Progresivno vještičarstvo

Staklena figura majke-Božice

Turner Row Glass Art

2013.g.

Primjer evolucija religijskih prikaza, pa

i religije.

Nedavno sam čitala knjigu Progressive Witchcraft (Progresivno vještičarstvo) od Janet Farrar i Gavina Bonea koja me oduševila. Zaista je zastupala zanimljivo stajalište koje bih htjela podijeliti s vama.

Sama riječ "progresivno" označava proces koji se odvija/napreduje postepeno tj. u etapama. Pridavajući ovaj pridjev vještičarstvu, autori su odmah naslovom poručili da smatraju da se ono mijenja iz generacije u generaciju, ako ne i iz dana u dan. To je jasno vidljivo ako usporedimo ono što smatramo prethistorijskim vještičarstvom sa vještičarstvom srednjeg vijeka, dvadesetog stoljeća i današnjeg doba. 

Važan faktor u ovom razvoju je naprosto evolucija. Pritom ne mislim samo na evoluciju čovječanstva nego i na evoluciju ideja, religijskih uvjerenja, pojedinaca itd. Oduvijek postoje neke tradicije i konvencije, ali se one ukidaju s vremenom, a ponekad ih zamijene nove ideje koje postanu nakon nekog vremena tradicija/konvencija i tako ciklično. Kao i sve drugo, i vještičarstvo (u ovom kontekstu wicca) se mora mijenjati kako bi zadovoljavalo zahtjeve praktičara.

Uzmimo, na primjer, jednog Grka iz prvog stoljeća prije nove ere. On je tradicionalan na svoj način; štuje lokalna božanstva, posjećuje hramove kada mu je potrebno, moli se bogovima pred bitke itd. On je naprosto radio ono što je i većina stanovništva njegovo doba. U srednjem su vijeku također postojale alternativne religije kršćanstvu kojima su se neki pojedinci naginjali, ali oni naprosto nisu mogli slobodno prakticirati svoja uvjerenja zbog straha od smrtne kazne, ili pak mučenja. Religija postaje fleksibilna kada je prisiljena na to. Tako su vještice upotrebljavale obične kućne noževe umjesto athaméa, kućnu metlu za pročišćavanje kruga i skupljali bilje na svoje lijekove pod izlikom da im je potrebno za začinjavanje hrane. Ovo su banalni primjeri, ali shvaćate što želim reći. Upravo ovakvi primjeri nam mogu dati jasan uvid u evoluciju jedne religije. Opet, kada su 1950ih u Engleskoj ukinuti zakoni protiv vještičarstva, odjednom je iz tame izašla cijela skupina ljudi sličnih uvjerenja koji su ih htjeli slobodno prakticirati. Tako je s razvojem tehnologije došlo do toga da se danas vještice mogu upoznati međusobno preko Interneta, a najčešći način na koji vještice dolaze do svog oruđa je da ga naručuju preko raznih web-shopova. Ovo prije nije bilo moguće iz više razloga: 1) nije postojao Internet; 2) kada bi osoba izašla ovako javno sa svojim željama bila bi smaknuta. Vrlo jednostavno. Sada, vjerovali mi to ili ne, imamo mnogo više religijske slobode nego što su imali naši preci (barem kada je riječ o zapadnoj Europi). 

Figura majke-Božice,
Kouphovouno, Sparta,
cca. 65000.-5800.g.pr.n.e.

Pojavom likova poput Gardnera i Sandersa u 20.st. je došlo do neke vrste kulta ličnosti. Do sada nisam razmišljala o tome na taj način, dok nisam pročitala to u poviše navedenoj knjizi. Zaista, oni su bili jedna vrsta zvijezda svog doba u svojim krugovima. Bili su jednako skandalozni kao što su nama danas neki glumci ili glazbenici. No, oni su bili upravo toliko poznati i utjecajni jer su bili među rijetkima koji su se uspjeli probiti u uvjetima tog doba. Naime, tada se još nisu tiskale knjige o vještičarstvu, pa su jedini načini da se uči o tome bilo ući u koven ili krug. Tek bi tada neke informacije bile dostupne.

Svakako, s razvojem tehnologije i napretkom ove skupine, došlo je do tiskanja sve većeg i većeg broja knjiga, stvaranja internetskih stranica posvećenima vještičarstvu itd. Sve je ovo omogućilo propadanje kulta ličnosti jer su na površinu isplivala i druga važna lica poput Raymonda Bucklanda, Scotta Cunninghama, Starhawk, Zsuzsanne Budapest, Deboreh Lipp, Janet i Stewarta Farrara, Doreen Valiente, Gavina Bonea, Dion Fortune i drugih. Svi su oni davali svoja mišljenja, a neki se i suprotstavljali tradiciji. Tako je došlo do više "vođa" i do razvoja mnoštva tradicija, ali i do ukidanja dogmi koje su do tada postojale (vjerovali ili ne, i Gardner je imao neka "pravila" za koje je očekivao da će drugi slijepo pratiti jer su to naprosto pravila...ali to je samo još jedna religijska dogma koju je netko odlučio srušiti).

Među spomenutim dogmama je bila i ta da je vještica samo onaj koji je iniciran, ili pak onaj čiji su preci direktno povezani s vještičarstvom (tj. ako ste rođeni u umijeće). Na neki način, vještičarstvo je postala stvar nasljedstva što je prilično elitistički, po mome (ali i po nekim drugim poznatim vješticama koji/e su se odlučili pobuniti protiv ovoga). Naravno, ovo nasljedstvo može biti i dobro i loše. Loše je jer forsira nekakvu hijerarhiju vrijednosti (u smislu da je netko manje vrijedan ako nije iniciran, ali ima ista uvjerenja kao netko tko je iniciran i na isti način prakticira svoja uvjerenja), no može biti i dobro jer daje okvir unutar kojeg su ljudi sigurni. Točno se zna kome se možeš okrenuti za informacije jer su te ti ljudi (majka, otac, baka, djed), na kraju krajeva, podučavali tome cijeli život (ako se zaista radi o nečemu nasljednom). 

Naravno, došlo je naglog osamostaljivanja vještica čim je literatura postala dostupna, kako sam poviše navela, tiskanje sve većeg broja knjiga i stvaranjem web  stranica. Nasljedstvo je prestalo igrati ulogu, kao i kult ličnosti. Postao je sada važan pojedinac! Time je srušen i do tada obavezni duoteizam wicce i došlo je to univerzalnog politeizma jer je svaki pojedinac štovao svoja božanstva. Na primjer, umjesto da svi na području Irske štuju Cernunnosa i Aradiu, mogli su se naći Irci koji će štovati i neka rimska božanstva. Zašto ne? 

Gavin Bone i Janet Farrar su u svojoj knjizi definirali progresivno vještičarstvo kao opis evolucije vještičarstva, a ne tradiciju u klasičnom smislu riječi (dakle ono nije usporedivo s gardnerijskom tradicijom, dijanskom wiccom ili bilo kojim drugim oblikom wicce jer je ono samo po sebi eklektično i omogućava slobodu bez postavljanja ikakvih barijera). 

Svakako, autori ove knjige nisu protiv tradicije. Oni smatraju da nas tradicija (tj. bilo što iz prošlosti) uči nečemu važnom iz čega trebamo izvući pouku ili opasku (ili oboje). Nitko nije nužno griješio u prošlosti; samo su postupali kako im se činilo pravilno u datom trenutku. Mi sada gledamo na neke stvari kao na pogreške, ali tko smo mi da osuđujemo druge? Svakako se slažem s njima po pitanju ovoga. Smatram da prošlost nije nešto što se mora zakopati i nikad više ne spominjati već nešto što bi se trebalo proučavati i čega bismo se stalno trebali prisjećati kako bismo iznova učili na tome.

Jedna važna razlika između vještičarstva prošlosti i sadašnjosti je to što se vidi velika eskalacija u važnosti religijskom/božanskog aspekta u odnosu na magijski aspekt koji pomalo gubi na snazi. Ovo nije ni loše ni dobro već samo opservacija. Prije se stalno moglo čitati o nekim ceremonijalnim magijskim radovima, o važnim obredima za ovo ili ono, dok ja recimo poznajem vrlo mali broj vještica koje manje-više redovito (ako uopće) prakticiraju magiju. Sve se sada svodi na onaj duhovni aspekt. Smatram da je došlo do ovoga silom prilika. Više nismo prisiljeni izvoditi rituale plodnosti za plodnu zemlju i Sunce kada trebamo samo otići do dućana po hranu. Žene više nemaju potrebu izvoditi čarolije da nađu dobrog supruga jer su dovoljno emancipirane da same priđu muškarcu koji im se sviđa. Ovo su samo neki primjeri kojima vam pokušavam dočarati ono što želim reći. Magija više ne igra tako važnu ulogu u našim životima. No sada su nam nevidljive sile s kojima su naši preci radili fascinantnije i njih pokušavamo dokučiti.

Još jedna razlika je u ulogama koju igraju svećenik i svećenica u wicci. Prije je postojao manje-više isti hijerarhijski sistem od tri stupnja znanja u svakoj tradiciji (izuzev aleksandrijskoj od pet stupnjeva). Kažem "znanja" jer je praktičar mogao dobiti titulu drugog/trećeg stupnja tek nakon određenog doba učenja. Ja bih to usporedila s polaganjem ispita na fakultetu. Kada osoba kaže da je na trećoj godini studija, to nije znak da je ta osoba superiorna nekome s prve godine već da je imala dovoljno vremena i volje da savlada gradivo i položi sve potrebne ispite. Na isti način funkcionira i wicca. Dok pojedinac ne savlada potrebno gradivo, ne može napredovati dalje jer neće moći podnijeti obaveze.
Zbog ovoga se točno prije znalo tko je svećenik/svećenica. To su trebali biti iskusni pojedinci trećeg stupnja koji su već inicirani (a uzmite u obzir da je to sve bilo jako teško postići prije s obzirom na dostupnost informacija i istomišljenika). Danas je došlo do moderne ideje da je svaki praktičar svoj svećenik/svećenica, što je prilično logično. Ljudi su prisiljeni raditi pojedinačno ili u skupinama od dvoje-troje ljudi zbog raspršenosti praktičara. Uz to je wicca religija koja zahtijeva stalni rad i prakticiranje te aktivnost. Pasivnost ne dolazi u obzir. Osobno više znam samostalnih vještica (tzv. samotnjaka) nego onih koji rade u grupama i svatko se snalazi pomoću knjiga poput "vodič za samostalne vještice" od ovoga ili onoga te pomoću  zdravog razuma prilagođavajući grupne rituale sebi. 

Ovoj hijerarhiji svećenstva je pridonijela ideja da je inicijacija moguća jedino unutar kruga čemu se dobar broj praktičara suprotstavlja u zadnje vrijeme (pa i ja). Zašto bi dodir s božanskim bio moguć samo u jednom okruženju? Dodir s božanskim je, po mome, prije moguć u miru i meditaciji nego u grupi kada si uvijek prisiljen razmišljati o tijeku rituala, tome što tko radi, što trebaš reći/napraviti itd. Uostalom, bogovi, ako vjerujete u njih, ne gledaju svjetovno vrijeme. Oni poznaju samo biološki sat ljudi.  Tako je danas došlo do ideje da inicijaciju zapravo ne obavljaju svećenik/svećenica već Bog/Božica. Jer što je inicijacija nego izravan dodir s božanstvom. Time veliki broj ljudi objašnjava "tradicionalistima" kako je moguća samoinicijacija/samoposvećenje. Automatski se može povući zaključak da se inicijacija čak ne mora ni desiti u krugu već bilo gdje...samo da ste vi otvoreni za to.

Kao što sam rekla na početku posta, evolucija religije uključuje i religiju pojedinca. Wiccu se definira kao religiju misterija jer ove misterije proživljava pojedinac, a ne skupina. Svatko će to drukčije proživljavati. Jung je to opisao kao put kroz Ego (svjesno ti), Id (podsvijest), Animu (skrivena ženska strana svakog muškarca) /Animusa (skrivena muška strana svake žene) i Sjenu (podsvijest koju Ego ne prepoznaje, ono potisnuto). Tek kada se svi ovi aspekti sjedine je osoba potpuna i može doživjeti misterije.

Dakle, nemojte samo slijepo pratiti ono što vam piše u knjigama. Razmišljajte što vam je logično, a što nelogično. Vidite što možete izmijeniti, a da ne promijenite srž. Izbacite ono što vam ne treba, a zadržite ono što vam treba. Budite slobodni i nemojte se bojati. :)