Prikazani su postovi s oznakom 21.12.. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom 21.12.. Prikaži sve postove

23.12.15

Švedski čajni vijenac

Ovaj vijenac, kao što mu ime kaže, savršeno ide uz čaj (ili uz kavu ako je preferirate), a njegovi okusi i arome, prvenstveno božanstvena kombinacija cimeta i orašastih plodova, dozivaju ugodu Yulea (pa i Božića) i podsjećaju na ugrijani dom za vrijeme zimskih mjeseci.



Potrebno je:

Za tijesto:

  • 1 čaša mlijeka
  • 1/2 čaše šećera
  • 2 čajne žličice soli
  • cca. 50g maslaca
  • 1/2 čaše tople vode (oko 1 dl)
  • 2 vrećice instant kvasca
  • 2 jaja
  • 6 čaša brašna (običnog pšeničnog, ili namjenskog brašna za dizana tijesta)
Napomene: u čašu koju sam koristila za mjerenje stane oko 200 ml tekućine, a 125 - 130 g brašna. To je zapravo ona klasična mala čaša za kavu. 
U svoj kolač sam stavila samo 1 kvasac, ali bih vam predložila s obzirom na količinu brašna, da ipak stavite 1 i pol - 2 vrećice instant kvasca. Tijesto može samo ispasti još ljepše i razvedenije ako to napravite.
Također, u vezi brašna, predlažem da koristite ili isključivo namjensko brašno za dizana tijesta, ili izmiješate obično brašno s namjenskim. Ja sam za ovaj put isprobala kombinaciju 4 čaše običnog brašna i 2 čaše namjenskog te sam za pobrašnjivanje podloge koristila namjensko brašno.

Za punjenje:

  • 1/2 čaše šećera
  • 50 g otopljenog maslaca
  • 2 jušne žlice cimeta
  • 150 g orašastih plodova (ja sam izmiješala 75 g badema i 75 g lješnjaka)

Priprema:

  1. Stavite grijati mlijeko dok ne uskuha.
  2. Dodajte šećer i maslo i miješajte dok se ne otope.
  3. Izmiješajte vodu, kvasac i jednu čajnu žličicu šećera u veću čašu (uzmite u obzir da će se kvasac dignuti). Prekrijte prozirnom folijom i ostavite da se diže 10ak minuta. Kada kvasac postane pjenast i dođe do ruba čaše, ili je počne prelaziti, znate da je spreman za upotrebu.
  4. Ostavite mlijeko da se ohladi.
  5. Kad se mlijeko ohladilo i postalo mlako, prebacite ga u zdjelu, umiješajte kvasac i potom dodajte 2 jaja. Miješajte.
Napomena: potrebno je pustiti mlijeko da se ohladi jer ako se kvasac stavi u vruće mlijeko, poništit će se njegovo djelovanje. Isto tako, ako se jaja stave u vruće mlijeko, "skuhat" će se, što je također nepoželjno.
  1. Dodajte u smjesu 2 čaše brašna i miješajte.
  2. Dodajite jednu po jednu čašu preostalog brašna i miješajte (predlažem da za ovo koristite pjenjaču, ili drvenu kuhaču) pazeći da ne ostanu grudice.
  3. Kada postignete kompaktnu, relativno neljepljivu smjesu i kad se tijesto počne oblikovati u kuglu, izvadite ga iz zdjele na pobrašnjenu podlogu i mijesite 5 - 10 minuta. Po potrebi dodajte još brašna. Tijesto na kraju ne bi smjelo biti ljepljivo, iako je dobro da zadrži malo vlage i elastičnosti. Pod rukom bi trebalo biti mekano i na neki način glatko.
  4. Zdjelu lagano premažite suncokretovim uljem. Vratite tijesto u zdjelu i okrenite jednom tako da se ulje malo uhvati sa svih strana.
  5. Prekrijte vlažnom krpom i ostavite na toplom mjestu da se diže sat do sat i pol vremena.
  6. Tijesto bi vam sada trebalo biti duplo veće nego prije. Izvadite ga na pobrašnjenu podlogu i izvaljajte u pravokutnik otprilike 35 x 45 cm veličine.
  7. Prekrijte jedan lim za pečenje papirom za pečenje i raspršite na njega orašaste plodove (u ovom slučaju bademe i lješnjake). Upalite pećnicu na 200°C i zapecite ih samo 5 minuta. Nemojte više jer mogu postati gorki ako se previše zapeku.
  8. Pripremite punjenje: istucite orašaste plodove na nepravilne komade maljem za meso (možete ih prethodno zamotati u prozirnu foliju pa ćete olakšati sebi čišćenje). Izmiješajte ih sa šećerom i cimetom.
  9. Otopite maslac (ne mora biti u potpunosti otopljen, a i bolje je da ne bude vruć). Premažite razvaljano tijesto maslacem i pospite suhim punjenjem (od orašastih plodova, šećera i cimeta).
  10. Zamotajte tijesto u "kobasicu" pazeći da ne ostane previše zraka u njoj i da dobro spojite krajeve/rubove tijesta.
  11. Savijte tijesto u oblik vijenca i spojite krajeve najbolje što možete tako da se ne odvoje u pečenju.
  12. Koristeći škare, ili nož, zarežite tijesto do dvije trećine "dubine" vijenca otprilike svaku 2 cm. Odnosno, pripazite da vam vijenac bliže sredini ostane spojen i da nijedan komad ne odrežete od vijenca u potpunosti.
  13. Ako imate još malo vremena i volje, zarezane komade lagano nagnite u jednu stranu kako bi se bolje vidio presjek tijesta. U konačnici ćete dobiti vijenac koji je više nalik cvijetu (kao na slici poviše).
  14. Prebacite vijenac na lim za pečenje (koji je prekriven papirom za pečenje).
  15. Oblikovani vijenac ponovno prekrijte vlažnom krpom i ostavite ga da se diže na toplom mjestu još sat vremena.
  16. Pecite 25 - 30 minuta u pećnici zagrijanoj na 175°C.

20.12.15

Yule i ciklus života


Yule poznat i kao zimski suncostaj ima dvije strane - svijetlu i mračnu. Nalazi se na razmeđu života i smrti jer njime završava mračni dio paganske godine, a počinje svijetli. Yule, između ostalog, označava produljenje dana. Međutim, zimski suncostaj označava i najmračnija noć u cijeloj godini i podsjeća nas na težinu zime, vrijeme kada su stabla ogoljena, tlo hladno, vjetar puše jače nego inače, a kiša i snijeg obasipaju zemlju. U ovo doba godine se čini kao da zemlja spava.

Yule označava početak zime i period najveće hladnoće kada će biti potrebna izdržljivost za preživjeti do prvog nagovještaja proljeća koji se pojavljuje tek za Imbolc (2.2.). Stoga je ovo vrijeme kada je potrebno dobro promotriti dubinu svoje duše i njegovati unutarnji plamen, bio on stvarni ili metaforički, sve do proljeća kada će pomalo utihnuti strah od toga da ga ugasi zimska bura.

Zima osigurava opstanak najjačih, a prije nekoliko dana, upravo pred Yule, izgubila sam još jednog člana obitelji. Na Ostaru mi je preminuo djed, a ovog puta baka. Njezina smrt me ponovno potaknula na razmišljanje o ciklusu života i smrti unutar prirode. Ona je bila slaba, a s dolaskom sve hladnijeg vremena joj je bilo sve teže i teže. U konačnici se pokazala njezina slabost i preminula je skoro pa u snu.

Njezin vječni san je za mene označio početak zime ove godine koja će biti teža nego inače. Yule, kao i Božić, je vrijeme kada se (moja) obitelj skuplja. slavi, pravi zajedno kolače, smije veselim trenucima, ali i plače zbog tužnih, dijeli poklone i ljubav. Ove godine je moja obitelj siromašnija za jednog člana i to za osobu koja je svakog Božića nekim svojim tradicijama obilježavala ovaj blagdan. Više neće moći raditi svoje tradicionalne njoke, niti svojim prekrasnim osmijehom sve druge nasmijati, ili kriomice dati nekoliko slatkiša.

Ali takav je ciklus života. Kolo godine se okreće, a život ga neminovno slijedi.

Yule prije svega slavi ponovno rođenje mladog Boga. Međutim, centralna figura iz paganske perspektive je Božica koja ga rađa. U mitološkom smislu, Božica se za Yule regenerira kao što se i Bog ponovno rađa. Ona se iz aspekta Starice (koji prevladava u trenutku kada ovo pišem) preobražava u prekrasnu mladu Djevu i započinje novu godinu u cvijetu svoje mladosti. Jasno, rođenje je ovdje centralna tema. No, rođenje ne postoji bez smrti. U paganskoj mitologiji, ali i u mitologijama brojnih drugih kultura i vjera, Bog je morao umrijeti da bi se ponovno mogao roditi. U nekom trenutku (koji je doduše mitološki manje precizno određen u paganizmu), i Božica je morala umrijeti kako bi mogla prijeći iz aspekta Starce u aspekt Djeve.

Ponovno se vraćam na dvostruku narav ovog blagdana koji ima i svoju nježnu stranu (rađanje), ali i okrutnu stranu (smrt, hladnoća, zima).

Kulture diljem svijeta su u ovom razdoblju slavile božice-majke i božice plodnosti kao što su Frigg, Holda, Bona Dea, Koliada i tako dalje. Međutim, slavile su se ujedno i mračnije božice kao što je to keltska Cailleach, ili slavenska Baba Jaga. Obje su učestalo prikazivane kao babe (Starice), a nerijetko i karikirane da predstavljaju smrt, utjelovljuju zimu i mrak.

Smatram da se u ovom kontekstu mogu malo više posvetiti figuri Babe Jage koja, barem po mom mišljenju, izvrsno utjelovljuje oba aspekta ovog blagdana. Ovisno o predaji i izvoru predaje, ona može biti zlonamjerna, ali i vrlo dobronamjerna. Većina priča o njoj navodi da ona živi u usamljenoj kolibi na najnedostupnijem rubu neke šume. Po nekima je koliba stajala na kokošjim nogama, a prema nekima ju je podupirao kolovrat čime se ističe Baba Jagina uloga predilje niti života i smrti. Kao takva ima moć dati i oduzeti život, kako od zemlje, tako i od ljudi. U mitologiji se redovito ističu njezine ktonične karakteristike i smatra se da je u podzemnom svijetu ona ta koja odlučuje hoće li duše otići u tijelo novorođenog djeteta (čime se ističe njezin dobronamjerni aspekt i motiv rađanja), ili ostati u podzemlju (čime se ističe njezin zlonamjerni aspekt i motiv smrti). Smatra je se i zaštitnikom fontane iz koje izlaze vode Života i Smrti. Njezina sveprisutnosti i misterioznost su istaknuti predajom da ona kroz noćno nebo ne jaše na metli, što je stereotipni prikaz, već u mužaru. Vozi se uz pomoć tučka, a svaki trag svog prolaska nebom i kroz živote onih na koje utječe briše metlom. Mužar i tučak u ovom slučaju predstavljaju kreativnu i destruktivnu silu jer se njime mliju žitarice (destruktivno) od kojih se kasnije pripravlja hrana, ali i lan koji se kasnije koristi za predenje. Svojom metlom može stvoriti i njegovati život, ali ga i obrisati s lica Zemlje samo jednim zamahom. Poanta svega ovoga jeste da sa svakom smrću dolazi i rođenje i da se mora nešto dati/uložiti da bi se nešto drugo dobilo.

Babu Jagu se ne vezuje izričito uz Yule, ali se meni ova asocijacija jednostavno nametnula ove godine. Iz godine u godinu shvaćam koliko su svi paganski sabati zapravo vrlo slojeviti i kompleksni i kako jedan blagdan ne predstavlja samo onu jednu stvar već cijeli splet ideja. Svaki ima svoje nevjerojatno duboke korijene koje se može izučavati godinama. Ali u tome i jest ljepota.

Ove godine razmišljam o Yuleu na znatno drukčiji način i ne vidim ga samo kao još jedno slavlje života nego kao i priznanje smrti kao jednakovrijednog dijela života. Svaka godina treba završiti, pa tako i svaki život. Takav je prirodni ciklus. Zato ću ovaj period provesti u tihoj meditaciji na ovu temu. No, potičem vas da istražite što za vas znači ovaj sabat i u skladu s time ga obilježite.

No, da ne završavam na previše tužnoj noti, želim vam svima sretan i blagoslovljen Yule. A vama koji ove godine u punom sjaju slavite zimski suncostaj (koji usput rečeno pada na 22.12.) želim da vam bude pun veselja, ljubavi, slavlja, gozbi i blagdanske radosti.

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

13.12.14

Yule - slavlje ponovnog rođenja Sunca

(c) Anne Stokes - Spirit of Yule (Duh
Yulea / Kralj božikovine)
Dva kralja se bore za prevlast – Kralj hrasta i Kralj božikovine. Ali ovo nije tipična borba, jer oni nemaju vojsku, a bore se znajući da je sve u prirodi ciklično, pa tako i njihova vladavina. Oni su od pamtivijeka u sukobu, ali znaju da tako treba biti. Kralj hrasta vlada ljetnim dijelom godine (od zimskog do ljetnog suncostaja), a Kralj božikovine zimskim (od ljetnog do zimskog suncostaja). Stoga je Kralj božikovine poznat svima kao mračni kralj, onaj koji vlada opadajućim dijelom godine te kao onaj koji donosi duge noći i kojeg prati slabljenje Sunca.

Na dan borbe - Yule, zimski suncostaj - kraljevi su svjesni svoje uloge u kolu rađanja, smrti i ponovnog rađanja. Sada je red na Kralju hrasta da ponovno zavlada prirodom. Kralj božikovine se povlači, a skupa s njim i tama koja je obavijala zemlju. Dolazi vrijeme jačanja Sunca, produljivanja dana i oplodnje tla. No, ovo istovremeno za ljude znači kraj odmora i gniježđenja jer bez rada nema plodova.

Ove godine pagani slave zimski suncostaj (prvi dan zime), odnosno Yule 21. prosinca. Za nas, ovaj dan predstavlja važan prijelaz u ciklusu života. Zimski suncostaj označavaju najdulja noć i najkraći dan u godini. Međutim, za pagane ovo nije razlog za tugovanje već za slavlje jer od ovog datuma dani postaju duži, a noći kraće…Sunce dobiva na snazi – ono se ponovno rađa. Upravo na temelju ovoga mnogi shvaćaju Yule kao početak nove godine. Sunce se u paganizmu personificira figurom Boga, kao što se Mjesec ogleda u figuri Božice. Stoga se i Bog, poput Sunca, ponovno rađa na ovaj datum. Da nije tako, ciklus prirode se ne bi mogao nastaviti. 

Za Lughnasadh je Bog podnio žrtvu, dao svoje tijelo Majci Zemlji i time omogućio urod. Na Mabon njegova životna energija brzo opada, da bi u konačnici preminuo na Samhain. Božica tada tuguje za njim u aspektu Starice, ali se oboje, i Bog i Božica, preporađaju za Yule. Božica prolazi magičnu transformaciju iz Starice u Djevu te rađa Boga kako bi skupa mogli nastaviti okretati Kolo godine.

Zanimljivo je da sam naziv ovog blagdana, Yule, dolazi od nordijske riječi iul/hjól koja znači „kolo“. Na osnovu ovoga se Yule može shvatiti kao prvu žbicu na Kolu godine. Kao kod svakog početka, prvi okretaj ovog kola je uvijek najteži i najdulje traje. Stoga cijela priroda miruje u ovom razdoblju i u tom odmaranju se priprema za rad koji će stići na proljeće. Ona se zagrijava za nadolazeće okretaje.

(c) Anne Stokes - Oak King (Kralj hrasta)
Ipak, i ljudi su dio prirode pa i oni sudjeluju u svemu ovome. Ovaj zimski period mirovanja ljudima daje potrebno vrijeme za refleksiju na prošlost, na same sebe i na njihova okruženja. Yule je ujedno odlično vrijeme za razmišljanje o budućnosti i postavljanje ciljeva (koji su u ovo doba još poznati kao novogodišnje rezolucije). Čišćenje, kako fizičko tako i emocionalno i duhovno, također nije na odmet jer nitko ne želi ući u Novu godinu s bremenom, glavnom prepunom nedoumica i kućom koja je u neredu.

Jedini nered s kojim ćete se morati nositi jest gomila borovih iglica po podu. I da, čak i pagani mogu krasiti božićno drvce u vrijeme Božića. Zapravo, Božić i Yule imaju mnogo više sličnosti nego što bi se očekivalo. Dublja usporedba bi zahtijevala ulaženje u povijest obaju blagdana koji su se svakako ispreplitali, ali ću ovdje istaknuti samo neke zajedničke običaje i osnovne ideje. Ono što kršćani nazivaju božićnim drvcem, pagani nazivaju julskim drvom. Ponekad se koristi julski panj koji predstavlja u suštini isti koncept – vječnost. Zimzelena drva poput bora, ili ponekad ona najčvršća (poput hrasta od kojeg se najčešće priprema julski panj) su simboli vječnog života jer oni, barem naizgled, nikada ne umiru. Bor ostaje zelen tijekom cijele godine i time predstavlja prevlast života nad smrću, a hrast može doživjeti starost od nekoliko stotina godina i poznat je po tvrdoći drva i izdržljivosti svoga korijenja. Nije ni čudo da se ova stabla i sva ona slična njima uzimaju kao simboli vječnog života! Mnoštvo drugih zimzelenih i sezonskih biljaka i plodova se također koriste za ukrašavanje – božikovina, imela (i druge bobice), češeri, žirovi i tako dalje. Svi ovi materijali se koriste za izradu vijenaca, ukrasa za stolove, za stablo i dom općenito.

Još jedan običaj koji je svima drag u ovo vrijeme bez obzira na duhovne/vjerske stavove jest ostajanje u kući s ljudima koje volimo, uživanje u toplini doma, lijepoj hrani i toplim čajevima, ili kuhanom vinu. Ugođaj postaje još ljepšim kada dođe vrijeme za razmjenu poklona. Iako se danas ovaj običaj sveo na nešto puko materijalno, stari Rimljani su imali običaj poklanjati svijeće jedni drugima u ovo vrijeme. U začecima ovog sunčevog blagdana pokloni uopće nisu postojali, ali su uvedeni kao znak pažnje i ljubavi, ali i zaštite. Svijeća je simbol svjetla koje se samim poklanjanjem daruje osobi. Svjetlo u ovom kontekstu ima višestruko značenje – simboliku otjerivanja i zaštite od zlih sila (što je slično zvoncima koji su još jedan prikladan simbol) te solarnu simboliku (paljenjem svijeća se predstavlja porast Sunčeve snage koji se događa u ovo vrijeme, a po nekim vjerovanjima se Sunce čak i potiče na ovaj način). Možda je ovo dobro vrijeme da se prisjetimo da bit poklona nije sam poklon i njegova materijalna vrijednost, već namjera koja ide uz njega.

Uz sve ovo – bližnje, toplinu, hranu, piće, darove itd. – je dobra zabava zagarantirana! Yule je naposljetku jedan od osam paganskih sabata i samim time povod za slavlje. Ovaj mjesec slavimo povratak Sunca i pružamo mu dobrodošlicu. Stoga je prikladno da i sami počnemo zračiti svjetlošću i toplinom te njima ispunimo naše živote i one naših bližnjih.

Sretan vam i blagoslovljen Yule!

(c) Rick Landry - Winter Solstice Sunrise (Izlazak Sunca na zimski suncostaj)

Yule - the Celebration of the Sun's Rebirth

(c) Anne Stokes - Spirit of Yule
(The Holly King)
Two kings fight for dominance - the Holly King and the Oak King. But this is not any usual battle as they do not have an army and they fight knowing that everything in nature is cyclical, as is their reign. They have been rivals since the beginning of time, yet they know that this is how it must be. The Oak King rules during the summer half of the year (from the winter solstice to the summer solstice) and the Holly King during the winter half (from the summer solstice to the winter solstice). Hence the Holly King is known to all as the dark king, he who rules during the waning half of the year, he who brings dark nights and who is followed by the fading of the Sun.

On the day of the battle - Yule, the winter solstice - the two kings are aware of their roles in the birth-death-rebirth cycle. It is now the Oak King's turn to once more govern over nature. The Holly King draws back, as does the darkness which cloaked the earth. The time comes for the Sun to regain its strength, for the lengthening of the days and the fertilization of the land. Yet, at the same time, this means the end of the resting and nesting period for people because there are no fruits without labor.

This year, Pagans celebrate the winter solstice (the first day of winter) a.k.a. Yule on December 21. For us, this day represents an important transition in the cycle of life. The winter solstice is marked by the longest night and the shortest day of the year. However, for Pagans, this is not a reason to grieve but rather for celebration because from this day on, the days become longer and the nights shorter...the Sun begins to regain its strength - it is reborn. It is precisely on this basis that many see Yule as the beginning of the new year. In Paganism, the Sun is personified by the God, just as the Moon is mirrored in the image of the Goddess. Thus the God, as the Sun, is reborn on this date. If it were not so, the natural cycle could not carry on.

For Lughnasadh, the God sacrificed himself, gave his body to Mother Earth and in this manner enabled the yield of crops. On Mabon, his vital energy quickly ebbs and he dies on Samhain. After this, the Goddess mourns him in the aspect of the Crone but both the Goddess and God are reborn at Yule. The Goddess undergoes a magical transformation from Crone to Maiden and gives birth to the God so they may continue to turn the Wheel of the Year together.

It is interesting that the very name of this festival, Yule, comes from the Nordic word iul/hjól which means "wheel". Based on this, we may understand Yule as the first spoke on the Wheel of the Year. As with any beginning, the first turn of this wheel is always the hardest and always lasts the longest. Thus nature in its entirety remains sedate during this time of year and in this resting phase prepares itself for the work that has to be done with the coming of spring. She warms herself up for the oncoming turns of the wheel.

(c) Anne Stokes - Oak King
Still, humans are a part of nature as well so they too take a part in all of this. This winter period of resting gives people the necessary time to reflect on their past, on themselves and their surroundings. Yule is also a wonderful time for thinking about the future and setting goals (which are also known as New Year's resolutions during this time of year). Cleansing, be it physical, emotional or spiritual, also doesn't hurt because nobody wants to enter the new year with a burden, a head full of doubts and a messy house.

The only mess you may have to put up with is a bunch of pine needles on the floor. And yes, even Pagans can decorate the Christmas tree during Christmas time. Actually, Christmas and Yule have much more in common that you might expect. An in depth comparison would require looking into the pasts of these two holidays which most definitely were intertwined, but I will only mention a few common traditions and basic ideas here. What Christians call the Christmas tree, Pagans call the Yule tree. Sometimes a Yule log is used in stead of a tree, but they both represent the same idea really - eternity. Evergreen trees such as pine, or sometimes just the stronger trees (for example oak from which the Yule log is most often made) as symbols of everlasting life because they at least seemingly ever die. The pine tree remains green throughout the entire year and in this represents the prevalence of life over death. The oak tree can live up to a few hundred years and is well known for its hardness and the durability of its roots. It's no wonder that these trees and all those similar to them are taken as symbols of eternal life! A number of other evergreen and seasonal plants and fruits can also be used for decorations - holly, mistletoe (and other berries), pine cones, acorns and so on. All of these materials are used to make wreaths, table decorations, decorations for the Christmas/Yule tree or the home in general.

Another tradition that is dear to everyone in this time of year regardless of their spiritual/religious beliefs is staying home with loved ones, enjoying the warmth of the home, nice food, warn tea, or mulled wine. The atmosphere becomes all the nicer when the time comes for exchanging presents. Although this practice has been reduced to something merely material nowadays, the ancient Romans had a habit of giving candles to one another for this occasion. In the beginnings of this solar festival, presents didn't even exist, but were introduced as a symbol of caring and love, but also protection. The candle is a symbol of light which is also given to somebody in the very act of giving the candle. In this context, light has multiple meanings - banishing evil forces and protection from them (which is similar to the symbolism of bells which are yet another appropriate symbol of the season) as well as solar symbolism (by lighting candles, one represents the growth of the Sun's strength which occurs in this time of year and, according to some beliefs, the Sun is actually stimulated by this act). Perhaps this season is a good time to recall that the main point of presents aren't the gifts themselves and their material value, but rather the intention that goes with them.

With all of this  - loved ones, warmth, food, drinks, presents and so on - good fun is guaranteed! After all, Yule is one of the eight Pagan Sabbats and is therefore a cause for celebration. This month, we celebrate the return of the Sun and say welcome. It is only fitting that you too begin to emanate light and warmth and, with it, fill your own lives and the lives of your loved ones.

I wish you all a joyous and blessed Yule!

(c) Rick Landry - Winter Solstice Sunrise