 |
| Tezej ubija Minotaura |
Mitovi su sve ono što čine religijski aspekt wicce. Da ne bi došlo do zabune, riječ "mit" ne mora označavati neku neistinitu priču. Etimološki je se može slijediti do grčke riječi mythos i latinske riječi mythus, a obje se odnose na priče, misli, govor tj. bilo koju priču koja dolazi od pisanog ili usmenog izvora. Naravno, simboli su sastavni dio svakog rituala, a njihovom manipulacijom se može učiniti mnogo toga.
Svakako, mit ne mora uvijek biti ni istinita priča, ali je važno razlikovati one istinite od neistinitih (iako su obje vrste jednako važne u moralnom i religijskom pogledu). Mitovi postoje s razlogom - da bi poučili. Jako dobar primjer su bajke koje su pune simbola i mitovi sami po sebi. Sumnjam da je svaka priča od braće Grimm istinita (makar znate izreku: u svakoj "laži" ima malo istine), ali u doba kada većina naroda nije znala ni pisati ni čitati, jedini način na koji se moglo prenijeti neku moralnu poruku je bilo kroz usmenu predaju i slike.
Kako svaki mit ima svoje značenje, tako i svaki simbol ima svoje značenje. Simboli sažimaju neku misao (a ponekad i cijelu priču) u sliku koju svatko može razumjeti (pa čak i oni nepismeni). Naravno, značenje simbola varira od naroda do naroda, od pojedinca do pojedinca pa i od religije do religije. Žao mi je jedino to što je došlo do svojatanja simbola, npr. križ će u kršćanstvu biti sveti simbol dok će većina kršćana gledati na pentagram kao na simbol zla. Odnosno, ako simbol nije "tvoj" onda je zao i izopačen. Ljudi često zaboravljaju da su simboli i jako osobna stvar pa time što je nekome loš simbol, je nekome drugome dobar simbol. Osobnost simbola onemgoućava da budu generalno dobri ili loši.
Pročitala sam u jednoj knjizi da je mitologija zapravo dramatizirana psihologija. Slažem se s tom izjavom jer svaki mit ima nekakav izvor u ljudskoj psihi. Mitovi o herojima, o lijepim djevama, o zmajevima, goblinima i drugim čudnovatim bićima...svi oni crvenom vrpcom ukrašavaju našu psihu i pakiraju je u fino malo kompaktno izdanje koje mogu naslijediti i budući naraštaji. Umjesto spasitelja će biti heroj, umjesto realne fizičke prijetnje ili psihološkog problema će postojati zmaj. Lude će uvijek biti lude i kraljevi kraljevi, ali će svi oni imati uporište u stvarnosti.
Mitovi, bajke i sve ostale priče su posebne jer prodiru do naše podsvijesti. Ono što ćemo mi svjesno čuti će biti fina priča za zabavu, dok će naša podsvijest čuti intenzivnu moralnu pouku ili upozorenje.
Trenutno čitam knjigu Ispričat ću ti priču od Jorgea Bucaya. Preporučam je svim ljubiteljima bajki, anegdota i mitova jer je knjiga koncipirana na način da je svako poglavlje zasebna pričica sa svojom zasebnom porukom. Knjiga me izuzetno zabavlja, ali sam svjesna da će sve te priče ostati ugravirane u mom mozgu upravo zbog poruke koje nose dok će neki ljubić, popularna knjiga ili kratka priča ispariti iz moje glave puno brže jer ne postoji zbog ikojeg razloga nego da zabavi i ubije vrijeme. Velike knjige i veliki spisatelji su poznati upravo zbog svoje sposobnosti upravljanja ovim poukama, sakrivanja poruka unutar teksta i sposobnosti dramatiziranja uz, naravno, zabavni aspekt literarnog djela. Kanon književnosti čine Shakespeare sa svojim Hamletom, poznati Faust, Biblija sa svojim mnogim poukama te pjesnici poput Dantea i Petrarce koji su, svatko u svoje vrijeme, odašiljali kroz ova djela pouku primjerenu za njihovo vrijeme i situaciju (najčešće politički i religijski uvjetovanom).
Dopustite mi da se na čas osvrnem na psihologiju Carla Gustava Junga koji je u posljednje vrijeme shvaćen kao važna figura u svijetu vještičarstva i paganizma. On je detaljno obradio ljudsku psihu, što svjesni dio, što nesvjesni. Podijelio ju je na sljedeće:
Ovim se nadovezujem na prije spomenuti svjesni i nesvjesni dio uma koji drukčije percipiraju mitove i simbole. Ego će gledati na mitove kao na pričice, dok će Nesvjesno registrirati sve ono skriveno u njima. Ljudi su se previše navikli komunicirati samo s Egom, govoriti jezikom na racionalan način, a pritom su zaboravili na utaživanje naše nesvjesni gladi. U Nesvjesnom se skrivaju naše najdublje želje, naši strahovi, sumnje, ali i nade. Odvojivši se od svega ovoga smo postali manje spiritualni, manje usklađeni sami sa sobom jer su osobi potrebna oba dva dijela; i svjesno i nesvjesno kako bi bila cjelovita.
Potrebno je uskladiti ove dvije svijesti kako bismo mogli sami sebe razumjeti. Na primjer, ako Ego nama govori da svjesno moramo smršaviti (što je čest problem u modernom društvu pa sam ga zato i odabrala) i ako to stalno sebi ponavljamo razviti će se kompleksi u Nesvjesnom, pogotovo ako mi nesvjesno mislimo da to ne možemo, ili ako to sebi počnemo previše ponavljati. Kompleksi se ne pojavljuju svojevoljno već nesvjesno. Možda sam sada malo više pojasnila ulogu svjesnog i nesvjesnog.
Kada jednom postanemo svjesni da ovo dvoje treba izbalansirati, potrebno je to i napraviti. Potrebno je dopustiti Egu da posluša tu i tamo Nesvjesno koje se izražava pomoću simbola. Upravo razumijevanje ovih simbola će nam pomoći i na duhovnom/religijskom putu. Smatram (i ističem da je ovo moje mišljenje) da su religiozni ljudi mnogo više povezani s Nesvjesnim dijelom sebe nego nereligiozni ljudi. Na primjer, religiozni će ljudi često obraćati pozornost na značenje snova (koji su način izražavanja Nesvjesnog), dok će se oni nereligiozni smijati snovima i odbaciti ih kao nevažne.
Na isti način će religiozni ljudi, po mom mišljenju, osobnije i ozbiljnije shvaćati mitove i simbole. A pošto se rituali sastoje od oboje (kao što vam na početku posta objasnila), oni će ujedno biti i privučeni ritualima. Rituali su u tom pogledu način spajanja s Nesvjesnim. Tom Chetwynd je definirao ritual ovako: "Ritual je dramatično izigravanje mita, osmišljen da ostavi duboku impresiju na pojedinca kako bi dopro do njegove nesvijesti."
Za primjer rituala ćemo uzeti kršćansku misu i ulogu koju euharistija igra u njoj. Nekima je teško prihvatiti činjenicu da su misa i ritual vrlo slični. Riječ "ritual" (eng. ritual tj. rite) dolazi od latinske riječi ritus (rano 14.st.) koja se odnosi na bilo koji religijski običaj ili cerenomiju. Zapamtite da ljudi često upotrebljavaju riječ ritual u kontekstima poput "moj jutarnji ritual se sastoji od tuširanja i pranja zubi". Dakle ova se riječ može odnositi i na neke svjetovne situacije, ali je uvijek u vezi s nekim običajem (nešto što običavate raditi!). Možemo reći da se u kršćanstvu radi o ritualu/običaju održavanja mise. Sama riječ misa ima nešto drukčiji korijen. Vjerojatno je riječ došla u uporabu preko rečenice "Ite, missa est." (Idite, opozvani/otpušteni ste) koja se govorila na kraju obreda (u smislu da narod može ići sada kada je molitva "poslana"). Iz ovoga je očito da latinska riječ missa može biti korijen riječi hrvatske riječi misa i engleske riječ mass te da se doslovni prevodi kao otpust.
Da se vratim na ulogu euharistije (gr. εὐχαριστία tj. eucharistia, zahvalnost); ona zapravo služi kao simbolična zahvalnost Isusu Kristu za njegovu žrtvu te preko drame (izigravanje jednog dijela Posljednje večere tj. dijeljenja kruha i vina) dopire do naše podsvijesti. Sama Posljednja večera je mit (time ne govorim niti da je istinita niti da je neistinita već da je s vremenom postala priča - pogledajte poviše definiciju mita) gdje je Isus upotrijebio simbole kruha i vina kako bi prenio svoju poruku. Ovi se simboli i dan danas koriste u misama kako bi se prenijela da ista poruka. Očito je da simbolizam i mit igraju važnu ulogu u ritualima drugih religija, a ne samo u wicci.
Sukladno s ovim, mit, kao produženi simbol/skup simbola, igra istu ulogu kao ritual samo što u ritualu pojedinac može sudjelovati direktno. Dok slušajući priču o Posljednjoj večeri ljudi stoje sa strane kao promatrači, na misi oni zapravo igraju ulogu apostola i primaju euharistiju time postajući dio mita. OVO je ritual. Ovo jest bit mise; postati dio mita, ući kroz mit u vlastitu podsvijest i postati povezan s njom.
Zbog čega bi ikoji paganski ritual bio manje vrijedan ili smatran drukčijim od kršćanskog rituala? To je kao da se usporedi dvije bajke, ili dva mita. Mogu biti drukčije napisani, ali im je cilj isti - prenijeti poruku i doprijeti do Nesvjesnog.
Poznata vam je ona "slika govori tisuću riječi". Slike ne govore riječima, one govore simbolima. Upravo zbog toga ćete naći crkve pune kipova, slika i drugih likovnih prikaza. Na oltarima se zbog toga drže likovni prikazi. Zbog toga se simbolima ukrašavaju paganski i drugi oltari, oruđe, odjeća itd. Sve je oko nas ispunjeno simbolikom koju mi nesvjesno doživljavamo. Nije potrebno ikonološko znanje da bi osoba na nesvjesnoj razini shvatili koja je poruka cijele priče. Dovoljno je osjetiti ono nešto u svojoj nutrini, čuti onaj tihi glasić u pozadini vlastitog uma.
Simboli su ambivalentni! Zbog toga nam govore toliko više od riječi.
Naići ćemo na mnogo prividno različitih stvari koje imaju istu simboliku, ili obratno, jednu stvar koja ima mnogo različitih značenja, a sve te ovisno o kulturi, tradiciji, spolu, religiji, društvenoj pozadini, odgoju itd.
Uzeti ću za primjer zelenu boju sa njenim mnogim značenjima i simbol lava sa svojim mnogim značenjima:
Voltaire je jednom rekao: "If God did not exist, it would be necessary to invent him." (Da Bog ne postoji, bilo bi potrebno izmisliti ga.) Bog je još jedan arhetip (lat. archetypum, prva ideja/model/tip, još jedna jungovska ideja) bez kojeg bi ljudska svijest bila u potpunosti izmijenjena, a neki usuđuju ići toliko daleko da kažu da bi se naša svijest naprosto srušila da ne percipiram nešto najviše, iskonsko.
Ostaviti ću vama da razmislite još malo o ovom citatu. Ovo je ipak jako opširna tema koju je teško prekriti u jednom malo postu pa ću to onda iskoristiti kao razlog zbog kojeg sam ovako skakala s teme na temu (sve s ciljem obrađivanja što više tema).
Ako ste zainteresirani da uđete još malo dublje u sve ovo, preporučujem vam da pročitate pokoju knjigu od Junga, knjige koje sam navela tijekom posta i knjigu A Witches' Bible (Janet & Stewart Farrar; ovo je zapravo nadopunjena verzija knjiga Eight Sabbats for Witches) koja mi je također poslužila kao odlična podloga za post.
Čujemo se uskoro :)
vaša Witch's Cat
Pročitala sam u jednoj knjizi da je mitologija zapravo dramatizirana psihologija. Slažem se s tom izjavom jer svaki mit ima nekakav izvor u ljudskoj psihi. Mitovi o herojima, o lijepim djevama, o zmajevima, goblinima i drugim čudnovatim bićima...svi oni crvenom vrpcom ukrašavaju našu psihu i pakiraju je u fino malo kompaktno izdanje koje mogu naslijediti i budući naraštaji. Umjesto spasitelja će biti heroj, umjesto realne fizičke prijetnje ili psihološkog problema će postojati zmaj. Lude će uvijek biti lude i kraljevi kraljevi, ali će svi oni imati uporište u stvarnosti.
Mitovi, bajke i sve ostale priče su posebne jer prodiru do naše podsvijesti. Ono što ćemo mi svjesno čuti će biti fina priča za zabavu, dok će naša podsvijest čuti intenzivnu moralnu pouku ili upozorenje.
 |
| Carl Gustav Jung |
Dopustite mi da se na čas osvrnem na psihologiju Carla Gustava Junga koji je u posljednje vrijeme shvaćen kao važna figura u svijetu vještičarstva i paganizma. On je detaljno obradio ljudsku psihu, što svjesni dio, što nesvjesni. Podijelio ju je na sljedeće:
- Ego (svjesni dio)
- Sjena (sve skriveno u svijesti/podsvijesti osim van Ega)
- Anima (skrivena ženska strana svakog muškarca)
- Animus (skrivena muška strana svake žene)
- Osobno nesvjesno (gdje su skrivene želje, porivi, frustracije itd. pojedinca)
- Kolektivno nesvjesno (skup nesvjesnih stvari na globalnoj razini koje su se razvile s vremenom. Ovaj se pojam često vezuje uz sposobnost telepatije, proricanja i magijske činove uopće.)
- Persona (maska koju nosi Ego)
- Jastvo (temelj nas, naše psihološke osobnosti)
Ovim se nadovezujem na prije spomenuti svjesni i nesvjesni dio uma koji drukčije percipiraju mitove i simbole. Ego će gledati na mitove kao na pričice, dok će Nesvjesno registrirati sve ono skriveno u njima. Ljudi su se previše navikli komunicirati samo s Egom, govoriti jezikom na racionalan način, a pritom su zaboravili na utaživanje naše nesvjesni gladi. U Nesvjesnom se skrivaju naše najdublje želje, naši strahovi, sumnje, ali i nade. Odvojivši se od svega ovoga smo postali manje spiritualni, manje usklađeni sami sa sobom jer su osobi potrebna oba dva dijela; i svjesno i nesvjesno kako bi bila cjelovita.Potrebno je uskladiti ove dvije svijesti kako bismo mogli sami sebe razumjeti. Na primjer, ako Ego nama govori da svjesno moramo smršaviti (što je čest problem u modernom društvu pa sam ga zato i odabrala) i ako to stalno sebi ponavljamo razviti će se kompleksi u Nesvjesnom, pogotovo ako mi nesvjesno mislimo da to ne možemo, ili ako to sebi počnemo previše ponavljati. Kompleksi se ne pojavljuju svojevoljno već nesvjesno. Možda sam sada malo više pojasnila ulogu svjesnog i nesvjesnog.
Kada jednom postanemo svjesni da ovo dvoje treba izbalansirati, potrebno je to i napraviti. Potrebno je dopustiti Egu da posluša tu i tamo Nesvjesno koje se izražava pomoću simbola. Upravo razumijevanje ovih simbola će nam pomoći i na duhovnom/religijskom putu. Smatram (i ističem da je ovo moje mišljenje) da su religiozni ljudi mnogo više povezani s Nesvjesnim dijelom sebe nego nereligiozni ljudi. Na primjer, religiozni će ljudi često obraćati pozornost na značenje snova (koji su način izražavanja Nesvjesnog), dok će se oni nereligiozni smijati snovima i odbaciti ih kao nevažne.
Na isti način će religiozni ljudi, po mom mišljenju, osobnije i ozbiljnije shvaćati mitove i simbole. A pošto se rituali sastoje od oboje (kao što vam na početku posta objasnila), oni će ujedno biti i privučeni ritualima. Rituali su u tom pogledu način spajanja s Nesvjesnim. Tom Chetwynd je definirao ritual ovako: "Ritual je dramatično izigravanje mita, osmišljen da ostavi duboku impresiju na pojedinca kako bi dopro do njegove nesvijesti."
Za primjer rituala ćemo uzeti kršćansku misu i ulogu koju euharistija igra u njoj. Nekima je teško prihvatiti činjenicu da su misa i ritual vrlo slični. Riječ "ritual" (eng. ritual tj. rite) dolazi od latinske riječi ritus (rano 14.st.) koja se odnosi na bilo koji religijski običaj ili cerenomiju. Zapamtite da ljudi često upotrebljavaju riječ ritual u kontekstima poput "moj jutarnji ritual se sastoji od tuširanja i pranja zubi". Dakle ova se riječ može odnositi i na neke svjetovne situacije, ali je uvijek u vezi s nekim običajem (nešto što običavate raditi!). Možemo reći da se u kršćanstvu radi o ritualu/običaju održavanja mise. Sama riječ misa ima nešto drukčiji korijen. Vjerojatno je riječ došla u uporabu preko rečenice "Ite, missa est." (Idite, opozvani/otpušteni ste) koja se govorila na kraju obreda (u smislu da narod može ići sada kada je molitva "poslana"). Iz ovoga je očito da latinska riječ missa može biti korijen riječi hrvatske riječi misa i engleske riječ mass te da se doslovni prevodi kao otpust.
Da se vratim na ulogu euharistije (gr. εὐχαριστία tj. eucharistia, zahvalnost); ona zapravo služi kao simbolična zahvalnost Isusu Kristu za njegovu žrtvu te preko drame (izigravanje jednog dijela Posljednje večere tj. dijeljenja kruha i vina) dopire do naše podsvijesti. Sama Posljednja večera je mit (time ne govorim niti da je istinita niti da je neistinita već da je s vremenom postala priča - pogledajte poviše definiciju mita) gdje je Isus upotrijebio simbole kruha i vina kako bi prenio svoju poruku. Ovi se simboli i dan danas koriste u misama kako bi se prenijela da ista poruka. Očito je da simbolizam i mit igraju važnu ulogu u ritualima drugih religija, a ne samo u wicci.
Sukladno s ovim, mit, kao produženi simbol/skup simbola, igra istu ulogu kao ritual samo što u ritualu pojedinac može sudjelovati direktno. Dok slušajući priču o Posljednjoj večeri ljudi stoje sa strane kao promatrači, na misi oni zapravo igraju ulogu apostola i primaju euharistiju time postajući dio mita. OVO je ritual. Ovo jest bit mise; postati dio mita, ući kroz mit u vlastitu podsvijest i postati povezan s njom.
Zbog čega bi ikoji paganski ritual bio manje vrijedan ili smatran drukčijim od kršćanskog rituala? To je kao da se usporedi dvije bajke, ili dva mita. Mogu biti drukčije napisani, ali im je cilj isti - prenijeti poruku i doprijeti do Nesvjesnog.
Poznata vam je ona "slika govori tisuću riječi". Slike ne govore riječima, one govore simbolima. Upravo zbog toga ćete naći crkve pune kipova, slika i drugih likovnih prikaza. Na oltarima se zbog toga drže likovni prikazi. Zbog toga se simbolima ukrašavaju paganski i drugi oltari, oruđe, odjeća itd. Sve je oko nas ispunjeno simbolikom koju mi nesvjesno doživljavamo. Nije potrebno ikonološko znanje da bi osoba na nesvjesnoj razini shvatili koja je poruka cijele priče. Dovoljno je osjetiti ono nešto u svojoj nutrini, čuti onaj tihi glasić u pozadini vlastitog uma.
Simboli su ambivalentni! Zbog toga nam govore toliko više od riječi.
Uzeti ću za primjer zelenu boju sa njenim mnogim značenjima i simbol lava sa svojim mnogim značenjima:
Ostaviti ću vama da razmislite još malo o ovom citatu. Ovo je ipak jako opširna tema koju je teško prekriti u jednom malo postu pa ću to onda iskoristiti kao razlog zbog kojeg sam ovako skakala s teme na temu (sve s ciljem obrađivanja što više tema).
Ako ste zainteresirani da uđete još malo dublje u sve ovo, preporučujem vam da pročitate pokoju knjigu od Junga, knjige koje sam navela tijekom posta i knjigu A Witches' Bible (Janet & Stewart Farrar; ovo je zapravo nadopunjena verzija knjiga Eight Sabbats for Witches) koja mi je također poslužila kao odlična podloga za post.
Čujemo se uskoro :)
vaša Witch's Cat
Svaka čast na blogu. Naročito me veseli veliki broj relevantnih informacija koje se ovdje mogu pronači.
OdgovoriIzbriši