"Izlaženje iz vještičjeg ormara"

Mislim da je svima bjelodano jasno da paganizam (a uz njega i wicca) nije velika svjetska religija i da je mnogo ljudi jako neupućeno u vezi njega. Ova neupućenost nerijetko vodi do zabluda. Naravno, ne krivim ljudi što su neupućeni, ili ako su zbog dezinformacija dobili krivi dojam o nečemu jer ne mora svakoga sve zanimati. Ipak, za nas koji prakticiramo ovu duhovnost, to može predstavljati problem.

Neki od vas su se možda našli u situaciji da žele svojim bližnjima, ili čak široj zajednici obznaniti svoju vjeroispovijest i stavove iz raznih razloga - naprosto da znaju, da možete prakticirati svoja vjerovanja na miru i više ne tajiti nešto, kako biste sebi olakšali  malo život, približili svoju vjeru drugima (i time razbili neke predrasude) i tako dalje. Ali pritom se redovito pojavi problem straha od reakcije drugih ljudi.

U engleskom postoji izraz koji označava obznanjivanje ovako osjetljive informacije nekome - coming out of the closet (izlaženje iz ormara). Takav se izraz najviše koristi za obznanjivanje seksualne orijentacije, iako je u zadnje vrijeme modificiran kako bi se prilagodio vještičjem/paganskom kontekstu pa je nastao izraz "coming out of the broom closet" (izlaženje iz vještičjeg ormara). Stoga ovaj post (pa čak i cijeli blog pošto je dobio po ovom izrazu naziv) posvećujem svima onima koji su ikada izašli iz vještičjeg ormara i onima koji to žele, ili planiraju napraviti.

Moj izlazak iz ormara

Započela bih post s pričom iz vlastitog života samo kako biste imali primjer pred sobom. Moj izlazak iz "vještičjeg ormara" je bio u potpunosti neplaniran, ali je sve ispalo na kraju u redu.

Počela sam proučavati wiccu još u ranoj dobi od 12 godina. Sve je krenulo kroz rasprave preko foruma gdje sam imala sreću pričati s dosta iskusnih ljudi i dobiti brojne dobre preporuke za knjige. Neke od njih sam kriomice printala i pomalo nabavljala neke dijelove obrednog pribora kako sam stizala. Među njima se našla Knjiga sjenki, athame, figure Boga i Božice i tako dalje. Sve sam to držala u jednoj ladici u svojoj sobi, a imala sam (i još imam) tu sreću da mi ukućani drže do privatnosti pa nisu imali naviku kopati po sobi.

Jednog dana, kad sam imala 14 godina, majka je tražila nešto u mojoj sobi, otvorila ladicu i ostala iznenađena kad je ugledala čudne knjige i athame. Kako reagirati? Pozvala me u sobu i suznih očiju pitala što radi bodež u mojoj ladici. Kao što vidite, situacija je bila jako nezgodna i nisam znala kako objasniti samo tu jednu stvar bez da objasnim sve. I tako sam joj krenula nekoliko sati pričati o svim svojim vjerovanjima i praksama.

Moji roditelji su katolici i pomislila sam da je najbolji način da im objasnim svoja vjerovanja taj da ih približim njihovima. Stoga sam krenula povlačiti paralele...sve koje sam mogla smisliti. Usporedbe rituala s misom i molitvom, usporedba magije s molitvom, prvoblagoslova s krštenjem, inicijacije s pričesti/krizmom, združenja s vjenčanjem i tako dalje. Objasnila sam joj temeljne doktrine wicce i odgovarala na sva pitanja koja je imala. Naravno, pitala me koristim li onaj bodež za ikakve loše stvari pa sam je smirila i objasnila da u wicci nema rezanja, krvnih žrtvi i sličnog. Imala je i brojne druge brige koje se zapravo vrlo lako moglo anticipirati s obzirom na stereotipe i predrasude o wiccanima i paganima. Ali, strpljivo sam joj odgovarala na sva pitanja i razbila predrasude koje je imala.

Sličan sam razgovor ponovila s ocem sljedeći dan. On je nešto konzervativniji od majke, ali sam uspjela i njemu približiti temu kroz mirnu raspravu. Njegova reakcija na kraju je bila samo to da nema ništa protiv mojih vjerovanja i praksi "dok god meni ne štete". 

Savjeti

Izlaženje iz vještičjeg ormara nije mala stvar i ne bi se smjela olako shvatiti. Zapravo može imati velike posljedice, kako pozitivne tako i negativne, na život pojedinca. Osnovna dilema je u tome što se ne možete ponovno "vratiti u ormar" nakon što izađete iz njega. Već sam rekla da pravljenje ovog jednog koraka može imati i jako lijepe posljedice, ali osjećam potrebu upozoriti vas i na neke moguće loše konzekvence. Predlažem zato da, ako planirate izaći iz vještičjeg ormara, postavite sebi sljedeća pitanja:

• Jesam li ja spreman/spremna?
  Potrebna je određena doza zrelosti da bi osoba izašla iz ormara. Ne mislim pritom samo na fizičku i psihičku zrelost (sposobnost da se podnose stresne situacije, sposobnost mirnog rješavanja konflikata i slično) već i na duhovnu zrelost i ispraksiranost. Naime, teško je objasniti nekome osnove svoje vjere i temeljne svjetonazore ako ih i sami niste dobro definirali i proučili dovoljno toga da izdvojite ključne stvari, ili baš ono što je potrebno za približiti temu sugovorniku. 
• Jesu li mi bližnji spremni?
  Ako objasnite sve svojim bližnjima, a oni nisu spremni čuti to, ili nisu u stanju to prihvatiti iz raznoraznih razloga (ovo se kosi s njihovim svjetonazorima, konzervativniji su pa to jednostavno percipiraju kao nešto loše uslijed utjecaja medija, dotadašnjeg odgoja, stereotipa, predrasuda itd.) onda se može dogoditi upravo suprotno od onog što želite. Umjesto da vas zbliži i da vam donese slobodu, može vam donijeti brojne restrikcije i udaljiti vas od osobe/a (npr. prijateljska/ljubavna veza može oslabiti, roditelji mogu zabraniti određene stvari i tako dalje).
• Postoji li uopće potreba za izlaženjem iz ormara?
  Ponekad jednostavno još nije pravi trenutak i nema potrebe za tim jer se stvari neće promijeniti time što javno iskažete svoje mišljenje. Uostalom paganizam, wicca, vještičarstvo i njima srodne prakse su prilično privatne te ionako nisu namijenjene za velike krugove ljudi. Stoga nema potrebe šetati okolo s natpisom oko vrata na kojem piše "ja sam pagan/wiccan/vještica".
• Hoću li se nametati ako poduzmem prvi korak?
  Savjetujem da se pitate biste li se vi nametali sugovorniku kada biste mu/joj išli pričati o svojim stavovima. Ovo nije tema koja se može "usput" spomenuti tijekom kave, a može uzrokovati i nesuglasice. Zato se obične pusti drugu osobu na pokrene dijalog o tome. Tuđa vjeroispovijest ne zanima svakoga. Dapače, za dosta ljudi to uopće nije važan faktor u prijateljstvu/vezi, ili bilo kakvom drugom odnosu. Uz to, nepisano pravilo u paganizmu jest da nema prozelitizma, a upravo time što prvi spominjete ovu temu i branite svoju vjeru i stavove (što će neki shvatiti kao promoviranje), ovo se može shvatiti kao pokušaj obraćenja, ili nametanja.
• Kako želim izaći iz vještičjeg ormara?
  Uvijek je dobro imati razrađen sistem i pristup, znati što želite reći i na koji način te znati što bi bilo bolje izbjegavati s obzirom na sugovornika. Ovo se blisko veže uz prvo pitanje jer ako vam je u planu samo početi kričati na drugu osobu ako ona krene kritizirati vaše stavove i objašnjavati kako je to što radite "loše za vas", onda radije nemojte uopće napraviti ovaj korak. Agresivne reakcije poput mahanja ruku, povisivanja tona, vrijeđanje tuđih svjetonazora kao metoda obrane vlastitih i slično su osuđene na propast. Ako niste u stanju mirno prodiskutirati o ovome s nekom osobom i odgovarati na njihova pitanja, onda možda nije pravo vrijeme za vas.

Pozitivne strane

Nakon što sam roditeljima objasnila sve, imala sam osjećaj kao da mi je kamen pao sa srca. Više se nisam morala skrivati s knjigama, ili čekati da izađu iz kuće da mogu napraviti ritual. Mogla sam biti ja. Mislim da je svima onima koji izađu iz vještičjeg ormara lakše jer ne moraju živjeti dvojni život i konačno mogu slobodno prakticirati svoju vjeru (iako ne mogu dovoljno naglasiti da slobodno prakticiranje i nametanje nisu jedna te ista stvar).

Druga dobra strana ovoga jest to što vam se počnu otvarati nova vrata. Ako nesputano razgovarate s ljudima o svojoj vjeri, postoji mogućnost da ćete upoznati istomišljenike. To se meni dogodilo, a vjerujem i većini onih koji su ovo učinili. Stvari se jednostavno poslože. Sve krene tako da se kroz priču i poznanstva upozna ona jedna osoba koja vas upozna dalje s još dvoje-troje ljudi i od tu sve krene svojim prirodnim tokom. Tako sam sada blagoslovljena priličnim krugom ljudi (prijatelja) s kojima mogu slaviti sabate i na druge načine prakticirati paganizam.

Doduše, dosta ljudi uspije naći krug istomišljenika i bez da u užoj ili široj javnosti izađe iz ormara. Ali tada je problem to što se ne skriva samo osobna praksa, već praksa više ljudi, što je mnogo teže.

Negativne strane

Moram priznati da osobno nisam imala negativnih iskustava nakon svog izlaska iz ormara jer sam odlučila reći samo svojim bližnjima - obitelji, najbližim prijateljima, partneru. Imam sreće da su oni svi vrlo tolerantni i da su bili voljni me saslušati do kraja. Izbjegavala sam ovu temu s ljudima iz akademskih/poslovnih krugova i s onima s kojima nisam toliko bliska iz više razloga koje ću navesti u ovom podnaslovu.

Ako vas osoba kojoj govorite voli, veće su šanse da će vas voljeti bez obzira na vašu vjeroispovijest, ili će u najmanju ruku naučiti to tolerirati/poštivati/živjeti s tim. Zato ja nisam govorila ljudima s kojima nisam jako bliska.

Primjerice, ako ovo objavite cijelom svijetu na nekoj društvenoj mreži, ili krenete o tome pričati na poslu/fakultetu/u školi, krene se "pričati o vama". Te priče mogu donijeti mnogo neugodnih situacija, komentara i redovito osuda. U ekstremnim situacijama su ljudi znali izgubiti posao, dobiti "lošu reputaciju" zbog izmišljenih gluparija, gubiti prijateljstva, poslovne/akademske prilike i kontakte i biti namjerno/nenamjerno "kažnjeni" od strane zajednice za to što su drukčiji.

Zbog svega ovog neki odlučuju "ostati u ormaru" jer je to (1) linija manjeg otpora i (2) jer im moguće negativne posljedice prevažu nad pozitivnima.

Nekima je drago potajice prakticirati svoju vjeru jer im omogućuje kvalitetnu praksu (ne gube vrijeme jer znaju da trebaju kvalitetno iskoristiti ono malo vremena što imaju za to, koncentriraju se na ono najvažnije, ne moraju se baviti eksternim problemima koji bi im ometali praksu i nemaju neke prepreke koje bi inače imali). Drugima je važnija sigurnost i privatnost pa su i s te strane mirni jer, naposljetku, kako će vas netko napadati, ili kršiti privatnost ako ne zna odakle krenuti (niste ništa odali po ovom pitanju o sebi pa vas se nema na temelju čega napadati).

Istina je da izlaženje iz ormara može imati negativne posljedice, ali je zato potrebno prosuditi situaciju odnosno vlastitu spremnost, toleranciju okruženja te moguće ishode. Konačna odluka i odgovornost su na vama.

Moje mišljenje je da je uvijek bolje izaći iz ormara ako je to ikako moguće, mada razumijem da se mnogi ne nalaze u poziciji da tako mogu postupiti. Takvima savjetujem da izvuku najbolje iz vlastite situacije. Smatram da je izlaženje uvijek bolja opcija jer oslobađa pojedinca, zbližava ljude, proširuje vidike i stvara brojne nove mogućnosti.

Žao mi je jedino što ne mogu dati konkretnije savjete na ovu temu jer znam koliko je ona važna i aktualna za velik broj ljudi danas (dobivala sam više e-mailova s ovim upitom). Svaka osoba ima specifičnu situaciju pa prema tome ne postoje generičke upute koje vrijede za svih. No, dobre misli vodilje za svakoga su, barem po mom skromnom mišljenju:

• dobro procijenite situaciju prije nego se upustite u išta
• pustite sugovornika da načne temu (bilo u razgovoru, ili u prikladnoj situaciji kao što je bila moja)
• ne lažite osim ako ne morate kako biste spasili nešto (ljudi redovito lažu poslodavcima, kolegama, ili ljudima s kojima nisu previše bliski kako bi izbjegli konflikte i negativne posljedice koje će imati većeg odjeka u njihovim životima poput gubljenja posla) iako je čak i tada laganje diskutabilno (npr. koliko je opravdano lagati partneru o ovome samo kako biste spasili vezu/brak jer time zapravo gubite svoj integritet, povjerenje partnera i skrivate dio svoje osobnosti)
• ne reagirajte agresivno i burno tj. uvijek budite smireni

Želim vam puno sreće i mudrosti na daljnjem putu! Nadam se da će vam moji savjeti i osobno iskustvo koristiti. :)

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat

Ritualna upotreba droga

Sioux Indijanac s lulom

Teme droga sam se dotakla još odavno u postu "Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)" gdje sam objasnila da su se halucinogenim drogama koristile vještice još od 15. stoljeća. Naravno, postoje brojne druge kulture koje su koristile droge u duhovne svrhe davno prije ovog vremena (neke od kojih ih i dan danas koriste) poput južnoameričkih domorodaca koji žive na području Amazonske prašume, antičkih Grka, Indijanaca (brojna plemena), sibirskih šamana i, na novijem primjeru, rastafarijanci. Više o upotrebi droga u ovim kulturama i razlozima istoga ću objasniti tijekom posta makar je primarni naglasak na upotrebi droga u paganskim ritualima i općem stavu pagana prema drogama.

Enteogeni - droge korištene u duhovne svrhe

Enteogeni (eng. entheogen; ovo je moj vlastiti prijevod ovog izraza) su po definiciji bilo koje kemijske supstance koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, odnosno u religijskom/duhovnom kontekstu s ciljem postizanja izmijenjenog stanja svijesti. Ove kemijske supstance mogu biti prirodne, kao što i jesu u većini slučajeva (npr. ayahuaska, kanabis, bunika, peyote itd.), ili pak sintetičke (npr. DMT, meskalin, psilocibin itd.).

Engleska riječ entheogen ima korijen u grčkim riječima entheos (ἔνθεος) i genesthai (γενέσθαι). Entheos u doslovnom prijevodu znači "ispunjeno Bogom, inspirirano, obuzeto", a genesthai znači "ostvariti se/postati". Dakle, enteogeni su po etimologiji supstance koje inspiriraju ljude i ispunjavaju ih božanskom silom.

Mnogi ljudi koji se bave magijom, okultizmom u širem smislu, paganizmom (ili bilo kojim od njegovih pravaca) ili izvode rituale (bilo magijske ili devocijske) rade to, između ostalog, s ciljem postizanja nekog izmijenjenog stanja svijesti. Ovakvo stanje za svaku osobu znači nešto drukčije; za nekoga će značiti kontakt s nekim višim bićem, za drugoga introspekciju, samospoznaju, rješavanje internih/eksternih problema/konflikata itd. Razlozi su ovdje manje važni. Ono što jest važno je razlog upotrebe enteogena koji se nije promijenio od pamtivijeka. Prije spomenuto izmijenjeno stanje svijesti ima (i imalo je) brojna imena: trans, ekstaza, molitva, nirvana, blaženstvo..., ali u srži se u svakom slučaju radi o nekom drukčijem stanju svijesti od onog u kojemu se nalazimo svakodnevno. U njegovoj pozadini se krije duhovna žeđ koju pojedinac želi utažiti i u tome nema ništa loše. Samo ako nismo spremni za to i nesvjesni posljedica svojih djela tvrdoglavo guramo naprijed bez obzira na sve...ishod može biti samo loš.

Primjeri upotrebe enteogena

Peyote kaktus

Enteogeni su bili prisutni još u drevnoj Kini, antičkoj Grčkoj, kroz srednji vijek pa do danas. Primjerice kanabis, jedan od najčešće korištenih enteogena, se koristio u Kini, Europi i Indiji još prije više tisuća godina i njegovo korištenje je zabilježeno u sufizmu, rastafarijanizmu te kod sadhua (svetih ljudi, asketa) u hinduizmu.

Većini ljudi je poznata upotreba droga poput peyotea na području Amerike (većinom od strane određenih skupina Indijanaca). Radi se zapravo o prirodnoj drogi koja se dobiva iz istoimenog kaktusa koji sadrži halucinogeni alkaloid po imenu meskalin. Njegova uporaba je počela na području današnjeg Meksika, a s vremenom se proširila i na područje Sjeverne Amerike.

Indijanski šamani su također poznati po tome što puše duhan tijekom rituala. U nekim plemenima to smiju raditi samo šamani dok u drugima (često u onima u kojima je uobičajeno da cijelo pleme sudjeluje u ritualu) to smiju svi pripadnici plemena. Ako puši samo šaman, onda se obično radi o čistom duhanu bez halucinogena. Tada se potiče prekomjerni unos duhana kako bi se uzrokovala drukčija stanja svijesti, trans ili halucinacije što je često popraćeno negativnim efektima na fizičko tijelo - povraćanjem, grčevima pa čak i komatoznim stanjima. Ako u konzumiranju duhana sudjeluje cijelo pleme, ponekad se radi sok od duhana kojeg se onda pije do povraćanja jer se vjeruje da ovo pomaže u otklanjanju drugih bolesti i jačanju tijela. Duhan se također puši, žvače ili naprosto drži u ustima između usne u zubnog mesa kako bi se upio kroz žlijezde.

Pravljenje napitka ayahuaske

Duhan se od strane nekih šamana koristi unutar napitka ayahuaske makar naprosto kao dodatak samoj biljci ayahuaske od koje se napitak pravi. Ovaj enteogen je uobičajen na području Južne Amerike, a posebice Amazonske prašume. Tatula je također poznata među Indijancima, a ni koka im nije strana (barem ne tamo gdje su je uspjeli kultivirati). Ipak, posljednje dvije se znatno manje koriste od duhana.

Sibirski šamani u svojim ritualima koriste gljivu muharu, a neki smatraju da se upravo od nje radilo indijsko ritualno piće some.

Smatra se da su germanski narodi koristili opijumski mak u magijske svrhe (od kojeg se danas dobiva opijum koji, usput rečeno, odmah izaziva ovisnost) te da su antički Grci, a moguće i vještice u srednjem vijeku koristile buniku u svojim vjerskim praksama.

Opijumski mak

Gljiva muhara

Postoje i brojne druge biljke koje su se koristile/se koriste kao enteogeni poput božanske kadulje, psilocibinskih gljiva, plavog lotusa i tako dalje. Sve se one razlikuju u načinu djelovanja, ali njihova funkcija kao enteogen u ovom kontekstu ostaje nepromijenjena.

Opasnost korištenja enteogena

Iako su enteogeni droge koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, ne smijemo zaboraviti da su one svejedno droge i da velik broj njih izaziva ovisnosti. Najopasnije po ovom pitanju su svakako opijumski mak, kanabis i koka. 

Moguće je da su šamani i mudri ljudi drugih kultura bili svjesni ovoga i stoga rezervirali korištenje ovakvih droga isključivo za one najodgovornije, najiskusnije i najmudrije u zajednici. Na ovu temu Patricia Crowther, značajna spisateljica na temu wicce i vještičarstva, u svojoj knjizi Lid off the Cauldron kaže sljedeće:

"Desperation has given the modern drug craze a recognition it does not deserve. It can be argued that some drugs do raise the consciousness to a more spiritual level. Yet, it is an artificial stimulation which requires repeated induction. This, in turn, leads naturally to a stage when the person becomes well and truly 'hooked'. It is true that in ancient times certain drugs were used for transcendental purposes, but these were kept secret, and their uses given only to the wisest among the priesthood.
Most medicines are poisons and have to be administered in the correct quantity, and only for a specific period. How much more dangerous is the use of drugs which affect the brain cells! We yet know so little about the brain and its capabilities, which only now, in the present day, are being explored. The methods which are taught in the Old Religion are completely natural, and the resulting extension of consciousness, although attained more slowly, is one which allows continuation of growth and enlightenment."

Slobodan prijevod: Očaj je pridao modernoj pomami za drogama više pozornosti nego što zaslužuje. Može se tvrditi da neke droge zaista podižu svjesnost na više duhovnu razinu. Ipak, radi se o umjetnoj stimulaciji koja zahtijeva višestruku indukciju. Zauzvrat, ovo prirodno vodi stadiju kada osoba uistinu postane ovisna. Istina je da su u davna vremena neke droge bile korištene u transcendentalne svrhe, ali njih se držalo skrivenima, a načini njihove upotrebe otkriveni samo onima najmudrijima u svećenstvu.
Većina lijekova je otrovna i treba ih se uzimati u ispravnoj količini i to samo tijekom specifičnog perioda. Koliko je samo opasnija upotreba droga koje utječu na moždane stanice! Još znamo toliko malo o umu i njegovim sposobnostima koje se tek sada, u današnje vrijeme, istražuju. Metode koje se poučavaju u Staroj vjeri su u potpunosti prirodne, a rezultirajući produžetak svjesnosti, premda postignut sporije, je produžetak koji omogućava nastavak rasta i prosvjetljenja.

Pod umjetnom stimulacijom spisateljica misli na upotrebu droga u magijske, ritualne, duhovne ili religiozne svrhe i kontrastira ovu metodu s prirodnima (postizanje izmijenjenog stanja svijesti bez pomoći droga). Pod "Stara vjera" misli na wiccu i vještičarstvo, makar sada neću ulaziti u detalje o ovom terminu (više o njemu možete pročitati u pojmovniku). Kako god bilo, jasno je da Patricia Crowther upozorava na opasnosti mentalne pa i fizičke ovisnosti o drogama te na iznimnu odgovornost koja dolazi s upotrebnom istih. Po  njoj je najsigurnija i najbolja metoda postizanja izmijenjenog stanja svijesti i dostizanja "više" duhovne sfere ona prirodna - bez droga.

Josephine McCarthy (Magical Knowledge II), poznata okultistica i kvalitetna autorica na temu magije i okultizma iznosi još jedno važno upozorenje:

"In Western culture, using drugs to catapult yourself into the inner worlds is also not that bright, unless you know exactly what you are doing and where you are going. Really the only safe way to work in the inner worlds using drugs is if you are working within a cultural/religious structure that is designed for such use i.e. shamanic/native cultures.
Hallucinogenic drugs strip a layer of protective skin from the consciousness and allow you to see and access places that you would normally be blocked from seeing (for your own good usually). When you go magically into vision, you develop inner `muscles' for want of a better description, that uphold and protect you as you work. If you bypass this natural but lengthy process of strengthening by using drugs, you are often thrown straight to the threshold of your existence."

Slobodan prijevod: U zapadnjačkoj kulturi, upotreba droga da se osoba katapultira u unutrašnje svjetove također nije baš najpametnija stvar osim ako ne znate točno što radite i gdje idete. Zapravo, jedini sigurni način rada u unutrašnjim svjetovima uz pomoć droga jest ako se radi u sklopu kulture/religijske strukture koja je konstruirana za njihovu upotrebu poput šamanskih/domorodačkih kultura.
Halucinogene droge ogule sloj zaštitne kože sa svijesti i omoguće vam da vidite i pristupite mjestima koja bi vam inače bila blokirana (obično za vašu vlastitu sigurnost). Kada magijski uđete u viziju, razvijate unutrašnje "mišiće", u nedostatku boljeg opisa, koji vas podržavaju i štite tijekom rada. Ako osoba zaobiđe ovaj prirodni, ali dugačak proces jačanja tako da se koristi drogama, obično bude izbačena ravno na prag vlastitog postojanja.

Pojam "unutrašnji svjetovi" je od posebne važnosti za Patricijino djelo iz kojeg je ovaj citat izvađen, ali je za sada dovoljno reći da se u suštini radi o introspekciji i opet o alternativnom stanju svijesti. Pod "magijsko" ulaženje u vizije, autorica misli na postizanje izmijenjenih stanja svijesti uz pomoć vlastite volje i snage, uz kontrolu energije i s jasnom namjerom (što su sve uvjeti za izvođenje magije). Korištenjem droga, osoba u potpunosti podcjenjuje vlastitu snagu i kontrolu i u procesu ih praktički odbacuje u zamjenu za prividnu snagu i kontrolu koje neke droge znaju dati. A suvišno je uopće reći da velik broj droga može ubiti volju (a ponekad i svu kontrolu) te pomutiti namjere i razum time dovodeći osobu u pasivni, često bespomoćan položaj.

Uz opasnost od mentalne i/ili fizičke ovisnosti o nekoj drogi, iskustava za koje osoba nije spremna te, uzročno-posljedično, od negativnih emocionalnih i duhovnih (a nerijetko i fizičkih) posljedica, postoji i ona legalna strana priče. Generalno rečeno, enteogeni imaju psihoaktivno djelovanje (što znači da se radi o kemijskim supstancama koje mijenjaju funkcije mozga i rezultiraju u izmijenjenim percepcijama, raspoloženjima ili stanjima svijesti), a velika većina psihoaktivnih droga je ilegalna u svijetu. Dakle, ako osoba konzumira neku ilegalnu supstancu ili ako je samo posjeduje i ako bude uhvaćena od strane autoriteta, ona će snositi zakonske posljedice.

Usprkos legalnim preprekama, neki se ipak odluče na korištenje droga u duhovne svrhe (makar se oni mudriji odluče za drogu koja ne uzrokuje ikoji oblik ovisnosti). Neki to rade unutar rituala, a neki van formalne duhovne prakse. To je manje važno jer svrha ostaje ista, što znači da se ne radi o običnoj drogi već o enteogenu.

Enteogeni u paganskoj praksi

Josephine McCarthy i Patricia Crowther su cijenjene autorice u paganskim krugovima i uvelike odražavaju stav većina pagana na ovu temu. Ipak, neki pagani, magičari i okultisti ne dijele njihovo mišljenje i smatraju da korištenje droga može samo poboljšati njihovu duhovnu praksu.

Nekima će neminovno u ovom kontekstu pasti na pamet Aleister Crowley koji je eksperimentirao s brojnim drogama rekreativno i u sklopu svojih magijskih i duhovnih praksi. Među drogama koje je koristio se ubrajaju kokain, hašiš, peyote, heroin i drugi. Poznato je da je bio ovisan o heroinu koji mu je izvorno dat kao lijek za astmu (što je u tadašnje vrijeme bilo uobičajeno), makar to ne mijenja činjenicu da ga je kasnije koristio kao enteogen.

Očito je da postoje i pagani (kao i magičari i okultisti) koji su za korištenje enteogena. Njihova razmišljanja pojašnjava Dana D. Eilers i svojoj knjizi The Practical Pagan:

"...be aware that in the traditions that encompass the ritual use of illegal drugs for purposes of magick or the expansion of consciousness, the rules and expectations regarding that drug use are usually fairly precise and well established. This means that for Pagans who do utilize drugs in a ritualistic, magickal, or ceremonial fashion, their drug usage is not merely a matter of recreation and escapism. For these Pagans, ritualistic drug use is a true path to enlightenment, much as the use of peyote is to certain Native American spiritual traditions. Let me stress that Paganism is not an excuse to engage in illegal activity and then claim protection under the First Amendment. It does not work that way, and the quicker we all understand that, the better off we will be."

Slobodan prijevod: ...budite svjesni da u tradicijama koje prihvaćaju ritualno korištenje ilegalnih droga za magijske svrhe ili s ciljem širenja svijesti, pravila i očekivanja po pitanju upotrebe ovih droga su obično prilično precizna i dobro uspostavljena. To znači da za pagane koji koriste droge u ritualnom, magijskom ili ceremonijalnom kontekstu, korištenje droga nije samo pitanje razonode i bijega od stvarnosti. Za ove pagane, ritualna upotreba droga je istinski put do prosvjetljenja jednako koliko je u određenim Indijanskim duhovnim tradicijama to upotreba peyotea. Dozvolite mi da naglasim da paganizam nije opravdanje da se osoba počne baviti ilegalnim aktivnostima i da potom traži zaštitu u Prvom amandmanu. Tako stvari ne funkcioniraju i što prije to shvatimo, to će nam biti bolje.

Ne postoji nijedno pravilo u paganizmu, barem ne koliko je meni poznato, koje izričito brani korištenje enteogena. Stoga su mišljenja podvojena. Neki pagani će biti dovoljno sigurni u svoju sposobnost samokontrole i kontrole uopće te će sebi dozvoliti korištenje psihoaktivnih tvari dok će drugi zauzeti stav da im takvo što ne treba za postizanje izmijenjenog stanja svijesti ili da naprosto ne želi koristiti droge u ovu svrhu. Time nipošto ne impliciram da oni koji se odluče na korištenje enteogena nisu sposobni postići drugo stanje svijesti bez njih. Osobno smatram da su određene kulture i duhovnosti pogodne za korištenje enteogena i da je u nekima ova praksa postala toliko uobičajena da se ukorijenila u tradiciju. Neopaganizam je prilično nova duhovna praksa (ako se ne uzmu u obzir njezini korijeni) i kao takva još razvija svoju tradiciju. Neopagani mogu biti eklektični po nekom pogledu i prihvaćati utjecaje iz ovih ili onih duhovnih praksi čiji je sastavni dio upotreba enteogena, ali smatram da se takvo što ne može nazvati paganskom praksom. Barem ne još (makar će samo vrijeme moći pokazati hoće li to postati paganskom praksom ili ne).

Za kraj bih citirala Iolara koji u svojoj knjizi Paganizam u teoriji i praksi: Doktrina paganizma sažima ovu raspravu u nekoliko paragrafa:

"Iz šamanskih tradicija potječe i običaj ritualnog korištenja psihoaktivnih (ili psihotropnih) tvari koje se u današnje vrijeme prohibicije i urote pogrešno nazivaju droge. Smisao uzimanja takvih tvari nipošto nije besmisleno "drogiranje" ili stvaranje ovisnosti. Naprotiv, smisao je u povezivanju s duhovnim dimenzijama. Određene tvari naprosto mijenjaju stanje svijesti, pa se mogu iskoristiti u duhovne svrhe, ali samo ako točno znamo koje tvari treba uzeti, kako i koliko. Među milijunima biljnih vrsta, šamani su znali točno koje biljke kako utječu na svijest i u kojem ih omjeru treba uzeti. Kada god bi ih netko upitao kako mogu znati točnu informaciju, šamani bi odgovorili: Pa biljke su nam rekle. Riječ je o iznimno moćnim duhovnim tradicijama kojima se ne možete "baviti", nego im se morate posvetiti. U mnogim državama svijeta, neke od tih tvari su nezakonite, pa to treba uzeti u obzir. 

Već je rečeno da Svjetski paganski krug prihvaća samo uporabu psihodeličnih tvari poput tetrahidrokanabinola (THC) iz marihuane i hašiša (koji se pak dobivaju iz biljke konoplje), psilocibina, ibogaina, dimetiltriptamina (DMT), meskalina, LSD-a, atropina, salvinorina i sl. Dakle, nipošto se ne rabe jake i opojne droge, poput depresanata (npr. alkohol, heroin, morfin, opijum), antipsihotika, ali ni stimulansa koji ne utječu na širenje svijesti i spoznaje (poput kokaina ili amfetamina). 

Uzimanje psihoaktivnih tvari nije nužno da bi se postigao trans! Štoviše, većina suvremenih neopaganskih autora smatra da je mnogo veći učinak ako samovoljno dođemo do transa. Tada smo sigurni da ćemo sve imati pod kontrolom, što ne mora biti slučaj kod psihotropnih tvari. Ipak, ta mogućnost postoji, no za to je potrebno kvalitetno duhovno vodstvo..."

Na kraju krajeva, vi ste ti koji odlučujete na koji način ćete prakticirati svoju duhovnost. U paganizmu nedostaje strogih pravila po pitanju mnogo toga (i to je upravo ono što velik broj ljudi privlači kod ovog duhovnog pravca), pa tako i po pitanju ritualne upotrebe droga. Ipak, baš zbog toga što nema strogih pravila se pojedinca potiče da snosi odgovornost za svoja djela, da postane aktivan u vlastitom životu i da raste kao osoba. Moje mišljenje ste mogli shvatiti iz ovoga posta makar je to manje važno pošto ćete vi naposljetku sami donijeti odluku. Ja vas jedino mogu zamoliti da pri donošenju svoje odluke uzmete u obzir spomenuta upozorenja te da svjesno (znajući kako, zašto i koliko) i odgovorno djelujete.

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

XXX - Pornografija iz paganske perspektive

Auguste Rodin - The Eternal Idol / Vječni idol (1889.g.)

Pornografija je kontroverzna tema čak i danas kada je seksualnost mnogo manja tabu tema nego što je bila prije. Čini se da svaka religija/vjera u svijetu ima definirani stav o njoj...koji je onda stav paganizma o ovoj temi?

Vrijedi napomenuti da paganizam nije institucionalna religija; on je duhovni pravac. Kao takav, ne zahtijeva od svojih sljedbenika tj. praktičara da imaju uniformirani stav o nečemu. Prema tome, ne trebaju svi pagani imati isti stav prema pornografiji. Naišla sam na dva zanimljiva članka koji potvrđuju ovaj stav. Jedan se zove "Druid Thoughts: Pagans and Pornography", a drugi "Sex, the Occult, and the Witches Who Do Porn". Bila sam znatiželjna i htjela sam vidjeti razlikuju li se stavovi tako drastično i među paganima u Hrvatskoj. Stoga sam postavila svoje pitanje u nekoliko paganskih grupa na Facebooku čiji sam član. I zaista, odgovori su se veoma razlikovali.

Razlog zbog kojeg smatram ovu temu zanimljivom za paganizam je zbog toga što su seks, kao i seksualnost i plodnost integralni dio paganizma. Pornografiju se može vidjeti kao slobodni izraz seksualnosti i efektivan način stimuliranja seksualnosti pojedinca. Ipak, glavno pitanje kojim se želim baviti ovdje glasi: uklapa li se pornografija u paganski moral i svjetonazor?

Ali da bude jasno, pravim razliku između pornografije i porno glumaca. Neću se baviti stavom paganizma o porno glumcima jer, kao što vrijedi za sve ljude, oni imaju pravo odlučiti što žele raditi sa svojim tijelom. Kritiziranje njih bi impliciralo oduzimanje njihove slobodne volje i opciju seksualnog izražavanja. Dok god ne štete ikome, ne vidim nikakav problem s njihovom profesijom. Postoji mnogo porno glumaca/ica koji uživaju u svom poslu. Naravno, postoje i oni koji su prisiljeni baviti se time. Također postoji i mnogo pornografije koja promovira okrutno ponašanje (npr. silovanje, sadizam, zlostavljanje bilo kakve vrste...) - ovo je ružna strana pornografije u koju se trenutno ne želim uplitati.

Ali prijeđimo na pozitivnije teme.

Paganizam i seks

Čovjek očekuje (pošto je ipak riječ o duhovnom pravcu koji je orijentiran ka plodnosti) da je paganizam vrlo liberalan i otvoren svim vrstama seksualnog izraza uključujući i pornografiju. Raspravljala sam o temi seksualnosti u paganizmu u prijašnjim postovima poput "Moćni obred i seksualnost u wicci", "Ritualna nagost" te "Homoseksualnost i paganizam". Glavna poruka ovih postova jest da su seks i nago ljudsko tijelo potpuno normalna i općeprihvaćena stvar u većini paganskih pravaca. Zapravo, seks se obično smatra svetim u paganizmu. Ali upravo ova svetost implicira da seks(ualnost) treba biti zdrava, vesela i ugodna. Ali opet, ljudi imaju različite preferencije (fetiši u ovom kontekstu?) pa sama ideja toga što je zdravo/veselo/ugodno varira od kulture do kulture i od pojedinca do pojedinca. Sve je ovo dosta relativno. Ali, dok god sudionici seksualnog čina daju svoj pristanak, ne vidim ništa loše s nijednim fetišom.* Odnosno, ako pristanu na nešto, onda pretpostavljam da uživaju u tome što rade barem u nekoj mjeri.

*Napomena: suvremeni seksualni odgoj i obrazovanje te seksologija tvrde da snošaj s djecom nije prihvatljiv upravo na osnovi toga što djeca ne mogu dati svoj pristanak.

Ipak, postoji razlika između privatnih prikaza seksualnosti/nagosti (sam sa sobom, s partnerom, ili čak u grupi kao što je slušaj u skyclad ritualima) i javnih. Vjerujem da postoji vrijeme i mjesto za seks, a čini se da bi se zakon složio sa mnom pošto je seks u javnosti zabranjen u većini zemalja svijeta. Postoji mnogo razloga za ovo, većina od kojih su društvene prirode tj. postoje uslijed konvencija. Da je društvo drugačije, onda mi njegova pravila/zakoni također bili drugačiji - ali nije. Stoga nema smisla o ovome raspravljati ovdje. Kako stvari sada stoje (i već dugo vremena su takve), seks se smatra privatnim i stoga je rezerviran samo za privatne okolnosti. Zapravo, čak se i Moćni obred obično obavlja u privatnosti (svi članovi kovena napuste prostoriju dok Visoki svećenik i Visoka svećenica ne odrade ovaj dio rituala).

Ali prije nego nastavim iznositi svoja razmišljanja o ovoj temi, hajdemo pogledati što su moji prijatelji pagani imali za reći o odnosu pornografije s našom duhovnošću.

Što moderni pagani misle o pornografiji i paganizmu

Većina pagana koje sam pitala kako se pornografija uklapa u paganski svjetonazor su imali pozitivna mišljenja o temi, iako je bilo onih čija su se mišljenja razlikovala. Točno pitanje koje sam ih postavila glasi: "Je li gledanje u sudjelovanje u pornografiji protivno paganskim principima?". Evo nekoliko odgovora koje sam dobila (napomena: obećala sam zadržati komentare anonimnima iz poštovanja).

"Mislim da je to [pornografija] normalan filmski prikaz, kao sto je i otići kupiti kruh. Svi mi to radimo i to je prirodno, samo se stvara tabu oko toga."

"Po meni je pornografija uzročno-posljedični proizvod kršćanskih inhibicija. Bez inhibicija to je samo seksualno iskustvo u varijacijama."

"To otvara veće pitanje - jesu li alternativci istovremeno i liberali. Mnogi pripadnici 'alternativnih' religija su zapravo krajnje konzervativni, uzmimo npr. Asatru. Iz toga se onda grana nekoliko pitanja: koje društvo stvara pornografiju, liberalno ili konzervativno? Povijesno gledano, pornografija cvate u konzervativnim, seksualno represivnim društvima, a u liberalnim se razvija erotika. Dakle, u nekom hipotetskom pagansko-konzervativnom društvu zasigurno bi se razvila jaka pornografija kao izlaz iz represije."

Ista ova osoba je rekla: "Nisam siguran da pornografija nije štetna. Ali, mislim da je porno samostalan fenomen - po mom mišljenju ona dolazi iz seksualne represije i nedostatka erotike."

Na ovu temu, druga osoba je komentirala: "I ja se slažem da ona može biti itekako štetna, ali u liberalnijem društvu ona nekako gubi ulogu... ili mi se tako samo čini."

"Onaj koga pornografija zanima, a on ju gleda ili stvara, a da pritom nikome ne čini štetu, ne radi ništa loše."

"Seks je sam po sebi prirodan, ali ako čovjek ode preduboko i prepusti se tjelesnim užicima može odlutati od smisla vlastitog postojanja i sklada vlastitog duha sa svime oko sebe, što je nekako korijen paganizma. Ipak, mislim da su pagani kao većina krajnje neutralni prema temi."

"U praksi mi se čini da ima puno disklejmera na ideju da pornografija zadovoljava 'ne naudi nikome' princip. Naprosto ne možeš znati tko je producent, odakle pare, jesu li glumci iz traffickinga, sto upitnika. Ne možeš znati ni u kojim okolnostima će s sve gledati i što će izvući kao pouku ako je to neki okrutni humiliation movie i sl. Ispada da bi i oni koji je rade i oni koji je gledaju trebali imati kao neki košer certifikat."

"Pornografije ima otkako se ljudi seksaju, ne iz represije, već iz ustroja nam mozgova.  Još od debele prapovijesti prikazujemo i izrađujemo seksualne igračke i prikaze (...) prikazi seksualnih činova u svoj svojoj šarolikosti [su] normalni. That being said...redtube ftw!"

"Nisu kršćani izmislili seksualnu represiju, rimski pagani su tjerali svećenice vestalke da budu djevice i ako bi prekršile, okrutno bi ih ubijali u mukama."

"svatko ima svoj odabir kako će pristupiti seksu i koliko pažnje pridaje načelima pravca kojeg se drži u paganizmu."

Ista osoba je rekla sljedeće: "Seks je svet koliko ga ti smatraš, ne samo zato što načelo kaže, a s druge strane treba uživati u prirodnim stvarima, do osobe je koliko će uživati. (...) U dosta religija je seks svet ali dokle god čovjek ne radi zlo drugome, neka radi što želi."

Mislim da je idući komentar vrlo zanimljiv: "Zapravo se tu radi o različitoj interpretaciji istog. Dok pagani cijene ljudsko tijelo i seks, pornografija ga svodi na jeftinu trgovinu. Naravno, nitko pritom ne osuđuje one koji gledaju takve sadržaje, bolje to nego kroz tuđe prozore."

"Ne mogu ni ja spojit i povezati sveto partnerstvo, seks u svrhu nastavljanja loze, ili kreacije , plodnost a ni transformaciju energije s pornografijom gdje se glumci možda prvi put vide, narajcaju dok drugi to gledaju, very very low frequency..."

"Pornografija je štetna za one koji ju konzumiraju i daje krivu sliku o seksualnosti, odnosno o onome što bi trebao biti povod za sam spolni čin."

A ovaj komentar me naprosto nasmijao :D :"Pornografija ima veze sa seksualnošću koliko i Harry Potter s magijom."

Sljedeći komentar se odnosi na pornografiju u fotografiji: "Općenito mi sve takve fotografije budu više-manje sirovi pokaz ženskog mesa (čest izuzecima), no za to ne krivim toliko autore fotografija, već stav i odnos samih ljude prema tome - tržište potražuje. (...) Možemo se zavaravati ili nazivati stvari drugim imenima, pa i umjetnošću, pričati o nekoj subjektivnosti ili percepciji pojedinca, no u ovom muškom svijetu sve bi trebalo biti podređeno muškarcu, pa i žene kao objekt. Kao paganki mi to nepojmljivo. A glumice/žene su većinom svodnikove žrtve ili pak u drugoj krajnosti gledano one koje žele preko noći uspjeti prodajom svojeg tijela. Opet neprihvatljivo koje god vjere bila ja osobno...u pitanju su vrijednosti, one ljudske."

"Nije stvar u tome kako seks izgleda ili kako je sama slika pornografije izvedena, već društvenog konteksta, odnosno situacije u kojoj je pornografija prezentirana. Tu nije riječ o omalovažavanju ili ne ljudskog tijela, prvenstveno ženskog, nego toga što unutar pornografskih scena postoje i društveni položaji čija je privlačnost definirana kao 'fetiš', a zapravo je samo odraz moći pojedine društvene uloge. Tako da se ne iskrivljava predodžba seksa, nego predodžba da je društvena uloga važnija od osobe."

"Mislim da nije moguće govoriti isključivo o samo jednom aspektu medijskog nametanja ideala. Pornografske glumce mogu kritizirati jedino u duhovno/okultnom smislu jer smatram da netko tko često mijenja seksualne partnere nije sposoban za bilo kakav ozbiljan duhovni rad. I to ne mislim zbog moralnih razloga već zbog energetske neravnoteže koja se u takvim slučajevima pojavljuje. Naravno, i tu ima izuzetaka ukoliko se seksualni čin provodi upravo zbog okultnog rada. "

"Mislim da se u svim tim raspravama jeli pornografija dobra ili nije zapravo zaboravi na ljude koji su u njoj, kojima je ta profesija kruh svagdašnji i koji su zbog generalnog stava populacije prema pornografiji marginalizirani, a zapravo imaju istu potrebu kao i svi mi da budu prihvaćeni i da imaju duhovni pravac u kojem se osjećaju prihvaćeni. U većini religija oni su zapravo odbačeni, zanima me kako bi u paganskim zajednicama takva osobo bila prihvaćena i da li bi se na njenu profesiju gledalo kao na nižu, grješnu ili manje vrijednu."

Kao što vidite, stavovi su zaista šaroliki, ali ovo se moglo i očekivati. Naposljetku, nemaju svi ista razmišljanja niti svjetonazore, pogotovo kada su u pitanje kontroverzne teme poput pornografije.

Istraživajući ovu temu, našla sam dva jako zanimljiva članka koji su kontradiktorni jedno drugome, što je jako zanimljivo:

Druid Thoughts: Pagans and Pornography

Sex, the Occult, and the Witches Who Do Porn

Oba članka su utjecala na mene, a kad smo već na toj temi, vrijeme je da izrazim vlastita mišljenja o ovoj temi. :) 

Moja razmišljanja o paganizmu i pornografiji

Naravno, ne morate dijeliti moja razmišljanja (niti očekujem da hoćete), ali osjećam potrebu podijeliti ih s vama. Da budem iskrena, stavovi su mi puno bliži onima iz članka "Druid Thoughts". Samo bih voljela nakratko sažeti 10 razloga koje autor ovog članka iznosi da objasni zašto je pornografija u sukobu s paganizmom. Uz to ću nadopuniti ove razloge vlastitim razmišljanjima.

1. Pornografija nema veze sa suglasnošću niti osobnim ukusom (a ako se sjećate, spomenula sam suglasnost kao važan faktor za seks) jer druge potrebe, poput potrebe za financijskom sigurnošću i psihološki faktori tjeraju ljude da rade ono što inače ne bi bili spremni napraviti. Ovo dovodi u pitanje slobodnu volju sudionika pornografije (makar ovo ne znači da svi, pa niti većina porno glumaca ovo radi, ili se tako osjećaju, ali postoje oni za koje ovaj iskaz vrijedi).
2. Pornografija stvara iskrivljenu sliku seksa i ljudskog tijela. Da pojasnim, pornografska industrija odabire one glumce/ice koji su po nečemu uzorni (po stasu, veličini njihovih spolnih organa ili posebnim "sposobnostima"). Ovo vodi tome da ljudi imaju nerealna očekivanja o sebi i svojim seksualnim partnerima, udaljava ih od njihovih tijela (uzrokuje osjećaj srama, nesposobnosti, manje vrijednosti itd.) i, kao što autor članka ističe, može čak izazvati toliki osjećaj nezadovoljstva da ljudi požele promijeniti svoje tijelo uz pomoć plastičnih operacija. Kao paganka smatram da je plastična kirurgija iz estetskih razloga neprihvatljiva (makar je plastična kirurgija iz zdravstvenih razloga u potpunosti druga priča) jer otuđuje ljude od njihovog prirodnog stanja, remeti čovjekovu mentalnu stabilnost i stvara daljnje komplekse. Smatram da bi bilo mnogo produktivnije kada bi ljudi naučili prihvatiti svoje tijelo onakvim kakvo je ili, ako žele promijeniti svoj izgled, pokušali to učiniti "tesanjem" tijela najbolje što mogu koristeći se prirodnim metodama.
3. Pornografija predstavlja seks kao nešto pokvareno, prljavo i zabranjeno. Pagani shvaćaju seks i ljudsku seksualnost kao svete, potpuno prirodne stvari koje su sve osim zabranjeni. Seks je ujedno ugodan i potreban za opstanak naše vrste. A ako je u cijeloj to priči upleteno nešto više od same fizičke privlačnosti, tim bolje. Dakle, nipošto se ne radi o nečemu pokvarenom i prljavom već o nečemu što je neiskvareno i čisto.
4. Pornografija često prikazuje agresivne, omalovažavajuće odnose među ljudima. Ovakvi oblici ponašanja se kose s paganskim moralom (možete ga shvatiti kao pravilo "naudi nikome", ili ideal ljubavi ili čak u kontekstu estetike...kako god bilo, takvo prezrivo ponašanje se ne slaže ni s jednim od ovih zamisli, no savjetujem vam da pročitate moj prijašnji post o paganskom moralu za detalje).
5. Pornografija iznosi nezdrave stavove prema ženama i ženskom tijelu - da žene postoje kako bi ih se iskoristilo, da je žensko tijelo korisno samo dok pruža užitak i da su žene seksualni objekti. Nijedan štovatelj Božice ovo ne može smatrati prihvatljivim. Ovo je prijevod autorovih riječi i moram priznati da ne bih ni sama mogla ovo bolje reći. No, voljela bih nadodati da žene nisu jedine žrtve u ovoj priči već da muškarci također mogu biti prikazani na vrlo stereotipni i ponekad neprirodni način. Ona tjera i muškarce i žene da vjeruju da postoji samo jedan tip muškarca/žene koji je ispravan i da je bilo koji oblik ponašanja/fizički izgled koji se ne podudara s onim kojeg vide u pornografiji neispravan.
6. Pornografija obezvređuje seks i pretvara ga u robu, što se u potpunosti kosi s idejom svete seksualnosti u koju pagani vjeruju. Pagani cijene svaki oblik plodnosti, a time i ljudsku seksualnost. Poniziti je do ove mjere, barem po mom sudu, pokazuje golemi manjak poštivanja prema svim ljudima.
7. "Gledanje pornografije pruža zadovoljstvo bez ikakvog osjećaja za odgovornost ni povezanost. Ovo se kosi s etikom većine pagana. Pornografija nas potiče da zaboravimo naše obaveze prema ljudima koje gledamo - da zaboravimo njihovu ljudskost, ali i svoju. Ovo nije pagansko". Ovo je točka se kojom se ne slažem u potpunosti. Osoba ne može imati (značajan) odnos s pornografskim filmom/slikom ili drugim sličnim predmetom i ne može se očekivati od nas da suosjećamo sa svakom osobom koju upoznamo, a kamoli vidimo na televiziji, ili u slici. Gledamo dokumentarne filmove koji ponekad iznose užasne priče, drame koje prikazuju tragične događaje iz stvarnog života pa čak i reality-showove koji se ponekad tiču teških tema. U svijetu u kojemu nas se bombardira slikama i pričama svih vrsta, ne može se očekivati od nas da suosjećamo sa svima i svime jer je ovo naprosto previše iscrpljujuće. Također, posebno je teško suosjećati s ljudima (porno glumcima) ako se čini da ti ljudi uživaju (a iskreno, mnogo porno glumaca uživa u svom poslu), a još je teže kada se ti ljudi svode na objekte, što je često u pornografiji. Nadalje, ne vidim zašto bi ijedna osoba koja samo gleda pornografiju trebala preuzeti odgovornost za nju. Prosječna osoba ne igra nikakvu ulogu u stvaranju pornografije na koju se zadovoljava.  Naposljetku, svi uživamo u mnoštvu stvari za koje ne preuzimamo odgovornost. Pijemo kavu ali ne razmišljamo o uvjetima u kojima su ubrana zrna kave, kupujemo odjeću koju su lako moguće proizveli dječji tvornički radnici na groznim mjestima ali niti na trenutak ne stanemo razmisliti o tome. Ovo je samo par primjera, ali prijeđimo na glavnu temu. Vjerujem da bi pagani svakako trebali biti svjesni svojih odgovornosti (prema sebi, ali i ljudima oko sebe) i posljedica svojih djela. Ako pojedinac ne vidi kako gledanje pornografije može negativno utjecati na ikoga oko njih ili na njih same, onda zašto to ne raditi? Glavna bit je samo biti svjestan svojih djela.
8. "Pornografija nije toliko seksipilna. Obično je funkcionalna, nedostaje joj emocionalne angažiranosti i lišena je senzualnosti" - slažem se da pornografija nije seksipilna ali ipak, nemaju svi isti ukus. Nedostaje joj senzualnosti i erotike, ali nekima ovo ne smeta. Ukratko, smatram da nitko nema pravo govoriti drugima do koje razine  njihovi seksualni životi i sklonosti trebaju biti emocionalni/senzualni/erotski.
9. "Pornografija povećava strah od svega što je seksualno kod velikog broja ljudi koji je ne vole. Što je više pornografije, to je veći rizik da će se isto misliti o ičemu seksualnom (uključujući i nage pagani)" - mislim da je ovo istina, ali ovo je većinom zbog nerealnog prikaza seksa u pornografiji. Svaka pametna i seksualno dobro informirana osoba će biti svjesna ovoga i odbaciti pornografiju kao relevantni primjer zdravog seksualnog ponašanja, zdravih međuljudskih odnosa i ljudskog tijela (no, da budemo pošteni, ne spada svaki oblik pornografije u ovu kategoriju).
10. "Pornografija odvlači pozornost od prave stvari. Ona ne može biti zamjena za sreću i magiju koju stvarni ljudi mogu stvoriti kroz fizičku ljubav" - iako se slažem s ovim, vjerujem da je "vrijeme za sebe" ponekad potrebno. Ako ljudi preferiraju koristiti pornografiju pri masturbaciji zbog ikojeg razloga, slobodni su tako birati. Uz to, ne postoji uvijek mogućnost proživljavanja "fizičke ljubavi", kako to autor kaže. Nije toliko teško naći partnera za jednu noć, ali ovo općenito ne stvara ljubav. Ali čak i ako je osoba spremna čekati fizičku ljubav, ovo može dugo potrajati, a u međuvremenu se seksualne potrebe ponekad trebaju zadovoljiti (jednostavno smo tako biološki programirani).

Ne želim da me krivo shvatite pa mi dopustite sam samo jednu stvar pojasnim: NE mislim da pagani ne smiju gledati pornografiju niti da se nekoga ne može smatrati paganom jer gleda pornografiju. Samo mislim da svi, uključujući i pagane, trebaju biti svjesni utjecaja pornografije i ako netko želi rasti kao osoba (na duhovni i/ili emocionalni način), treba biti svjestan svojih djela (i njihovih posljedica), pozitivnih i negativnih utjecaja koje stvari mogu imati na pojedinca i, u konačnici, čovjek se treba držati svojih principa. Ako neka osoba nađe više pozitivnih strana kod pornografije nego negativnih i vjeruje da se ona zaista uklapa u njihov paganski svjetonazor na neki način (i ako je ona uspije ukomponirati u svoj sistem vjerovanja koristeći racionalna objašnjenja), onda ja prva nemam pravo osuđivati tu osobu niti negirati nju kao pagana/paganku.

Autor poviše navedenog članka kaže (slobodno prevedeno): "Ako radite nešto što vas inspirira da volite, da osjetite povezanost i osjećaj svetoga, živite svoj paganizam". Ali što ako netko shvaća gledanje pornografije ili sudjelovanje u njoj kao čin osnaživanja i oslobađanja, iskaz slobodne ljubavi, priliku za povezivanje s nekim na intimnijoj razini, ili dopuštanje božanskoj plodnosti da djeluje kroz njih? Pa u ovom slučaju, ta osoba također "živi svoj paganizam". Upravo drugi članak kojeg sam spomenula (Sex, the Occult, and the Witches Who Do Porn) objašnjava ovu drugu stranu priče. Zaista preporučam da i njega pročitate jer uključuje intervjue s paganskim porno glumcima/glumicama koji objašnjavaju kako oni kombiniraju svoju profesiju i duhovnost. Ali neću više govoriti već ću pustiti vas da sami pročitate članak i razvijete mišljenje o njemu.

Sve u svemu, ne mogu se protiviti pornografiji na osnovu toga da prikazuje naga ljudska tijela (jer vjerujem da je ljudsko tijelo prirodno i predivno), ali joj se protivim iz drugih razloga koje sam pojasnila u ovom postu. Ipak, istovremeno shvaćam ljude kojima je pornografija uzbuđujuća, osnažujuća, oslobađajuća i tako dalje. Ali naprosto je previše faktora koje se treba uzeti u obzir kada se govori o tome jeli pornografija "dobra" ili "loša" (ili preciznije rečeno uklapa li se/ne uklapa u paganski svjetonazor). Mogli bismo podijeliti ovu raspravu na tri teme: (1) gledanje pornografije; (2) sudjelovanje u stvaranju pornografije; (3)pornografska industrija. Ako pokušamo definirati što se uklapa u paganski svjetonazor naprosto iz moralne perspektive pravila "naudi nikome" i sličnih pravila, onda gledanje pornografije i sudjelovanje u njoj generalno nisu nemoralni (osim ako se nekome nije naudilo u tom procesu na ikoji način), dok se na pornografsku industriju gleda kao eksploatatorsku i dehumanizirajuću. Ali možemo također pokušati analizirati situaciju iz mnogih drugih perspektiva. No, ukratko, mislim da ne možemo dati jedinstveni odgovor na ovo pitanje jer skoro svaki pagan ima drukčiji stav o ovome.

Na kraju, mogu vas samo poticati da budete svjesni svojih djela i odluka i da mislite svojom glavom. Odlučila sam iskazati svoja razmišljanja o temi naprosto jer sam osjetila potrebu to napraviti, ali uz to i jer sam htjela vas potaknuti da kontemplirate o ovoj temi (čak i ovo dovede do toga da mi ostavite hrpu ljutih komentara na ovaj post...ali u tom slučaju vas poštujem jer, ako ništa drugo, imate svoje principe i držite ih se).

Nadam se da nisam previše prašine podigla razgovarajući o ovoj temi. Ali čak i ako jesam, nije mi previše žao. :p

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Vremena se mijenjaju

Prije nekoliko tjedana sam naručila par stvari s jednog okultnog/paganskog webshopa. Ovo je bio prvi put da sam naručila ritualni pribor putem interneta. Već sam prije kupila nekoliko predmeta za rituale, ali sam ih uvijek sama modificirala, u nekim slučajevima ih čak u potpunosti restaurirala, ili ih pak napravila od nule. No ovog puta zaista nisam sama mogla napraviti ove predmete niti ih naći u dućanima u svome gradu. Mislim, ne mogu napraviti kotao, a usprkos tome što sam ga tražila, nisam ga uspjela naći. Stoga sam bila prisiljena naručiti putem interneta. Na svu sreću, predmeti su stigli neoštećeni i prilično brzo. Zbog ovoga sam počela razmišljati o ovom modernom dobu u kojemu živimo, o tome koliko su se pagani i vještice njemu prilagodili u posljednjih nekoliko desetljeća, ali i o tome koliko je ova prilagodba bila potrebna.

O ovome sam već pričala u jednom prijašnjem postu po imenu "Progresivno vještičarstvo", ali sam u njemu više stavila naglasak na promjene u duhovnosti i ceremonijalnim praksama. Ovoga puta želim više reći o svakodnevnim promjenama na koje su vjerojatno naišli gotovo svi pagani i vještice, o mnogim dobrim i lošim stranama prilagodbe i svjetovnim stvarima/radnjama koje smo naučili pretvoriti u nešto duhovno.

Kao prvo bih htjela reći da prilagodba, napredak i modernizacija nisu nužno loši. I dalje postoje pagani i vještice koji vjeruju da je jedini ispravni put onaj koji slijedi tradiciju te da bilo kakvo "ažuriranje" sustava može samo umanjiti njegovu vrijednost. Pa, ja se ne slažem s ovim. Vjerujem da je tradicija važna, ali da ne možemo izbjeći modernizaciju. Ljudi i kulture se mijenjaju, potrebe također i, naravno, vremena. Ovo se naprosto ne može izbjeći. Jedino što možemo napraviti je pokušati prigrliti pozitivne promjene i zaobići negativne.

Evo nekoliko modernih dodataka u paganizmu i vještičarstvu koji su mi prvi pali na pamet i koje osobno volim. Primijetila sam da postoji priličan broj kovena/krugova koji imaju svoje vlastite Facebook grupe. Mislim da je ovo odlično! Toliko može olakšati i ubrzati organizaciju. Prije se trebalo organizirati sastanke (neke od kojih se držalo u tajnosti) samo kako bi se odredilo mjesto i vrijeme za sami ritual. Ovo je naprosto bio trošak vremena. Sada imamo Facebook grupe, mobitele, e-mailove i raznorazne načine na koje možemo stupiti u kontakt s drugim članovima grupe. S druge strane, ako ste samotnjak i želite pronaći neku skupinu s kojom biste mogli raditi, ovo je također ostvarivo putem interneta; bio to Facebook ili neka paganska web stranica poput Witchvoxa.

No, ima još načina na koje moderni pagani i vještice mogu koristiti tehnologiju. Vjerojatno ste čuli za elektronske knjige (e-knjige). Na tisuće, ako ne i milijune njih postoji na internetu. Sve što trebati napraviti da biste se domogli jedne takve knjige je preuzeti je na svoje računalo. Neke su besplatne, dok se za druge, kao što je slučaj na stranicama poput Amazona i Ebaya, treba platiti. Ali čak i ako ih morate platiti, e-knjiga je uvijek jeftinija od tiskane verzije. Ovo je ekonomično i praktično jer možete prebaciti tu knjigu s vašeg računala na mobitel, tablet, laptop, ili koji god komad "pametne" tehnologije imali. I da, pagani i vještice također mogu voljeti tehnologiju. Osobno je obožavam i smatram da nam može znatno olakšati živote. U svakom slučaju, postoji gomila paganskih/vještičjih/okultnih e-knjiga koje su dostupne na internetu. To znači da nam je toliko više informacija dostupno u roku od samo jednog klika na računalu. Zaista vam ne mogu opisat na koliko sam predivnih knjiga naišla samo pretraživajući internet. Mnoge od njih nisu uopće dostupne u mojoj državi, pa je internet jedini način da dođem do njih. Uz sve ovo, traženje pojma u e-knjizi je mnogo lakše od okretanja stranica. Naprosto ukucate pojam kojeg tražite i program ga nađe za vas. E-knjige zaista jesu blagoslov.

Kada smo na temi knjiga, čak sam čula da neki wiccani/pagani pišu svoje Knjige sjenki, sanjarice, bilješke o proricanju, ili druge knjige slične tematike na svom računalu! Ovo je zaista netradicionalno, ali je vrlo praktično. Možete učiniti čuda po pitanju dizajna, pisanje može ići mnogo brže, možete uređivati tekst, zamjenjivati određene dijelove s drugima, micati sve kako vam odgovara, brisati ono što vam ne treba, dodavati prekrasne slike (što bi inače bio problem ako niste nadareni za crtanje) i popis ide u nedogled. Naravno, možete izgubiti ovu datoteku tako da je slučajno izbrišete, ili vam se računalo pokvari, ali zbog toga mnogo ljudi čuva svoje knjige na nekom USBu, eksternom tvrdom disku i tako dalje. No, ovo je i dalje raritet. Većina pagane koje ja znam preferira staromodne papirnate teke u kojima mogu ručno unijeti ono što žele. I ja smatram da je ovo mnogo ljepši pristup. Sam dodir papira, ulaganje vremena u ukrašavanje, pisanje i onaj lijep osjećaj kada vidite teku ispisanu vašim rukopisom stvori određeni doživljaj kojeg se ne može zamijeniti ukrasnim slikama i fontovima na računalu. Ali ovo je samo moje mišljenje. Mnogi se neće složiti s njim i mogu razumjeti zašto - elektronika ima svoje prednosti.

Ali što je s webshopovima? Mnogi im se protive, a pogotovo kada je u pitanju ritualno oruđe. Naručivanje knjiga na ovaj način je postalo manje-više uobičajena praksa, ali ritualne predmete bi, tradicionalno govoreći, trebao napraviti sam praktičar. Ovaj savjet/pravilo postoji zbog toga što svaki predmet poprimi energiju osobe koja ga je izradila. Kada vi (praktičar) napravite neki ritualni predmet, vaša je energija već utisnuta u njega, a zajedno s njom i određene namjere. Upravo ovo određuje ovaj predmet i čini ga vašim. Prema nekim paganima, naručivanje nečega, ali kupovanje uopće depersonalizira taj predmet (odnosno, predmet nije u potpunosti vaš i stoga može sadržati energiju i namjere koje nemaju veze s vama i čak mogu uzrokovati probleme u ritualima). Praktičari ovo pokušavaju neutralizirati dodavajući vlastite detalje ovakvim predmetima (npr. graviranjem mača) te pročišćavajući i blagoslivljajući predmet prije daljnjeg korištenja. Moje je mišljenje da ne možemo svi biti slikari, kovači, pisci i klesari. Naravno, uvijek je bolje barem pokušati nešto napraviti vlastiti rukama, ali ako zaista ne postoji način za to, onda zašto ne pojednostavniti život i naručiti/kupiti ono što vam treba. Na primjer, kako sam ja mogla napraviti kotao i zvono?

Što se tiče ritualnog pribora, vidjet ćete da mnogo pagana/vještica ne koristi netradicionalne predmete u svojoj ritualnoj praksi. Na primjer, neki će koristiti upaljač umjesto šibica pri paljenju svijeća je jer ovo za njih praktičnije. Iako je vuna najtradicionalniji materijal za izradu halja, neki se ovoga neće pridržavati i koristiti će druge materijale (koji mogu čak biti sintetički, ali i manje grubi). Zapravo me ne bi začudilo da vidim nekoga kako stavlja svoj tablet na oltar samo kako bi vidio/la tekst rituala lakše! Živimo u modernim vremenima...što više mogu reći.

Svakako, mislim da shvaćate što hoću reći. Ali što je s drugom stranom priče? Mnogi pagani/vještice i dalje preferiraju raditi stvari na tradicionalni način; pisati u bilježnicama s kožnim uvezom, koristiti šibice, listati kroz prašnjave papire za jednu informaciju i sastajati se s ljudima lice u lice za organiziranje rituala. Glavno razlog za ovo, izuzev samo ljubavi prema tradiciji, jest želja da ambijent ostane klasičan. Trebam priznati, korištenje svijeća mi je mnogo privlačnije od korištenja baterijske lampe, jednako kao što mi je draže imati papirnatu Knjigu sjenki nego elektronsku. Paganizam je drevni, praktički iskonski duhovni pravac i neki ljudi vjeruju da mu previše modernizacija može samo oduzeti ljepotu. I ja sam pobornik umjerenost, a ovo nije iznimka.

Vjerujem da je modernizacija dobra, sve dok ne stvara nelagodu i dok ne umanjuje iskustvo, ili na neki način ne profanira ritual. Previše "modernih dodataka" nečemu što bi trebalo biti svečano (poput rituala) može oduzeti osjećaj noviteta i posebnosti. Upravo ovi osjećaji uzbuđuju, inspiriraju i pokreću praktičare. Omogućuju nam pamćenje iskustava kao nečeg jedinstvenog. Čak i ako ritual završi smijehom jer je netko rekao nešto krivo, ili naprosto jer su svi upali u stadij ushićenosti, ambijent može samo pojačati cjelokupni doživljaj i učiti ga još znamenitijim.

Ali ipak, želimo li biti toliko staromodni i uopće ne razmotriti druge opcije? Modernizacija ima toliko prednosti, ali ih ne trebamo sve prigrliti. Svatko ima pravo donijeti vlastite odluke. Ovo je moj pokušavanja isticanja nekoliko opcija u moru njih koje postoje i koje su zaista progresivne. Možda vam se ne sviđaju sve, ali će se možda naći nekolicina koja će vam malo olakšati život, uštedjeti vam vremena, a možda čak i poboljšati kvalitetu vašeg rada. Stoga se nemojte bojati okrenut se od tradicije povremeno. Nikad ne znate na kakve sve predivne stvari možete naići! :D

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

"...u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju"

Fotografija: Noelia Carballo

Iako je izraz "u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju" (eng. in perfect love and perfect trust) u osnovi wiccanski, vjerujem da može biti i jest dio općeg paganskog mentaliteta. Ovaj koncept je očito baziran na međusobnom i kolektivnom smislu za ljubav i povjerenje. Stoga, on ne bi ni postojao bez zajednice koja bi ga koristila. Vrijedi napomenuti da ove zajednice najčešće čini vrlo maleni broj ljudi (objasniti ću razloge za ovo kasnije). Većina neopaganskih pravaca je zasnovana na malim zajednicama; jedina razlika među njima jest ime koje se koristi za njih. Tako se wiccanske i vještičje skupine obično nazivaju kovenima, ili krugovima. Skupine koje su vezane uz Pokret Božice (eng. the Goddess movement) se također nazivaju krugovima. Ásatrú grupe se nazivaju rodovi (eng. kindreds), a skupine druida gajevi (eng. groves). Ukratko, svaki paganski pravac ima svoje individualne sljedbenike, ali velik broj njih se također skuplja u grupe za zajednički rad iz mnogo razloga. Bez obzira na razloge, sami pravac, geografsku lokacija, ili bilo koji drugi faktor, nijedna od ovih skupina ne bi postojala bez uzajamne ljubavi i povjerenja među članovima.

Pošto sam wiccanka, objasniti ću značenje izraza "u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju" iz wiccanske perspektive (s nešto više naglaska na povjerenje). No, kasnije ću povući paralele s drugim paganskim pravcima, iako vjerujem da će poveznice biti jasne i bez mojih objašnjenja.

Ljubav i povjerenje tijekom progona vještica

Kao što sam istaknula u postu "Samotnjaci vs. koveni", prve "vještice" su vjerojatno radile samostalno, makar ovo ne znači da se nisu s vremenom počele okupljati u skupine. Većina autora tvrdi da se one zaista jesu skupljale. Prema različitim povijesnim dokumentima, zakonima koji su provedeni u ovo doba i onodobnim općim praksama, srednjovjekovni ljudi su također vjerovali da se vještice sastaju u skupinama. Jedna, na žalost žalosna činjenica koja podržava ovu tvrdnju jeste da se u srednjem vijeku osumnjičene vještice mučilo i pritom ispitivalo o drugim ljudima s kojima su izvodile rituale. Očito su ljudi čak i tada bili toliko uvjereni da vještice rade u skupinama!

Ovo je vjerovanje nekako preneseno s koljena na koljeno i postalo svojevrsni mit, a ujedno i stereotip - vještice koje zajedno plešu oko vatre, ili u nekakvom gaju. Bez obzira na sve ovo, golemi popisi imena potencijalnih vještica kojima su urodila suđenja vještica se trebaju uzeti sa zrnom soli. Jadni izmučeni ljudi su priznavali raznorazne stvari pod mučenjem. Kada bi ih inkvizitor pitao: "S kime ste prakticirali vještičarstvo?", postoji velika mogućnost da bi samo rekli prvih nekoliko imena koja bi im pala na pamet. Naime, mučenje bi stalo tek onda kada bi dali zadovoljavajući broj imena.

Ipak, usprkos svim povijesnim nepravilnostima i manjku dokaza, ne bi me čudilo da se vještice zaista jesu okupljale u skupinama (ako ne u srednjem vijeku, onda malo kasnije). Ovo naprosto ima smisla jer je grupni rad ponekad toliko jednostavnija opcija, pogotovo kada je nečiji život konstantno ugrožen kao što je bio slučaj za vrijeme progona vještica. Ljudi su po prirodi društvena bića, a postojanje unutar grupe može učiniti život lakšim, skinuti nam nešto tereta s leđa, dati nam podršku, ohrabrenje, ljubav, a da ne spominjemo i stvarnu, fizičku pomoć kada nam je potrebna. Tijekom srednjeg vijeka kada je životni vijek bio mnogo kraći nego danas, a svako djelo potencijalna smrtna osuda, grupe su se držale skupa mnogo više. Članovi obitelji su se čvrsto držali jedni za druge i međusobno se štitili. Grupe općenito su bile od iznimne važnosti jer, kao što sam rekla, one su između ostalog pružale zaštitu.

Stoga, zašto se i vještice ne bi skupljale u zajednice? Hajdemo reći radi ovog posta da se zaista jesu grupirale. Možda nedostaju povijesne činjenice, ali se meni čini dovoljno logičnim. Zato predlažem da ovo za sada prihvatimo kao mogućnost. Kasnije možete biti skeptični. :) Ako u ovo uopće ne vjerujete, onda ovo samo shvatite kao priču na kojoj zasnivam svoju teoriju.

U svakom slučaju, pošto su suđenja vještica bila svakodnevna pojava, a ljudi su svašta priznavali tijekom mučenja, članovi grupa, odnosno kovena su trebali biti vrlo oprezni. Svatko vas je mogao izdati u bilo kojem trenutku. Zapravo, svatko je mogao bilo koga krivo optužiti za prakticiranje vještičarstva. Čak su i mlade, nevine cure bile optužene za ovo naprosto jer im je susjedu smetalo što ne žele spavati s njim, a primalje bile spaljene jer su navodno uzrokovale komplikacije za vrijeme porođaja. Jednostavno rečeno, optuživanje nekoga za vještičarstvo je bio najlakši način da im se osveti, ili ih se riješi. Dakle, oprez je bio još apsolutno neophodan ako zaista jeste prakticirali vještičarstvo. Naprosto niste mogli nikome vjerovati.

Zbog ovoga se vjeruje da su kovene sačinjavali isključivo članovi obitelji jer se tada moglo jedino vjerovati rodu. Zašto? Pa, ako ste tada bili pod sumnjom prakticiranja vještičarstva, onda bi se cijelu vašu obitelj uzelo kao suučesnike u tom zlodjelu pa bi i oni bili uvučeni u cijeli skandal. Članovi grupa/obitelji su se držali skupa bez obzira na sve. Potpuno povjerenje među članovima je bilo nužno jer je tada to bilo pitanje života ili smrti....doslovno! Ako bi netko izdao vaše povjerenje, onda biste bili spaljeni/obješeni kao posljedica toga. Ljubav je također igrala važnu ulogu u svemu ovome. Ljubav među članovima obitelji je prirodna, a bila je još više u to doba kada je cijela obitelj živjela u jednoj prostoriji i kada su svi ovisili jedni o drugima.

Kasnije, kada je cijela ova zaluđenost vješticama pomalo otpala, vješticama je bilo omogućeno istraživanje novog teritorija. I tako su počele nalaziti srodne duše čak i van svojih obitelji. Smatra se da su ovako nastali prvi "neobiteljski" koveni. Iako krvno srodstvo više nije bio kriterij za primanje novih članova, ljudi su i dalje vjerovali da ljubav i povjerenje trebaju biti sastavni dio ovih novih skupina. Ovo je bilo djelomično jer je određena doza tajnosti i dalje bila potrebna.

Još jedan razlog za postojanje ljubavi i povjerenja među članovima kovena jest taj što su rituali, slavlja i meditacije izrazito intimne stvari. Članovi skupina naprosto ne mogu izbjeći međusobno zbližavanje u takvom okruženju. "Sviđanje" se uskoro pretvori u "voljenje", a velika doza povjerenja se stvori u kratkom roku. Ali hajdemo malo više reći o postojanju ljubavi i povjerenja u modernim kovenima.

Neke stvari se jednostavno ne mijenjaju...

Sve paganske skupine koje danas postoje su zasnovane na međusobnoj ljubavi i povjerenju, iako nužno nemaju sve geslo poput "u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju". Wiccanske skupine ovaj izraz zapravo uzimaju kao vlastiti slogan. Njega se čak može naći i u prvom stihu Vještičje pouke. Ali zašto su uzajamna ljubav i povjerenje toliko važni čak i danas kada su progoni vještica davno iza nas? No, ne govorim samo o wicci; govorim o vješticama i paganima svih pravaca. Pa, koliko ja vidim, postoji nekoliko mogućih razloga.

1. Tajnost

I dalje postoji mnoštvo predrasuda oko paganizma i vještičarstva. Iako se danas neće nikoga spaliti na lomači/objesiti zbog prakticiranja vještičarstva, ili zbog njihovih paganskih uvjerenja, neki ljudi se i dalje čvrsto drže starih zabluda oko ovih dvaju pravaca. Pagani i vještice gube svoje poslove zbog svojih uvjerenja, svađaju se s partnerima, prijateljima, članovima obitelji, kolegama, pa čak i nasumičnim ljudima. Ukratko, nije svatko jednako tolerantan po pitanju ovoga. Stoga velik broj ljudi i dalje pokušava zadržati svoja uvjerenja/prakse u tajnosti. Ponekad je naprosto jednostavnije držati jezik za zubima i izbjeći konflikt.

Većina paganskih skupina/kovena inzistira na tome da njihove aktivnosti budu privatne. Stoga je na rituale i slavlja pozvana samo probrana nekolicina ljudi (tj. aktivnosti nisu javne). Imena članova grupe se također drže u tajnosti ako grupa tako preferira. Neki članovi možda neće imati ništa protiv toga da se njihova imena spominju u "paganskim/vještičjim" pričama, a neki od njih će čak otvoreno priznati svoju duhovnost. No, druge će možda biti strah da će kriva osoba čuti te priče. Iz istog se razloga fotografije sa svih ovih aktivnosti zadržavaju samo za privatno korištenje. Ako javnost ima pristup nekoj slici, onda za to obično trebaju dati pristanak svi oni koji se u njoj nalaze.

Naravno, osoba koju je strah da će se član grupe izbrbljati o njihovoj duhovnosti nekom manje tolerantnom članu obitelji/kolegi/prijatelju će pridavati veliku važnost međusobnom povjerenju. Na kraju krajeva trebate imate povjerenja u osobu da neće odati vašu tajnu.

2. Koven kao obitelj

Kako Starhawk predivno ističe u svojoj knjizi Spiralni ples: "Povezanost je u jakom kovenu prema tradiciji 'jača od obiteljske': koven je zajednica po duhu, osjećajima i imaginaciji. Cilj su 'savršena ljubav i savršeno povjerenje'". Stara tradicija u kojoj su članovima kovena bili u krvnom srodstvu se danas reflektira u shvaćaju modernog kovena kao nekakve druge obitelji. Naravno, kada kažem "koven" u ovom kontekstu, ne mislim samo na skupine wiccana/vještica, već na sve paganske skupine. Ljubav i povjerenje dolaze prirodno u takvom okruženju i zapravo su nužne kako bi se ikakva dublja veza razvila. Veze među članovima grupa ne mogu samo ostati fizičke; ljudi se trebaju shvaćati mentalno i duhovno kako bi sistem pravilno funkcionirao. Nakon što se ova sinkronizacija dogodi, čuda se počnu događati tijekom rituala, meditacija i duhovnih putovanja. Ljubav i povjerenje su nužni kako bi grupa bila obitelj.

3. Male skupine su ključne

Teško je uspostaviti jaki osjećaj ljubavi i povjerenja u velikim skupinama. Kada ste s pedeset ljudi u grupi, ne možete posvetiti previše vremena svakome ponaosob, a time ih ni upoznati zasebno. Ali kada se nalazite u skupini od desetak ljudi i kada se s njima nalazite često, imate priliku razgovarati sa svakim, stvarno upoznati svakoga i, s vremenom, ih zaista razumjeti. Htjela bih još jednom citirati Starhawk: 

"Craft se ne temelji na velikim, amorfnim, površno povezanim masama; niti na individualnim guruima sa štovateljima i učenicima. Nema hijerarhijskog autoriteta, nema Dalaj Lame niti Pape. Struktura vještičje religije je stanična, temelji se na malim krugovima čiji su članovi duboko predani jedni drugima i vještičjoj religiji."

Vrijedi opet napomenuti da se isto može reći za bilo koju pagansku skupinu jer malene skupine ljudi tvore i rodove, i gajeve, i kovene te sve skupine slične njima. Kao što sam rekla, ljubav i povjerenje je puno lakše uspostaviti u malenim skupinama. Uz ovo, svaka osoba je važna u takvoj grupi jer svaki član donosi nešto posebno svakom okupljanju.

Naravno, postoje prikladna vremena i za velika okupljanja. Ovo su obično sabati koji su po samoj svojoj naravi slavlja. Moguće je da se za njih veći broj rodova, gajeva, ili kovena okupi na jednom mjestu i slavi ovaj značajan datum, no pravi rad (introspekcija, privatni rad) se uvijek obavlja u malim skupinama. Zbog ovoga se ezbati slave ili samostalno, ili među odabranom nekolicinom ljudi kojima osoba može u potpunosti vjerovati i s kojima se osjeća ugodno.

4. Intimnost

Kada osoba radi u tako malim skupinama, viđa redovito druge članove i radi dublje radovi poput rituala, duhovnih putovanja, meditacija, introspekcija i dijeljenja (eng. sharing), ona uspostavi izrazito jaku vezu sa svim drugim članovima grupe. Ljudi se smiju i plaču tijekom rituala, izražavaju svoje želje i strahove, priznaju tajne, dijele svoje probleme i uspjehe, ali također slušaju ono što ostali imaju za reći. Mnogo intimnih trenutaka se dijeli za vrijeme ovakvih okupljanja, bez obzira koji je paganski pravac u pitanju. Gotovo je nemoguće dostići ovu razinu intimnosti bez povjerenja i ljubavi među članovima. Uz to, intimnost je potrebna da bi rituali i drugi radovi dostigli još veću razinu kvalitete te da bi pojedinac kroz njih vječno rastao.

5. Kovenski um

U svojoj knjizi Progressive Witchcraft, Janet Farrar i Gavin Bone govore o ulozi kolektivnog nesvjesnog (termin kojeg je poznati psihijatar Carl Gustav Jung smislio i pojašnjavao u mnogim svojim djelima) u formiranju nečega što oni nazivaju kovenski um (eng. the Coven Mind). Teorija kolektivnog nesvjesnog ukratko kaže da svi ljudi, bez obzira na njihovu dob, rasu, spol, geografsku lokaciju pa čak i vremensko postojanje dijele jedan nivo svijesti (odnosno "ne-svijesti") sa svim ostalim ljudima u svijetu i kroz sva vremenska razdoblja. Prema Jungu, ova latentna svijest je ista u svim živim bićima. On je nasljedna i usađena u naše umove. Zbog ovoga postoje arhetipovi; ljudi diljem svijeta, u svim vremenskim razdobljima imaju iste percepcije određenih arhetipskih figura. Majka, otac, dobre sile (anđeli, heroji itd.), zle sile (demoni, zmajevi itd.)...ovo je samo nekoliko primjera arhetipova koje postoje u svim kulturama i unutar uma svakog čovjeka, ali su s vremenom poprimili različite nazive. Ipak, njihove karakteristike ostaju nepromijenjene. Evo što Janet Farrar i Gavin Bone imaju za reći na ovu temu:

"According to Jung, we are all psychologically connected on a level known as the Collective Unconscious. In occult practice this is believed to directly interface with the different levels of reality that make up spiritual and magical cosmology, such as the elemental, Underworld, Astral Realm, and so on. We are unaware of the Collective Unconscious in everyday waking consciousness, although we may enter it to a certain degree during dream or rapid eye movement (REM) sleep."

(slob. prev. Prema Jungu, svi smo mi psihološki spojeni na jednoj razini koja je poznata kao kolektivno nesvjesno. U okultnim praksama se vjeruje da ovo direktno sučeljava s različitim razinama stvarnosti koje tvore duhovnu i magijsku kozmologiju, poput one elementala, Podzemnog svijeta, astralnog svijeta i tako dalje.  Mi nismo svjesni kolektivnost nesvjesnog u svakodnevnom budnom stanju svjesnosti, iako možemo ući u njega u nekoj mjeri tijekom snova, ili REM faze spavanja.)

U vezi s izrazom "u savršenoj ljubavi i savršenoj ljepoti", oni kažu da je on "važan ideal u sklopu modernog vještičarstva: da članovi kovena gaje bezuvjetnu ljubav jedni prema drugima, što je proizvod formiranja kovenskog uma". Kovenski um je svojevrsna minijaturna verzija kolektivnog nesvjesnog; on omogućava članovima kovena/roda/gaja/kruga da dijele emocije, misli, impulse, intuiciju i tako dalje. U ovom smislu, on pomaže članovima grupe da se usklade i pruža im potporu u ritualnom radu. Ljubav i povjerenje među članovima grupe samo dodatno jača kovenski um, oni osjećaju mogu također proizaći iz kovenskog uma. Naravno, dijeljenje ovako duboke povezanosti (odnosno, dijeljenje uma na neki način) s cijelom grupom samo po sebi omogućava uzajamnoj ljubavi i povjerenju da cvatu.

_________________________________________________________________

Rituali bilo koje vrste su intimne prigode koje sve prisutne toliko zbližavaju. Ljubav i povjerenje su naprosto potrebi kako bi se svi osjećali ugodno i kako bi svi bili usklađeni. Zbog ovoga su ljubav i povjerenje praktički postali uvjet za pristup paganskim skupinama. Primjerice, oni koji žele biti inicirani u  wiccu i postati dio (djelomično) tradicionalnog kovena trebaju proći kroz barem godinu dana obuke. Tradicionalno pravilo je da se osobu može inicirati u Umijeće tek nakon što ona provede godinu i jedan dan s kovenom i kroz to proživi cijelo jedno Kolo godine. Tijekom ovako dugog perioda, pridošlicu se prihvaća u koven, ali još važnije od toga jest to što on/ona u procesu razvije povjerenje i ljubav prema svim ostalim članovima, kao što oni razviju prema njemu/njoj. Po inicijaciji, inicijat more reći lozinku kako bi ga se pustilo u ritualni krug. Možete li pogoditi koja je lozinka? "U savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju". Time svaka novoinicirana osoba uđe u krug u savršenoj ljubavi i savršenom povjerenju. Zašto su oni savršeni? Jer su neraskidivi, oni su mnogo dublji od svjetovne ljubavi i povjerenja; oni nisu samo fizički već i duhovni.

Iako ova lozinka ne postoji u svim paganskim tradicijama, ljubav i povjerenje su inherentni. Grupe očekuju da bilo koja osoba koja ulazi u ritualni krug to čini isključivo s čistim, pozitivnim namjerama, s pozitivnim stavom i u potpunom povjerenju.

Govoreći iz osobnog iskustva, male skupine zaista jesu najbolje. Nekako izgubite sebe, ali i druge u većim skupinama, sinkronicitet nekako ishlapi i na kraju shvatite da oni rituali koje izvodite su rituali samo u imenu i ničem drugom. U maloj skupini možete u potpunosti proživjeti ritual, stvorite kovenski um i zaista razvijete duboki osjećaj ljubavi i povjerenja.

Voljela bih još samo nakratko pojasniti zašto je povjerenje toliko važno. Rituali, bili oni devocijski ili magijski, su osobni. Oni uključuju rad s energijama, entitetima (najčešće božanstvima) i čine osobu ranjivom. Nitko ne želi raditi s ljudima u koje nemaju povjerenja jer grupa kao cjelina određuje koje će se energije/entitete prizvati u ritualni prostor. Kada ste u tako ranjivom stanju, otvoreni ste svim utjecajima, i dobrima i lošima. Sigurna, kvalitetna, pouzdana grupa koja vas voli garantira da će samo pozitivne energije biti prisutne i da ništa negativno neće utjecati na vas. Drugi članovi vas zapravo štite, i vi štitite njih. Sve je recipročno. Vi dajete ljubav i povjerenje, i dobivate ljubav i povjerenje zauzvrat. Toliko je jednostavno.

Sve u svemu, vjerujem da su povjerenje i ljubav krucijalni u bilo kakvom grupnom radu duhovne prirode. Čak iako ovo niste shvaćali do sada, nadam se da ćete na ovo obraćati više pažnje u budućnosti. Vjerujte mi, ovo može samo voditi intimnijim i kvalitetnijim ritualima, čudesnim iskustvima i predivnim prijateljstvima!

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat