15.7.14

Ritualna nagost

(Alex Sanders inicira Janet Farrar)
Nago ljudsko tijelo se u modernom društvu smatra ili nečim sramotnim, ili perverznim. Stoga će se većina ljudi namrštiti na pomisao nudizma ili naturalizma.

Još jedan faktor kojeg bi se trebalo uzeti u obzir jest da je većina ljudi odgojena u odjevenom društvu koje potiskuje seksualnost, ili je pak reklamira na lažne načine. S jedne strane postoji pornografija koja, po mom mišljenju, prikazuje seks na sve osim realističan način. Osobna smatram da je pornografija groteska, ili karikatura seksa koju se ne može ozbiljno shvaćati usprkos tome što donosi mnogima zadovoljstvo. Uz to, postoji bezbroj apsurdnih reklama koji promoviraju i eksploatiraju nago ljudsko tijelo na smiješne načine. Na primjer, neću nikada zaboraviti reklamu za Lavazza kavu koju sam vidjela prije dosta vremena. Ona prikazuje nagu ženu koja leži na tanjuru špageta i drži čašu Lavazzine kave u ruci (koja se, usput rečeno, jedva vidi). Kave veze ove tri komponente uopće imaju jedna s drugom?!?! Onda postoji ona posebna vrsta reklama koje promoviraju specifičnu vrstu ljudske građe koja je "savršena". Ovo uzrokuje osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti i stida za vlastito tijelo kod ljudi jer ne izgledaju poput modela na tim reklamama. Sve ovo i još mnoštvo faktora je dovelo do toga da je nagost postala svojevrsni tabu.

Lavazza adVećina pagana će reći da smatra ljudsko tijelo nečim prirodnim, a time i svetim. Ono nije nužno uvijek seksualno, ali ono jest lijepo. Ne bismo se trebali sramiti ni seksualnosti ni nagosti, ali ih se također ne bi smjelo kaljati. Mnogi pagani i neopagani su preuzeli ovaj stav i ukomponirali u svoje devocijske i magijske prakse. Uostalom, paganizam jest duhovni pravac koji je zasnovan na štovanju plodnosti i prirode, a što je ljudsko tijelo nego plodno i prirodno? Ovo je jedan od razlog zbog kojih se nagost dobro uklapa u pagansku filozofiju.

Čak su i ljudi koji nisu toliko dobro upoznati s paganizmom čuli šaputanje o nagim ljudima koji plešu oko vatre. Djelomični uzrok ovome su umjetnost i narodne priče. Već stoljećima umjetnici prikazuje vještice i kovene pretežito gole. Također se i drevne paganske bogove prikazivalo skoro uvijek golima (pogledajte bilo koji starorimski ili starogrčki kip, ali i renesanse slike koje tematiziraju ista ova božanstva). Evo samo nekoliko primjera:

Zues/Posejdon, antička grčka skulptura, 
cca. 460.g.pr.n.e.
Čučeća Afrodita, cca. 200.g.p.n.e., antička rimska kopija 
helenističke skulpture iz cca. 300.g.pr.n.e.





















Hans Baldung Grun - Vještičji sabat 
(Witches' Sabbath), 1510.g.
Francisco de Goya - Vještice u 
zraku (Witches in the Air), 1797.g.






















Pierre de Lancre - Tableau de
 l'inconstance des mauvais anges, 1613.g.
Luis Ricardo Falero - Vještičji
sabat (The Witches' Sabbath)
1880.g.
















Luis Ricardo Falero - Vještice odlaze
na svoj sabat (Witches Going to Their 
Sabbath), 1878.g.

Albrecht Durer - Četiri čarobnice
(The Four Sorcerers), cca. 1500.g.












William-Adolphe Bouguereau -
Rođenje Venere (The Birth of Venus)
cca. 1879.g.
Albert-Joseph Pénot - Odlazak na sabat 
(Départ pour le Sabbat), 1910.g.





































Nagost tijekom devocijskih službi je već stoljećima uobičajeni dio religijskih/duhovnih praksi. Moderne šamanske i paganske prakse su živući dokaz ovoga jer i dalje nastavljaju ovu drevnu tradiciju. Zaista, mnogi šamani i danas izvode svoje seanse nagi baš kao što su to činili i njihovi preci. Isti je slučaj i s nekim paganskim pravcima i pojedincima danas. Ceremonijalna nagost je također bila prisutna i u ranokršćanstvu kada se krštenje provodilo nago (osoba koja je bivala krštena se obično kupala u malenom bazenu, ili nekakvoj vrsti kade, a kako bi ovo bilo pravilno izvedeno, osoba je trebala biti naga, iako su svi ostali prisutni bili odjeveni). Nagost se također može naći i u Bibliji, na primjer: "Tu i on svuče svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noć. Tako je nastala uzrečica: »Zar je i Šaul među prorocima?«" (Prva knjiga o Samuelu, 19:24). Naposljetku, i Adam i Eva su bili nagi u Edenskom vrtu. Tek je kasnije u Bibliji nagost povezana sa sirotinjom, sramotom i grijehom (kao što je bila i u srednjem vijeku). Nagost je također prisutan i u drugim religijama i duhovnim pravcima. Određeni hinduistički redovnici su skoro uvijek nagi, a da ne spominjemo tantru u kojoj nudizma čini jednu od osnova. Određeni džainistički redovnici također izvode svoje religijske službe nagi i tako dalje. Dakle, ritualna nagost nije toliko neuobičajena čak i u modernom društvu, iako jest nešto skrivenija.

Ali pošto je ovo paganski blog, bilo bi najbolje objasniti kako se nagost uklapa u cijeli paganski svjetonazor.

Istinitost nagog tijela

Kao što sam već objasnila, ljudsko tijelo je paganima u potpunosti prirodno, lijepo i sveto. Ono nas tvori jednako koliko i duša, astralno tijelo, umovi (i emocije) itd. te bi se stoga trebalo jednako poštivati. Također, nagost je najprirodnije fizičko stanje; ipak smo rođeni nagi. Ova je simbolika izuzetno važna jer skidajući odjeću sa sebe, osoba se vraća u neku vrstu mladosti, nevinosti i još važnije stanje istinitosti. Naša nas odjeća skriva od drugih, ali kada smo nagi, mi smo ujedno i ranjivi, iskreni i nemamo što skrivati jer je sve jasno vidljivo. Ranjivost je još jedan važni faktor. Naravno, ritualna nagost je pojedinačni izbor. Ali čak i oni pagani koji odluče raditi nagi će to činiti samo u ugodnim okolnostima pred ljudima koje vole i u koje imaju povjerenja. Zbog ovoga im ne smeta biti ranjiv u takvim trenucima.

Nagost i koncept grijeha

Pagani ne vjeruju u grijeh. Ovo je pretežito zbog toga što paganski bogovi/božice ne nameću određene zakone i kriterije koje se može prekršiti (a kršenje bi bio grijeh). Jedan od kamena temeljaca paganizma je prihvaćanje odgovornosti na vlastita djela i prihvaćanje posljedica. Ako smo ikome naštetili, pa čak i sebi, ovo ćemo znati i bez koncepta grijeha. Ali ćemo uvijek nastojati ne štetiti ikome jer činjenje štete je protiv našeg morala (pogledajte sekciju o moralu).

Nagost se ne percipira kao nešto grešno u paganizmu jer, kao što je očito, pagani ne vjeruju u grijeh, ali i jer se ljudsko tijelo smatra svetim i prirodnim. Seksualnost se također ne smatra grešnom osim ako seks nije prisilan ili na ikoji način izvršen bez pristanka obojice/svih sudionika. Cijela ideja ljudskog tijela i seksa kao grešnih je dobila na popularnosti u srednjem vijeku kada je dualnost tijela i duha dovedena u paralelu s dualnošću grješnosti i pravednosti. Ovakva vrsta dualnosti ne postoji u paganizmu jer se tijelo i duša upotpunjuju, ali i jer one nisu jedine komponente koji tvore ljudsko biće.

Nagost i seksualnost

Pošto živimo u odjevenom društvu, uglavnom smo naviknuti na nagost samo kada si trebamo okupati, ili kada je u pitanju seks. Nagost van ovih vrlo ograničenih barijera je društveno neprihvaćena izuzev na određenim mjestima (npr. na nudističkim plažama i kampovima) i u određenim prilikama. Zbog ovoga se nagost najčešće veže uz seks te mnoštvo ljudi pogrešno misli da se paganska slavlja vrte oko orgija. Ne. Ovo naprosto nije istina. Paganizam je duhovni put zasnovan na štovanju plodnosti, između ostalog, ali ovo ne znači da je seks nužno dio paganskih rituala. 

No kako bih bila u potpunosti iskrena, potrebno je spomenuti Moćni obred o kojemu sam detaljno govorila u prijašnjem postu o Moćnom obredu i seksualnosti u wicci. Još jednom bih istaknula ono što sam rekla u tom postu. Postoje dva načina njegove izvedbe; metaforički i doslovni. U oba slučaju ga izvode Visoki svećenik i Visoka svećenica. Metaforički tj. simbolički Moćni obred je ceremonija sama po sebi (koju možete u cijelosti pročitati u prije spomenutom postu) je metafora za spolni odnos. Ovo je najčešće prakticirana verzija Moćnog obreda zbog mnoštva razloga. Drugi način je doslovan. Odnosno, Visoki svećenik i Visoka svećenica zapravo vode ljubav, ALI uvijek sami i ako se vole. Najčešće se radi o dvoje ljudi koji su u vezi, ili u braku. Do sada nisam čula za nijedan par da je ovo radio u wicci a da nije bio u romantičnoj vezi. Dakle, nitko vas neće prisiljavati na ovo niti ovo očekivati od vas! Makar, osim ako ne vodite neki ritual, nitko od vas neće zatražiti da izvodite Moćni obred na ovaj način. Također, Moćni obred se skoro nikada ne izvodi na doslovni način. Pretpostavljam zbog toga što je rijetko slučaj da bračni/ljubavni par vodi koven, a i zbog toga što svatko cijeni svoju seksualnu privatnost. Ako se i izvodi na ovaj način onda koven izađe iz prostorije dok ih svećenik i svećenica ne pozovu natrag. Na taj način je osigurana privatnost, jer je ovo i dalje sveti čin (ne govoreći u religioznom smislu nužno nego i u ljubavnom) koji zaslužuje poštovanje. Bez obzira na ovo, mnoštvo paganskih skupina ne prakticira Moćni obred jer je on pretežito wiccanska praksa.

One paganske skupine koje izabiru raditi nage ne prakticiraju nužno seks za vrijeme rituala. To bi bilo kao da kažete da svi domaćini priređuju zabave zbog seksa. Rituali se izvode s određenim ciljem; slavlje godišnjih doba, određenog aspekta prirode, određenog božanstva, prijelaza u životu pojedinca (rođenje djeteta, vjenčanje itd.). Jednostavno rečeno, rituali nisu orgije.

Također, oni pagani koji prakticiraju ritualnu nagost su uspjeli prijeći preko društveno nametnutog stajališta prema nagom ljudskom tijelu kao seksualnom objektu. Ponekad oskudno odjeveno tijelo može biti provokativnije od nagog tijela. Zapravo, čak i u potpunosti odjeveno tijelo može ponekada biti više seksualno od nagoga. No ovo je druga tema. Ovdje je važno naglasiti da pagani ne vide ritualnu nagost kao izgovor za seks. Bilo tko tko kaže da očekuje seks za vrijeme rituala, po mom mišljenju, zaslužuje dobiti šamar i biti izbačen iz grupe. Svaki pojedinac ima pravo na seksualnu slobodu, a to uključuje izbor seksualnog/ih partnera, seksualnu orijentaciju, ali i odabir da uopće imaju, odnosno nemaju spolni odnos.

Nagost i sloboda izbora

Oni pojedinci i grupe koji odabiru raditi nagi rade to znajući da su u sigurnom okruženju s ljudima kojima mogu vjerovati i koji su dali svoj pristanak na nagost ili sudjelovanje u ritualu s drugim nagim ljudima. Ritualna nagost nije i ne bi smjela biti nametnuta. One grupe koje isključivo rade nage obavijeste pridošlice i svojoj praksi (ili se od pridošlica očekuje da se sami raspitaju o ovome). U nekim slučajevima (npr. u gardnerijskoj i aleksandrijskoj tradiciji wicce), ritualna nagost se očekuje od upućenika (eng. initiate); dovede ga/ju se pred koven i zamoli da se razodjene. U ovom slučaju je nagost izazov koji, ako ga se prijeđe, dokazuje da upućenik zaista želi pristupiti kovenu i da vjeruje svim članovima (doduše, uzmite u obzir da inicijaciju u ove tradicije prethodi dugi period obuke tijekom kojeg upućenik ima mnoštvo prilika za zbližavanje s ostalim članovima kovena). No upućeniku je dozvoljeno odbiti zamolbu i potom može naprosto naći drugi koven/put koji više odgovara njegovim/njezinim potrebama. Postoji mnoštvo duhovnih puteva i grupa koji ne inzistiraju na ritualnoj nagosti. Neki čak inzistiraju da rade isključivo odjeveni, dok drugi prihvaćaju da se određeni članovi mogu razodjenuti tijekom rituala ako im tako odgovara u datom trenutku. U potonjem slučaju se ni nagost ni odjeća ne nameću pojedincima. Smatram da je ovo najbolja opcija, samo ako nitko nema ništa protiv nekolicine nagih članova i ako nema maloljetnika (ako ih kojim slučajem i ima, onda bi njihovi roditelji trebali dati pristanak, ili u idealnom slučaju biti tu s njima). Starhawk je odlično sažela navedene misli u svom djelu Spiralni ples (str. 54):
"Koven postaje siguran prostor u kojemu se članovi osjećaju slobodnima opustiti svoje inhibicije: smijati se, plesati, smiješno ponašati, propjevati, spontano recitirati poeziju i dopustiti Mlađem jastvu da se ispolji i igra. Tek se tada mogu doseći viša stanja svijesti. Razvijene su mnoge tehnike da bi se izostavila »cenzura« Jastva koje govori i dopustilo unutarnjem glasu da se slobodno izrazi.

Takva je tehnika nagost. Kad skinemo odjeću skidamo društvene maske, naše pažljivo sazdane pojavnosti. Otvaramo se. Mistično značenje nagoga ljudskog tijela je »istina«. Ljudi trebaju različite razine privatnoga prostora; dok neki sretno odlaze na nudističke plaže, drugi se ne mogu nagi osjećati sigurnima sve dok se ne izgradi povjerenje. U našim su kovenima javni rituali uvijek s odjećom. Ako gosti koji su pozvani na privatne nage ceremonije osjećaju nelagodu da se skinu, mogu nositi što god žele. Nikoga ne treba prisiljavati na ranjivost, jer je to destruktivno.
"
U originalnom engleskom tekstu, Starhawk spominje pojam skyclad, odnosno rad u "nebeskoj odori". Pošto je ovaj pojam nekima od vas možda nov, voljela bih ga objasniti prije nego nastavim s postom. :)

Rad u "nebeskoj odori"

Wicker Man Circle
Engleski pojam skyclad u doslovnom prijevodu znači biti odjeven nebom (eng. clad by the sky). Ovo je prekrasna metafora za nago ljudsko tijelo koje pleše, pjeva i slavi ispod Sunca, Mjeseca i zvijezda. Najšire prihvaćena teorija o asimilaciji ovog pojma u paganizam se veže uz digambar sektu džainizma. Sam naziv ove skupine se može prevesti kao "sky-clad" odnosno "odjeveni nebom".

Bez obzira na porijeklo, pojam skyclad postao općeprihvaćeni sinonim za nagost/nudizam u paganskim krugovima. Čak ga se može smatrati i prikladnijim terminom zbog prelijepih slika koje idu uz njega i koje samo pridonose paganskoj percepciji rituala.

Razlozi za ritualnu nagost

1. Prijenos energije

Kada se izvode rituali, energija se šalje iz tijela prema nekom cilju. Ako je ritual devocijske prirode, energija se šalje ka nekom božanstvu, a ako je magijske prirode onda se jednostavno šalje u univerzum s precizno određenom namjerom. Kako se god okrene, energija se šalje nekamo. No energija se također i prima za vrijeme rituala; od božanstva, univerzuma, drugih praktičara u ritualnom krugu i tako dalje. Stoga određena količina energije uvijek cirkulira tijekom rituala. Mnogi pagani misle da ritualna nagost pospješuje ovaj prijenos energije jer odjeća može jedini služiti kao barijera. Ovo znači da odjeća ometa vezu među pojedincima u krugu i da također može ublažiti magijsku energiju time pogoršavajući ishod određenog magijskog rada. Pošto odjeća ometa energiju, ona također može uzrokovati probleme kod podizanja energije u krugu i praktički kod bilo čega što uključuje energetski rad (što je zapravo sve kada su u pitanju rituali).

Ovo se može povezati s osjetljivošću nagog ljudskog tijela. Tijelo koje je prekriveno odjećom je manje osjetljivo na fizičke podražaje a po tome bi se moglo reći da je ono također manje osjetljivo i na psihički/energetski kontakt. Stoga bi nagi praktičar u krugu, po nekima, ne samo bolje odašiljao energiju od odjevenog praktičara, nego bi ujedno bio i svjesniji energije oko sebe, impulsa u krugu i tako dalje. Sve ovo uzrokuje povišenu svijest o pojedinčevom okruženju, što uzrokuje svjesnije postupanje, kretanje i razmišljanje. Janet i Stewart Farrar iznose zanimljivu metaforu za ovo: 
"A witch at work brings all his or her levels into operation - spiritual, mental, astral, etheric and physical. (...) ...they must all be fully functional; so it may be that trying to work with one of them partly screened is like trying to play the piano in gloves, or to paint a picture in dark glasses. It can be done if circumstances demand it - but if they do not, why add to your difficulties?" (The Witches' Way, str. 196)
Slobodno prevedeno: Vještica tijekom rada sa sobom donosi sve svoje razine - duhovnu, mentalnu, astralnu, eteričnu, fizičku. (...) ...one sve trebaju biti u potpunosti funkcionalne; stoga je moguće da pokušaj rada kada je jedna od njih djelomično zastrta je poput sviranja klavira u rukavicama, ili slikanja na platnu noseći zatamnjene naočale. Izvedivo je ako okolnosti tako diktiraju - ali ako ne diktiraju, čemu sebi otežati situaciju? 

Ja se slažem sa Scottom Cunninghamom po pitanju ovoga. On između ostalog spominje vjerovanje da su "odjeveni" rituali izvedeni u zatvorenom prostoru jednako efikasni kao "nagi" rituali na otvorenom. Zaista, i drugi pagani bi se složili s ovom tvrdnjom. Ja spadam upravo u tu kategoriju jer se moja osobna iskustva s odjevenim i nagim ritualnim radom ne razlikuju. Ali ako bolje promislite, metafora o odjeći kao barijeri za energiju bi se također mogla prenijeti i na zidove. Odnosno, i zidovi po toj logici mogu spriječiti protok energije. U tom slučaju nema smisli izvoditi rituale nego isključivo vani jer bi inače bili beskorisni. Ovo je nešto za što bi većina pagana reklo da je apsurdno jer su gotovo svi imali iskustva s ritualima u zatvorenim prostorima koji su bili jednako zadovoljavajući i intenzivni kao i oni rituali izvedeni na otvorenom.

2. Fizička i energetska uzbuđenost

Svidjelo nam se to ili ne, mi svi imalo seksualne nagone. Nismo naviknuti viđati gola tijela svugdje oko sebe i kada dođe do toga (npr. u nagim ritualima), uzbudimo se. Ovo ne znači da će svakoga u tom trenutku nadvladati njihovi seksualni nagoni. To naprosto znači da će osjetila odjednom postati više izoštrena i feromoni će se brže širiti po prostoru (neki smatraju da ljudi oko nas bolje osjećaju naše feromone ako nemamo na sebi odjeću koja bi "spriječila" njihov protok). Feromoni su zapravo kemijske supstance koje odašiljemo u vanjski svijet. Druga živa bića ih osjećaju i nesvjesno reagiraju na njih. Ovakva vrsta fizičke uzbuđenost također uzrokuje i energetsku i duhovnu uzbuđenost. I zaista, mnogi praktičari magije će reći da je seksualna energija jedan od najboljih izvora energije za magijske svrhe upravo zbog njezine jačine. Ali naravno, nijedna ozbiljna paganska grupa neće dozvoliti da seksualnost preuzme kontrolu nad ritualnom. Ono je odličan izvor energije, ali se ni pod kojim slučajem ne smije dogoditi da se itko osjeća seksualno ugroženim.

3. Iskrenost

Nago ljudsko tijelo nosi sa sobom simboliku iskrenosti. Kao što sam i prije objasnila, mi ne možemo ništa sakriti kada smo goli; ni od naših prijatelja u krugu ni od Božanskog. Nagost podrazumijeva da nemamo što skrivati i da smo u potpunosti otvoreni ka uplivu pozitivne energije koja ide u našem smjeru. Fizička iskrenost i otvorenost vode ka psihičkoj, emocionalnoj i duhovnoj otvorenosti, što sigurno može poboljšati rituale.

4. Jednakost

U mnogim religijskim praksama, ritualne odore i halje bilo koje vrste postoje kako bi definirale rang. Čak i u paganizmu, Visoki svećenik i Visoka svećenica obično nose nešto što ih izdvaja iz grupe. Naravno, ovo nije zlonamjerno, no paganizam pokušava staviti naglasak na jednakost svih unutar ritualnog kruga. Svi su jednaki kao ljudska bića; svi mi imamo svoje vrline i, u ritualnom smislu svi donosimo nešto u krug. To jest, svačija energija utječe na opći ambijent i ishod rituala pa je stoga svatko jednak. Svećenik i svećenica su tu samo kao vodiči koji možda imaju nešto više iskustva i time mogu bolje organizirati skupinu; oni nisu ni manje ni više važni od ikoje druge osobe unutar ritualnog kruga. Ali čak i u slučajevima kada su svi, uključujući svećenika i svećenicu odjeveni u svakodnevnu odjeću (tj. ne rituale odore), određena nejednakost može biti vidljiva u kvaliteti ili skupoći odjeće, pa čak i količini nakita kojeg osoba nosi.

Nagost eliminira čak i ovu prividnu nejednakost uzrokovanu različitom ritualnom odorom, ili odjećom bilo koje vrste jer je nagost naše prvobitno, bazično i na kraju krajeva najprirodnije stanje bivanja. Ono nas vraća u ono stanje u kojemu su svi fundamentalno jednaki.

5. Sigurnost u sebe

Neki praktičari osjećaju da im njihova ritualna odora, nakit ili oruđe daju snagu, ali ovo nije istina. Svaka osoba posjeduje energiju koja im je potrebna, a ritualna nagost može pomoći u osvješćivanju ovoga. Jednom kada je osoba svjesna vlastite snage, ona postane sigurnija u svoja djela te ujedno počne prihvaćati sebe. 

Sigurnost i samoprihvaćanje također potječu od jednakosti. Ako su svi unutar ritualnog kruga jednaki i ako je svačija ljudskost naglašena (što jest jer je svaki centimetar svačijeg tijela vidljiv u slučaju nagosti), onda nema razloga za ne prihvaćanje drugih. Bez obzira na građu tijela, spol, ili dob praktičara, on/ona će se osjećati prihvaćeno i samopouzdano. Ovo također može pomoći osobi da prebrodi osobne probleme i komplekse koje su prethodno imali što može rezultirati u kvalitetnijim i fokusiranim ritualima i ishodima.

6. Tradicija i sloboda 

Od svih razloga za ritualnu nagost, smatram da je ovaj razlog najmanje validan i jedino prihvatljiv ako služi kao "dodatak" jednom, ili više prijašnjih razloga. Kada kažem "tradicija", mislim na izjave poput "Ali najpoznatiji koveni su radili nagi", ili "Sam Gerald Gardner je preferirao raditi nag" i tako dalje. Nitko ne bi trebao raditi nag bez da zna ZAŠTO tako radi.

Ali da, postoji nekoliko tradicionalnih aspekata za koje neki praktičari smatraju da potvrđuju njihov izbor ritualne nagosti. U paganizmu, ili preciznije u wicci, dobro poznati argument za ritualnu nagost se može naći u Vodstvu Božice kao i u jednom od njegovih izvora - djelu Aradia, Gospel of the Witches. Charles Godfrey Leland je napisao Aradiju kao svjedočanstvo jedne toskanske vještice koja je njemu objašnjavala rituale talijanskih vještica. Dio teksta koji se tiče ove teme je sljedeći:
"And ye shall all be freed from slavery,And so ye shall be free in everything;And as the sign that ye are truly free,Ye shall be naked in your rites, both menAnd women also: this shall last untilThe last of your oppressors shall be dead;"
Odnosno, slobodno prevedeno:
I biti ćete oslobođeni od ropstva,
I tako ćete biti slobodnu u svemu;
I kao znak da ste zaista slobodni,
Biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci
I žene također: ovo će trajati dok
Posljednji od vaših tlačitelja ne bude mrtav;
Navedeni citat je kasnije bio pripojen Vodstvu Božice u skoro svim njegovim poznatim verzijama. Stoga u Gardnerovoj verziji (tzv. Leviter Veslis verzija iz njegove Knjige sjenki), citat je bio preoblikovan da glasi:
 "And ye shall be free from slavery, and as a sign that ye be really free, ye shall be naked in your rites, both men and women, and ye shall dance, sing, feast, make music, and love, all in my praise."
Odnosno (slobodno prevedeno):
I biti ćete slobodni od ropstva, i kao znak da ste zaista slobodni, biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci i žene, i plesat ćete, pjevati, imati gozbe, praviti glazbu i ljubovati, sve u moju slavu. 
Doreen Valiente je napisala prozaičnu verziju Vodstva u kojemu je navedeni dio preformulirala ovako:
"No more shall ye know slaverywho tread my round the Sabbat night.Come ye all naked to the riteIn sign that ye are truly free."
Slobodno prevedeno:
Poznat ropstvo više neće,
Koji noću na sabat dođu,
Za obred plešu nagi u kolu, U znak slobode istinske.
Očito, u svim navedenim citatima, nagost je povezana sa slobodom, kao što bi i trebala biti. Stoga čak i oni praktičari koji prakticiraju ritualnu nagost naprosto zbog tradicije bi trebali biti svjesni ovih tekstova i njihovog značenja. Svi ovi autori tvrde da je nagost znak oslobođenja. Ali kakvog oslobođenja? Neki bi jednostavno rekli oslobođenja od ograničenja odjeće. Drugi bi ovo mogli protumačiti iz sociološkoga gledišta i reći da nagost simbolizira oslobođenje od društvenih ograničenja. Kako god bilo, sloboda je osnovna bit. 

"Odjeveni" rituali

Usprkos svim navedenim argumentima za ritualnu nagost, čak i skyclad grupe i pojedinci koji su naviknuti na nagost ponekad rade odjeveni. Razlog ovome može biti neka posebna prigoda (ne traže svi rituali nagost; neke prigode se čak može bolje proslaviti u posebno odabranoj odjeći), hladnoća (nema smisla raditi nag ako će to samo rezultirati u povišenoj temperaturi), posebne okolnosti (npr. izvođenje rituala na prostoru kojim mogu ljudi proći i gdje ne bi bilo poželjno da se vidi skupinu nagih ljudi), medicinski razlozi (neki ljudi mogu biti alergični na sunce ili tko zna što još pa stoga trebaju štititi svoju kožu odjećom) i tako dalje. Očito je onda da postoje iznimke. Zbog ovoga smatram da ritualna nagost nije obavezna.

Što se tiče "odjevenih" rituala, mnogi praktičari će reći da je posebna odora uvijek bolja opcija od svakodnevne odjeće zbog više razloga. Kao prvo, naša svakodnevna odjeća se zaprlja, znojimo se u njoj i podsjeća nas na naše svakodnevne probleme, a kada ulazimo u ritualni krug, želimo se osjećati čisto i neopterećeno. Zbog ovoga se mnogi praktičari vole otuširati/okupati (ili barem umiti i oprati ruke) prije rituala te održavati svoju ritualnu odoru čistom i urednom. Kao drugo, ritualna odora je posebna odjeća; nju se nosi samo za posebne prilike (rituale) i samo tada. Kada ju odjenemo, šaljemo signale našim umovima da ćemo započeti nešto posebno i svečano. To jest, oblačenje ritualne odore uzrokuje mentalnu promjenu koja može pomoći praktičaru prijeći preko vela između ovog i duhovnog svijeta koji počinje unutar ritualnog kruga.

Čvrsto vjerujem da svatko ima pravo odlučiti kako će raditi (sve dok znaju zašto su donijeli tu odluku). Ritualna nagost nije za svakoga, kao što nije ni odjeća u vrijeme rituala. Nekima će odjeća biti korisna i služiti kao neka vrsta pomoćnog sredstva dok će drugima samo biti barijera. Mislim da je najvažnije da se praktičar osjeća ugodno i da ga/ju ništa ne ometa u ritualnom radu. Ako će odjeća natjerati nekoga da se osjeća nelagodno i odvlačiti im pozornost, onda je bolja da takva osoba radi naga. Drugi se možda drukčije osjećaju; možda osjećaju da im njihova nagost te nagost drugih ljudi oko njih odvlači previše pažnje i čini ih nelagodnima. Ovo samo može voditi ka nemarnim ritualima i beskorisnim ishodima. Kada se radi u skupini, važno je odrediti hoće li svi raditi nagi, ili ne (te je li ta odluka smeta ikome). Ako samo nekoliko pojedinaca odluči raditi suprotno, ovo također treba biti u redu s ostalim članovima grupe. Naposljetku, nema smisla raditi u skupini ako se ne može postići suglasnost i sklad.

Jasno mi je da je ovo osjetljiva tema i mogu se samo nadati da sam je kvalitetno objasnila i učinila barem malo manje problematičnom za neke. :) Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Nema komentara:

Objavi komentar