ih s vama. Da budem iskrena, stavovi su mi puno bliži onima iz članka "Druid Thoughts". Samo bih voljela nakratko sažeti 10 razloga koje autor ovog članka iznosi da objasni zašto je pornografija u sukobu s paganizmom. Uz to ću nadopuniti ove razloge vlastitim razmišljanjima.

1. Pornografija nema veze sa suglasnošću niti osobnim ukusom (a ako se sjećate, spomenula sam suglasnost kao važan faktor za seks) jer druge potrebe, poput potrebe za financijskom sigurnošću i psihološki faktori tjeraju ljude da rade ono što inače ne bi bili spremni napraviti. Ovo dovodi u pitanje slobodnu volju sudionika pornografije (makar ovo ne znači da svi, pa niti većina porno glumaca ovo radi, ili se tako osjećaju, ali postoje oni za koje ovaj iskaz vrijedi).
2. Pornografija stvara iskrivljenu sliku seksa i ljudskog tijela. Da pojasnim, pornografska industrija odabire one glumce/ice koji su po nečemu uzorni (po stasu, veličini njihovih spolnih organa ili posebnim "sposobnostima"). Ovo vodi tome da ljudi imaju nerealna očekivanja o sebi i svojim seksualnim partnerima, udaljava ih od njihovih tijela (uzrokuje osjećaj srama, nesposobnosti, manje vrijednosti itd.) i, kao što autor članka ističe, može čak izazvati toliki osjećaj nezadovoljstva da ljudi požele promijeniti svoje tijelo uz pomoć plastičnih operacija. Kao paganka smatram da je plastična kirurgija iz estetskih razloga neprihvatljiva (makar je plastična kirurgija iz zdravstvenih razloga u potpunosti druga priča) jer otuđuje ljude od njihovog prirodnog stanja, remeti čovjekovu mentalnu stabilnost i stvara daljnje komplekse. Smatram da bi bilo mnogo produktivnije kada bi ljudi naučili prihvatiti svoje tijelo onakvim kakvo je ili, ako žele promijeniti svoj izgled, pokušali to učiniti "tesanjem" tijela najbolje što mogu koristeći se prirodnim metodama.
3. Pornografija predstavlja seks kao nešto pokvareno, prljavo i zabranjeno. Pagani shvaćaju seks i ljudsku seksualnost kao svete, potpuno prirodne stvari koje su sve osim zabranjeni. Seks je ujedno ugodan i potreban za opstanak naše vrste. A ako je u cijeloj to priči upleteno nešto više od same fizičke privlačnosti, tim bolje. Dakle, nipošto se ne radi o nečemu pokvarenom i prljavom već o nečemu što je neiskvareno i čisto.
4. Pornografija često prikazuje agresivne, omalovažavajuće odnose među ljudima. Ovakvi oblici ponašanja se kose s paganskim moralom (možete ga shvatiti kao pravilo "naudi nikome", ili ideal ljubavi ili čak u kontekstu estetike...kako god bilo, takvo prezrivo ponašanje se ne slaže ni s jednim od ovih zamisli, no savjetujem vam da pročitate moj prijašnji post o paganskom moralu za detalje).
5. Pornografija iznosi nezdrave stavove prema ženama i ženskom tijelu - da žene postoje kako bi ih se iskoristilo, da je žensko tijelo korisno samo dok pruža užitak i da su žene seksualni objekti. Nijedan štovatelj Božice ovo ne može smatrati prihvatljivim. Ovo je prijevod autorovih riječi i moram priznati da ne bih ni sama mogla ovo bolje reći. No, voljela bih nadodati da žene nisu jedine žrtve u ovoj priči već da muškarci također mogu biti prikazani na vrlo stereotipni i ponekad neprirodni način. Ona tjera i muškarce i žene da vjeruju da postoji samo jedan tip muškarca/žene koji je ispravan i da je bilo koji oblik ponašanja/fizički izgled koji se ne podudara s onim kojeg vide u pornografiji neispravan.
6. Pornografija obezvređuje seks i pretvara ga u robu, što se u potpunosti kosi s idejom svete seksualnosti u koju pagani vjeruju. Pagani cijene svaki oblik plodnosti, a time i ljudsku seksualnost. Poniziti je do ove mjere, barem po mom sudu, pokazuje golemi manjak poštivanja prema svim ljudima.
7. "Gledanje pornografije pruža zadovoljstvo bez ikakvog osjećaja za odgovornost ni povezanost. Ovo se kosi s etikom većine pagana. Pornografija nas potiče da zaboravimo naše obaveze prema ljudima koje gledamo - da zaboravimo njihovu ljudskost, ali i svoju. Ovo nije pagansko". Ovo je točka se kojom se ne slažem u potpunosti. Osoba ne može imati (značajan) odnos s pornografskim filmom/slikom ili drugim sličnim predmetom i ne može se očekivati od nas da suosjećamo sa svakom osobom koju upoznamo, a kamoli vidimo na televiziji, ili u slici. Gledamo dokumentarne filmove koji ponekad iznose užasne priče, drame koje prikazuju tragične događaje iz stvarnog života pa čak i reality-showove koji se ponekad tiču teških tema. U svijetu u kojemu nas se bombardira slikama i pričama svih vrsta, ne može se očekivati od nas da suosjećamo sa svima i svime jer je ovo naprosto previše iscrpljujuće. Također, posebno je teško suosjećati s ljudima (porno glumcima) ako se čini da ti ljudi uživaju (a iskreno, mnogo porno glumaca uživa u svom poslu), a još je teže kada se ti ljudi svode na objekte, što je često u pornografiji. Nadalje, ne vidim zašto bi ijedna osoba koja samo gleda pornografiju trebala preuzeti odgovornost za nju. Prosječna osoba ne igra nikakvu ulogu u stvaranju pornografije na koju se zadovoljava.  Naposljetku, svi uživamo u mnoštvu stvari za koje ne preuzimamo odgovornost. Pijemo kavu ali ne razmišljamo o uvjetima u kojima su ubrana zrna kave, kupujemo odjeću koju su lako moguće proizveli dječji tvornički radnici na groznim mjestima ali niti na trenutak ne stanemo razmisliti o tome. Ovo je samo par primjera, ali prijeđimo na glavnu temu. Vjerujem da bi pagani svakako trebali biti svjesni svojih odgovornosti (prema sebi, ali i ljudima oko sebe) i posljedica svojih djela. Ako pojedinac ne vidi kako gledanje pornografije može negativno utjecati na ikoga oko njih ili na njih same, onda zašto to ne raditi? Glavna bit je samo biti svjestan svojih djela.
8. "Pornografija nije toliko seksipilna. Obično je funkcionalna, nedostaje joj emocionalne angažiranosti i lišena je senzualnosti" - slažem se da pornografija nije seksipilna ali ipak, nemaju svi isti ukus. Nedostaje joj senzualnosti i erotike, ali nekima ovo ne smeta. Ukratko, smatram da nitko nema pravo govoriti drugima do koje razine  njihovi seksualni životi i sklonosti trebaju biti emocionalni/senzualni/erotski.
9. "Pornografija povećava strah od svega što je seksualno kod velikog broja ljudi koji je ne vole. Što je više pornografije, to je veći rizik da će se isto misliti o ičemu seksualnom (uključujući i nage pagani)" - mislim da je ovo istina, ali ovo je većinom zbog nerealnog prikaza seksa u pornografiji. Svaka pametna i seksualno dobro informirana osoba će biti svjesna ovoga i odbaciti pornografiju kao relevantni primjer zdravog seksualnog ponašanja, zdravih međuljudskih odnosa i ljudskog tijela (no, da budemo pošteni, ne spada svaki oblik pornografije u ovu kategoriju).
10. "Pornografija odvlači pozornost od prave stvari. Ona ne može biti zamjena za sreću i magiju koju stvarni ljudi mogu stvoriti kroz fizičku ljubav" - iako se slažem s ovim, vjerujem da je "vrijeme za sebe" ponekad potrebno. Ako ljudi preferiraju koristiti pornografiju pri masturbaciji zbog ikojeg razloga, slobodni su tako birati. Uz to, ne postoji uvijek mogućnost proživljavanja "fizičke ljubavi", kako to autor kaže. Nije toliko teško naći partnera za jednu noć, ali ovo općenito ne stvara ljubav. Ali čak i ako je osoba spremna čekati fizičku ljubav, ovo može dugo potrajati, a u međuvremenu se seksualne potrebe ponekad trebaju zadovoljiti (jednostavno smo tako biološki programirani).

Ne želim da me krivo shvatite pa mi dopustite sam samo jednu stvar pojasnim: NE mislim da pagani ne smiju gledati pornografiju niti da se nekoga ne može smatrati paganom jer gleda pornografiju. Samo mislim da svi, uključujući i pagane, trebaju biti svjesni utjecaja pornografije i ako netko želi rasti kao osoba (na duhovni i/ili emocionalni način), treba biti svjestan svojih djela (i njihovih posljedica), pozitivnih i negativnih utjecaja koje stvari mogu imati na pojedinca i, u konačnici, čovjek se treba držati svojih principa. Ako neka osoba nađe više pozitivnih strana kod pornografije nego negativnih i vjeruje da se ona zaista uklapa u njihov paganski svjetonazor na neki način (i ako je ona uspije ukomponirati u svoj sistem vjerovanja koristeći racionalna objašnjenja), onda ja prva nemam pravo osuđivati tu osobu niti negirati nju kao pagana/paganku.

Autor poviše navedenog članka kaže (slobodno prevedeno): "Ako radite nešto što vas inspirira da volite, da osjetite povezanost i osjećaj svetoga, živite svoj paganizam". Ali što ako netko shvaća gledanje pornografije ili sudjelovanje u njoj kao čin osnaživanja i oslobađanja, iskaz slobodne ljubavi, priliku za povezivanje s nekim na intimnijoj razini, ili dopuštanje božanskoj plodnosti da djeluje kroz njih? Pa u ovom slučaju, ta osoba također "živi svoj paganizam". Upravo drugi članak kojeg sam spomenula (Sex, the Occult, and the Witches Who Do Porn) objašnjava ovu drugu stranu priče. Zaista preporučam da i njega pročitate jer uključuje intervjue s paganskim porno glumcima/glumicama koji objašnjavaju kako oni kombiniraju svoju profesiju i duhovnost. Ali neću više govoriti već ću pustiti vas da sami pročitate članak i razvijete mišljenje o njemu.

Sve u svemu, ne mogu se protiviti pornografiji na osnovu toga da prikazuje naga ljudska tijela (jer vjerujem da je ljudsko tijelo prirodno i predivno), ali joj se protivim iz drugih razloga koje sam pojasnila u ovom postu. Ipak, istovremeno shvaćam ljude kojima je pornografija uzbuđujuća, osnažujuća, oslobađajuća i tako dalje. Ali naprosto je previše faktora koje se treba uzeti u obzir kada se govori o tome jeli pornografija "dobra" ili "loša" (ili preciznije rečeno uklapa li se/ne uklapa u paganski svjetonazor). Mogli bismo podijeliti ovu raspravu na tri teme: (1) gledanje pornografije; (2) sudjelovanje u stvaranju pornografije; (3)pornografska industrija. Ako pokušamo definirati što se uklapa u paganski svjetonazor naprosto iz moralne perspektive pravila "naudi nikome" i sličnih pravila, onda gledanje pornografije i sudjelovanje u njoj generalno nisu nemoralni (osim ako se nekome nije naudilo u tom procesu na ikoji način), dok se na pornografsku industriju gleda kao eksploatatorsku i dehumanizirajuću. Ali možemo također pokušati analizirati situaciju iz mnogih drugih perspektiva. No, ukratko, mislim da ne možemo dati jedinstveni odgovor na ovo pitanje jer skoro svaki pagan ima drukčiji stav o ovome.

Na kraju, mogu vas samo poticati da budete svjesni svojih djela i odluka i da mislite svojom glavom. Odlučila sam iskazati svoja razmišljanja o temi naprosto jer sam osjetila potrebu to napraviti, ali uz to i jer sam htjela vas potaknuti da kontemplirate o ovoj temi (čak i ovo dovede do toga da mi ostavite hrpu ljutih komentara na ovaj post...ali u tom slučaju vas poštujem jer, ako ništa drugo, imate svoje principe i držite ih se).

Nadam se da nisam previše prašine podigla razgovarajući o ovoj temi. Ali čak i ako jesam, nije mi previše žao. :p

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Paganski moral

Ovaj post je originalno bio napisan za 5. broj časopisa "Puni Mjesec". Pošto sve svoje tekstove objavljujem na blogu, isto sam napravila i s ovim. Uz to, smatram da bi ovaj članak mogao biti koristan svakom paganinu, ali i onima koji se žele informirati o paganizmu i osnovnim polazištima ovog duhovnog pravca. Mogu se samo nadati da sam u pravu i da će vam moje riječi omogućiti neka nova saznanja. :)

Razlika između morala i etike

Moral i etika su izuzetno bliski pojmovi, do te mjere da je moral zapravo sadržan u etici. Da pojasnim, moral je stav kojeg pojedinac, ili neka skupina, zauzima prema načelima dobra i zla; on govori o običajima ponašanja i idealima koji su usko povezani sa savješću. Često za neku osobu kažemo da je moralna, a pod time uglavnom mislimo da se ponaša u skladu s vlastitim (ili pak društveno određenim) kodeksom dobrog ponašanja, da je poštena i da ima jako razvijenu svijest o svojoj ulozi u društvu. Etika, uz to što je zasebna filozofska disciplina, se odnosi na ponašanje koje je u skladu s pravilima morala. Kao što smo ustanovili, moral ne mora samo biti pojedinačan, već i grupni. Različiti povijesni periodi su imali svoj moral (npr. srednjovjekovni moral), kao što imaju i različite kulture, ili profesije (pa tako možemo govoriti o plemenskom moralu, ili liječničkom moralu). Uz to postoji i vjerski moral koji je specifičan za svaku vjeru. Stoga će se, na primjer, kršćanski, islamski i paganski moral razlikovati. No, postoji jedna bitna razlika između etike i morala, a to je da je etika globalna i svevremenska; ona ne pozna vremenske, kulturne i geografske barijere. Etika je naprosto ponašanje u skladu s moralom, kojoj god on skupini ili vremenu pripadao. Moral je, s druge strane, uvjetovan navedenim čimbenicima. Zbog toga naziv ovog članka glasi „paganski moral“, a ne „paganska etika“.

Osnove paganskog morala

Paganska etika proizlazi iz estetike. Vrijedi istaknuti da se u ovom kontekstu pod „estetika“ ne misli na ljepotu koja je određena društvenim konvencijama. Ona čak ne mora označavati svjetovnu ljepotu! Ovdje se misli na ljepotu u bilo kojem obliku i u najširem smislu riječi. Estetika ujedno pokriva i bilo koji oblik sklada (ono što bi antički Grci nazvali kozmos). Ljudski je težiti ka kozmosu, odnosno redu u bilo kojem obliku i u bilo kojem aspektu naših života. Kada bi sve u našim životima bilo kaotično, onda bismo bili nezadovoljni jer kaos po samom značenju riječi označava nekakav ponor ili bezdan iz kojeg treba i hoće proizaći kozmos (red). Stoga, kaos označava ružnoću i nesklad. Pagani vjeruju da se etičkim ponašanjem pridonosi stvaranju reda, ljepote i harmonije uopće. Pošto je estetski sve ono što je lijepo i skladno, etičkim ponašanjem se u konačnici proizvodi estetika. Upravo zbog toga paganska etika proizlazi iz estetike.

Nadalje, paganski moral se temelji na ljubavi. U paganizmu, ali i skoro svim svjetskim vjerama/religijama/duhovnim pravcima, postoji nešto što je poznato kao „zlatno pravilo“. Ono glasi: „Postupajte prema drugome onako kako biste htjeli da drugi postupaju prema vama“. Ovo pravilo je prisutno u kršćanstvu, judaizmu, islamu, a bilo je poznato još i drevnim Egipćanima, Grcima, Kinezima i brojnim drugim kulturama. Ono je samo mijenjalo formu u skladu s kulturom i vremenom, ali se u srži radi o istoj stvari – ljubavi. Od čovjeka se, kao od društvenog bića, očekuje da se ponaša lijepo prema društvu u kojemu živi, ali i prema sebi. Zasigurno vam je poznata ona „Čovjek mora prvo voljeti sebe da bi volio druge“. Ima u tome nešto istine. Svakako, ljubav, ili u najmanju ruku poštivanje prema drugima (i nama samima), je ključna za individualni i grupni razvoj. Zlatno pravilo govori upravo o tome. Kada bi cijeli svijet funkcionirao tako da se svi međusobno barem poštuju (ako se već ne mogu voljeti), ne bi bilo toliko problema.

Pagansko „zlatno pravilo“

Pagani imaju vlastitu inačicu zlatnog pravila koje u punoj verziji glasi: „Ako ne naudite nikome, činite vama po volji“. Skraćeni oblik, ujedno onaj koji se najviše koristi jest „Ne naudi nikome“. Iako ovo „pravilo“ u početku nije bilo općepagansko, ono je s vremenom zauzelo svoje počasno mjesto u paganskom moralnom sistemu (više informacija u postu "Vještičja pouka"). Izvorno dolazi iz wicce – neopaganskog pravca koji je ustanovljen 50ih godina u Engleskoj. Gerald Gardner, kojeg se smatra ocem wicce, prvi ga put spominje u svojoj knjizi Witchcraft Today: 

„They [witches] are inclined to the morality of the legendary Good King Pausol, “Do what you like so long as you harm no one ". But they believe a certain law to be important, “You must not use magic for anything which will cause harm to anyone, and if, to prevent a greater wrong being done, you must discommode someone, you must do it only in a way which will abate the harm." This involves every magical action being discussed first, to see that it can do no damage, and this induces a habit of mind to consider well the results of one's actions, especially upon others, This, you may say, is elementary Christianity. Of course it is; it is also elementary Buddhism, Hinduism, Confucianism, and Judaism, to name only a few.“

Slobodno prevedeno: One [vještice, wiccani] su sklone moralu legendarnog dobrog kralja Pausola [izmišljenog lika iz jednog romana francuskog spisatelja Pierrea Louÿsa], „Čini što želiš dok god to nikome ne šteti“. Ali one vjeruju da je određeni zakon važan: „Ne smijete koristiti magiju za išta što će povrijediti ikoga i, ako morate uzrokovati nekome nepriliku kako biste spriječili da se neko veće zlo dogodi, to možete napraviti samo na način koji će umanjiti štetu“. To znači da se o svakom magijskom činu mora prvo raspraviti kako bi se ustanovilo da ne može uzrokovati štetu. To potiče mentalnu naviku razmatranja posljedica nečijih djela, pogotovo onih koji utječu na druge. Možda ćete reći da je to elementarno kršćanstvo. Naravno da jest; ono je ujedno i elementarni budizam, hinduizam, konfucijanizam i judaizam, da navedemo samo neke pravce.

Svakako, Gardner je bio inspiriran Aleisterom Crowleyem čije je tekstove duboko proučavao, koga je privatno znao, ali s kim je ujedno i surađivao unutar Reda Istočnog Hrama (Ordo Templi Orientis, O.T.O.) u kojeg je i sam bio iniciran. Crowley je u svojoj Knjizi zakona, koja je jedno od temeljnih djela ovoga pravca, rekao sljedeće: „Čini što ti je Volja i to neka ti bude sav Zakon. Ljubav je zakon, ljubav pod voljom. Nema zakona nad 'čini što te volja' (…) Ali u praksi, samo je jedno djelovanje zakonito za svakog od nas u bilo kojem trenutku. Uslijed toga, Dužnost se sastoji u odlučivanju da se iskusi pravi događaj od jednog do drugog trenutka“. Crowley piše riječi „volja“, „zakon“ i „dužnost“ velikim početnim slovom. Time ističe da ne misli na bilo kakvu dužnost, volju, ili zakonitost već na nešto osobno i transcendentalno. Volja je transcendentalna jer je ispravna (naravno, za svakoga pojedinačno). Zakon je također istinit jer je za svakog pojedinca istinit (svaki pojedinac poznaje vlastiti zakon koji je iz njegove perspektive istinit). Dužnost je također individualna i uvjetovana Voljom i Zakonom. Dakle čovjekova osobna i istinska volja je ono što je urođeno u njemu, što je za njega istinito i čemu on treba stremiti. Prema Crowleyu, kada bi svatko slijedio svoju istinsku Volju, onda ne bi bilo problema u svijetu jer je univerzum kozmos u pravom smislu riječi (sve ima svoj red, pa tako i svačija Volja ima svoju putanju i ničije Volje se međusobno ne sudaraju). Ipak, postoji jedan uvjet za ostvarivanje pojedinačne Volje – „ljubav je zakon, ljubav pod voljom“. Gardner je preoblikovao ovaj uvjet u „ako/dok ne naudite nikome“. U osnovi, paganski moral kaže da čovjek može raditi što ga je volja, dok je god ljubav i/ili poštivanje prisutno jer samo kada ona/ono postoji nikome se neće nauditi. Potrebno je istaknuti da se „čini što te volja“ ne odnosi samo na aktivne radnje, već i na pasivne radnje. Također, riječ „nikome“ obuhvaća i samog činitelja, a ne samo bića oko njega. Dakle, oba načela pružaju potpunu slobodu („čini što te volja“), ali je ujedno i uvjetuju. Time se potpuna sloboda pretvara u relativnu slobodu.

Relativna sloboda – što to podrazumijeva?

Kada se govori o relativnoj slobodi u sklopu morala, pritom se misli na slobodnu volju. Slobodna volja je ono što omogućuje svakom čovjeku da odlučuje što će raditi, a što neće. Time čovjek preuzima na sebe i određenu moralnu odgovornost prema sebi i okolini jer svako njegovo djelo može i hoće imati posljedice.

Unutar filozofije postoje dva istaknuta oprečna pravca koji govore o slobodnoj volji. Jedan pravac je determinizam, prema kojemu je sve predodređeno, pa time čovjekova slobodna volja i ljudsko djelovanje uopće nemaju nikakvog utjecaja. Stoga slobodna volja zapravo ni ne postoji. Njemu kontrastni pravac, indeterminizam, govori o postojanju apsolutne slobodne volje. Odnosno, čovjek može raditi bilo što jer uzročno-posljedične reakcije ne postoje. Također vrijedi spomenuti i predestinaciju koja je jako bliska determinizmu, no prema njoj je Bog taj koji odlučuje o sudbini svega.

Pagani se nalaze negdje na pola puta između ovih krajnosti jer uglavnom vjeruju da slobodna volja postoji, ali unutar determiniranog svijeta. To bi se moglo nazvati filozofijom kompatibilizma. Pošto paganizam nema strogo propisan moralni kodeks, mišljenja se mogu razlikovati, ali nijedno neće ići u krajnosti. No, čak i pagani vjeruju u neku uvjetovanost. To je bilo vidljivo iz paganske verzije zlatnog pravila koje, iako potvrđuje postojanje slobodne volje, također postavlja uvjet za njezino postojanje („dok ne naudiš nikome“). Naša djela, životi i sudbina općenito mogu biti uvjetovani raznim čimbenicima; neki od njih će biti eksterni (svijet oko nas, opći životni uvjeti u kojima se trenutno nalazimo ili okruženje u kojemu smo rođeni), a drugi će biti interni (možemo sami sebe uvjetovati). U tom smislu uvjet je nešto na što ne možemo utjecati. No, zato sve ono na što možemo utjecati podliježe našoj slobodnoj volji. Ipak ne smijemo sebi dopustiti da postanemo opijeni slobodnom voljom i da pritom prestanemo razmišljati o posljedicama svojih djela. Sjetite se da su slobodna volja i moralna odgovornost neminovno povezani.

Karman – kako siješ, tako ćeš žnjeti

Načelo karmana proizlazi iz indijske filozofije i primarno govori o moralnoj retribuciji. Jednostavno rečeno, svako djelo ima posljedicu (uzročno-posljedične veze), odnosno svaka akcija ima reakciju. U narodu bi se reklo „Kako siješ, tako ćeš žnjeti“. Ako se ova izreka gleda doslovno, lako je zaključiti da čovjeku neće uroditi rajčice ako ih ne posadi te godine. 

Slobodna volja pojedinca, a time i namjera, igraju ključne uloge u karmanu. Naime, čovjek ima više izbora u svakom trenutku u životu – napraviti nešto ili ne napraviti nešto. Namjera (konačni cilj, razmišljanje o pravcu kojim se treba ići) i slobodna volja (sami čin odabira pravca) odlučuju o daljnjem razvoju situacije/života. Primjerice, osoba x ima namjeru otići na posao taj dan i svojom slobodnom voljom odluči otići na posao. Ta osoba je odabrala jedan put (skrenula bi drugim putem kada bi, na primjer, odlučila ne otići na posao). Time što je odlučila otići na posao, otvorila su se brojna vrata i bezbroj posljedica odluke. Možda osoba x taj dan na poslu dobije povišicu, ali da nije otišla na posao, to se možda ne bi dogodilo.

Može se reći da se karmanske posljedice očituju u budućnosti (bila ona bliska ili daleka). Prema indijskoj filozofiji, one se mogu pojaviti i u nekom drugom životu jer koncept karmana izvorno uključuje i vjerovanje u reinkarnaciju (ponovno rađanje). Pagani su podvojeni po pitanju toga jer neki vjeruju da se posljedice djela moraju očitovati u životu u kojemu se uzrok dogodio, dok drugi smatraju da se one mogu prenositi iz života u život (što je u skladu s indijskom filozofijom).

Ipak, pagani se u jednom pogledu gotovo uvijek slažu s indijskom filozofijom – da svaki uzrok (radnja) mora imati proporcionalnu posljedicu (reakciju). Ta posljedica ne mora biti iste naravi, ali proporcionalno mora odgovarati uzroku. Na taj način se održava ravnoteža u univerzumu te se održava stanje kozmosa (reda).

Prije nego se to počelo osvještavati, velik broj pagana je vjerovao u Trostruko pravilo (eng. Threefold Law) koje izvorno potječe iz wicce. Po njemu su posljedice trostruko veće od uzroka. Primjerice, ako čovjek učini nešto dobro, to će mu se vratiti trostruko bolje. Isto tako, ako učini nešto loše, to će mu se vratiti trostruko gore. Doreen Valiente, Gardnerova učenica, visoka svećenica i prijateljica (koju neki smatraju majkom wicce) je tvrdila da je previše ljudi doslovno shvatilo tu Gardnerovu tezu i da su nakon toga nastale brojne zablude. Naprosto nema smisla da jedna vrsta karmana vrijedi za vještice/wiccane, a druga za sve ostale. To pravilo nema logike ni u svjetovnom pogledu jer, ako se vratimo na prije navedeni primjer, zašto bi čovjeku urodilo triput više rajčica nego što je zasadio?

Kako god bilo, karmanske posljedice su plod svjesnih radnji ili odabira. Ovdje je ključna riječ „svjesnih“ jer ono što radimo nesvjesno ne radimo s namjerom i ne uključujemo faktore slobodne volje i aktivnog odabira. A ustanovili smo da su namjera i slobodna volja ključni za postojanje karmana.

Ali zašto uopće osvijestiti utjecaje karmana? Karman je tu da nas posjeti da svako naše djelo (ili pak nedjelo) ima utjecaja na nas i na našu okolinu. Stoga bismo trebali paziti što (ne) radimo. Uz to je uvijek dobro imati na umu i zlatno pravilo koje u suštini govori o osnovnim ljudskim vrijednostima i onome što nas uče roditelji dok smo još maleni – voli druge (ili ih barem poštuj), radi ono što možeš za svoju okolinu, vodi brigu u svojim bližnjima, budi iskren, pomaži onima koji su slabiji i tako dalje. Kroz sve ovo u pojedincu se razvija osjećaj odgovornosti prema samome sebi, prema drugima, ali i prema okolini (Majci Zemlji). 

Mogli bismo sve ovo sažeti na sljedeći način: 

„Pagansku etiku možemo usporediti s drvetom koje ima nekoliko velikih grana. (…) Sve počinje u ljubavi. Ona je stablo iz kojeg raste prva grana: naše cijenjenje i divljenje kozmosu (redu, poretku, skladu, harmoniji) iz čega proizlazi ljepota i sklonost estetici. Druga je grana apsolutna sloboda koja nam govori da svatko treba činiti što ga je volja. Treća grana je relativna sloboda, tj. svjesno ograničavanje vlastite slobode tuđom slobodom. To je načelo nenasilja (ne naudi nikome). Četvrta je grana samilost, tj. osjećaj obveze da pomognemo nekome tko je u nevolji. Peta je grana izbjegavanje lažnih sentimenata i odustajanje od onih koji ne zaslužuju ni pomoć ni samilost. Time zapravo štitite sebe, što je vaša najsvetija dužnost. Tako je paganska etika posve zaokružena i cjelovita“ (Iolar, str. 223).

IZVORI:

1. FARRAR, JANET. FARRAR, STEWART. A Witches' Bible: The Complete Witches' Handbook. London: Robert Hale Ltd. 1984.
2. IOLAR. Paganizam u teoriji i praksi: doktrina paganizma (knjiga 1). Zagreb: Despot Infinitus d.o.o. 2013.
3. VALIENTE, DOREEN. Witchcraft for Tomorrow. London: Robert Hale Ltd. 1978.

Uvod u neopaganizam

Ovaj članak sam izvorno napisala za drugi broj časopisa Puni Mjesec, ali sam ga htjela i ovdje podijeliti s vama jer mislim da može koristiti onima koji se po prvi put susreću s pojmom neopaganizma, ali i paganizma uopće.

Duhovnost ili religija?

Kada ljudi po prvi put čuju za neopaganizam, često se upitaju gdje pagani slave svoje svetkovine, tko vodi ta slavlja, postoje li pravila, hijerarhije ili sveti spisi koji to određuju i tako dalje. Bilo bi iznimno jednostavno odgovoriti na ovakva pitanja kada bi neopaganizam bio religija, no on to nije. Mnogi pagani će reći da je to duhovnost, pa čak i način života. Svakako, neopaganizam se ne može nazvati religijom iz više razloga.

Naime, organizirane religije imaju strogo definirane obredne zakone, fiksne bogomolje, duhovne vođe (a time i hijerarhije) te svete spise. Neopaganizam je mnogo fleksibilniji. Pojedinci i grupe mogu slaviti u zatvorenim ili otvorenim prostorima i najčešće nemaju fiksno mjesto tj. utemeljenu bogomolju. Osnovni obredni okviri postoje, ali se mogu prilagođavati potrebama pojedinca/grupe. Ovisno o denominaciji, neopagani mogu odabrati jednu osobu/više ljudi koji će stalno voditi obrede, ali se često događa da različiti ljudi vode drugačije vrste obreda. Uz ovo, pagani često pišu vlastite obrede i ne poznaju svete spise, već samo jedno osnovno pravilo koje u svojoj najkraćoj verziji glasi „Ne naudi nikome“.

Na čemu se temelji neopaganizam?

Neopaganizam je u osnovi duhovni put koji naglašava slavljenje prirode i plodnosti. Pagani ove pojmove shvaćaju cjelovito; oni slave prirodu u njezinoj cijelosti (odnosno njezine „dobre“ i „loše“ strane) i sve aspekte plodnosti (plodnost ljudi, tla, životinja, uma itd.). Plodnost i kreacija, koje se može shvatiti gotovo sinonimno, su utjelovljeni u središnjim figurama neopaganizma.

Bog i Božica

Ove dvije figure, a moglo bi se reći i arhetipi, utjelovljuju plodnost, stvaranje te sve aspekte ljudskosti i prirode. One su muški i ženski polovi (ali ne nužno i spolovi) koji stoje u središtu kreacije. One imaju više lica kao što ima i svaki čovjek ili bilo koja prirodna sila. One su antropomorfizirane kako bi se ljudima olakšala komunikacija, ali mogu biti shvaćene i kao sama priroda.

Pagani najčešće spominju dva aspekta Boga: Rogatog Boga i Zelenog Čovjeka. Rogati je na vrhuncu svoje snage za zimskih mjeseci i predstavlja mušku seksualnost, snagu, lov, divljinu i životinje (zbog čega ga se najčešće prikazuje s jelenjim rogovima). Zeleni Čovjek je ljetni pandan Rogatog. On nije nimalo manje muževan ili snažan, ali jest blaži jer predstavlja ljepotu ljetnih mjeseci i sve zelenilo prirode. Ova dva aspekta su također poznata pod drugim dvama imenima: Kralj Božikovine (ekvivalent Rogatog Boga) i Kralj Hrasta (ekvivalent Zelenog Čovjeka). Božikovina u ovom kontekstu simbolizira zimzeleno bilje i zimske mjesece općenito, a hrast simbolizira bjelogorično drveće, a kontrastno tome i zelenilo koje prevladava u vrijeme proljeća i ljeta. No neovisno o aspektu, Bog predstavlja muški pol i moć Sunca bez kojeg ne bi bilo života na Zemlji.

Rogata figura s kotla Gundestrup 

(često uzimana kao simbol 

Rogatog Boga), 

cca. 200.g.pr.n.e.-300.g.p.n.e.

Emily Balivet - 

The Oak King (Kralj Hrasta), 

2010.

Carye Van Der Pol Mahoney -
Energy, Fertility, Wisom
(Energija, Plodnost, Mudrost)

Božica ima tri vidljiva lica, zbog čega ju se često naziva Trostrukom Božicom, ali neki također priznaju i jedno skriveno lice. Ona je Djeva, Majka i Starica, čime predstavlja sve faze evolucije žena, no ujedno ima i lice Mračne Božice. Sve navedene faze odgovaraju Mjesečevim mijenama (Djeva – rastući Mjesec/prva četvrt; Majka – uštap; Starica – padajući Mjesec/zadnja četvrt; Mračna Božica – mlađak) jer Božica sama po sebi predstavlja ženski pol i Mjesec koji znatno utječe na živote ljudi.

Pošto neopaganizam ne propisuje točna pravila za štovanje, pa čak ni shvaćanje božanstava, neki pagani shvaćaju Boga i Božicu kao dvije figure, kao što je opisano u prethodnim paragrafima, no velik broj pagana ih percipira drukčije. Neki pagani će smatrati da Bog i Božica predstavljaju dva odvojena pola prirode, drugi će ih vidjeti kao dva lica istog novčića (tj. prirode/stvaranja), a neki će prisvojiti politeistički sistem vjerovanja i priznati više bogova/božica (iz različitih panteona) kao lice Boga/Božice, ili pak kao u potpunosti zasebne aspekte prirode. Svakako, božanske sile su u umu gotovo svih pagana utjelovljenja prirode i čina stvaranja.

Kolo godine

Pagani percipiraju godinu kao kolo koje se neprestano okreće; ono stoga predstavlja preporađanje i vječne cikluse. Ovo kolo ima osam žbica koje predstavljaju osam paganskih svetkovina, odnosno sabata koji se dijele na solarne i vatrene/agrarne. U solarne blagdane spadaju dva suncostaja i dvije ravnodnevnice (Yule, Ostara, Litha i Mabon), a vatreni/agrarni blagdani se nalazi otprilike na pola puta između svakog od solarnih sabata i pretežito slave određene agrarne aspekte (sjetvu, žetvu itd.). Pagani imaju posebne nazive i relativno ustaljene datume za sve sabate:

SABAT	IZGOVOR	DATUM
Yule	/jul/	21/22.12.
Imbolc	/imbolk/	2.2.
Ostara	/ostara/	20.3.
Beltane	/beltejn/	1.5.
Litha	/lita/	20./21.6.
Lughnasadh/Lammas	/lunasa/, /lamas/	31.7./1.8.
Mabon	/mejbon/	22./23.9.
Samhain	/sowen/	31.10.

Yule, odnosno zimski suncostaj, predstavlja početak paganske godine, a ujedno i početak zime kada Sunce ponovno jača i dan pomalo postaje dulji (zbog čega pagani slave ponovno rođenje Sunca). Imbolc je prvi vatreni blagdan koji označava središnju točku zime, zbog čega pagani slave vatru (a kroz nju i snagu Sunca) koja donosi toplinu i otapa snijeg. Ostara ili proljetni ekvinocij slavi početak proljeća i ponovni povratak plodnosti. Beltane je vatreni blagdan koji označava vrhunac proljeća i plodnosti. Ljetni suncostaj, odnosno Litha, označava početak ljeta, punu snagu Sunca, ali ujedno i opadanje snage Sunca u narednim mjesecima. Lughnasadh je prvi od triju žetvenih blagdana u nizu; on obilježava prvu žetvu tijekom koje se slavi zemljin urod i stoga spada u agrarne/vatrene blagdane. Mabon tj. jesenska ravnodnevnica je drugi od triju žetvenih blagdana i vrijeme druge žetve, koji slavi polagano opadanje snage Sunca, nadolazak kraja godine i razdoblje odmora uz sav skupljeni urod. Samhain je posljednji blagdan u paganskom kolu godine, zbog čega predstavlja kraj godine, simboličnu smrt i skorašnje ponovno rođenje te kraj jednog ciklusa (zbog čega mnogi pagani upravo na ovaj dan slave Novu godinu).

Sabati i njihova slavlja u suštini predstavljaju prirodne cikluse te aktivnost i stanje cjelokupne prirode (ljudi, životinja i biljaka odnosno zemlje). Time se u potpunosti uklapaju u paganski svjetonazor koji stavlja prirodu i plodnost u prednji plan.

Kolo godine sa slikovnim i tekstualnim opisima te asocijacijama
Kazalo simbola: plamen=vatreni/agrarni sabati; pšenica=žetveni sabati;
simboli Mjeseca=odgovarajući aspekti Božice koji se slave tijekom godine
Napomene: ime svakog sabata je obojano u prikladnu boju za to razdoblje,
kotač je podijeljen na četiri dijela (četiri godišnja doba), crveni i zeleni
polukrugovi označavaju stari paganski sistem podjele godine
(zeleni polukrug=ljetni mjeseci tj. ljeto; crveni polukrug=zimski mjeseci tj. zima),
isprekidana crta označava drugu drevnu pagansku podjelu godine
u kojoj je Samhain označavao početak zime, a Beltane početak ljeta.

I to su osnove neopaganizma. :) Nadam se da su vam bile od koristi. Nemojte se ustručavati dalje gledati po blogu jer ćete naići postove koji zasebno obrađuju svaku od ovih tema. Primjerice, u sekciji "Sabati" se detaljno govori o svakom sabatu, a u pojmovniku možete naći mnoštvo pojmova na koje ste naišli u ovom postu, ali i na koje ćete inače nailaziti unutar ovog konteksta i svi su pojašnjeni u jednom kratkom paragrafu. Slobodno istražite ostale postove ako vas ova tematika zanima i uživajte u čitanju!

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Praznik rada, Valpurgina noć i Beltane nemaju veze sa sotonizmom!

Slavenski rodnovjerci u Rusiji podižu kumir za Jurjevo

Prvi maja se u paganizmu zaista slavi kao dan plodnosti i vrhunca proljeća. Većina meni dragih ljudi zna da i ja ovaj blagdan slavim pod nazivom Beltane pa sam tako dobila na Facebooku poveznicu za članak na portalu dnevno.hr. Napisala ga je Zrinka K. i nosi naziv "PRAVA ISTINA O PRAZNIKU RADA: Ne nasjedajte, na taj dan cijeli svijet se klanja Luciferu slaveći Valpurgijsku noć, najdemonskiji praznik u godini". Nimalo praktičan naslov zbog duljine, ali sigurno privuče brojne poglede. Nisam mogla odoljeti nego pročitati članak i kad sam došla do kraja sam bila van sebe. Nisam znala trebam li se smijati ili plakati. Svakako, rekla sam prijateljima koji su mi poslali ovu poveznicu da mi je jasno da su mi poslali ovo iz šale, ali sam isto tako bila svjesna da će mnogo ljudi ovaj članak shvatiti ozbiljno. 

Moram priznati da sam tužna jer sam bila u pravu. Samo dva dana nakon ovoga sam razgovarala s nekolicinom kolegica i došle smo na temu praznika rada. Sve su katoličke vjeroispovijesti (to mogu reći sa sigurnošću jer ih privatno poznajem jako dobro). Jedna od njih je rekla da su prvi maja i "Valpurgijska" noć zapravo slavlje Sotone. Bilo je jasno da ozbiljno misli to što govori pa sam ju prekinula da joj objasnim odakle "Valpurgijskoj" noći naziv, no u detalje nisam ulazila. 

Potaknuta tim razgovorom sam odlučila napisati ovaj post u nadi da će svi oni koji su naslijepo povjerovali ovakvim člancima i koji nisu uspjeli čuti drugu stranu priče je konačno čuti.

Članci slični onome kojeg je napisala Zrinka K. se mogu lako naći putem Googlea pa ću daljnje istraživanje prepustiti vama, ali u suštini svaki od njih govori isto:

1. Da je praznik rada prikriveno slavlje "poganskih" i/ili "sotonističkih" praznika Beltanea i/ili "Valpurgijske" noći (pojasniti ću gomilu navodnih znakova kroz post).
2. Da je Anton LaVey, osnivač sotonističke crkve, direktno povezan s ovim "sotonističkim" slavljima.
3. Da su Iluminati (citiram Zrinku K.): "organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika sa policijom 1. svibnja 1886. godine" (tipična teorija zavjere, a autorica je mogla provjeriti ispravni datum ovog prosvjeda koji je bio 4. svibnja prije nego što je proširila dezinformacije).

Nedosljednost autora u člancima mi je posebno zasmetala jer čas govore da je Beltane "poganski" praznik, a potom da je sotonistički. Čas govore da su "Valpurgijska" noć i Beltane ista stvar, a u drugom kontekstu ih razlikuju. Stoga bih kroz ovaj post htjela objasniti da ni Beltane ni "Valpurgijska" noć nisu sotonistički praznici, da nemaju veze sa sotonizmom te da nisu uopće isti praznik.

Portal dnevno.hr me je dodatno razočarao jer očito dopušta slijepo kopiranje cijelih paragrafa teksta. Sjetila sam se da sam prošle godine pročitala sličan članak ali sam ga tada naprosto bila zanemarila. Radi se o članku Mladena Prenca iz 2013. godine koji nosi naziv "Praznik rada: Znate li da je to rođendan Iluminata i sotonistički praznik 'Valpurgijska noć'?". Odmah se primijeti da je gospođa Zrinka išla linijom manjeg otpora i naprosto kopirala nekoliko cijelih paragrafa iz ovog članka i zalijepila ih u svoj. Ovo pokazuje krajnju neprofesionalnost i samo na temelju toga se članak ne bi trebao shvatiti ozbiljno. Očito nisam upućena u način na koji mediji funkcioniraju jer se u akademskom svijetu plagiranje strogo kažnjava.

Također ne cijenim kada ovakvi portali ne provjeravaju svoj pravopis. Za očekivati je da će se o gramatičkoj i pravopisnoj ispravnosti voditi računa na portalima koji žele da ih se shvati ozbiljno, ali dnevno.hr očigledno za to nije briga jer sam u oba članka našla brojne greške. No istaknula bih samo jednu pogrešku - "Valpurgijska noć". Što ovu grešku čini još gorom jest to što se nalazi u naslovima obaju članaka. Da su autori bili dovoljno informirani, znali bi da ova svetkovina slavi osobu - svetu Walburgu. Po pravilima hrvatskog pravopisa (odnosno po pravilu pisanja posvojnih pridjeva izvedenih od osobnih imena) bi se ova svetkovina trebala nazivati, odnosno naziva se Valpurgina noć.

Povijest i značenje Valpurgine noći

Valpurgina noć je dobila naziv po svetoj Walburgi (ili Walpurgi), časnoj sestri iz Wimbournea u Engleskoj koja je živjela u 8. stoljeću. Svoj život je posvetila misionarskom radu u Njemačkoj gdje je, između ostalog, osnovala samostan i postala poznata po svojim dobrim djelima. S obzirom na njezin život, originalni naziv ovog blagdana je na njemačkom - Walpurgisnacht. Kao što je i za očekivati od svetice, ona je bila čista, produhovljena i nježne naravi. Po rimokatoličkom kalendaru, 1. svibnja je bio posvećen njoj jer je upravo na taj dan i kanonizirana, a Valpurgina noć je slavlje uoči 1. svibnja (dakle s noći 30. travnja na 1. svibnja). No, 1955. godine je papa Pio XII. ovaj datum posvetio svetom Josipu Radniku time dajući podršku svim radnicima, ali i stvarajući protutežu komunističkom blagdanu koji se slavio na isti datum (pošto je i sam bio izraziti protivnik komunizma).

Glavno pitanje koje se sada treba postaviti je kako je sveta Walpurga dovedena u vezu s vješticama, paganskim slavljima, pa čak i sotonističkim praksama? I mene ova veza fascinira pa ću je nastojati rastumačiti.

Srednjovjekovne zablude

Kao što je slučaj s većinom zabluda o vješticama, i ova ima korijene u srednjem vijeku i progonima vještica.

Tijekom brojnih mučenja koja su se odvila tijekom srednjeg vijeka, inkvizitori su uspjeli izvući "istine" iz ispitanika. Ove "istine" su bile predrasude i razmišljanja Crkve o heretičkim slavljima (jer je tada svatko bio heretik tko nije slijedio kršćanstvo) koje su inkvizitori tjerali mučenike da priznaju tijekom samog mučenja. Naravno, ispitanik je bio prisiljen priznati sve za što ga inkvizitor optuži naprosto jer je bio mučen tijekom cijelog ispitivanja. Ovakva mučenja su uključivala lomljenje kostiju, rezanje tkiva, brojne sprave koje su uzrokovale nehumanu bol i psihičke traume tijekom kojih nijedna osoba ne bi mogla ostati pribrana. Ukratko, inkvizitori su izvlačili potvrde svojih sumnji i teorija tako da su ljude postavljati u situacije u kojima nisu imali drugog izbora nego ih potvrditi. Tek kada bi sve priznali su bili "pušteni" (odnosno, prestalo bi ih se mučiti, ali bi ih se potom vješalo, ili zapalilo na lomači).

Bezbroj svjedočanstava postoji o ovakvim mučenjima, a da ne spominjem i tehničke nacrte sprava za mučenje, opise tehnika i sudskih procesa mučenja itd. Zasigurno najpoznatije djelo koje se tiče ovih tema je Malleus Maleficarum o kojemu možete više saznati u ovom postu. Svakako, ti iskazi se ne mogu uzeti kao istiniti jer su dobiveni kroz mučenje tj. prisilom. Ljudi su priznavali sve samo kako bi prestala bol. Uz to, teorije koje je Crkva tada zastupala su bile apsurdne, barem iz naše perspektive. Teorije poput onih da vještice jašu na metlama, da imaju spolne odnose sa samim vragom, da jedu malu djecu itd. su bile općeprihvaćene, a danas su samo dokaz neshvaćanja starih običaja koja su bila krivovjerna u očima Crkve. 

U ovoj zaluđenosti vješticama su se razvile brojne predrasude i kriva vjerovanja o kojima bi se moglo pisati danima. No, istaknula bih predrasude vezane uz sabate. Vještičji sabati su u srednjem vijeku bili sinonim za orgije, štovanje Sotone i brojne druge, u najmanju ruku, nekonvencionalne stvari, neke od kojih su zaista bila gnjusne. Na pojam sabbat (ili sabbath) se po prvi put u dokumentima inkvizicije nailazi 1335. godine u Toulouseu. Ipak, ova riječ vuče korijene iz hebrejske riječi shabbat što znači odmarati (ili preciznije "prestati raditi") i koja se odnosi na židovski dan odmora (subotu). Ovaj je izraz prihvaćen za bilo kakvo heretičko slavlje jer su i židovi u srednjem vijeku također bili heretici po rimokatoličkoj Crkvi. Tek je u 15. stoljeću izraz postao u potpunosti prihvaćen i korišten diljem Europe u kontekstu vještičjih slavlja i svih stereotipa i  zabluda koji idu uz njih. 

Vjerovalo se da se ovi vještičji sabati odvijaju u zaklonjenim mjestima - na šumskih čistina, planinama, ili u špiljama i to obavezno tijekom noći. S vremenom su na kartama osvanule oznake za "poznata" mjesta vještičjih sastanaka. Na tom popisu se našao i vrh Brocken (poznat i kao Blocksberg) na planini Harz u Njemačkoj. Očito je došlo do sinkroniciteta vjerovanja jer se njemački običaj slavlja Walpurgisnachta spojio s vjerovanjem da se na Brockenu okupljaju vještice. Osnova za ovo spajanje je bio datum i jedan dokument iz 1591. godine. 

Njemačke narodne priče (naglašavam priče!) govore da je Brocken izrazito misteriozno mjesto na kojemu su se od davnina skupljale vještice (Hexen). Ove su se priče ispreplele s narodnim slavljima proljeća koja su se također odvijala početkom svibnja. Jedan od najpoznatijih je svakako Majski dan (eng. May Day) kojeg se slavilo diljem svijeta, pa tako i u Njemačkoj.

Vrijedi naglasiti da progoni vještica nisu stigli u Njemačku do šesnaestog stoljeća, što je jako kasno u odnosu na ostatak Europe. No, ovo kašnjenje se nadoknadilo kroz jako brutalna mučenja i paljenja mnoštva optuženika. Jedan istaknuti autor na temu njemačkog vještičarstva (i izraziti protivnik istog), Johann Georg Godelmann, je 1591. godine napisao djelo De Magis, Veneficis Et Lamiis, Recte Cognoscendis & Puniendis u kojemu je rekao sljedeće (prijevod s latinskog na engleski):

"It is widely believed that all German witches are carried, on the night of the first of May, in the shortest time imaginable, to the mountain called Blocksberg and Heinberg, in the Brusteri region, having first anointed themselves . . . . They spend the whole night in feasting and jollity, dancing with their lovers."

Slobodno prevedeno: Široko je rasprostranjeno vjerovanje da na noći prvoga svibnja vještice bivaju nošene, u najkraćem mogućem roku, na planinu po imenu Blocksberg i Heinberg u regiji Brusteri nakon što su se prvo pomazale uljem (...) Cijelu noć provedu u gozbama i veselju plešući sa svojim ljubavnicima.

Godelmann je u najmanju ruku potvrdio, ako ne i potaknuo vjerovanja vezana uz Brocken. Ona su se samo nastavila razvijati dok nisu doživjela svoju poznatu kulminaciju u Goetheovom djelu Faust. Prenc u svom članku napominje da Goethe opisuje "sotonistička" okupljanja na Brockenu, ali trebamo uzeti u obzir namjeru s kojom je Faust napisan. Osnovna bit ovog djela je kršćanska i govori da se bilo koja ljudska duša može vratiti Bogu jer će Bog oprostiti ljudske grijehe, ali da joj nema spasa ako se u potpunosti preda Sotoni (što Faust na kraju i napravi). Demon Mefistofel u ovom Goetheovom djelu vodi glavnog lika, Fausta po raznim mjestima pokazujući mu manifestacije Sotone na zemlji, ili ga potičući da radi raznorazne nemoralne stvari. Ovi prizori su namijenjeni da prestraše čitatelja i na taj način ga odvrate od Sotone i vrate ka kršćanskom Bogu. Ova tragedija ima lijepu moralnu pouku, ali ipak prihvaća određene stereotipe i zablude kako bi valorizirala svoju osnovnu misao.

Zaključci ovog dijela posta su sljedeći: Brocken nije mjesto sotonističkih sastanaka niti je Valpurgina noć sotonističko slavlje. Sotonizam i Valpurgina noć nemaju veze jedno s drugim jer je Valpurgina noć u suštini kršćanski blagdan, a slavlja koja se zbivaju na Brockenu su moderna i posljedica su svih navedenih narodnih legendi i vjerovanja. Ovakva moderna slavlja se uglavnom sastoje od toga da se pojedinci oblače u kostime vještica, vražićaka i sličnih bića dok su dublja slavlja u vjerskom smislu rijetka. No, okupljanja grupa u prošlosti na Brockenu nisu isključena jer je ovo mjesto s vremenom postalo prikladno mjesto prvomajskog slavlja proljeća. Ako su se određeni ljudi povremeno okupljali tamo kako bi proslavili dolazak proljeća, to ne znači da su oni štovali Sotonu. To također ne podrazumijeva da su bili pagani, ili sljedbenici ikoje vjere. Moguće je da se naprosto radilo o ljudima koji su tu došli s obiteljima napraviti roštilj i uživati u prirodi. Ne može se sa sigurnošću reći koliko je bilo okupljanja na Brockenu i s kojim ciljem, kao što se ne može reći ni za jednu lokaciju na Zemlji, ali je sigurno da sva ta okupljanja nisu bila okupljanja vještica, niti sotonista. Takve generalizacije su jednostavno nerealne. 

Vjerojatno ste primijetili da razlikujem pojam "pogansko" (odnosno pagansko) od "sotonističko". Autori poviše navedenih članaka ne vrše tu distinkciju, što im jako zamjeram. Uz to, oni povezuju Antona LaVeya, osnivača sotonističke crkve, s Valpurginom noći. No većina ljudi ne zna razliku između ovih pojmova pa bih ju voljela pojasniti. 

Zašto Valpurgina noć i Beltane nisu sotonistička slavlja

Kao što sam istaknula, Valpurgina noć je u suštini posvećena kršćanskoj svetici, sv. Walpurgi. Čestitam osobi koja uspije povezati ovu kršćansku sveticu sa sotonizmom koji zapravo nije ni postojao (barem ne u onom obliku u kojem ga danas poznajemo) do 1966. godine kada je Anton LaVey osnovao sotonističku crkvu. 

Također, Beltane i Valpurgina noć nisu jedno te isto slavlje, što je do sada moglo biti evidentno, iako se slave otprilike u isto vrijeme. Beltane se slavi 1. svibnja, a Valpurgina noć 30. travnja (na 1. svibnja). Uz to je Beltane paganski blagdan, a Valpurgina noć originalno kršćanski blagdan koji je kasnije izvrnut.

Preostaje mi sada objasniti zašto Beltane nije povezan sa sotonizmom. Ovo je stara rasprava na koju uvijek dođem zbog zabluda. Naime, Beltane ja paganski blagdan koji slavi prirodu, proljeće, plodnost zemlje, ali i plodnost uopće (za više informacija vas molim da pročitate ovaj post). Ali izgleda da Mladen Prenc ima vlastito mišljenje o ovom blagdanu koje jasno ističe u članku:

"Tom prilikom [za Beltane] su palili vatre, igrali i plesali oko stupa oko kojeg su vezivali trake raznih boja, a koji je simbolizirao muški spolni organ. U tim ritualnim igrama spominjali su i drevna demonska božanstva Vaala, Zelenog čovjeka, Pana, Zelenog Juraja itd… 

Kada bi pali u trans obuzeti demonima, orgijali su do zore. U produžetku Beltana pogani su nastavljali slaviti Valpurgijsku noć. (...) Valpurgijska noć je jedan od najvažnijih sotonističkih praznika i redovno podrazumijeva ritual prinošenja ljudskih žrtava Luciferu!"

On je dobro primijetio da Beltaneski običaji uključuju paljenje krijesa, ples, majski stup (koji zaista jest simbol falusa, a time i plodnosti koja je fokus ovog proljetnog blagdana), ali drugi dio paragrafa je u potpunosti zanemariv. Kao prvo, izraz "demonska božanstva" je čista glupost. Mitologije svijeta razlikuju demone i bogove, a to što su neka božanstva paganska po naravni (dakle potječu iz starijeg doba kada su se slavila u kontekstu štovanja prirode) ne znači da su zla, "demonska", ili sotonistička. Već prvo božanstvo koje Prenc navodi je krivo. Bog "Vaal" je zapravo keltsko božanstvo svjetla, vatre, topline, a time i Sunca čije je pravo ime Baal. Zeleni čovjek je više naziv za arhetip koji poznaje mnoga imena diljem svijeta. Zeleni čovjek je manifestacija prirode u proljeće koje zaista jest zelena, cvjetna i osunčana. Stoga ga se prikazuje kao muškarca sa zelenom bradom, ili koji nosi masku načinjenu od lišća i cvijeća. Pan je sigurno najpoznatije božanstvo s popisa. On je grčko božanstvo divljine, prirode, lova itd. Bio je prikazivan s kozjim rogovima i nogama upravo zbog njegove povezanosti s divljinom, a posebno s pastirima i krdima. Naprosto je zbog svojih rogova bio poistovjećen s figurom Sotone s kojom na kraju krajeva uopće nema veze ni po ikonologiji, ni po karakteristikama, ni po mitologiji. Zeleni Juraj je zapravo slavenski bog Jarilo, bog plodnosti, proljeća i biljaka. Njega se slavi na Jurjevo tj. 23. travnja (jako blizu Beltanea i Valpurgine noći, zar ne?). 

Dokazi obuzetosti demonima i postojanje orgija nisu navedeni u nijednom članku. Beltaneska slavlja su bila klasična slavlja. Ljudi bi se najeli, popili nekoliko čaša vina, plesali i zabavljali se. Kao i na svakom tulumu, sigurno je postojala mogućnost da netko ode kući s nekim, ali to ne znači da su se zbivale orgije. A ako su ovi ljudi bili obuzeti demonima onda svaku osobu na bilo kojem rođendanskom tulumu, piru, ili koncertu treba odvesti na egzorcizam.

Najdrastičnija optužba u cijelom tekstu je zasigurno ona da se na Valpurginu noć prinose ljudske žrtve Luciferu. Ja bih lijepo zamolila gospodina Prenca da mi pokaže dokaze ovih žrtvovanja. Osobno nisam sudjelovala u slavljima Valpurgine noći, ali jesam u slavljima Beltanea. Iz iskustva govorim da se nikakve ljudske žrtve ne prinose jer ih ja nisam prinosila niti sam ja bila žrtva.

No, da ne bih ispala neobjektivna, trebam napomenuti da je antropolog James Frazer u svom djelu Zlatna grana ostavio mogućnost postojanja ljudskih žrtava u davno pretkršćansko doba u Škotskoj otvorenu. I da su se ove žrtve prinosile, ta je praksa zastarjela i okrutna. Reminiscencije ovakvih žrtvovanja su danas ostale u drugim, metaforičkim oblicima prinošenja žrtvi. Tako se u Škotskoj nalazi običaj da "žrtvovana osoba" skače kroz Beltanesku vatru (ili preko nje) tri puta. Ostali sudionici potom glume kao da je ta osoba preminula, ali se uskoro sve vraća normali. U drugim kulturama se prinosi simbolična žrtva vatri - pale se papirići s određenim natpisima, pale se ispletene figure od različitog sušenog bilja itd.

Svakako, bilo koje žrtve koje se prinosi za vrijeme Beltane nisu posvećene Luciferu, ili Sotoni. Te su žrtve metaforičke (kao što sam rekla - papirići, sušeno bilje, negdje se sjemenke zakopavaju u zemlju isto kao "žrtva" prirodi itd.) i njima se nikome ne čini zlo. One se prinose, ili su se prinosile, kao zahvala proljeću što se vratilo i kako bi se nahranilo Beltaneski krijes koji simbolizira jačanje Sunca u ovo doba godine. 

Ipak bih htjela napraviti još neke distinkcije između paganizma i sotonizma kako bismo utvrdili ovo gradivo.

Paganizam je termin koji obuhvaća sve vjere i duhovne pravce prošlosti koji se temelje na štovanju zemlje i prirodnih ciklusa. Sama etimologija riječi "paganizam" upućuje na izvore ove duhovnosti na selima i ruralnim područjima gdje je primarna djelatnost stanovnika bila poljoprivreda. U ovom smislu se i vjere antičkih Grka, Rimljana i brojnih drugih antičkih kultura mogu nazvati paganskima. Neopaganske vjere također postoje. One su samo obnova (ili adaptacija) starih običaja, ili općeg mentaliteta slavlja zemlje i prirode. 

Paganizam je postojao mnogo prije sotonizma. Uz to, sotonizam je nusproizvod Crkve tj. reakcija nezadovoljnih pojedinaca na strogoću rimokatoličke Crkve. Naime, u srednjem vijeku je Crkva zabranjivala ljudima spolno zadovoljstvo i smatrala da je seks potreban samo za prokreaciju. Ikakvo uživanje u njemu je bilo strogo zabranjeno. Kako bi se ovo primijenilo, uvodile su se zabrane za spolne odnose. Tako je seks bio zabranjen nedjeljom, srijedom i petkom, četrdeset dana prije Božića i Uskrsa, tri dana prije ispovijedi i primanja ikakvih sakramenata (a ovo je sve bilo obvezno obavljati na regularnoj bazi), za vrijeme trudnoće žene, ali i 40 dana nakon porođaja itd. Ukratko, srednjovjekovnim je ljudima bilo dozvoljeno imati spolne odnose samo 2 mjeseca u godini. Ovo je sve rezultiralo u nezadovoljstvu i ljudi su se počeli okretati Božjem suparniku - Sotoni. Zbog ovoga kažem da je sotonizam nusproizvod Crkve i kršćanstva.

Također, Sotona je kršćanski koncept u kojeg pagani ne vjeruju. Paganima su također strani i koncepti ultimatnog dobra i ultimatnog zla kao što su Bog i Sotona u kršćanstvu. U ovom je duhovnom pravcu šire rasprostranjeno vjerovanje da sve i svatko ima neke dobre i loše aspekte te da omjeri istih mogu/ne moraju varirati. Ni priroda nije samo dobra ni samo zla, ni čovjek nije samo dobar ili samo zao. Čak i božanstva koja se štuju nisu manifestacija dobra ili zla već su jako antropomorfna pa također imaju dobre i loše osobine. 

Ovo okretanje srednjovjekovnih ljudi Sotoni nije sotonizam u pravom smislu riječi, ili barem ne u modernom smislu riječi. Tada sotonizam nije bio organiziran i češće se radilo o buntu nego o istinskom štovanju Sotone.

Kada se danas kaže "sotonizam", obično se misli na službeno organizirani sotonizam koji je nastao s Antonom LaVeyem kada je osnovao Prvu Sotoninu crkvu (eng. First Church of Satan). Ovo se dogodilo 30. travnja (tj. na Valpurginu noć) 1966. godine u San Franciscu. Zrinka K. i Mladen Prenc ovo ispravno zamjećuju, ali izjavljuju kao tvrdnju, a ne kao konkretan, smisleni zaključak. Oni zapravo samo navode ovaj suhoparni podatak i tjeraju čitatelje da sami povežu Valpurgijsku noć i sotonizam bez podataka koji bi potkrijepili ovakav zaključak.

Paganizam ne može biti isto što i sotonizam jer nije centriran oko Sotone (koji je ionako kršćanski koncept) i nije "osnovan" ni približno u isto vrijeme (iako paganizam nije nikada službeno osnovan jer se ne radi o ustanovi kao što je slučaj s LaVeyevom crkvom već o duhovnom pravcu, o fenomenu, o načinu života i nizu prastarih vjerovanja). To što je pojam "pogansko" postao pejoriziran tijekom vremena i počeo označavati heretičke, krivovjerne, ili bezbožne prakse je također jako relativna stvar. Ove prakse su ionako krivovjerne samo u očima kršćanstva i ne ubrajaju samo paganska vjerovanja već i stanovišta bilo koje druge religije svijeta. Riječ "pogansko" se stoga može uzeti kao sinonim za "nekršćansko", što ne podrazumijeva štovanje Sotone.

Nekršćanske vjere i duhovni pravci su i budizam, islam, judaizam, hinduizam, šintoizam, sikizam pa i neopaganizam i brojne druge. Jesu li one isto što i sotonizam samo zato što ne spadaju u kršćanstvo? 

Dakle, Valpurgina noć i Beltane nisu jedno te isto slavlje. Paganizam i sotonizam također nisu jedno te isto; dapače, oni nemaju nikakve veze jedno s drugim.

Prvi maja kao praznik rada

Praznik rada je u suštini spomen na pobunu koja se zbila 4. svibnja 1886.g. na trgu Haymarket u Chicagu (a ne 1. svibnja kako tvrde oba članka). Radnici su zahtijevali osmosatne radne dane, no policija je reagirala pucanjem na prosvjednike. Afera je, naravno, uzrokovala mnogo smrti i patnje, ali isto tako i druge proteste koji su konačno ostvarili svoje ciljeve. 

Prvi svibnja je određen kao datum slavlja međunarodnog praznika rada u Parizu 1889. godine na Prvom kongresu komunističke Druge internacionale. Tada se zapravo pozvalo sve radnike na demonstracije 1890. godine na dan godišnjice pobune u Chicagu. Tek je 1904. Međunarodna socijalistička konferencija pozvala organizacije i sindikate svih socijaldemokratskih stranaka da prestanu raditi 1. svibnja kako bi se zakonski uspostavio osmosatni radni dan. U svojoj su namjeri očito uspjeli, a 1. svibnja je proglašen državnim praznikom u većini država Europe i svijeta.

Autori obaju članaka tvrde da su "Iluminati (...), koristeći svoj veliki utjecaj u Americi, organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika sa policijom 1. svibnja 1886. godine" (usput, ovaj sukob se nije zbio 1. svibnja, već 4. svibnja). Ovo je obična teorija zavjere. Naravno, neću braniti nekome da vjeruje u nju, ali napominjem da autori ne navode konkretne dokaze koji bi potvrdili ovakvu teoriju.

Mladen Prenc piše sljedeće:

"Korijeni ove teorije nalaze se u životu Adama Weishaupta, rimokatoličkog svećenika, jezuita i profesora kanonskog prava na Sveučilištu u Inglostadtu koji se rodio 1. svibnja 1748. godine..."

Adama Weishaupta se uzima za osnivača Iluminata. Kao prvo, on se nije rodio 1. svibnja, ali jest osnovao ovo udruženje 1. svibnja 1776. godine. Uz to, on NIJE bio rimokatolički svećenik, iako je bio odgojen među isusovcima i završio isusovačku školu. Vjerujem da su autori čitali izvore na nekom stranom jeziku kojeg nisu dobro razumjeli i naprosto pobrkali podatke. Kako god da bilo, šire dezinformacije, ili ih namjerno stvaraju u nastojanju da potvrde svoje teorije.

Prenc također kaže da je Weishaupt "skrenuo s crkvenog puta i počeo se baviti vještičarenjem i sotonizmom". On nije skrenuo s crkvenog puta jer nije bio svećenik i također se nije bavio vještičarstvom ni sotonizmom. Weishaupt zaista jest bio žestoki protivnik rimokatoličke Crkve prvenstveno jer ju je smatrao netolerantnom i fanatičnom. Ovo je uzrokovalo konflikte između njega i pripadnika Crkve, ali to ne znači da je on prakticirao vještičarstvo, ili bio sotonist. Uz ovo je tvrdnja ovih autora da je društvo Iluminata sotonističko također apsurdna.

Iluminati su bili protivnici rimokatoličke Crkve, ali nisu slavili sotonu. Oni nisu bili vjerska skupina već prije društveno-politička. Glavni cilj im je bio prosvijetliti ljude (odakle im i ime - Illuminati = prosvijetljeni) u smislu da im pokažu da mogu i trebaju misliti vlastitim umom. Protivili su se Crkvi jer su smatrali da zloupotrebljava svoju moć i da kontrolira ljude. Uz to su se protivili zlouporabi državne moći, a zalagali su se, između ostalog, i za jednakost ljudi i spolova.

Ova teorija o Iluminatima je slična brojnim teorijama zavjere koje postoje vezane uz Iluminate i ne nalazim nikakve dokaze za njezinu istinitost. No smatram da moj zadatak ionako nije tražiti ove dokaze jer su njih trebali tražiti Mladen Prenc, Zrinka K. i drugi autori koji ju zastupaju. 

Predlažem svim čitateljima ovih i sličnih članaka da ih u potpunosti zanemare jer njihovi autori samo šire dezinformacije i koriste (tj. izokreću) ono malo točnih podataka koje imaju u svoju korist. Ne pružaju potpunu sliku čitateljima i navode ih na krive zaključke običnom manipulacijom riječi. Ja se zaista nadam da sam kroz ovaj post dala dovoljno podataka koji obrazlažu moja razmišljanja i razloge mog protivljenja ovim autorima. U slučaju da ih po vašem mišljenju nema dovoljno, slobodno mi se obratite putem obrasca za kontakt ili putem komentara ispod ovog posta.

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

Englesko-hrvatski rječnik paganskih pojmova

Većina literature o paganizmu je, naravno, na engleskom jeziku. Posljedice ovoga uključuju nesporazume uslijed drukčijih prijevoda (koji ne moraju nužno biti krivi!), a time i neustaljenu terminologiju. Neke je riječi nemoguće prevesti bez da se njihovo značenje u potpunosti promijeni, ali se neke izraze ipak može. Voljela bih vam stoga ponuditi vlastiti glosar paganskih pojmova. Neke sam izraze sama prevela, a na druge sam naišla u literaturi. Svakako, ovo nije jedan jedini ili "pravo" glosar već naprosto prijedlog prijevoda. Bilo bi mi drago da putem komentara dodate vlastite sugestije, ideje, ili čak nove pojmove. 

Ovaj mali rječnik ne nudi definicije pojmova već samo prijevode engleskih izraza na hrvatski te engleske (američke) izgovore koristeći se engleskim fonetskim znakovima. Definicije možete naći u sekciji "Pojmovnik".

Napomene: ako vam navedeni izgovori nisu jasni, možete ih čuti ovdje. Izgovore fonetskih glasova uz primjere možete naći ovdje. Također, apostrof (') označava naglašeni slog. Ako vidite znak plus (+) u zagradama ispred termina, to znači da je termin koji slijedi najčešće upotrijebljen, ili da je najprecizniji u odnosu na engleski izraz; odnosno da ga se svakako predlaže koristiti.

Engleski izraz	Izgovor	Hrvatski prijevod
adept	/ˈædept/	adept, stručnjak
afterlife	/ˈæftərlaif/	zagrobni život
air	/ˈeər/	zrak
Alexandrian Wicca	/ælɪɡˈzændrɪən 'wikə/	aleksandrijska tradicija/wicca
altar	/ˈɔːltər/	oltar
amulet	/ˈæmjulət/	amulet/amajlija
animism	/ˈænɪmɪzəm/	animizam
anoint	/əˈnoɪnt/	pomazati
astral travel	/'æstrəl 'trævl/	astralno putovanje
astrology	/əˈstrɒlədʒi/	astrologija
athamé	/ˈæθəmei/	athamé (/atamé/), bodež
aura	/ˈɔːrə/	aura
autumn equinox	/ˈɔːtəm ˈekwɪnɒks/	jesenski ekvinocij/ravnodnevnica
balefire	/ˈbeɪlfaɪər/	lomača, vatra
balefire	/ˈbeɪlfaɪər/	lomača, vatra
banish	/ˈbænɪʃ/	prognati/protjerati
bell	/bel/	zvono, zvonce
Beltane	/'beltein/	Beltane (/beltejn/)
binding	/ˈbaɪndɪŋ/	vezivanje, vezanje
Blessed Be	/ˈblesɪd biː/	Blagoslovljeni bili
boleen/bolline	/bou'li:n/	srpasti nožić
Book of Shadows	/bʊk əv ˈʃædəʊz/	Knjiga sjenki
broomstick/besom	/ˈbruːmstɪk/, /ˈbiːzəm/	metla
burin	/bju:rin/	bjurin
(the) burning times	/ðə ˈbɜːnɪŋ taɪmz/	vremena progona (vještica)
Cakes and Wine/Ale	/keɪks ənd waɪn/eɪl/	(+) hrana i piće (dosl. kolači i vino/pivo)
calling the elements/quarters	/ˈkɔːlɪŋ ði ˈelɪmənts/ˈkwɔːrtərz/	prizivanje elemenata, pozivanje četvrti
casting the circle	/ˈkæstɪŋ ðə ˈsɜːrkl/	(+) podizanje kruga, bacanje kruga
cauldron	/ˈkɔːldrən/	kotao
cave art	/keɪv ɑːrt/	špiljska umjetnost
censer, thurible	/ˈsensər/, /θju:ribl/	(+) kadionica/turibul
chakra	/ˈtʃʌkrə/	ćakra
chalice	/ˈtʃælɪs/	kalež
channeling	/ˈtʃænliŋ/	kanaliziranje
chanting	/tʃɑːntiŋ/	pojanje
Charge of the Goddess	/tʃɑːdʒ əv ðə ˈɡɒdes/	Vodstvo Božice
charm	/tʃɑːrm/	amajlija
circle	/ˈsɜːkl/	krug
circumambulation	/ˈsɜːrkəmæmbjuleiʃn/	cirkumambulacija/obilazak/ophod
closing the circle	/ˈkloʊzɪŋ ðə ˈsɜːrkl/	zatvaranje/spuštanje kruga
cone of power	/kəʊn əv ˈpaʊər/	stožac moći
confessions	/kənˈfeʃnz/	ispovijesti
conjuration	/ˈˈkʌndʒəreiʃn/	prizivanje (duhova/entiteta)
consecration	/ˈkɒnsɪkreɪʃn/	posvećivanje
cords	/kɔːrd /	uže/užad
coven/covenstead	/ˈkʌvn/, /ˈkʌvnsted/	koven
Crone	/krəʊn/	Starica
curse	/kɜːrs/	kletva/prokletstvo/ukleti
dance	/dæns/	ples/kolo
degree system	/dɪˈɡriː ˈsɪstəm/	sustav stupnjeva
demons	/ˈdiːmənz/	demoni
deosil	/jeʃil/, krivo=/di:ousil/	(+) oposuno, oposuno kretanje, deosil
Dianic Wicca	/ˈdaiænik ˈwɪkə/	dijanska wicca/tradicija
divination	/ˌdɪvɪˈneɪʃn/	proricanje
Drawing Down the Moon/Sun	/ˈdrɔːɪŋ daʊn ðə muːn/sʌn /	Spuštanje Mjeseca/Sunca
Druids	/ˈdruːɪd /	druidi
earth	/ɜːrθ/	zemlja
elementals	/ˌelɪˈmentlz/	elementali
elements	/ˈelɪmənts/	elementi
enchantment	/ɪnˈtʃæntmənt/	čar/čarolija
Esbat	/'ezbət/	ezbat
evocation	/ɪˈvəʊkeiʃn/	evokacija, priziv
fairies	/ˈfeəri:z/	vile
fertility	/fərˈtɪləti/	plodnost
Fivefold kiss	/ˈfaɪvfoʊld kɪs/	Peterostruki poljubac
flagellation	/ˈflædʒəleɪʃn/	bičevanje, šibanje bičem
Gaia	/ˈɡaɪə/	Geja
Gardnerian Wicca	/gɑːrd'neriən 'wikə/	gardnerovksa/gardnerijska tradicija/wicca
gnomes	/noʊmz/	gnomovi
goblet	/ˈɡɑːblət/	kalež
Great Rite	/ɡreɪt raɪt/	Moćni obred
Green Man	/ɡriːn mæn/	Zeleni čovjek
grimoire	/ˈgrimwɑːr/	grimorij
Handfasting	/hændfæstiŋ/	združenje, vjenčanje, "vezivanje ruku"
Handparting	/hændpɑːrtiŋ/	razdruženje
healing	/ˈhiːlɪŋ/	liječenje
herbology	/hɜːrbˈɑːlədʒi/	(+) travarstvo, herbologija
herbs	/hɜːrb/	bilje
hereditary witchcraft	/həˈredɪteri ˈwɪtʃkræft/	nasljedno vještičarstvo
Hermetica	/hɜːrˈmetɪkə/	hermetizam
High Priest, High Priestess	/haɪ priːst/, /haɪ priːstes/	Visoki svećenik, Visoka svećenica
Holly King	/ˈhɑːli kɪŋ/	Kralj božikovine
Horned God	/hɔːrnd ɡɑːd/	Rogati Bog
Imbolc	/'imulk/	Imbolk, Imbolc
incantation	/ˌɪnkænˈteɪʃn/	(+) bajanje, čaranje, inkantacija
incense	/ˈɪnsens/	(+) kȃd, incens
initiation	/ɪˌnɪʃiˈeɪʃn/	inicijacija
Inquisition	/ˌɪnkwɪˈzɪʃn/	inkvizicija
invocation	/ˌɪnvəˈkeɪʃn/	invokacija, uziv
Kabbalah	/kəˈbɑːlə/	Kabala
karma	/ˈkɑːrmə/	karma
kiss	/kɪs/	poljubac
Lammas	/ˈla:məs/, /ˈlæməs/	Lammas
libation	/laɪˈbeɪʃn/	libacija, žrtva ljevanica
Lughnasadh	/ˈlu:nəsə/	Lughnasadh
Litha	/'liθə/	Litha (/lita/)
Mabon	/'meibən/	Mabon (/mabon/ ili /mejbon/)
magic	/ˈmædʒɪk/	magija
Maiden	/ˈmeɪdn/	Djeva, Djevica
meditation	/ˌmedɪˈteɪʃn/	meditacija
Moon	/muːn/	Mjesec
Mother	/ˈmʌðər/	Majka
Mother Goddess	/ˈmʌðər ˈɡɑːdəs/	Božica Majka
mystery religion	/ˈmɪstri rɪˈlɪdʒən/	religija/vjera misterija
names of power	/neɪmz ɒv ˈpaʊər/	imena moći
Neopaganism	/ˈniːoʊˈpeɪɡənizm/	neopaganizam
New Age	/nuː eɪdʒ/	Novo doba
nudity	/ˈnuːdəti/	nagost
Oak King	/oʊk kɪŋ/	Kralj hrasta
oath of secrecy	/oʊθ ɒv ˈsiːkrəsi/	prisega tajnosti
occult	/əˈkʌlt/	okultno
offering	/ˈɔːfərɪŋ/	dar, žrtva
oil	/ɔɪl/	ulje
Old Religion	/oʊld rɪˈlɪdʒən/	Stara vjera
opening the circle	/ˈoʊpnɪŋ ðə ˈsɜːrkl/	otvaranje kruga
oracle	/ˈɔːrəkl/	prorok, proročica
Ostara	/os'ta:rə/	Ostara
Pagan, Paganism	/ˈpeɪɡən/, /ˈpeɪɡənizm/	paganin, paganski, paganizam, više ovdje
pentacle	/ˈpentəkl/	pentakl
pentagram	/ˈpentəɡræm/	pentagram
polytheism	/ˈpɑːliθiɪzəm/	politeizam
potion	/ˈpoʊʃn/	napitak
priapic wand	/ˌpraɪˈæpɪk wɑːnd/	prijapov štap
priest, priestess	/priːst/, /priːstes/	svećenik, svećenica
prophecy	/ˈprɑːfəsi/	proročanstvo
reincarnation	/ˌriːɪnkɑːrˈneɪʃn/	reinkarnacija
releasing the circle	/rɪˈliːsɪŋ ðə ˈsɜːrkl/	otpuštanje kruga
retribution	/ˌretrɪˈbjuːʃn/	kazna
Requiem	/ˈrekwiəm/	ispraćaj
rite/ritual	/raɪt/, /ˈrɪtʃuəl/	ritual, obred
Sabbat	/ˈsæbət/	sabat
sacrifice	/ˈsækrɪfaɪs/	žrtva
salamanders	/ˈsæləmændərz/	salamanderi
salt	/sɔːlt/	sol
Samhain	/ˈsaʊwɪn/	Samhain
scourge	/skɜːrdʒ/	bič
scrying	/ˈskraɪɪŋ/	proricanje (uz pomoć kristala)
self initiation	/self ɪˌnɪʃiˈeɪʃn/	samoinicijacija, samoposvećivanje
sigil	/ˈsɪdʒɪl/	pečat, sigil
skyclad	/'skaiklæd/	nagi, skyclad
smudging	/smʌdʒiŋ/	kađenje
solitary Witch/Solitary	/ˈsɑːləteri wɪtʃ/	vještica samotnjak, samotnjak
sorcery	/ˈsɔːrsəri/	čarobnjaštvo
spell	/ˈspel/	bajalica, čarolija
spirit	/ˈspɪrɪt/	duh, duša
spiritualism	/ˈspɪrɪtʃuəlɪzəm/	duhovnost
spring equinox	/sprɪŋ ˈekwɪnɑːks/	proljetni ekvinocij/ravnodnevnica
staff	/stæf/	motka
summer solstice	/ˈsʌmər ˈsɑːlstəs/	ljetni solsticij/suncostaj
sword	/sɔːrd/	mač
sympathetic magic	/ˌsɪmpəˈθetɪk ˈmædʒɪk/	suosjećajna magija
talisman	/ˈtælɪzmən/	talisman
tarot	/ˈtæroʊ/	tarot
theism	/ˈθiːɪzəm/	teizam
third eye	/θɜːrd aɪ/	treće oko
the Threefold Law	/ˈθriːfoʊld lɔː/	Trostruko pravilo
tools	/tuːlz/	oruđe, pribor (ritualni)
traditions	/trəˈdɪʃnz/	tradicije, pravci
Triple Goddess	/ˈtrɪpl ˈɡɑːdəs/	Trojna Božica
unction	/ˈʌŋkʃn/	unkcija, mazanje, posvećivanje
undines	/ˈʌndainz/	undine
wand	/wɑːnd/	štap, štapić
waning, waxing Moon	/weɪniŋ, wæksiŋ muːn/	rastući i padajući Mjesec
warding	/ˈblesɪd biː/	odbijanje, zaštita
water	/ˈwɔːtər/	voda
Wheel of the Year	/wiːl ɒv ðə jɪr/	Kolo godine
white-handled knife	/wait 'hændld naɪf/	nož s bijelom drškom
Wicca	/ˈwɪkə/	wicca
Wiccaning	/ˈwɪkənɪŋ/	wiccaning, prvoblagoslov
Wiccan Rede	/ˈwɪkən ri:d/	Vještičja pouka/pravilo
widdershins	/'widərʃinz/	(+) naopako, naopako kretanje, widdershins
winter solstice	/ˈwɪntər ˈsɑːlstəs/	zimski solsticij/suncostaj
Witch	/wɪtʃ/	vještice
Witchcraft	/ˈwɪtʃkræft/	vještičarstvo
Witches' Rune	/wɪtʃiz ruːn/	(ples) Vještičja runa
Women's Mysteries	/ˈwɪmɪnz ˈmɪstriz/	ženski misteriji
worship	/ˈwɜːrʃɪp/	štovanje, slavljenje
Yule	/ju:l/	Yule
zodiac	/ˈzoʊdiæk/	zodijak