4.5.14

Praznik rada, Valpurgina noć i Beltane nemaju veze sa sotonizmom!

Slavenski rodnovjerci u Rusiji podižu kumir za Jurjevo
Prvi maja se u paganizmu zaista slavi kao dan plodnosti i vrhunca proljeća. Većina meni dragih ljudi zna da i ja ovaj blagdan slavim pod nazivom Beltane pa sam tako dobila na Facebooku poveznicu za članak na portalu dnevno.hr. Napisala ga je Zrinka K. i nosi naziv "PRAVA ISTINA O PRAZNIKU RADA: Ne nasjedajte, na taj dan cijeli svijet se klanja Luciferu slaveći Valpurgijsku noć, najdemonskiji praznik u godini". Nimalo praktičan naslov zbog duljine, ali sigurno privuče brojne poglede. Nisam mogla odoljeti nego pročitati članak i kad sam došla do kraja sam bila van sebe. Nisam znala trebam li se smijati ili plakati. Svakako, rekla sam prijateljima koji su mi poslali ovu poveznicu da mi je jasno da su mi poslali ovo iz šale, ali sam isto tako bila svjesna da će mnogo ljudi ovaj članak shvatiti ozbiljno. 

Moram priznati da sam tužna jer sam bila u pravu. Samo dva dana nakon ovoga sam razgovarala s nekolicinom kolegica i došle smo na temu praznika rada. Sve su katoličke vjeroispovijesti (to mogu reći sa sigurnošću jer ih privatno poznajem jako dobro). Jedna od njih je rekla da su prvi maja i "Valpurgijska" noć zapravo slavlje Sotone. Bilo je jasno da ozbiljno misli to što govori pa sam ju prekinula da joj objasnim odakle "Valpurgijskoj" noći naziv, no u detalje nisam ulazila. 

Potaknuta tim razgovorom sam odlučila napisati ovaj post u nadi da će svi oni koji su naslijepo povjerovali ovakvim člancima i koji nisu uspjeli čuti drugu stranu priče je konačno čuti.

Članci slični onome kojeg je napisala Zrinka K. se mogu lako naći putem Googlea pa ću daljnje istraživanje prepustiti vama, ali u suštini svaki od njih govori isto:
  1. Da je praznik rada prikriveno slavlje "poganskih" i/ili "sotonističkih" praznika Beltanea i/ili "Valpurgijske" noći (pojasniti ću gomilu navodnih znakova kroz post).
  2. Da je Anton LaVey, osnivač sotonističke crkve, direktno povezan s ovim "sotonističkim" slavljima.
  3. Da su Iluminati (citiram Zrinku K.): "organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika sa policijom 1. svibnja 1886. godine" (tipična teorija zavjere, a autorica je mogla provjeriti ispravni datum ovog prosvjeda koji je bio 4. svibnja prije nego što je proširila dezinformacije).
Nedosljednost autora u člancima mi je posebno zasmetala jer čas govore da je Beltane "poganski" praznik, a potom da je sotonistički. Čas govore da su "Valpurgijska" noć i Beltane ista stvar, a u drugom kontekstu ih razlikuju. Stoga bih kroz ovaj post htjela objasniti da ni Beltane ni "Valpurgijska" noć nisu sotonistički praznici, da nemaju veze sa sotonizmom te da nisu uopće isti praznik.

Portal dnevno.hr me je dodatno razočarao jer očito dopušta slijepo kopiranje cijelih paragrafa teksta. Sjetila sam se da sam prošle godine pročitala sličan članak ali sam ga tada naprosto bila zanemarila. Radi se o članku Mladena Prenca iz 2013. godine koji nosi naziv "Praznik rada: Znate li da je to rođendan Iluminata i sotonistički praznik 'Valpurgijska noć'?". Odmah se primijeti da je gospođa Zrinka išla linijom manjeg otpora i naprosto kopirala nekoliko cijelih paragrafa iz ovog članka i zalijepila ih u svoj. Ovo pokazuje krajnju neprofesionalnost i samo na temelju toga se članak ne bi trebao shvatiti ozbiljno. Očito nisam upućena u način na koji mediji funkcioniraju jer se u akademskom svijetu plagiranje strogo kažnjava.

Također ne cijenim kada ovakvi portali ne provjeravaju svoj pravopis. Za očekivati je da će se o gramatičkoj i pravopisnoj ispravnosti voditi računa na portalima koji žele da ih se shvati ozbiljno, ali dnevno.hr očigledno za to nije briga jer sam u oba članka našla brojne greške. No istaknula bih samo jednu pogrešku - "Valpurgijska noć". Što ovu grešku čini još gorom jest to što se nalazi u naslovima obaju članaka. Da su autori bili dovoljno informirani, znali bi da ova svetkovina slavi osobu - svetu Walburgu. Po pravilima hrvatskog pravopisa (odnosno po pravilu pisanja posvojnih pridjeva izvedenih od osobnih imena) bi se ova svetkovina trebala nazivati, odnosno naziva se Valpurgina noć.

Povijest i značenje Valpurgine noći

Valpurgina noć je dobila naziv po svetoj Walburgi (ili Walpurgi), časnoj sestri iz Wimbournea u Engleskoj koja je živjela u 8. stoljeću. Svoj život je posvetila misionarskom radu u Njemačkoj gdje je, između ostalog, osnovala samostan i postala poznata po svojim dobrim djelima. S obzirom na njezin život, originalni naziv ovog blagdana je na njemačkom - Walpurgisnacht. Kao što je i za očekivati od svetice, ona je bila čista, produhovljena i nježne naravi. Po rimokatoličkom kalendaru, 1. svibnja je bio posvećen njoj jer je upravo na taj dan i kanonizirana, a Valpurgina noć je slavlje uoči 1. svibnja (dakle s noći 30. travnja na 1. svibnja). No, 1955. godine je papa Pio XII. ovaj datum posvetio svetom Josipu Radniku time dajući podršku svim radnicima, ali i stvarajući protutežu komunističkom blagdanu koji se slavio na isti datum (pošto je i sam bio izraziti protivnik komunizma).

Glavno pitanje koje se sada treba postaviti je kako je sveta Walpurga dovedena u vezu s vješticama, paganskim slavljima, pa čak i sotonističkim praksama? I mene ova veza fascinira pa ću je nastojati rastumačiti.

Srednjovjekovne zablude

Kao što je slučaj s većinom zabluda o vješticama, i ova ima korijene u srednjem vijeku i progonima vještica.

Tijekom brojnih mučenja koja su se odvila tijekom srednjeg vijeka, inkvizitori su uspjeli izvući "istine" iz ispitanika. Ove "istine" su bile predrasude i razmišljanja Crkve o heretičkim slavljima (jer je tada svatko bio heretik tko nije slijedio kršćanstvo) koje su inkvizitori tjerali mučenike da priznaju tijekom samog mučenja. Naravno, ispitanik je bio prisiljen priznati sve za što ga inkvizitor optuži naprosto jer je bio mučen tijekom cijelog ispitivanja. Ovakva mučenja su uključivala lomljenje kostiju, rezanje tkiva, brojne sprave koje su uzrokovale nehumanu bol i psihičke traume tijekom kojih nijedna osoba ne bi mogla ostati pribrana. Ukratko, inkvizitori su izvlačili potvrde svojih sumnji i teorija tako da su ljude postavljati u situacije u kojima nisu imali drugog izbora nego ih potvrditi. Tek kada bi sve priznali su bili "pušteni" (odnosno, prestalo bi ih se mučiti, ali bi ih se potom vješalo, ili zapalilo na lomači).

Bezbroj svjedočanstava postoji o ovakvim mučenjima, a da ne spominjem i tehničke nacrte sprava za mučenje, opise tehnika i sudskih procesa mučenja itd. Zasigurno najpoznatije djelo koje se tiče ovih tema je Malleus Maleficarum o kojemu možete više saznati u ovom postu. Svakako, ti iskazi se ne mogu uzeti kao istiniti jer su dobiveni kroz mučenje tj. prisilom. Ljudi su priznavali sve samo kako bi prestala bol. Uz to, teorije koje je Crkva tada zastupala su bile apsurdne, barem iz naše perspektive. Teorije poput onih da vještice jašu na metlama, da imaju spolne odnose sa samim vragom, da jedu malu djecu itd. su bile općeprihvaćene, a danas su samo dokaz neshvaćanja starih običaja koja su bila krivovjerna u očima Crkve. 

U ovoj zaluđenosti vješticama su se razvile brojne predrasude i kriva vjerovanja o kojima bi se moglo pisati danima. No, istaknula bih predrasude vezane uz sabate. Vještičji sabati su u srednjem vijeku bili sinonim za orgije, štovanje Sotone i brojne druge, u najmanju ruku, nekonvencionalne stvari, neke od kojih su zaista bila gnjusne. Na pojam sabbat (ili sabbath) se po prvi put u dokumentima inkvizicije nailazi 1335. godine u Toulouseu. Ipak, ova riječ vuče korijene iz hebrejske riječi shabbat što znači odmarati (ili preciznije "prestati raditi") i koja se odnosi na židovski dan odmora (subotu). Ovaj je izraz prihvaćen za bilo kakvo heretičko slavlje jer su i židovi u srednjem vijeku također bili heretici po rimokatoličkoj Crkvi. Tek je u 15. stoljeću izraz postao u potpunosti prihvaćen i korišten diljem Europe u kontekstu vještičjih slavlja i svih stereotipa i  zabluda koji idu uz njih. 

Vjerovalo se da se ovi vještičji sabati odvijaju u zaklonjenim mjestima - na šumskih čistina, planinama, ili u špiljama i to obavezno tijekom noći. S vremenom su na kartama osvanule oznake za "poznata" mjesta vještičjih sastanaka. Na tom popisu se našao i vrh Brocken (poznat i kao Blocksberg) na planini Harz u Njemačkoj. Očito je došlo do sinkroniciteta vjerovanja jer se njemački običaj slavlja Walpurgisnachta spojio s vjerovanjem da se na Brockenu okupljaju vještice. Osnova za ovo spajanje je bio datum i jedan dokument iz 1591. godine. 

Njemačke narodne priče (naglašavam priče!) govore da je Brocken izrazito misteriozno mjesto na kojemu su se od davnina skupljale vještice (Hexen). Ove su se priče ispreplele s narodnim slavljima proljeća koja su se također odvijala početkom svibnja. Jedan od najpoznatijih je svakako Majski dan (eng. May Day) kojeg se slavilo diljem svijeta, pa tako i u Njemačkoj.

Vrijedi naglasiti da progoni vještica nisu stigli u Njemačku do šesnaestog stoljeća, što je jako kasno u odnosu na ostatak Europe. No, ovo kašnjenje se nadoknadilo kroz jako brutalna mučenja i paljenja mnoštva optuženika. Jedan istaknuti autor na temu njemačkog vještičarstva (i izraziti protivnik istog), Johann Georg Godelmann, je 1591. godine napisao djelo De Magis, Veneficis Et Lamiis, Recte Cognoscendis & Puniendis u kojemu je rekao sljedeće (prijevod s latinskog na engleski):
"It is widely believed that all German witches are carried, on the night of the first of May, in the shortest time imaginable, to the mountain called Blocksberg and Heinberg, in the Brusteri region, having first anointed themselves . . . . They spend the whole night in feasting and jollity, dancing with their lovers."
Slobodno prevedeno: Široko je rasprostranjeno vjerovanje da na noći prvoga svibnja vještice bivaju nošene, u najkraćem mogućem roku, na planinu po imenu Blocksberg i Heinberg u regiji Brusteri nakon što su se prvo pomazale uljem (...) Cijelu noć provedu u gozbama i veselju plešući sa svojim ljubavnicima.

Godelmann je u najmanju ruku potvrdio, ako ne i potaknuo vjerovanja vezana uz Brocken. Ona su se samo nastavila razvijati dok nisu doživjela svoju poznatu kulminaciju u Goetheovom djelu Faust. Prenc u svom članku napominje da Goethe opisuje "sotonistička" okupljanja na Brockenu, ali trebamo uzeti u obzir namjeru s kojom je Faust napisan. Osnovna bit ovog djela je kršćanska i govori da se bilo koja ljudska duša može vratiti Bogu jer će Bog oprostiti ljudske grijehe, ali da joj nema spasa ako se u potpunosti preda Sotoni (što Faust na kraju i napravi). Demon Mefistofel u ovom Goetheovom djelu vodi glavnog lika, Fausta po raznim mjestima pokazujući mu manifestacije Sotone na zemlji, ili ga potičući da radi raznorazne nemoralne stvari. Ovi prizori su namijenjeni da prestraše čitatelja i na taj način ga odvrate od Sotone i vrate ka kršćanskom Bogu. Ova tragedija ima lijepu moralnu pouku, ali ipak prihvaća određene stereotipe i zablude kako bi valorizirala svoju osnovnu misao.

Zaključci ovog dijela posta su sljedeći: Brocken nije mjesto sotonističkih sastanaka niti je Valpurgina noć sotonističko slavlje. Sotonizam i Valpurgina noć nemaju veze jedno s drugim jer je Valpurgina noć u suštini kršćanski blagdan, a slavlja koja se zbivaju na Brockenu su moderna i posljedica su svih navedenih narodnih legendi i vjerovanja. Ovakva moderna slavlja se uglavnom sastoje od toga da se pojedinci oblače u kostime vještica, vražićaka i sličnih bića dok su dublja slavlja u vjerskom smislu rijetka. No, okupljanja grupa u prošlosti na Brockenu nisu isključena jer je ovo mjesto s vremenom postalo prikladno mjesto prvomajskog slavlja proljeća. Ako su se određeni ljudi povremeno okupljali tamo kako bi proslavili dolazak proljeća, to ne znači da su oni štovali Sotonu. To također ne podrazumijeva da su bili pagani, ili sljedbenici ikoje vjere. Moguće je da se naprosto radilo o ljudima koji su tu došli s obiteljima napraviti roštilj i uživati u prirodi. Ne može se sa sigurnošću reći koliko je bilo okupljanja na Brockenu i s kojim ciljem, kao što se ne može reći ni za jednu lokaciju na Zemlji, ali je sigurno da sva ta okupljanja nisu bila okupljanja vještica, niti sotonista. Takve generalizacije su jednostavno nerealne. 

Vjerojatno ste primijetili da razlikujem pojam "pogansko" (odnosno pagansko) od "sotonističko". Autori poviše navedenih članaka ne vrše tu distinkciju, što im jako zamjeram. Uz to, oni povezuju Antona LaVeya, osnivača sotonističke crkve, s Valpurginom noći. No većina ljudi ne zna razliku između ovih pojmova pa bih ju voljela pojasniti. 

Zašto Valpurgina noć i Beltane nisu sotonistička slavlja

Kao što sam istaknula, Valpurgina noć je u suštini posvećena kršćanskoj svetici, sv. Walpurgi. Čestitam osobi koja uspije povezati ovu kršćansku sveticu sa sotonizmom koji zapravo nije ni postojao (barem ne u onom obliku u kojem ga danas poznajemo) do 1966. godine kada je Anton LaVey osnovao sotonističku crkvu. 

Također, Beltane i Valpurgina noć nisu jedno te isto slavlje, što je do sada moglo biti evidentno, iako se slave otprilike u isto vrijeme. Beltane se slavi 1. svibnja, a Valpurgina noć 30. travnja (na 1. svibnja). Uz to je Beltane paganski blagdan, a Valpurgina noć originalno kršćanski blagdan koji je kasnije izvrnut.

Preostaje mi sada objasniti zašto Beltane nije povezan sa sotonizmom. Ovo je stara rasprava na koju uvijek dođem zbog zabluda. Naime, Beltane ja paganski blagdan koji slavi prirodu, proljeće, plodnost zemlje, ali i plodnost uopće (za više informacija vas molim da pročitate ovaj post). Ali izgleda da Mladen Prenc ima vlastito mišljenje o ovom blagdanu koje jasno ističe u članku:
"Tom prilikom [za Beltane] su palili vatre, igrali i plesali oko stupa oko kojeg su vezivali trake raznih boja, a koji je simbolizirao muški spolni organ. U tim ritualnim igrama spominjali su i drevna demonska božanstva Vaala, Zelenog čovjeka, Pana, Zelenog Juraja itd… 
Kada bi pali u trans obuzeti demonima, orgijali su do zore. U produžetku Beltana pogani su nastavljali slaviti Valpurgijsku noć. (...) Valpurgijska noć je jedan od najvažnijih sotonističkih praznika i redovno podrazumijeva ritual prinošenja ljudskih žrtava Luciferu!"
On je dobro primijetio da Beltaneski običaji uključuju paljenje krijesa, ples, majski stup (koji zaista jest simbol falusa, a time i plodnosti koja je fokus ovog proljetnog blagdana), ali drugi dio paragrafa je u potpunosti zanemariv. Kao prvo, izraz "demonska božanstva" je čista glupost. Mitologije svijeta razlikuju demone i bogove, a to što su neka božanstva paganska po naravni (dakle potječu iz starijeg doba kada su se slavila u kontekstu štovanja prirode) ne znači da su zla, "demonska", ili sotonistička. Već prvo božanstvo koje Prenc navodi je krivo. Bog "Vaal" je zapravo keltsko božanstvo svjetla, vatre, topline, a time i Sunca čije je pravo ime Baal. Zeleni čovjek je više naziv za arhetip koji poznaje mnoga imena diljem svijeta. Zeleni čovjek je manifestacija prirode u proljeće koje zaista jest zelena, cvjetna i osunčana. Stoga ga se prikazuje kao muškarca sa zelenom bradom, ili koji nosi masku načinjenu od lišća i cvijeća. Pan je sigurno najpoznatije božanstvo s popisa. On je grčko božanstvo divljine, prirode, lova itd. Bio je prikazivan s kozjim rogovima i nogama upravo zbog njegove povezanosti s divljinom, a posebno s pastirima i krdima. Naprosto je zbog svojih rogova bio poistovjećen s figurom Sotone s kojom na kraju krajeva uopće nema veze ni po ikonologiji, ni po karakteristikama, ni po mitologiji. Zeleni Juraj je zapravo slavenski bog Jarilo, bog plodnosti, proljeća i biljaka. Njega se slavi na Jurjevo tj. 23. travnja (jako blizu Beltanea i Valpurgine noći, zar ne?). 

Dokazi obuzetosti demonima i postojanje orgija nisu navedeni u nijednom članku. Beltaneska slavlja su bila klasična slavlja. Ljudi bi se najeli, popili nekoliko čaša vina, plesali i zabavljali se. Kao i na svakom tulumu, sigurno je postojala mogućnost da netko ode kući s nekim, ali to ne znači da su se zbivale orgije. A ako su ovi ljudi bili obuzeti demonima onda svaku osobu na bilo kojem rođendanskom tulumu, piru, ili koncertu treba odvesti na egzorcizam.

Najdrastičnija optužba u cijelom tekstu je zasigurno ona da se na Valpurginu noć prinose ljudske žrtve Luciferu. Ja bih lijepo zamolila gospodina Prenca da mi pokaže dokaze ovih žrtvovanja. Osobno nisam sudjelovala u slavljima Valpurgine noći, ali jesam u slavljima Beltanea. Iz iskustva govorim da se nikakve ljudske žrtve ne prinose jer ih ja nisam prinosila niti sam ja bila žrtva.
No, da ne bih ispala neobjektivna, trebam napomenuti da je antropolog James Frazer u svom djelu Zlatna grana ostavio mogućnost postojanja ljudskih žrtava u davno pretkršćansko doba u Škotskoj otvorenu. I da su se ove žrtve prinosile, ta je praksa zastarjela i okrutna. Reminiscencije ovakvih žrtvovanja su danas ostale u drugim, metaforičkim oblicima prinošenja žrtvi. Tako se u Škotskoj nalazi običaj da "žrtvovana osoba" skače kroz Beltanesku vatru (ili preko nje) tri puta. Ostali sudionici potom glume kao da je ta osoba preminula, ali se uskoro sve vraća normali. U drugim kulturama se prinosi simbolična žrtva vatri - pale se papirići s određenim natpisima, pale se ispletene figure od različitog sušenog bilja itd.

Svakako, bilo koje žrtve koje se prinosi za vrijeme Beltane nisu posvećene Luciferu, ili Sotoni. Te su žrtve metaforičke (kao što sam rekla - papirići, sušeno bilje, negdje se sjemenke zakopavaju u zemlju isto kao "žrtva" prirodi itd.) i njima se nikome ne čini zlo. One se prinose, ili su se prinosile, kao zahvala proljeću što se vratilo i kako bi se nahranilo Beltaneski krijes koji simbolizira jačanje Sunca u ovo doba godine. 

Ipak bih htjela napraviti još neke distinkcije između paganizma i sotonizma kako bismo utvrdili ovo gradivo.

Paganizam je termin koji obuhvaća sve vjere i duhovne pravce prošlosti koji se temelje na štovanju zemlje i prirodnih ciklusa. Sama etimologija riječi "paganizam" upućuje na izvore ove duhovnosti na selima i ruralnim područjima gdje je primarna djelatnost stanovnika bila poljoprivreda. U ovom smislu se i vjere antičkih Grka, Rimljana i brojnih drugih antičkih kultura mogu nazvati paganskima. Neopaganske vjere također postoje. One su samo obnova (ili adaptacija) starih običaja, ili općeg mentaliteta slavlja zemlje i prirode. 

Paganizam je postojao mnogo prije sotonizma. Uz to, sotonizam je nusproizvod Crkve tj. reakcija nezadovoljnih pojedinaca na strogoću rimokatoličke Crkve. Naime, u srednjem vijeku je Crkva zabranjivala ljudima spolno zadovoljstvo i smatrala da je seks potreban samo za prokreaciju. Ikakvo uživanje u njemu je bilo strogo zabranjeno. Kako bi se ovo primijenilo, uvodile su se zabrane za spolne odnose. Tako je seks bio zabranjen nedjeljom, srijedom i petkom, četrdeset dana prije Božića i Uskrsa, tri dana prije ispovijedi i primanja ikakvih sakramenata (a ovo je sve bilo obvezno obavljati na regularnoj bazi), za vrijeme trudnoće žene, ali i 40 dana nakon porođaja itd. Ukratko, srednjovjekovnim je ljudima bilo dozvoljeno imati spolne odnose samo 2 mjeseca u godini. Ovo je sve rezultiralo u nezadovoljstvu i ljudi su se počeli okretati Božjem suparniku - Sotoni. Zbog ovoga kažem da je sotonizam nusproizvod Crkve i kršćanstva.


Također, Sotona je kršćanski koncept u kojeg pagani ne vjeruju. Paganima su također strani i koncepti ultimatnog dobra i ultimatnog zla kao što su Bog i Sotona u kršćanstvu. U ovom je duhovnom pravcu šire rasprostranjeno vjerovanje da sve i svatko ima neke dobre i loše aspekte te da omjeri istih mogu/ne moraju varirati. Ni priroda nije samo dobra ni samo zla, ni čovjek nije samo dobar ili samo zao. Čak i božanstva koja se štuju nisu manifestacija dobra ili zla već su jako antropomorfna pa također imaju dobre i loše osobine. 

Ovo okretanje srednjovjekovnih ljudi Sotoni nije sotonizam u pravom smislu riječi, ili barem ne u modernom smislu riječi. Tada sotonizam nije bio organiziran i češće se radilo o buntu nego o istinskom štovanju Sotone.

Kada se danas kaže "sotonizam", obično se misli na službeno organizirani sotonizam koji je nastao s Antonom LaVeyem kada je osnovao Prvu Sotoninu crkvu (eng. First Church of Satan). Ovo se dogodilo 30. travnja (tj. na Valpurginu noć) 1966. godine u San Franciscu. Zrinka K. i Mladen Prenc ovo ispravno zamjećuju, ali izjavljuju kao tvrdnju, a ne kao konkretan, smisleni zaključak. Oni zapravo samo navode ovaj suhoparni podatak i tjeraju čitatelje da sami povežu Valpurgijsku noć i sotonizam bez podataka koji bi potkrijepili ovakav zaključak.

Paganizam ne može biti isto što i sotonizam jer nije centriran oko Sotone (koji je ionako kršćanski koncept) i nije "osnovan" ni približno u isto vrijeme (iako paganizam nije nikada službeno osnovan jer se ne radi o ustanovi kao što je slučaj s LaVeyevom crkvom već o duhovnom pravcu, o fenomenu, o načinu života i nizu prastarih vjerovanja). To što je pojam "pogansko" postao pejoriziran tijekom vremena i počeo označavati heretičke, krivovjerne, ili bezbožne prakse je također jako relativna stvar. Ove prakse su ionako krivovjerne samo u očima kršćanstva i ne ubrajaju samo paganska vjerovanja već i stanovišta bilo koje druge religije svijeta. Riječ "pogansko" se stoga može uzeti kao sinonim za "nekršćansko", što ne podrazumijeva štovanje Sotone.

Nekršćanske vjere i duhovni pravci su i budizam, islam, judaizam, hinduizam, šintoizam, sikizam pa i neopaganizam i brojne druge. Jesu li one isto što i sotonizam samo zato što ne spadaju u kršćanstvo? 

Dakle, Valpurgina noć i Beltane nisu jedno te isto slavlje. Paganizam i sotonizam također nisu jedno te isto; dapače, oni nemaju nikakve veze jedno s drugim.

Prvi maja kao praznik rada

Praznik rada je u suštini spomen na pobunu koja se zbila 4. svibnja 1886.g. na trgu Haymarket u Chicagu (a ne 1. svibnja kako tvrde oba članka). Radnici su zahtijevali osmosatne radne dane, no policija je reagirala pucanjem na prosvjednike. Afera je, naravno, uzrokovala mnogo smrti i patnje, ali isto tako i druge proteste koji su konačno ostvarili svoje ciljeve. 

Prvi svibnja je određen kao datum slavlja međunarodnog praznika rada u Parizu 1889. godine na Prvom kongresu komunističke Druge internacionale. Tada se zapravo pozvalo sve radnike na demonstracije 1890. godine na dan godišnjice pobune u Chicagu. Tek je 1904. Međunarodna socijalistička konferencija pozvala organizacije i sindikate svih socijaldemokratskih stranaka da prestanu raditi 1. svibnja kako bi se zakonski uspostavio osmosatni radni dan. U svojoj su namjeri očito uspjeli, a 1. svibnja je proglašen državnim praznikom u većini država Europe i svijeta.

Autori obaju članaka tvrde da su "Iluminati (...), koristeći svoj veliki utjecaj u Americi, organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika sa policijom 1. svibnja 1886. godine" (usput, ovaj sukob se nije zbio 1. svibnja, već 4. svibnja). Ovo je obična teorija zavjere. Naravno, neću braniti nekome da vjeruje u nju, ali napominjem da autori ne navode konkretne dokaze koji bi potvrdili ovakvu teoriju.

Mladen Prenc piše sljedeće:
"Korijeni ove teorije nalaze se u životu Adama Weishaupta, rimokatoličkog svećenika, jezuita i profesora kanonskog prava na Sveučilištu u Inglostadtu koji se rodio 1. svibnja 1748. godine..."
Adama Weishaupta se uzima za osnivača Iluminata. Kao prvo, on se nije rodio 1. svibnja, ali jest osnovao ovo udruženje 1. svibnja 1776. godine. Uz to, on NIJE bio rimokatolički svećenik, iako je bio odgojen među isusovcima i završio isusovačku školu. Vjerujem da su autori čitali izvore na nekom stranom jeziku kojeg nisu dobro razumjeli i naprosto pobrkali podatke. Kako god da bilo, šire dezinformacije, ili ih namjerno stvaraju u nastojanju da potvrde svoje teorije.

Prenc također kaže da je Weishaupt "skrenuo s crkvenog puta i počeo se baviti vještičarenjem i sotonizmom". On nije skrenuo s crkvenog puta jer nije bio svećenik i također se nije bavio vještičarstvom ni sotonizmom. Weishaupt zaista jest bio žestoki protivnik rimokatoličke Crkve prvenstveno jer ju je smatrao netolerantnom i fanatičnom. Ovo je uzrokovalo konflikte između njega i pripadnika Crkve, ali to ne znači da je on prakticirao vještičarstvo, ili bio sotonist. Uz ovo je tvrdnja ovih autora da je društvo Iluminata sotonističko također apsurdna.

Iluminati su bili protivnici rimokatoličke Crkve, ali nisu slavili sotonu. Oni nisu bili vjerska skupina već prije društveno-politička. Glavni cilj im je bio prosvijetliti ljude (odakle im i ime - Illuminati = prosvijetljeni) u smislu da im pokažu da mogu i trebaju misliti vlastitim umom. Protivili su se Crkvi jer su smatrali da zloupotrebljava svoju moć i da kontrolira ljude. Uz to su se protivili zlouporabi državne moći, a zalagali su se, između ostalog, i za jednakost ljudi i spolova.

Ova teorija o Iluminatima je slična brojnim teorijama zavjere koje postoje vezane uz Iluminate i ne nalazim nikakve dokaze za njezinu istinitost. No smatram da moj zadatak ionako nije tražiti ove dokaze jer su njih trebali tražiti Mladen Prenc, Zrinka K. i drugi autori koji ju zastupaju. 


Predlažem svim čitateljima ovih i sličnih članaka da ih u potpunosti zanemare jer njihovi autori samo šire dezinformacije i koriste (tj. izokreću) ono malo točnih podataka koje imaju u svoju korist. Ne pružaju potpunu sliku čitateljima i navode ih na krive zaključke običnom manipulacijom riječi. Ja se zaista nadam da sam kroz ovaj post dala dovoljno podataka koji obrazlažu moja razmišljanja i razloge mog protivljenja ovim autorima. U slučaju da ih po vašem mišljenju nema dovoljno, slobodno mi se obratite putem obrasca za kontakt ili putem komentara ispod ovog posta.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Broj komentara: 5:

  1. Svaka ti čast na članku, kad bi barem naši mediji izvješćivali na profesionalan način, a ne servirali čitateljima polu- i dezinformacije.
    Ove sam godine slavila Valborg/Valpurginu noć u Švedskoj, točnije u Uppsali, kod njih je to pravi pravcati blagdan, slavi se cijeli dan, sve radi skraćeno ili je neradni dan. U Švedskoj je, recimo, Valborg više povezan s dolaskom proljeća i činjenicom da je nekoć 1. maja počinjala nova godina, nego s katoličkim (ili kao što članak na koji se osvrćeš pokušava uvjeriti, sotonističkim) slavljem.
    Drago mi je što u bespućima interneta postoji ovaj blog na kojem se mogu pročitati utemeljeni, obrazloženi i argumentirani članci. Hvala ti na tome :)
    -Maja

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Draga Majo,
      zahvaljujem ti na komplimentima i na povjerenju koje imaš u moje pisanje.
      Jako mi je drago da si se zabavila u Švedskoj i lijepo je čudi da se neki stari običaji i dalje prakticiraju. :)
      Također, da me se ne bi krivo shvatilo, Valpurgina noć je uključena u sotonistički kalendar po onome što sam ja našla (iako ti izvori nisu baš pouzdani), ali to je naprosto jer je LaVey na taj dan tj. noć osnovao svoju crkvu. Moje je stajalište da ovaj blagdan nema veze sa sotonističkim načelima i da po toj logici nema veze sa samim sotonizmom. Odnosno, sotonisti ne slave osnovne aspekte blagdana već nešto isključivo svoje (jedino se datumi poklapaju).
      Samo sam to htjela razjasniti da ne ispadne da i ja širim dezinformacije u slučaju da googlaš i naiđeš na ove podatke. :)

      Izbriši
  2. Možda sam malo nespretno sročila svoj komentar, distrektana poslom (ali i pod dojmom članka s dotičnog portala) pa je zvučao kako je zvučao, no bez brige, znam za detalj o LaVeyu i vezi između datuma i sotonizma, no s obzirom da se apsolutno slažem s tvojim mišljenjem, nisam to spomenula :)
    Pratim tvoj blog već preko godinu dana, i uvijek mi je drago pročitati što pišeš, znam da sve što pišeš potkrepljuješ činjenicama, nema brige o dezinformacijama :)
    Pratit ću te i dalje,
    -Maja

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Razumjela sam tvoj komentar u cijelosti, samo ne volim ostavljati prostora za ikakve sumnje :) sve treba biti transparentno i bjelodano jasno.
      I onda me pratiš skoro od početka :) lijepo je to znati! Onda se nadam da si se pretplatila preko e-maila jer mi se čini najpraktičnije. U svakom slučaju, hvala ti na lijepim komentarima :D Samo piši ako te išta zanima!

      Izbriši
  3. Postovanje,ljepo je procitati neciji trud,a vjerujem da je tevi jos ljepse kad imas citatelje u zemlji Hrvatskoj.A "Dnevno.hr"...jednostavno zalosno... A jos je zalosnije nas ovcetiran narod ono sto im Dobri Pastir servira,to i jedu,naravno,bez razmisljanja.

    OdgovoriIzbriši