Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)

Vaša Witch's Cat

U susret Lammasu

Justin Ashton - Super Moon AZ

Pišući ritual za Lammas, zapitala sam se: "Što ovaj sabat znači za mene?". Naposljetku, trebala sam od nekud krenuti i pronaći osnovnu ideju koju bih provukla kroz ritual. Smatram da je jasno određivanje cilja i osnovne ideje izuzetno važno za kvalitetnu koncepciju bilo kojeg rituala. U potrazi za novim spoznajama i inspiracijama sam se prisjetila misterija koji se kriju iza ovog sabata, pa evo plodova mog razmišljanja (prikladna metafora s obzirom da se radi o blagdanu prve žetve, odnosno prvih plodova).

Ove godine je Lughnasadh/Lammas poseban jer je 31. srpnja ujedno i puni Mjesec! I to ne bilo koji puni Mjesec već plavi Mjesec. Stvarno posebna prilika za magijske radove. Puni Mjesec se općenito povezuje s vodom s obzirom na njegov utjecaj na plime i oseke na Zemlji (zbog svoje gravitacije "povlači" vodu prema sebi u određeno doba dana pa nastaju plime), a voda se opet povezuje s pročišćenjem i emocijama (zbog njihove fluidnosti). Tako je s vremenom nastalo vjerovanje da puni Mjesec ima purgativna svojstva te da je dobro iskoristiti njegovu energiju za pročišćavanje sebe, odbacivanje negativnih emocija i utjecaja, a time i za meditaciju na istome kako bi se uopće spoznalo što se treba odbaciti. Puni Mjesec ujedno predstavlja nove početke i krajeve cjelina (kad jedna cjelina završi, druga počinje), a ova karakteristika dodatno dolazi do izražaja sada s obzirom na to da su u ovom razdoblju tri planete retrogradne (Venera, Uran i Saturn). Stoga se njihova uobičajena djelovanja preokreću. U ovo ne bih u detalje ulazila, ali predlažem da pročitate ovaj članak ako vas više zanimaju recentna astrološka zbivanja. Svakako, ovo spominjem jer su i Lammas i puni Mjesec prikladni dani za introspekciju, refleksiju na prošlost, odgovorno promišljanje odluka, suočavanje sa strahovima, shvaćanje vlastitih emocija i savladavanje prepreka. Sve u svemu, radi se o razdoblju velikih promjena. Zbog ovoga sam u ritual odlučila uklopiti pomalo od svega navedenog - meditaciju na prošlost i njezin utjecaj na sadašnjost, na dosadašnje postupke i uzroke tih postupaka, ishode odnosno plodove uloženog truda i tako dalje.

Proučavajući dublje misterije Lammasa (nevezano toliko uz puni Mjesec), zaključila sam da mi do izražaja ove godine dolaze požrtvovnost, kauzalnost i recipročnost. Da pojasnim, požrtvovnost je centralni aspekt ovog sabata jer se slavi prva žetva. Pagani shvaćaju žetvu kao samopožrtvovni čin uroda koji se predaje kako bi ljudi imali na čemu živjeti tijekom nadolazećih hladnijih mjeseci. Utjelovljen u plodovima, Bog se također žrtvuje pa on za ovaj blagdan postaje Starješina, odnosno Mudrac, a Božica prelazi u aspekt Starice.

Ne postoji bolje vrijeme za osvijestiti svoje postupke i izvući iz dubine svog instinkta i prošlog iskustva potrebne mudrosti. Tome nas uče Mudrac i Starica koji su i sami mudri i prepuni životnog iskustva. Jedno od ovih mudrosti jest da će svatko dobiti onoliko koliko uloži. Odnosno, koliko se posije, toliko će se požeti (doslovno u slučaju uroda, ili metaforički). Potrebno je mnogo truda, vremena, ljubavi, upornosti, snage, pažnje i naposljetku odgovornosti da bi naša djela urodila plodom. Lammas je odlično vrijeme za meditiranje nad ovim jer se sada već mogu vidjeti rezultati višemjesečnog truda. Za Imbolc se pripremalo teritorij i čistilo kako bi se napravilo mjesta za mlade sjemenke, za Ostaru se te sjemenke sijalo (misli provodilo u djela) i do današnjeg dana pratilo kako rastu u snažne plodove koje je konačno došlo vrijeme ubrati.

Sve navedene ideje su usko povezane s drugim dvama misterijima Lammasa na koje stavljam danas naglasak - kauzalnošću i recipročnošću. Recipročnost označava međusobno djelovanje različitih čimbenika. Čovjek je ovo zaboravio i redovito djeluje jako egoistično, ne razmišljajući o tome da sve dijeli s drugima i da se sva njegova djela reflektiraju na tuđe živote. Ništa nije jednostrano. Tako i tuđa djela djeluju na nas. Kada bi svaka osoba imala na umu da nije sama na svijetu i da sve sile djeluju recipročno, život bi bio puno lakši i ugodniji. Poljoprivredni aspekt Lammasa odražava misterij recipročnosti jer ističe da čovjek mora posijati sjeme i hraniti ga kako bi dobio plod. A plod se zauzvrat žrtvuje kada za to dođe vrijeme i hrani čovjeka.

Kauzalnost je sličan koncept recipročnosti po tome što također označava međusobne veze između više čimbenika, samo sada nije naglasak na uzajamnom djelovanju, već lančanom. Odnosno, svaki uzrok ima posljedicu. Kauzalnost time uči i odgovornosti jer čovjeku neće uroditi plodovi ako ih ne posije i ako se ne brine o njima. Za to je, između ostalog, potrebna odgovornost.

Ako izdvojimo malo vremena u svojim ubrzanim životima i stanemo misliti o svojim postupcima, možemo shvatiti da nismo toliko pasivni koliko mislimo da jesmo. Ljudski potencijal je ogroman jer svako naše djelo uzrokuje valove reakcija. Potrebno je samo prisvojiti taj potencijal i energiju te krenuti u akciju. Pritom naravno ne smijemo zaboraviti na posljedice naših djela, ali svijest o našem potencijalu, odvažnost da provedemo misli u djela i ponos kojeg osjećamo kada vidimo plodove tog uloženog truda neizmjerno povećavaju kvalitetu naših života.

S ovim zaključnim mislima vam svima želim sretan Lammas! Neka vam bude inspiriran i blagoslovljen!
Vaša Witch's Cat

Litha kao vrijeme suočavanja

Kada pomislimo na Lithu, pomislimo na ljeto, sunce, veselje i, za nas koje živimo na moru, kupanje (ali i za vas koji putujete na more). Ali kao i svaki drugi sabat, Litha je mnogo kompleksnija od toga.

Istina je da je Sunce za Lithu na vrhuncu snage i da je dan zbog toga najduži, ali ovo je ujedno dan kada se Sunce (mitološki predstavljeno figurom Boga) žrtvuje kako bi se Kolo godine nastavilo okretati, a zemlja mogla preporoditi od silne vrućine. Od ovog dana nadalje rastu sile kaosa, a sile kozmosa se smanjuju, dani postaju sve kraći i sunčeva snaga opada. Ova žrtva je potrebna kako bi se prirodni ciklusi nastavili.

Prema Kolu godine, sve kulminira na Lithi - svi naši planovi i ciljevi koje smo "posadili" za Imbolc su klijali i rasli preko Ostare i Beltanea dok nisu dosegli svoju punu snagu upravo za ovaj sabat. Što je sada ostalo napraviti? Sagledati unatrag što smo napravili i jesmo li ostvarili sve što smo naumili. Stoga je ovo vrijeme introspekcije. Ovo nije lagan zadatak i može uzrokovati isplivavanje raznih emocija i saznanja na površinu, ali je nužan za daljnji individualni rast i razvoj.

Za mene je ova Litha bila upravo to - prilika za introspekciju. Moram priznati da sam saznala dosta novog o sebi i svojim bližnjima te da mi većina ovih saznanja nije baš lako pala. Ali očito je da je ovakvo nešto bilo potrebno. Zahvaljujući tome znam što dalje trebam činiti i kakve ciljeve postaviti.

Uobičajeno je za Lithu iskoristiti golemu količinu energije koja kruži za suočavanje s problemima i rješavanje istih. I toga je bilo u mene. Neki će ovu energiju koristiti za pomoć drugima, bilo ljudima, životinjama ili biljkama. Njegovanje je zato još jedan važan aspekt Lithe. U ovom pogledu sam doživjela najljepša iskustva u životu koja su mi vratila nadu u ljude, u njihovu dobrotu i velikodušnost. Ovo razdoblje mi je općenito bilo jako burno, iako postajem svjesna da su i takvi periodi potrebno. Oni šokantni trenuci nas prodrmaju, razbude i ukažu nam na toliko toga (iako ponekad na grubi način) što nam je potrebno za nastaviti dalje kroz život.

Potičem vas da i sami stanete, osvrnete se na prošle mjesece i dokučite nešto novo! Možda neće biti lagano...čak će vam ovo novo saznanje možda biti bolno, ali naposljetku svako "zašto" ima svoje "zato".

Neka vam ova Litha bude blagoslovljena i donese mudrost, razboritost, odlučnost i hrabrost.

Vaša Witch's Cat

Blagoslovljena Ostara 2015.

Ove godine je Ostara za mene mnogo drukčija nego za druge i gledam je iz apsolutne drukčije perspektive nego što je bio slučaj prijašnjih godina. Danas, na dan proljetnog ekvinocija vrlo rano ujutro (ni manje ni više nego na noć tamnog Mjeseca), preminuo mi je djed. To je cijela obitelj očekivala već dva tjedna koje je on proveo vozeći se između bolnice i staračkog doma. S obzirom na njegovo fizičko i duševno stanje, svi smo se složili da se spasio što je preminuo i da je sada konačno miran. Ne planiram vas u ovom postu zamarati tužnim detaljima ove priče već iznijeti svoje shvaćanje Ostare potaknuto upravo ovim okolnostima.

Proljetni ekvinocij označava važan okretaj Kola godine i predstavlja poljoprivrednu Novu godinu. Ovo je prvi dan proljeća, dan kada sve već cvate, sjemenke već klijaju, kada su dan i noć jednake duljine, a time sile kaosa i kozmosa u ravnoteži. Meni ove godine ipak do izražaja najviše dolazi reinkarncijski aspekt ovog sabata. Hoću reći da proljeće predstavlja vrijeme buđenja zemlje, ponovnog rasta biljaka koje su drijemale sve donedavno i novi, važni korak u nadolazeću godinu. Ljudi znaju zaboraviti da kada nešto novo počne, često uz to bude nečemu drugom kraj. Da bi drvo raslo, njegovo lišće mora pasti da istrune i nahrani zemlju. Da novi hrast može izrasti iz zemlje, jedan žir se mora "žrtvovati" i pasti na zemlju koja će ga primiti u svoju utrobu.

S obzirom na sve što sam doživjela nedavno, naprosto ne mogu sagledati Ostaru kao blagdan strasti, plodnosti, seksualnosti i općeg veselja. Umjesto toga ga trenutno vidim kao predstavnika neminovnih životnih promjena koje su ujedno prirodne. Kolo godine je refleksija kola rađanja, smrti i ponovnog rađanja. U takvom kolu Ostara (rekla bih uz Yule i Imbolc) predstavlja jedan aspekt prije spomenutog ponovnog rađanja. Stoga trenutno razmišljam o ovom ciklusu koji pokreće biološki sat prirode. 

Svakako je lakše prihvatiti smrt ako ju se shvaća kao sastavni dio života ili čak nastavak života nakon čega slijedi kratki period odmora i onda ponovno rađanje. I tako iznova i iznova. Možda je reinkarnacija samo jedno od mnogih viđenja svijeta i ljudske egzistencije koje nam pomaže da ostanemo staloženi i pozitivni u najtežim životnim situacijama. Da ona i jest samo to i ništa više, opet sam sretna što mogu sagledati svijet i prirodu na takav način. Ona me podsjeća da su i oni najteži trenuci u našim životima tu da nas nauče nečemu ili da nas osnaže.

Pouka koju sam izvukla iz ovog iskustva (koje mi je, moram priznati, sasvim novo) jest da je sve ciklično i da je jedina konstanta u životu zapravo promjena. Ništa ne možemo vječno konzervirati jer je promjena prirodna.

Ove godine ću Ostaru obilježiti sa svojom najbližom rodbinom i voljenim ljudima iako u ponešto sjetnije raspoloženju nego što bih voljela. Zato želim da za vas Ostara bude puna veselja, blagoslova i strasti!

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat

Imbolc - slavlje svjetla

Imbolc (također poznat u staroirskome kao imbolg) je jedan od četiri keltska vatrena blagdana koji se slave unutar neopaganskog Kola godine. Ovi blagdani se nazivaju vatrenima jer je dio njihove tradicije paljenje krijesa koji simbolizira određeni aspekt festivala koji se tada slavi. Vatra u slučaju Imbolca ne simbolizira toplinu već svjetlo koje nam ona pruža. Mnogi danas o tome ne vode računa, ali našim precima je vatra predstavljala život i bila je manifestacija Sunca na zemlji. Stoga vatra predstavlja i Sunčevu svjetlost koja nam istinski nedostaje u ovom zimskom periodu. Dovoljno nam je bilo dugih, zimskih noći, dosta nam je bilo tmurnih oblaka. Paljenjem vatre prizivamo svjetlost da se vrati u naše živote.

Tradicionalno, Imbolc se slavi 1. veljače. No, pošto on predstavlja i sredinu zime, njegov datum se može odrediti i astrološki po dolasku Sunca na 15° Vodenjaka (što označava upravo tu središnju točku zime). Tako smo ove godine slavili Imbolc 4. veljače.

Samim time što je Imbolc usred zime, on nagovještava i dolazak proljeća za koje se valja pripremiti. On stoga označava i početak razdoblja sjetve i nužne pripreme zemlje. Također je sada vrijeme janjenja, a time i vrijeme kada ovce počinju davati mlijeko. Našim precima su ovo bili prvi znakovi dolaska ljepših, toplijih dana koji su ujedno predstavljali period rada (daljnje sjetve, njege usjeva i u konačnici berbe). Danas se više svi ne bave poljoprivredom, ali se ovaj rad onda manifestira na druge načine. Kako god bilo, svi se kad-tad trebamo razbuditi nakon zimskog sna i početi aktivno raditi. Zanimljivo je da i samo ime blagdana, Imbolc, se može prevesti kao „u utrobi“ čime se aludira na grijanje zemlje, otapanje snijega i buđenje zemlje u svakom pogledu.

Koristeći se analogijom sjetve, možemo reći da je prije svakog sijanja, bez obzira bila sjemenka stvarna, idejna, emocionalna ili druge vrste, potrebna priprema zemlje. Potrebno je zemlju prozračiti, odnosno na neki način je pročistiti (rahljenje) ali i dohraniti kako bi bila što plodnija. Kako se većina sadnji obavlja na proljeće, ove posljednje zimske dane treba iskoristiti za pripreme. Ako planiramo krenuti u novi projekt, ući u novu vezu (prijateljsku/ljubavnu), ili bilo kakvo drugo sjeme posijati, trebamo odbaciti sve ono što nas koči i što nam je suvišno; trebamo se osloboditi tereta kako bismo nastavili kročiti po svom putu mirni, staloženi i optimistični.

Kelti su u ovo vrijeme posebno slavili božicu Brigit koja je poznata kao božica plodnosti (pogotovo plodnosti usjeva), vatre (vjerovalo se da otapa snijeg svojim vatrenim štapom i time gura Kolo godine prema proljeću), inspiracije, mudrosti, znanja i iscjeljivanja. Jedan od njezinih glavnih simbola jest Brigitin križ koje je poznat kao solarni simbol (Sunčev kotač), ali i jedan od mogućih prikaza Kola godine. Naglasak je svakako na ubrzavanju okretaja kola kako bi što prije došli topliji, proljetni dani.

Ipak, ove godine, barem meni, najviše dolazi do izražaja svjetlosni aspekt ovog blagdana. Svjetlo može predstavljati puno toga – nadahnuće, čistoću, nevinost (što nas podsjeća da je Božica u ovo doba godine u aspektu Djeve, a Bog još malo dijete kojega čeka razdoblje sazrijevanja prije nego dostigne svoju punu snagu), nove prilike, razboritost i tako dalje. Naravno, svatko će ovaj blagdan doživjeti na drukčiji način.

Bez obzira kako ga odlučili slaviti ili kako ga doživjeli, predlažem vam da se pitate dva pitanja. Prije nego uperite pogled unaprijed, u budućnost. Usmjerite pogled unutar sebe i pitajte se što želite postići u sljedećim mjesecima i na koji način to možete ostvariti. Proljetno doba donosi plodnost, uspjehe, nove ideje, izvore snage i motivacije. Potrudite se uskladiti s ovim vibracijama i dovesti plodnost u svoj život.

Za kraj bih vam zaželjela (s malim zakašnjenjem) sretan i blagoslovljen Imbolc. Neka vas ispune svjetlost i čistoća!

Vaša Witch's Cat

Yule - slavlje ponovnog rođenja Sunca

(c) Anne Stokes - Spirit of Yule (Duh
Yulea / Kralj božikovine)

Dva kralja se bore za prevlast – Kralj hrasta i Kralj božikovine. Ali ovo nije tipična borba, jer oni nemaju vojsku, a bore se znajući da je sve u prirodi ciklično, pa tako i njihova vladavina. Oni su od pamtivijeka u sukobu, ali znaju da tako treba biti. Kralj hrasta vlada ljetnim dijelom godine (od zimskog do ljetnog suncostaja), a Kralj božikovine zimskim (od ljetnog do zimskog suncostaja). Stoga je Kralj božikovine poznat svima kao mračni kralj, onaj koji vlada opadajućim dijelom godine te kao onaj koji donosi duge noći i kojeg prati slabljenje Sunca.

Na dan borbe - Yule, zimski suncostaj - kraljevi su svjesni svoje uloge u kolu rađanja, smrti i ponovnog rađanja. Sada je red na Kralju hrasta da ponovno zavlada prirodom. Kralj božikovine se povlači, a skupa s njim i tama koja je obavijala zemlju. Dolazi vrijeme jačanja Sunca, produljivanja dana i oplodnje tla. No, ovo istovremeno za ljude znači kraj odmora i gniježđenja jer bez rada nema plodova.

Ove godine pagani slave zimski suncostaj (prvi dan zime), odnosno Yule 21. prosinca. Za nas, ovaj dan predstavlja važan prijelaz u ciklusu života. Zimski suncostaj označavaju najdulja noć i najkraći dan u godini. Međutim, za pagane ovo nije razlog za tugovanje već za slavlje jer od ovog datuma dani postaju duži, a noći kraće…Sunce dobiva na snazi – ono se ponovno rađa. Upravo na temelju ovoga mnogi shvaćaju Yule kao početak nove godine. Sunce se u paganizmu personificira figurom Boga, kao što se Mjesec ogleda u figuri Božice. Stoga se i Bog, poput Sunca, ponovno rađa na ovaj datum. Da nije tako, ciklus prirode se ne bi mogao nastaviti. 

Za Lughnasadh je Bog podnio žrtvu, dao svoje tijelo Majci Zemlji i time omogućio urod. Na Mabon njegova životna energija brzo opada, da bi u konačnici preminuo na Samhain. Božica tada tuguje za njim u aspektu Starice, ali se oboje, i Bog i Božica, preporađaju za Yule. Božica prolazi magičnu transformaciju iz Starice u Djevu te rađa Boga kako bi skupa mogli nastaviti okretati Kolo godine.

Zanimljivo je da sam naziv ovog blagdana, Yule, dolazi od nordijske riječi iul/hjól koja znači „kolo“. Na osnovu ovoga se Yule može shvatiti kao prvu žbicu na Kolu godine. Kao kod svakog početka, prvi okretaj ovog kola je uvijek najteži i najdulje traje. Stoga cijela priroda miruje u ovom razdoblju i u tom odmaranju se priprema za rad koji će stići na proljeće. Ona se zagrijava za nadolazeće okretaje.

(c) Anne Stokes - Oak King (Kralj hrasta)

Ipak, i ljudi su dio prirode pa i oni sudjeluju u svemu ovome. Ovaj zimski period mirovanja ljudima daje potrebno vrijeme za refleksiju na prošlost, na same sebe i na njihova okruženja. Yule je ujedno odlično vrijeme za razmišljanje o budućnosti i postavljanje ciljeva (koji su u ovo doba još poznati kao novogodišnje rezolucije). Čišćenje, kako fizičko tako i emocionalno i duhovno, također nije na odmet jer nitko ne želi ući u Novu godinu s bremenom, glavnom prepunom nedoumica i kućom koja je u neredu.

Jedini nered s kojim ćete se morati nositi jest gomila borovih iglica po podu. I da, čak i pagani mogu krasiti božićno drvce u vrijeme Božića. Zapravo, Božić i Yule imaju mnogo više sličnosti nego što bi se očekivalo. Dublja usporedba bi zahtijevala ulaženje u povijest obaju blagdana koji su se svakako ispreplitali, ali ću ovdje istaknuti samo neke zajedničke običaje i osnovne ideje. Ono što kršćani nazivaju božićnim drvcem, pagani nazivaju julskim drvom. Ponekad se koristi julski panj koji predstavlja u suštini isti koncept – vječnost. Zimzelena drva poput bora, ili ponekad ona najčvršća (poput hrasta od kojeg se najčešće priprema julski panj) su simboli vječnog života jer oni, barem naizgled, nikada ne umiru. Bor ostaje zelen tijekom cijele godine i time predstavlja prevlast života nad smrću, a hrast može doživjeti starost od nekoliko stotina godina i poznat je po tvrdoći drva i izdržljivosti svoga korijenja. Nije ni čudo da se ova stabla i sva ona slična njima uzimaju kao simboli vječnog života! Mnoštvo drugih zimzelenih i sezonskih biljaka i plodova se također koriste za ukrašavanje – božikovina, imela (i druge bobice), češeri, žirovi i tako dalje. Svi ovi materijali se koriste za izradu vijenaca, ukrasa za stolove, za stablo i dom općenito.

Još jedan običaj koji je svima drag u ovo vrijeme bez obzira na duhovne/vjerske stavove jest ostajanje u kući s ljudima koje volimo, uživanje u toplini doma, lijepoj hrani i toplim čajevima, ili kuhanom vinu. Ugođaj postaje još ljepšim kada dođe vrijeme za razmjenu poklona. Iako se danas ovaj običaj sveo na nešto puko materijalno, stari Rimljani su imali običaj poklanjati svijeće jedni drugima u ovo vrijeme. U začecima ovog sunčevog blagdana pokloni uopće nisu postojali, ali su uvedeni kao znak pažnje i ljubavi, ali i zaštite. Svijeća je simbol svjetla koje se samim poklanjanjem daruje osobi. Svjetlo u ovom kontekstu ima višestruko značenje – simboliku otjerivanja i zaštite od zlih sila (što je slično zvoncima koji su još jedan prikladan simbol) te solarnu simboliku (paljenjem svijeća se predstavlja porast Sunčeve snage koji se događa u ovo vrijeme, a po nekim vjerovanjima se Sunce čak i potiče na ovaj način). Možda je ovo dobro vrijeme da se prisjetimo da bit poklona nije sam poklon i njegova materijalna vrijednost, već namjera koja ide uz njega.

Uz sve ovo – bližnje, toplinu, hranu, piće, darove itd. – je dobra zabava zagarantirana! Yule je naposljetku jedan od osam paganskih sabata i samim time povod za slavlje. Ovaj mjesec slavimo povratak Sunca i pružamo mu dobrodošlicu. Stoga je prikladno da i sami počnemo zračiti svjetlošću i toplinom te njima ispunimo naše živote i one naših bližnjih.

Sretan vam i blagoslovljen Yule!

(c) Rick Landry - Winter Solstice Sunrise (Izlazak Sunca na zimski suncostaj)

Samhain - onkraj ove stvarnosti

Dani prolaze i kolo godine se okreće, kao što to i uvijek biva. Tako nam se bliži i Samhain. Možda se i vi, poput mene, pripremate za njega. Neki već prigodno kuhaju, drugi ručno izrađuju ukrase, neki razmišljaju o svojim životima i životima svojih predaka. Ako ste još niste počeli pripremati, ili ako vam treba dodatna inspiracija, možda vam ovaj post pomogne u tome.

Samhain (čita se /sauin/) je jedan od osam paganskih sabata, odnosno godišnjih slavlja, i onaj koji, između ostalog, obilježava početak nove godine za pagane. Ovo je vrijeme tugovanja i slavlja, koliko god to paradoksalno zvučalo. Naime, Samhain za pagane započinje na Samhainsku noć, to jest na večer 31. listopada, a slavlje se nastavlja 1. studenoga. Možda vam je ovaj datum poznatiji kao Dan svih svetih tijekom kojeg je uobičajeno štovati i prisjećati se svojih predaka. Iako je blagdan Svih svetih kršćanski, on dijeli mnoštvo misterija i aspekata s paganskim Samhainom. Oni čak dijele i datum (iako je to variralo kroz povijest). Svakako, Samhain za pagane ima i drugu, ne toliko mračnu stranu koja se fokusira na slavlje Nove godine, na nove početke, ludorije, gozbe i druge oblike zabave. No, priča oko nastanka ovih tradicija seže daleko u povijest.

Većina neopaganskih tradicija priznaje svojevrsni kalendar koji se zove Kolo godine. On predstavlja ciklus rađanja, umiranja i ponovnog rađanja te vječni protok godišnjih doba, aspekata božanstava i obnovu prirode. Smatra se da su od svih drevnih kultura Kelti imali najviše utjecaja na formiranje ovakvog kalendara. Važno je istaknuti da su Kelti dijelili godinu na dva godišnja doba – ljeto i zimu. Za njih je početak ljeta bio Beltane (1. svibnja), a početak zime Samhain (1. studenoga). Njima je, kao i svim drugim kulturama svijeta, bilo jasno da Sunce daje život. Stoga s rastom Sunca, odnosno s produljenjem dana, raste i život. Sunce počinje dobivati na snazi i rasti tijekom zime. Stoga je Samhain uzet za datum „rođenja“ godine od kojeg je ona nastavljala rasti i rasti sve dok ne bi počela pomalo opadati i, figurativno rečeno, umirati od Beltanea nadalje.

Drevni Kelti su također smatrali da svako od ova dva godišnja doba ima 180 dana. Preostalih 5 dana (30. travnja, Beltane, Samhain, 1. studenog i 2. studenog) nisu pripadala ni ovoj ni onoj strani kalendara; oni su bili „negdje između“ dviju stvarnosti (ove vidljive stvarnosti i one druge, nevidljive stvarnosti). Zbog toga se kaže da je „veo između svjetova“ tanak za ova dva sabata. Po ovoj logici, Samhain ne pripada ovom svijetu te se ne mora ravnati po njegovim normama i pravilima. Stoga je ovaj dan postao idealno vrijeme za nestašluk, ludorije i nerede bilo kakve vrste (odatle potječe popularni običaj trick-or-treatinga među djecom; ona idu od kuće do kuće tražeći slatkiše na Noć vještica, ono što je za pagane duhovni praznik Samhaina, a ako im netko odbije dati slatkiše tj. treat, onda oni počnu praviti smicalice). Duhovne, kao i svjetovne barijere su se također razbijale. Stoga pagani vjeruju da ovaj tanki veo omogućuje entitetima iz druge nevidljive stvarnosti (a između ostalog i duhovima) prijelaz u ovu stvarnost. Proricanje, komunikacija s precima i drugim entitetima imaju mnogo više smisla ako se uzme u obzir gotovo nepostojeća granica između svjetova.

Svjesnost o duhovima neminovno podsjeća i na naše pretke. Druga stvarnost, po nekima zagrobni život, također neporecivo podsjeća na ono što nas čeka onkraj života. Dakle, iako Samhain ima svoju veselu stranu, on ima i određenu mističnu, mračniju stranu koju pagani jednako prihvaćaju.

Smrt za pagane nije nužno negativna, iako je za svakoga potresna. Smrt je iz naše perspektive samo jedan korak u ciklusu rađanja, smrti i ponovnog rađanja. To se reflektira i u paganskoj mitologiji. Naime, za Mabon (sabat koji se slavi 22./23. rujna tj. na jesensku ravnodnevnicu), Bog umire, a Božica tuguje za njim u aspektu Starice. Za Samhain, mračnu noć i razdoblje kaosa, Bog prolazi kroz proces regeneracije, a Božica se preobražava u Mračnu Gospu koja utjelovljuje kaos i mračne aspekte ženskoga polariteta. No, ona odmah potom doživljava još jednu metamorfozu u kojoj se ponovno vraća u aspekt Djeve koja rađa Boga za Yule (sabat koji se slavi 21./22./23. prosinca, tj. na zimski suncostaj). Time ciklus obnove biva zaokružen.

Priroda, kao ključni dio paganske duhovnosti, pronalazi svoje mjesto i u fokusu ovog sabata. U njoj također postoji smrt, ali u smrti i novi život. Da pojasnim; Samhain najavljuje nadolazeću zimu za koju su bile potrebne brojne pripreme. Stoku se zaklanjalo u štale, urod se skupljalo i sve se skladištilo. Ljudi su trebali prežirecvjeti okrutnu zimu, a hranjenje velikog broja stoke je bila bespotrebna komplikacija. Stoga je u narodu uobičajeno da se oko Samhaina kolje stoka, najčešće ona najslabija za koju se nije vjerovalo da će moći preživjeti zimu. To je bilo nužno kako bi čovjek imao meso, mast i krzno da mu omogući život. Odnosno, smrt životinja i plodova omogućuje ljudima život. Suvišno je naglasiti da pagani iskazuju zahvalnost za ovo i tijekom svojih rituala. 

Samhain je također poznat kao treća žetva. Prva žetva, Lughnasadh (1. kolovoza) je obilježena skupljanjem žita. Druga žetva, Mabon, je vrijeme skupljanja voća, povrća, bobica i orašastih plodova. Kao treća žetva, Samhain je krajnji rok za skupljanje svih preostalih plodova koje nam je zemlja podarila. Urod je sakupljen, meso i ostala hrana/piće uskladišteno i spremno za korištenje. Ovo vodi samo jednom ishodu – gozbama! Naravno da će ljudi slaviti svoju muku i trud tijekom proteklih mjeseci i dozvoliti sebi predah od rada.

Nadam se da su vam paradoksi života u smrti i istovremenog slavlja i tugovanja nešto jasniji nakon prethodnih objašnjenja. No, potrebno je sažeti osnovne teme blagdana kako bi priča imala glavu i rep. Dakle, na čemu je fokus ovog sabata? Zasigurno na smrti, ali i na skorašnjem ponovnom rađanju, zahvalnosti, darivanju/dijeljenju, pretcima, drugoj stvarnosti, a kroz nju i našoj „sjenci“ (sve ono što čuvamo u dubini naše svijesti, odnosno sve ono čega nismo svjesni, ili čega odbijamo biti svjesni – strahova, želja, čežnji, mana, a ponekad čak i vrlina itd.).

Svaki paganin će slaviti Samhain na drugačiji način i staviti naglasak na neki drugi aspekt. Sve ovisi o tome što je vama potrebno. Ako osjećate da ne trebate istraživati smrt, nesvjesni um, komunicirati s pretcima na ovaj ili onaj način, ili općenito istraživati mračniju stranu ovog sabata, onda se slobodno prepustite gozbama, dijeljenju vaših blagodati s bližnjima i novogodišnjem raspoloženju. Neki pagani pokušavaju oba aspekta ovog blagdana obilježiti i osvijestiti. Možda vam takav pristup bude više odgovarao. Svakako, nađite sistem koji će vama biti smislen, drag, a po mogućnosti i koristan.

Ako nemate ideja kako obilježiti ovaj sabat van rituala, evo nekoliko ideja. Zasigurno su vam, barem iz američkih filmova, poznati običaji nošenja maski i izrade „Jackovih fenjera“ od bundeva. Oba običaja imaju drevne korijene koje i vi možete pokušati oživjeti na ovaj blagdan. Naime, ljudi su prije nosili maske kojekakvih bića, ali ne da bi prestrašili druge, već da bi se uklopili u svijet duhova. Vjerovali su da na taj način neće biti na meti zlih duhova te da će istovremeno izbjeći susret sa svim onim pokojnicima s kojima nisu razriješili dugove, probleme i druge razmirice. Pošto se Samhain počinje slaviti na Samhainsku noć, rasvjeta je bila nužna. Fenjeri su se radili od prigodnih plodova poput tikvi i bundeva koje se bušilo da propuste svjetlost. Ljudska mašta je napravila sljedeći korak i otvore počela bušiti da nalikuju licima (neki smatraju da su ti fenjeri čak trebali simbolizirati duhove predaka koji nas vode kroz tamu). Pošto je Samhain izvorno bila večer kaosa i nestašluka, uvijek možete sebi priuštiti malo zabave i našaliti se na svoj, ili tuđi račun. Gozbe su svakako dobrodošle, ali ponajviše s ciljem obiteljskog druženja u koje se ovog puta obavezno uključuje i naše pretke. Neki su toliko vodili računa o preminulima da su za njih ostavljali prazno mjesto za stolom tijekom „nijeme večere“ (nazvana tako jer se prije nije smjelo razgovarati tokom njezinog trajanja), servirali im hranu ili stavljali svijeće na vrata/prozore kako bi pokojnici znali doći do svoga doma. Ako ste kreativni, pokušajte sami izraditi svoj fenjer od bundeva ili tikvi (naranče su prikladna zamjena), ili napravite pokoji ukras ili vijenac za svoj dom. Iskoristite svoju maštu te boje i plodove koje vidite oko sebe. Jabuke, orašasti plodovi, bundeve, tikve, šipak… sve možete iskoristiti u estetske i praktične svrhe. Okružite se smeđim, narančastim i crvenim nijansama, a možete se u ovo vrijeme i riješiti predrasuda oko crne boje. Ako želite ugodno spojiti s korisnim, onda pripremite neko prigodno, hranjivo jelo za svoje bližnje. Mnogi pagani proriču na ovaj dan ili pokušavaju stupiti u kontakt s pretcima. Neki dublje prodiru u sebe i kroz introspekciju pokušavaju doznati više o sebi, svojoj prošlosti, svojim potrebama i općenito nastoje sebe bolje upoznati te se suočiti sa svojim strahovima (pogotovo strahom i zabludama o smrti). Proricanje i u tom procesu može znatno poslužiti. 

Naposljetku, Nova godina je simbol novih početaka. Riješite se strahova, predrasuda i kompleksa, bolje upoznajte sebe i svoje bližnje, obnovite odnose sa sobom i drugima, prebrodite stare prepirke i proslavite obilje u svom životu bez obzira u kojem obliku ono postoji. Samo budite svjesni da ono zaista postoji te da nakon smrti dolazi ponovno rađanje i novi život. Iskoristite priliku i pripremite se za njega.

Budite blagoslovljeni i sretan vam Samhain!

Vaša Witch's Cat

Razmišljanje o Mabonu

I tako nam je jučer stigla jesen. Moram priznati da me nije toliko iznenadila jer je ljeto bilo izrazito kišno,  a temperature su već nekoliko tjedana niže nego inače. No nisam je osjetila u punoj snazi do jučer na slavlju Mabona. 

Nas deset se skupilo i išlo slaviti jesenski ekvinocij u prirodi. Neki su putovali više do odredišta, a neki manje, ali je svatko podnio neku žrtvu da bi bio tu. Neki su se morali oprostiti od djece na to popodne, a drugi su morali smišljati opravdanja za posao. No jedan od aspekata Mabona i jest žrtva, zar ne? Rogati Bog na ovaj dan umire, poput zemljinih plodova, kako bi se uskoro ponovno rodio (i kako bi time zemlja bila obnovljena, plodovi opet mogli rasti, a priroda bujati). Ali usprkos svim preprekama, okupili smo se! Nije bilo ni oblaka na nebu, ali su prethodne kiše učinile svoje; zemlja je bila poplavljena, mekana i mokra, putevi teško prohodni (djelomično zbog poplave), a suho drvo gotovo nepostojeće. No, ustrajali smo i došli do odredišta, pripremili malenu vatru da se ugrijemo i napravili predivni ritual koji je bio pun smijeha, suza, plesa, pjevanja, spoznaja i ljubavi. Svatko je iz njega izvukao najbolje što je mogao u tom trenutku. Toliko nam je bilo lijepo da smo onu poznatu "Radosni se rastali, radosni se rastali i radosni se ponovno sastali" preoblikovali u "Radosni se rastali, radosni se sastali i radosni se što prije sastali". :)

Razlog zbog kojeg kažem da sam tek jučer spoznala što jesen zaista jest je sljedeći. Jesen je do sada za mene bilo godišnje doba koje je obilježeno dosadnim kišama, početkom školske/akademske godine i općim stanjem letargije. Jučer sam shvatila da su kiše potrebne zemlji kako bi se obnovila nakon ljetnog Sunca koje ju je nemilo pržilo cijelo ljeto. Radni dio godine je potreban da bi postojalo razdoblje za odmor. Čak i letargije sa sobom donosi određenu dozu opuštenosti te nam omogućava da malo usporimo svoj životni tempo. Jučer smo svi imali priliku stati na sat-dva vremena i razmisliti o svojim životima - nešto što nemamo baš prilike raditi u svakodnevnom životu koji je prepun svjetovnih obaveza.

Okruženi ljudima s kojima nismo povezani na onaj uobičajeni način, već jedan posebni, spiritualni način, imali smo priliku sagledati sebe na drukčiji način, ponašati se onako kako se inače ne bismo ponašali, plesati i urlikati onako kako inače nikada ne bismo i ispustiti svoje osjećaje i misli kako se inače ne bismo usudili.

Nadam se da ste i vi svoj Mabon obilježili na jedan posebni, vama značajan način i uspostavili ravnotežu u sebi koju jesenski ekvinocij potiče. Znam da ovo nije bio jedan od mojih tipičnih postova pun savjeta, ideja i teorije, no ponekad je refleksija o prošlim događajima potrebna kako bismo u potpunosti upili njihovo značenje u našim životima. Naposljetku je i to važan aspekt Mabona - sagledavanje prošloga truda i njegovih rezultata u ovom trenutku.

Sretan vam svima, Mabon, jesenski ekvinocij, Alban Elfed, Plodovi, ili kako god nazivali ovaj blagdan! :D

Vaša Witch's Cat

Sretan Lughnasadh svima!

Iako su neki slavili Lughnasadh, odnosno Lammas 31. srpnja, ili 1. kolovoza, drugi ga slave danas, a neki će ga slaviti tek za koji dan. Pa za vas koji ste ga odlučili slaviti malo kasnije ove godine, moram vam izaći u susret i reći da se i ja još nisam u potpunosti prilagodila ovom razdoblju godine. No imamo sreće, jer astronomski gledajući, Lammas tek pada 7. kolovoza ove godine. Naravno, tradicionalni datumi se trebaju uvriježiti pa stoga većina ljudi slavi ovaj blagdan zadnji dan srpnja, ili pak prvi dan kolovoza, no po mom mišljenju se tradicija ponekad može zanemariti.

U ovom slučaju, razlog zanemarivanja tradicije je astronomija. Naime, datumi većine paganskih praznika su usklađeni s kretanjem, odnosno pozicijom Sunca u odnosu na Zemlju. Lughnasadha se slavi po samoj sredini ljeta, a nju astronomski obilježava Sunčev dolazak na 15° Lava (odnosno, astronomski datum Lughnasadha ove godine je onaj dan kada Sunce dođe na 15° Lava). Da objasnim; ako pogledate ovu tablicu, primijetit ćete da je zodijak zapravo krug od 360° koji je podijeljen na 12 zodijačkih znakova. Svaki znak zauzima 30° kruga (npr. Lav se nalazi između 120° i 150°). Naravno, Sunčev položaj, kao i položaj zvijezda se mijenja cijele godine u odnosu na Zemlju. Stoga se Sunce "kreće" po zodijačkim znakovima/zviježđima. Onog dana kada Sunce "dođe" na 15° Lava se slavi sredina ljeta, odnosno Lughnasadh. Ove godine je taj dan 7. kolovoza. Dakle još imate prilike slaviti ako niste! :D

Postoji više razloga zbog kojih sam ja odgodila svoje slavlje. Očekivala sam ljeto kao svako drugo; sunčano, uz mnogo kupanja na moru (jer živim na moru), puno druženja (jer nema fakulteta), godišnjih odmora i općenito odmor od ostatka radne godine. Izgleda da je priroda neodlučna ove godine jer, barem u mom kraju malo pada kiša, pa je pakleno vruće i onda se opet spoje nebo i zemlja i tako ciklično. Uz to je iznenađujuće mnogo ljudi još na poslu, većina mojih prijatelja i kolega još moraju učiti za jesenjske ispitne rokove, a nekako i nisam imala prilike odmoriti do sada. Sve u svemu, ne doživljavam još ljeto. Stoga sam odlučila obilježiti tradicionalne datume malenim stvarima, a proslaviti Lughnasadh za nekoliko dana.

Ako ste se vi odlučili za isto, ili ako čitate ovaj post naprosto zbog informacija, voljela bih vam preporučiti nekoliko stvari koje možete raditi za ovaj blagdan. :)

Pošto je Lughnasadh primarno praznik prve žetve, odnosno žetve žita, slavi se urod. Priroda se u ovo vrijeme žrtvuje kako bismo mi mogli jesti njezine plodove i nastaviti živjeti. Dakle, biljke umiru kako bismo mi preživjeli. Stoga ovaj praznik ujedno ima i žrtveni aspekt. Pagani u ovo doba godine slave Boga koji se žrtvuje. Za Mabon (jesenski ekvinocij) se vraća u utrobu Božice, za Samhain (31.10.) umire, a za Yule (zimski solsticij) se ponovno rađa.

Naziv praznika, Lughnasa, se prevodi kao komemoracija Lugha, ili pak igre/skupština Lugha. Već sam govorila o Lughu u prijašnjem postu, tako da ovdje ne bih previše govorila o njemu. Postoji više teorija o etimologiji imena ovog božanstva. Neki smatraju da dolazi od latinske riječi lux (svjetlo), drugi od lucus (gaj), ili pak od keltske riječi lugio (zakletva). Nedavne teorije se sve više priklanjaju posljednjoj etimologiji koja ukazuje na to da je Lugh bio božanstvo, odnosno zaštitnik zakletvi, a ne božanstvo svjetlosti i vatre kao što se do sada mislilo. Ovo se veže uz značenje imena blagdana. Naime, prije spomenute skupštine ukazuju na običaj skupljanja naroda na ovaj dan (vrijedi naglasiti da se ovaj blagdan prije slavio isključivo na području Galije, Britanije i Irske). Na ovim sastancima je bio običaj rješavati plemenske probleme, organizirati poslove (a time i sklapati ugovore, što je tada značilo davati zakletve umjesto pisati ugovore), utrkivati se i prakticirati druge sportove, izvoditi rituale koji će osigurati dobar usjev u sljedećim mjesecima, skupljati plodove prirode (žito, plodove mora, razne vrste bobićastog voća, jabuke, ili bilo kojeg voća koje je u ovo doba zrelo) i tako dalje.

Ovi sastanci su ujedno bila i velika slavlja kada su se održavali sajmovi da ljudi pokažu svoje proizvode i vještine te da se druže. Također su se ljudi okupljali na posebnim mjestima; na vrhovima brežuljaka i oko svetih bunara. Slavilo se na mnoštvo načina; hranom, pićem, igrama, natjecanjima, a čak su se sklapali i privremeni brakovi koji su se mogli raskinuti nakon "probnog perioda" od godine i jednog dana. Ljudi su imali vremena slaviti jer je većina ljetine već bila skupljena, a stoka se izvela na ispašu. Konačno je došlo vrijeme za uživanje u plodovima svog truda. Gozbe su bile najlogičnija posljedica goleme količine skupljene hrane, a bile su i ostale jedan od popularnijih načina slavljenja važnih događaja.

Stoga, ako imate vremena i volje proslaviti Lughnasadh na prikladni način, možete:

• slaviti urod i hranu koju imate (pa čak i donirati višak hrane za one kojima nedostaje)
• slaviti božanstva žetve, a posebice žita
• meditirati na konceptu žrtve i biti zahvalni na žrtvi koju priroda svake godine daje kako bi se održala prirodna ravnoteža
• igrati igre i održavati natjecanja (pogotovo sportska)
• skupljati plodove prirode poput jabuka, bobica, žita itd. i provesti malo vremena u kuhinji (posebno istaknuti običaj u ovo doba je pečenje kruha...ipak se radi o žetvi žita)
• raditi ukrase od žita i drugih darova prirode koje možete naći u ovo doba godine; uglavnom se rade žitne lutke, ili Lughnasadh narukvice od bobica (iako su njih prije uglavnom izrađivali momci kako bi ih mogli pokloniti svojoj voljenoj)
• paliti krijes; ovo je bio uobičajeni dio ovog slavlja prije, a najčešće bi se zapalio na vrhu brda odakle su se mogle promatrati zvijezde (još jedna lijepa ideja)
• zaželjeti želju u nekom bunaru koji ima posebno značenje za vas, ili istaknutu povijest u vašem kraju
• izvesti prikladni ritual zaštite jer je ovo razdoblje pogodno za to
• organizirati piknik, ili neko drugo druženje u prirodi s vašim bližnjima; Lughnasadh je ipak blagdan kojeg, kao i svaki drugi sveti dan, valjda proslaviti u lijepom društvu uz dobru hranu

Zaista postoji još mnoštvo načina na koje biste mogli proslaviti ovaj blagdan, ali ću daljnje razmišljanje prepustiti vama. Ako vam nedostaje ideja, preporučuje knjigu Lammas, Celebrating the Fruits of the First Harvest od Anne Franklin i Paula Masona, a uz to vam dajem i nekoliko slika za inspiraciju.

Želim vam svima sretan i blagoslovljen Lughnasadh! :)

Vijenci su prikladni ukras za svaki sabat,
samo je pitanje koje ćete biljke uzeti za svoj.
U ovom slučaju je aranžman napravljen
od pšenice i lavande.

Sušenje bilja (posebice začinskog) je isto
uobičajena praksa za ovo doba godine
kada se skuplja što je više moguće uroda
tla za nadolazeću zimu.

Uvijek možete pokušati izraditi žitnu luku. Ona
može biti jednostavna poput one na ovim crtežima...

...ili prilično komplicirana poput ove ako
imate vremena i volje joj se posvetiti. :)

Možete ubrati voće (zapamtite, ovo je također
i sezona grožđa)i uživati u njemu....

...ili peći kruh pa unijeti malo ugljikohidrata ;)

A uvijek se možete pozabaviti s ukrašavanjem vašeg oltara ako odlučite izdvojiti malo vremena za ritual :) Pa evo nekoliko ideja:

I za kraj jedna lijepa pjesma...

Zašto i pagani mogu slaviti Uskrs

Paolo Veronese - Uskrsnuće Kristovo (cca. 1570.g.)

Nisam namjeravala pisati post za Uskrs, ali sam dobila i suviše poticaja od dragih mi ljudi koji su zaista tolerantni i otvorenog uma. Prvi poticaj mi je bila poruka od prijatelja koji mi je jutros čestitao Uskrs na najsimpatičniji mogući način! Drugi poticaj mi je bila košara prepunjena bojanim jajima i drugim Uskršnjim ukrasima među kojima se našla figura zeca, ali i nekolicina figura leptira. Kada sam pitala majku (koja je i aranžirala košaru) zašto je stavila te leptire pošto nemaju direktne veze s Uskrsom, ona je rekla da naprosto imaju jer su simbol proljeća! Ova me izjava oduševila jer je dokaz da i kršćani percipiraju Uskrs na jedan dublji način; jedan koji ide dalje od religijske doktrine. 

Već sam u prijašnjem postu o Ostari govorila o sličnosti ovog paganskog slavlja proljetnog ekvinocija s Uskrsom, ali bih u ovom postu podrobnije objasnila o čemu se radi. U istraživanju ovoga mi je najviše poslužila knjiga The Golden Bough od Jamesa Frazera (prijevod na srpskom postoji i nosi naziv Zlatna grana). On je u svojim istraživanjima zaključio da je velik broj kršćanskih blagdana oblikovan po uzoru na paganske. Ovo je bilo u interesu Crkve koja je pokušala pridobiti što više vjernika i maknuti ih što dalje od paganizma. Kako i sam Frazer kaže:

"When we remember that the festival of St. George in April has replaced the ancient pagan festival of the Parilia; that the festival of St. John the Baptist in June has succeeded to a heathen midsummer festival of water: that the festival of the Assumption of the Virgin in August has ousted the festival of Diana; that the feast of All Souls in November is a continuation of an old heathen feast of the dead; and that the Nativity of Christ himself was assigned to the winter solstice in December because that day was deemed the Nativity of the Sun; we can hardly be thought rash or unreasonable in conjecturing that the other cardinal festival of the Christian church - the solemnisation of Easter - may have been in like manner and from like motives of edification, adapted to a similar celebration of the Phrygian god Attis at the vernal equinox." (str. 283-284 u engleskom originalu)

Po srpskom prijevodu: "Kad se ima u vidu da je Đurđevdan  aprilu zamenio staru neznabožačku svetkovinu Parilije; da je svetkovina sv. Jovana Krstitelja u junu nasledila neznabožačku srednjoletnju svetkovinu vode; da je Velika Gopođa u avgustu potisnula Dijaninu svetkovinu; da je praznik Svih Svetih u novembru produženje jedne stare neznabožačke svetkovine u spomen mrtvih i da se samo rođenje Hrista proslavlja o kratkodnevici u decembru jer je taj dan smatran danom rođenja Sunca, onda nam se ne može prebaciti da je neoprezno i neopravdano što pretpostavljamo da je i drugi glavni praznik hrišćanske crkve - proslavljanje Uskrsa - možda na sličan način i iz sličnih motiva snaženja religije prilagođen sličnoj proslavi frigijskog boga Atisa o prolećnoj ravnodnevnici." (str. 358-359 u srpskom prijevodu)

Motivi Crkve su ovdje nebitni. Možda je Crkva zaista smatrala da su paganska vjerovanja heretična i da će nevine duše pokvariti i odvesti u pakao, a možda je samo bilo pitanje popularnosti, politike ili nečeg treće. Važan je sinkronicitet koji se zbio i zbog kojeg osobno smatram da se paganizam i kršćanstvo ne bi trebali razilaziti već se naučiti međusobno tolerirati (ako ne i voljeti). Ne isplati se svađati oko toga čije je vjerovanje/običaj došao prije jer su na kraju krajeva svi motivi koje se slavi u svijetu odavno usađeni u ljudsku psihu. Od davnina ljudi slave manje-više iste stvari samo što ih drukčije nazivaju. Ovoga je također bio svjestan Frazer koji je komentirao o ovim sukobima u prošlosti:

"...Christians and pagans alike were struck by the remarkable coincidence between the death and resurrection of their respective deities, and that the coincidence formed a theme of bitter controversy between the adherents of the rival religions, the pagans contending that the resurrection of Christ was a spurious imitation of the resurrection of Attis, and the Christians asserting with equal warmth that the resurrection of Attis was a diabolical counterfeit of the resurrection of Christ. In these unseemly bickerings the heathen took what to a superficial observer might seem strong ground by arguing that their god was the older and therefore presumably the original, not the counterfeit, since as a general rule an original is older than its copy. This feeble argument the Christians easily rebutted. They admitted, indeed, that in point of time Christ was the junior deity, but they triumphantly demonstrated his real seniority by falling back on the subtlety of Satan, who on so important an occasion had surpassed himself by inverting the usual order of nature." (str. 284 u engleskom pdfu)

Odnosno: "...vidi se da su hrišćani i pagani bili pod velikom utiskom značajne podudarnosti između smrti i vaskrsenja njihovih odnosnih božanstava, i da je ta podudarnost bila tema ogorčenih rasprava između pristalica suparničkih religija; mnogobošci su dokazivali da je Hristovo vaskrsenje bilo falsifikovanje i imitacija Atisovog vaskrsenja, dok su hrišćani sa istom vatrenošću tvrdili da je Atisovo vaskrsenje đavolsko izopačenje Hristovog. U ovim neuljudnim čarkama mnogobošci su zauzeli gledište, koje je površnom posmatraču moglo izgledati neoborivo, da je njihov bog stariji i prema tome original, a ne izopačena imitacija, jer je prema opštem pravilu original stariji od svoje kopije. Hrišćani su lako pobili ovaj slabi argumenat. Oni su priznali da je sa gledišta vremena Hristos mlađe božanstvo, ali su trijumfalno dokazali njegovo stvarno staršinstvo napadanjem lukavosti Satane koji je u toj važnoj prilici prevazišao samog sebe izvrnuvši uobičajeni red prirode." (str. 360-361 u srpskom prijevodu)

Ovakve rasprave traju stoljećima i bilo bi nerealno očekivati da sada prestanu. Pitanja poput ovih su vječna. Stoga moja namjera nije odgovoriti na pitanje koji je blagdan došao prvi, već ukazati na sličnosti između slavlja Uskrsa i paganskih običaja koje neki prakticiraju i dan danas i koji su se prakticirali još u doba antike. Ove sličnosti bi trebale moći povezati ljude, a ne ih razdvajati. Upravo zbog ovih sličnosti i pagani mogu doživjeti i proslaviti Uskrs, ili barem neke njegove aspekte.

Etimologija uskrsa

Krenimo prvo od samog naziva "Uskrs" (i sličnog termina u sprskom jeziku - Vaskrs). Ovi nazivi su iznimka u gomili naziva za ovaj blagdan, ali su i najizravniji. Svakome je očito da se referiraju na sam pojam uskrsnuća Isusa Krista kojeg ovaj blagdan i obilježava i slavi. 

Većini svijeta je poznata engleska riječ "Easter". Korijeni ovog naziva nemaju veze s Biblijom i često služe kao argument paganima za to da "slavlje ekvinocija prethodi Uskrsu" (stavljam u navodnike jer ovo nije tema ovog posta, ali zaista jest vrijedno spomena). Naime, korijeni ovog naziva su u staroengleskoj riječi Easterdæg (u prijevodu: uskršnji dan). Ovaj je dan bio posvećen božici Eastre/Eostre (anglosaksonskoj božici plodnosti, proljeća a originalno vjerojatno svitanja) koju se slavilo na proljetnu ravnodnevnicu. Neki smatraju da riječi "Easter" i "east" (engleski za istok) imaju isti korijen, što bi bilo i logično jer na istoku sunce izlazi, Eostre je između ostalog i božica svitanja, a i simbolika uskrsnuća se odlično uklapa u cijelu ovu priču. U ovom kontekstu se često spominju i teutonsku božicu Ostaru koja je također bila božica plodnosti. Njemački naziva za ovaj blagdan, Ostern, je jako sličan engleskom i ukazuje na to da ova dva germanska jezika crpili inspiraciju iz svoje anglosaksonske prošlosti i mitologije.

Nekima će možda biti poznat i naziv Vazam koji se odnosi na Veliki petak, Veliku subotu i sam Uskrs. Povezanost s riječju "veliki" se može vidjeti u grčkom izrazu za Uskrs - μεγάλη ἡμέρα (megálē hēmera) što znači "velika noć". Ovaj dan/noć je velik upravo jer je to dan uskrsnuća. Više jezika je prigrlilo ovu etimologiju, na primjer češki (Velikonoce), poljski (Wielkanoc), slovački (Vel`ka noc) i slovenski (Velika noč). U nekim se jezicima pak radi o velikom danu, a ne o noći, kao u makedonskom (Велигден), bugarskom (Великден) i ukrajinskom (Великдень).

Ipak, najrašireniji naziv za ovaj blagdan potječe od hebrejske riječi pesah ("prolazak") koja opet potječe od izraza pasah ("on je prešao", eng. he passed over). Spomenuti prolazak se odnosi na starozavjetni židovskog naroda kroz pustinju, što i obilježava židovski blagdan Pasha. Slični nazivi za Uskrs se mogu naći u jezicima cijelog svijeta: u francuskom jeziku Pâques, u talijanskom Pasqua, u španjolskom Pascua, u portugalskom Pessach, u nizozemskom Pasen, u danskom Påske, u ruskom Paskha i u mađarskom Pészah. Smatra se da se u srednjem vijeku Uskrs u engleskom nazivao Pasche (a u 16. i 17. stoljeću su se uskršnja jaja nazivala pace eggs, ili pasch eggs u engleskoj i škotskoj). Izraz pasah i njegov prijevod ("on je prešao", "prijeći preko") je izvor engleske riječi Passover (u doslovnom prijevodu: prijeći preko, dolazi od hebrejskog ha-pesah koje ima isto značenje) koja se odnosi Božje prelaženje preko kuća Izraelaca u Egiptu kada je ubio svu egipatsku prvorođenu djecu (među najpoznatijim je biblijskim pričama).

Svakako, Pasha i Uskrs su neminovno povezani jer se Isusa poistovjećuje s pashalnim janjetom. Naime, u knjizi Izlaska, Izraelci su trebali namazati svoja vrata krvlju pashalnog (žrtvenog) janjeta kako bi Bog znao da treba prijeći preko njihovih kuća i ne ubiti nikoga u njoj. Isus je u ovom smislu isto žrtveno janje jer je umor na križu za spasenje čovječanstva. A da ne govorimo još o drugim poveznicama između Isusa i janjadi koje su vam sigurno poznate.

Motiv uskrsnuća u drugim tradicijama

Uskrsnuće je očito ovdje središnja tema. No, kršćanstvo nije jedina religija u kojoj je ovaj motiv zabilježen. Mnoge druge mitologije, vjere, duhovni pravci itd. su slavili ovaj fenomen i uzimali ga kao važan proljetni simbol. 

Nadovezujući se na prijašnji spomen povezanosti Uskrsa i proljeća, vrijedi napomenuti da je paganski "Uskrs" (tj. proljetna ravnodnevnica) u suštini slavlje povratka Sunca nakon dugih i mučnih zimskih mjeseci. Odnosno, Sunce se tada preporađa, baš kao što se i Isus ponovno rađa na Uskrs. Ne smijemo ovdje zaboraviti ni na povezanosti engleskih riječi "Easter" i "east" (istok - smjer izlaska Sunca). 

Očito je da je proljeće bilo od velike važnosti svim kulturama i vjerama jer su i pagani i kršćani slavili povratak Sunca (pa kako ga god nazivali), a time i topline, duljih dana i pogodnijih uvjeta za život.

Mnoga su božanstva u mitologiji bila uskrsnuta na ovaj ili onaj način (iako neću ulaziti u prevelike detalje): mezopotamska božica Ištar (ili sumerska Innana), egipatski bog Horus, indo-iranski bog Mitra, grčki Dioniz i drugi. Frazer smatra da su najvažniji utjecaj na tradiciju Uskrsa imala dva mita: uskrsnuće grčkog boga Adonisa, i uskrsnuće frigijskog boga Atisa. 

Uskrsnuće Adonisa

Adonis je zapravo rođen iz biljke (jer je Afrodita njegovu majku pretvorila u miru). Spasila ga je/pronašla sama Afrodita (grčka božica ljubavi) koja ga je ostavila božici Perzefoni (grčkoj božici podzemnog svijeta) na čuvanje. Perzefona ga je odgojila, ali se s vremenom i zaljubila u njega jer je bio prelijep. Afrodita se vratila zahtijevajući Adonisa za sebe (izgleda da se ona također u njega zaljubila), ali ga Perzefona nije htjela pustiti. Adonisa je uskoro ubio vepar (postoji mnogo teorija o tome koje je božanstvo poslalo ovu zvijer, ali je to sada nevažno), a u svoje ga je ruke na samrti uzela Afrodita. Ona je poprskala njegovu krv nektarom iz čega je izrastao cvijet anemone. Ovo je prvi motiv uskrsnuća u ovoj priči. No, obje božice su nakon smrti polagale pravo na njegovo tijelo, ali je Zeus odlučio da će ga morati dijeliti. Stoga je Adonisu suđeno da pola godine provodi s Perzefonom u podzemnom svijetu, a drugu polovicu s Afroditom u gornjem svijetu (odnosno, trećinu godinu s Perzefonom, a dvije trećine s Afroditom jer mu je dato na biranje gdje će provesti jednu trećinu godine, a on bi uvijek izabirao Afroditu). Njegov izlazak svake godine iz podzemnog svijeta je također očiti simbol uskrsnuća.

Pošto je Adonis bog žita, a prvenstveno plodnosti, ujedno je i nekakav vjesnik proljeća. Njegovo uskrsnuće je ujedno i najava ljepših, toplijih mjeseci kada plodni aspekt prirode prevladava. Frazer povlači paralelu s ovim mitom i slavljem Adonisovog uskrsnuća u Siriji (koje se slavilo otprilike u isto vrijeme kao i Uskrs). 

Utjecaj Adonisovog kulta je po Frazeru najviše vidljiv u Grčkoj, na Siciliji i na jugu Italije (odnosno na područjima koja su govorili grčkom jezikom doba prodora ovih utjecaja). U ovom se kontekstu spominju "Adonisovi vrtovi" koji su bili najpopularniji na Siciliji. To su bile košare, ili lončanice napunjene zemljom u koje se sadilo pšenicu, ječam, salatu, ili neko cvijeće. Biljka bi rasla osam dana i nakon toga bila bačena u more, ili u potok skupa sa prikazima boga Adonisa. Za samu biljku se vjerovalo da je neantropomofrni prikaz boga Adonisa, ili pak manifestacija njegovih moći, dok su prikazi koji su bili bačeni uz biljku bili antropomorfni. Ovaj običaj je ostao i u Hrvatskoj gdje se za Božić sadi pšenica. I u kršćansku je ona simbol plodnosti pa se vjeruje da će godina biti plodna i urod dobar ako pšenica dobro uspije (no ona se obično sadi za blagdan sv. Lucije koji se obilježava 13. prosinca). 

Prije spomenuti Adonisovi vrtovi su se znali postavljati i na Adonisov grob, a ovaj običaj je vidljiv i dan danas za Veliki petak kada se darovi (često u obliku pšenice, ponekad sirnice, ili drugih darova) postavljaju na Kristov grob u katoličkim ili grčkim pravoslavnim crkvama. Ovaj je običaj po Frazeru također najjače vidljiv na Siciliji, ali i na drugim mjestima (u Hrvatskoj se ovakvi darovi donose za Veliki petak, ali češće za Veliku subotu).

Neki su zamijetili i sličnosti između ikonografije Adonisove smrti (gdje je prikazan najčešće s Afroditom koja ga drži u naručju) te slavnih Pietà u kojima se prikazuje mrtvi Isus u Marijinim rukama.

Michelangelo - Pietà, bazilika sv. Petra,

Vatikan (1499.g.)

Giovanni Bellini - Pietà (1505.g.)

Anton Losenko - Smrt Adonisa (1764.g.)

Thomas Willeboirts - Smrt Adonisa 

(iza 1642.g.)

Adonisa se često povezuje, ili čak poistovjećuje s frigijskim bogom Atisom koji je, kako sam već istaknula, također zadržao važno mjesto u ikonografiji uskrsnuća.

Uskrsnuće Atisa

Priču o Atisovu uskrsnuću sam već ispričala u jednom prijašnjem postu, no ponovno ću je ispričati ovdje. Ona ide ovako:

Zeus se zaljubio u Kibelu, ali ga je ona odbila. Zeus, naravno, nije znao što znači "ne", pa je prosuo svoje sjeme na nju dok je spavala. Ona je uskoro rodila Agdistisa - hermafroditskog demona kojeg su se svi bogovi bojali. Tako su u jednom naletu straha njemu odrezali penis (motiv žrtvovanja) iz kojeg se rodilo drvo badema. Tada u priču ulazi još jedna mitološka figura - Nana, koja je pojela badem s tog stabla i zatrudnila. Rodila je sina devet mjeseci kasnije, koji je kasnije dospio u ruke brižnih pastira u blizini (majka ga se htjela riješiti pošto on nije zapravo imao oca, što je zapravo bio sramotno). Dječak je toliko bio prekrasan da se u njega zaljubila sama Kibela (njegova baka, inače). Taj se dječak zvao Atis. On je bio zaljubljen u drugu ženu, no Kibela nije marila za to. Ona ga je htjela pošto-poto te je postala ljubomorna van svih granica normale. On je naravno htio zaštiti svoju dragu i počeo loviti Kibelu po planinama, ali je uskoro poludio. Tako je, jednog dana, stojeći pored bora, Atis odlučio počiniti samoubojstvo. Iz njegove su krvi izrasle prve ljubičice. Stablo je uzelo njegovu dušu, a Kibela je, uz Zeusovu pomoć, uskrsnula Atisovo tijelo.

Frazer objašnjava da se Atisovo uskrsnuće slavilo u Rimu 24. i 25. ožujka, odnosno oko datuma proljetnog ekvinocija. Još jedna sličnost između Atisovog i Kristovog uskrsnuća jest činjenica da su oboje ležali tri dana u grobnici prije nego što su uskrsnuli. Ovaj mit je, za razliku od Adonisovog, vršio utjecaj u zemljama koje su govorile na latinskom (Rim i većina zapadnog svijeta). 

Očito je da je motiv uskrsnuća i njegova simbolika bila poznata gotovo svim civilizacijama. Čak su i mitovi međusobno jako slični kada se ide u detalje (i Adonis i Atis su ubijeni od strane vepra, i Isus i Atis su bili tri dana u grobnici prije uskrsnuća itd.), samo se razlikuju imena protagonista. No, napisano je i previše knjiga na temu Isusovog uskrsnuća kao simbola rađanja Sunca. Stoga vama prepuštam daljnje istraživanje o ovoj temi (makar još dosta podataka možete pročitati i u Frazerovoj knjizi), a ja prelazim na sljedeću temu.

Određivanje datuma Uskrsa

Mnogi nazivaju sam način na koji se datum Uskrsa određuje "paganskim" jer se bazira na fazama Mjeseca. Naime, Uskrs nema fiksni datum; sam Uskrs spada na prvu nedjelju nakon prvog punog Mjeseca iza proljetnog ekvinocija (za kojeg je Crkva odredila fiksni datum - 21. ožujka). Ove godine je prvi puni Mjesec iza proljetnog ekvinocija bio tek 15. travnja pa Uskrs nije mogao biti prije 20. travnja (jer je to prva nedjelja nakon 15. travnja ove godine). No vrijedi napomenuti da se ovo odnosi na katolički način računanja Uskrsa. 

Postoji još mnogo paralela koje bi se mogle povući, ali smatram da je ključno u slavlju Uskrsa slavlje novog početka. To što katolici slave ovaj početak u obliku Kristovog uskrsnuća, a pagani nekoliko dana ranije u obliku proljetnog ekvinocija i rasta Sunca zaista nema veze. Postoji previše sličnosti u samoj ovoj simbolici novih početaka da bi se dvije ovako bliske tradicije sukobile. 

Iz ovog razloga čestitam Uskrs svojim bližnjima iako ja nisam kršćanka, a i moji najbliži meni čestitaju Uskrs makar znaju da ne vjerujem u njega na isti način kao i oni. Na kraju krajeva, zašto ne prihvatiti nečiji blagoslov ili lijepe želje? Po mome mišljenju nije važno koja je religijska pozadina tih želja/blagoslova dok je god namjera pozitivna. Sada mi je pala na pamet izjava jedne prijateljice koje je također paganka i koja mi je jednom rekla da neće odbiti svećenika koji joj želi blagosloviti kuću jer je blagoslov blagoslov bez obzira iz koje religije dolazi. 

Želim vam svima sretan Uskrs (i vama koji slavite, i vama koji ne slavite) i lijepo druženje s obitelji. Sjetite se biti tolerantni prema drugima čija se uvjerenja razlikuju od vaših i fokusirajte se na sličnosti umjesto na razlike.

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

Samhain 2013

Počela je još jedna godina...neka vam bude sretna iz svakog pogleda! 

Kolo godine se okrenulo, vrijeme je za slavlje svih plodova koje smo prikupili te odavanja počasti precima na ovu noć kada je veo između svjetova najtanji. 

Iako čestitam koji dan kasnije, zaista imam valjano opravdanje. Provela sam puna 4 dana s (pre)dragom mi prijateljicom Green i proslavila ovaj Samhain s predivnom skupinom ljudi u Zagrebu. Trebalo je koji dan da se doživljaji slegnu, ali sam se sada konačno vratila u realnost (i za računalo) pa sam trebala podijeliti svoju radost s vama!

Bundeve koje vidite na fotografiji su samo jedan od prekrasnih noćnih prizora koje sam doživjela na ovom Samhainu! Zaista je bila prava proslava...puno smijeha, puno prekrasnih ljudi, novih iskustava i lijepih sjećanja nakon svega toga. Skroz solidan početak ove Nove godine (barem nama paganima)! :D

U slučaju da vam je potrebno "ponoviti gradivo", potičem vas da pročitate moj stariji post o ovom blagdanu kako biste bolje razumjeli ono o čemu ću vam pisati.

Ja u radnoj akciji

...pa da se vidi da su i drugi radili! :D

Svakako, prije nego ispričam svoje dojmove o samoj proslavi, bio bi red da kažem pokoju riječ i o pripremama koje su bilo jednako zahtjevne koliko i zabavne. Kao i kod svake fešte, moralo je biti i hrane i pića pa je na pripremu toga otišla većina jutra svim sudionicima. A trebalo je izrezbariti i ove prekrasne bundeve na slici! No, pošto nisam sigurna čije fotografije smijem objaviti, a čije ne, neću se igrati s vatrom pa ću postaviti samo dvije fotografije. :) Makar je mnogo važniji rezultat svog tog zajedničkog truda kojeg možete vidjeti na slici poviše. 

Uzimajući u obzir da je ovo ipak noć tijekom koje se smatra da je veo između svjetova najtanji, odlučili smo to iskoristiti. Stoga je odmah nakon bundeva na redu bila šamanska radionica putovanja u svijet mrtvih. Nekima će od vas ovo možda zvučati zlokobno, ali je upravo suprotno. Ovo je iskustvo mnogima bilo na kraju zaista lijepo (iako pomalo potresno) i omogućilo im ponovno uspostavljanje kontakta s precima. Radionicu je vodio naš mudri šaman Hora kojeg ne bih mogla dovoljno nahvaliti da krenem. Oni hrabriji su podijelili svoja iskustva koja su bila čarobna, dok su drugi pak odlučili nešto sačuvati i za sebe. Ovo je super prilika za najaviti i jedan od skorašnjih postova koji će se baviti temom žitovinja moći jer je Hora vodio još jedno šamansko putovanja na Vještičjem sijelu 2013 koje se fokusiralo upravo na tu temu.

Naša literarna pop zvijezda Iolar, koji vam je sada sigurno poznat po svojim knjigama, je održao kratko predavanje o Samhainu koje nam je svima osvježilo pamćenje i vratilo nam pozornost na osnovne ideje ovog blagdana; slavljenje Nove godine te života i plodnosti koji će se vratiti s dolaskom proljeća, poštivanje predaka i osvješćivanje kaotične strane života. 

Oganj u prostoru koji je
bio multifunkcionalan

Ritual je ukomponirao sve ove aspekte, a prvenstveno poštivanje predaka. Meni je najosobniji (a ujedno i najtradicionalniji) dio rituala bio bacanje "žrtava" u vatru (u ovom slučaju zavezani končići i još neki maleni predmet/komad hrane/malo pića). Vatra sama po sebi ima jako veliku važnost u ovo doba godine jer nas i grije i daje nam svjetlost u vrijeme kada su dani jako kratki.

Umjesto gozbe preminulih, svatko je postavio jednu lučicu u krug koja je trebala simbolizirati prisutnost pretka/predaka. Sveukupni dojam ovih malih plamenčića je bio očaravajuć!

Ali nemojte me shvatiti krivo, to što nije bilo gozbe preminulih ne znači da nije bilo hrane i pića. :) Kao što sam rekla, što je fešta bez ića i pića! Ovaj je dio proslave došao na red tek nakon rituala uz ekstatičnu glazbu Tribal Jam Orchestra kojima se samo iznova divim kada ih god čujem.

...ovakvom su nas glazbom oni podarili. Bravo tribalovci!!!

Naravno, ovo su samo formalnosti koje sam ispričala. Ne znam kojim bih riječima mogla opisati koliko mi je samo druženje sa svim ovim ljudima bilo divno! Iako neke poznajem jako kratko, imam dojam kao da ih poznajem godinama, a neke čak i desetljećima! Samo se nadam da će ova prijateljstva ostati jednako snažna i lijepa kao do sada. :) 

Ovim putem želim pozdraviti sve vas koji ste bili tu sa mnom, slavili, jeli, pili, smijali se, dijelili osobne trenutke i izvodili gluposti kada je bilo potrebno! Znate tko ste ;) Jedva vas čekam opet posjetit! :D

A za sve vas koji niste bili tu da podijelite ove trenutke s nama, evo vam jedna pjesma za kraj koja bi vam mogla barem donekle prenijeti ugođaj rituala. :) 

Sretan Samhain svima!

I veliki pozdrav od vaše Witch's Cat i njezine pijane bundeve! :D