Kuhinjsko vještičarstvo

Srednjovjekovna kuhinja s ognjištem

Jedno od ognjišta u Gainsborough Old Hallu

Iako se ne mogu nazvati kuhinjskom vješticom u punom smislu riječi, osjetila sam sreću kuhanja s magijskom namjerom i okusila slatke rezultate istog. Mogla bih se nazvati povremenom kuhinjskom vješticom jer smatram da najbolje izražavam svoju ushićenost za sabate i druge važne događaje kroz likovnu djelatnost i u kuhinji. Dovedem se u nekakvo ludilo u kojem naprosto moram barem pokušati naći nove zabavne recepte, igre i umjetničke aktivnosti kojima bih proslavila određeni blagdan. Stoga ću pokušati s vama, dragi moji čitatelji, podijeliti svoju ljubav prema ovoj temi. :)

Kuhinjsko vještičarstvo je postala jako popularna praksa u zadnje vrijeme. Ali bez obzira na ovo, ono ima jako duboke korijene. Prve vještice su bili mudri muškarci i žene; znali su sve moguće o bilju, začinima, pa čak i otrovima pa su stoga uvijek bili oni kojima se okretalo u hitnim slučajevima ili u slučaju dilema. Moderna kuhinjska vještica će također imati opsežno znanje o sastojcima koje koristi u kuhinji i koristiti će ovo znanje za dobro.

Prelijepa slika srednjovjekovne kuhinje koju možete vidjeti poviše vam može pomoći da vizualizirate kako je bilo prvim vješticama da prakticiraju svoja uvjerenja, pripremaju napitke, ili naprosto kuhaju ručak. Kao što je bio slučaj sa svima tada, ni ovi pojedinci nisu imali dovoljno novca za luksuzno oruđe pa su koristili svakodnevne predmete u svojim ritualima (ako je ovo uopće ispravna riječ jer ovi rituali nisu bili baš ceremonijalne naravi). Ova je praksa sastavni dio modernog kuhinjskog vještičarstva, pa se nemojte začuditi ako vidite kuhinjsku vješticu koja sjecka rajčice i otvara obredni krug istim nožem...ovo je njima posve prirodno! Uz ovo postoji prihvaćeno vjerovanje da se korištenjem oruđa što je češće moguće u njih unosi više energije, čime oni dobivaju na snazi. Mnogi praktičari magije se možda neće složiti s ovim stajalištem; neki će tvrditi da korištenje ritualnog oruđa treba ograničiti isključivo za magijsku upotrebu te da ih bilo kakve svjetovne radnje mogu desakralizirati. No mišljenja se mogu razlikovati. :)

Kuhinjske vještice imaju mnogo sličnosti s tzv. vješticama živice (eng. hedge witches), ili pak zelenim vješticama (eng. green witches). Neki razlikuju ova tri pojma, dok ih drugi poistovjećuju. Osobno smatram da su zelen vještice i vještice živice jedna te ista stvar, ali smatram da se kuhinjske vještice razlikuju od njih. Prva dva naziva uglavnom impliciraju znanje o bilju i njegovo korištenje u magijske svrhe, ali kuhinjsko vještičarstvo pokriva širi spektar. Kuhinjske vještice se ne bave samo kuhanjem koristeći bilje (makar ponekad dodaju meso i druge sastojke na meni) već često pokazuju interes i za arts & crafts; eksperimentiraju s izradom čajeva, pomada, krema, kozmetike i drugih biljnih proizvoda, ali se također upuštaju u kreativne zahvate izrade nakita, kućnih ukrasa, odjeće i drugih korisnih stvari. Ipak, kada bi se išlo uspoređivati ove tri tradicije, naišlo bi se i na mnogo sličnosti (izuzev proučavanja i uporabe bilja). Sve tri su bazirane na "Niskoj magiji". Vrijedi naglasiti da se Niska magije ne naziva niskom zbog ikakvih loših konotacija. Ovaj pridjev sa naprosto odnosi na njezinu duboku povezanost sa zemljom i svime što je vezano uz nju (biljke, životinje, sve svjetovno, praktično itd.). Oni koji prakticiraju ovu vrstu magije često improviziraju u svojim ritualima jer im restrikcije Visokih magijskih praksi (npr. Ceremonijalne magije) jednostavno ne odgovaraju, ili su previše za njih. Ove improvizacije se može vidjeti u govoru, pokretima tijela, ali i u oruđu koje se koristi (svakodnevni predmeti, kuhinjske potrepštine, predmeti koji dolaze ravno iz prirode poput štapova, kamenja i tako dalje). Također, ova povezanost sa zemljom omogućuje praktičaru Niske magije da posudi energiju iz tla i svega što se u njemu nalazi (kristala, biljaka i nemojmo zaboraviti i same zemlje) umjesto od neke više sile koja je nekima nepojmljiva.

Ukratko, kuhinjske vještice ne prave razliku između magijskog i svjetovnog; zbog ovoga su njihove kuhinjske potrepštine ujedno i magijski pribor. Zapravo, sami čin kuhanja, ili pripremanja lijeka, ili stvaranja nečeg umjetničkog je ujedno i ritual (ali jedino ako ga pojedinac ima sposobnost poimati kao takvog i postupati prema njemu s poštivanjem koje zaslužuje).

Kada govorim o ovim djelima kao ritualima, ili magijskim radovima, zapravo ne pravim nikakvu distinkciju između njih i bilo kojeg drugog rituala. Ovo je zbog toga što je energija uvijek u središtu pozornosti. Samo metode njezinog rukovanja, upotrebe ili podizanja se mogu razlikovati, ali energija uvijek ostaje, takoreći, glavni sastojak. Zato, kada kuhinjske vještice pripremaju obrok, ili lijek, ili pletu džemper, stavljaju punu namjeru u taj proces. Zapravo, namjera je važna od samog početka; od sakupljanja sastojaka za recept (ili kupovanja vune za džemper) pa sve do serviranja i jedenja samog jela (ili oblačenje džempera po prvi put). Svaka sekunda proces je prožeta namjerom i energijom praktičara (a ponekad i drugih koji su uključeni u proces). Kuhinjska vještica je i te kako svjesna svakog sastojka (ili materijala/predmeta) kojeg koristi kao i njegove funkcije u svakog koraku.

Upravo zbog toga što se toliko vremena, energije, misli, volje i namjere stavlja u specifični proces, on postaje magičan. Prostor u kojem se ovaj proces realizira, kao i konačni proizvod također postaju magični. Oni zauzvrat posvećuju sve ono s čime dođu u kontakt. Ovo je zaista prekrasna evolucija u kojoj smatram da svatko može naučiti uživati i od koje može dobiti neke koristi.

Naravno, nemaju sve kuhinjske vještice iste prakse i tradicije. Neki/neke će možda odlučiti učiniti ovo svjetovno-duhovno jedinstvo još dubljim i napraviti kuhinjski oltar. Kao što je slučaj s većinom paganskih oltara, ovaj također na sebi ima figuru nekog boga/božice, makar će se obično u ovom slučaju raditi o nekom božanstvu kućanstva ili ognjišta (pošto kuhinja jest moderno ognjište). Drugi predmeti koje se može vidjeti na ovakvom oltaru su svijeće, darovi u obliku hrane/pića, kotao i drugo ritualno/kuhinjsko oruđe.

Druge kuhinjske vještice će se možda odlučiti staviti veći naglasak na magijske aspekte svoji praksi umjesto religijske. Takve vještice neće samo biti svjesne praktičnih primjena biljaka (ili sastojaka općenito), već će također obraćati pozornost na njihova magijska značenja te čak uzeti u obzir fazu Mjeseca/doba dana/godine kada ih skupljaju (vjeruje se da sve ovo može utjecati na energiju cjelokupnog procesa). Zbog ovoga mnoge kuhinjske vještice odabiru bilje koje će koristiti u nekom receptu na temelju magičnih svojstava biljaka, kao i okusa (stoga će upotrijebiti anezeliku za pročišćavanje i zaštitu, kupus za sreću, orah pekan za materijalno bogatstvo, šafran za poticanje sreće, smokvu za poticanje plodnosti i tako dalje). Evo još jednog primjera. Neke će ove vještice možda odlučiti miješati tijesto oposuno (deosil), ili naopako (widdershins) ovisno o tome što žele postići hranom. Čak sam čula za kuhinjske vještice koje su aranžirale hranu tako da tvori neki magijski simbol, ili prema magijskim korespondencijama boja, ili koje su pak koristile začine za iscrtavanje sigila. 

A onda postoji i praktična strana, naravno. Svaka kuhinjska vještica mora dobro proučiti ono čime će se baviti prije nego što kroči na ovaj put. On/ona mora poznavati bilje i fizički i duhovno kako bi u potpunosti znao/la kako ga koristiti. Generalno znanje o kuhanju (ili određenim umjetničkim praksama u nekim slučajevima) je također potrebno, a uz to i bujna mašta. Vjerujem da je svjesnost o okruženju također potrebno. Također će prijatni ambijent i mirno kućanstvo sigurno rezultirati u boljem jelu (ili likovnom djelu) nego grozničavo okruženje. Mnoge kuhinjske vještice stoga obraćaju pažnju na čistoću i urednost okruženja; svaki začin ima svoje mjesto, sve je organizirano, kuhinjske površine su čiste i svatko, uključujući i samu vješticu, je spokojan. Iako ovo nije uvijek moguće u stvarnosti, barem je nešto čemu se može stremiti. :)

U posljednjih nekoliko godina sam naučila cijeniti mirnoću i ispunjenost koji dolaze od stvaranja nečeg svojim vlastitim rukama; bilo to jelo, komad nakita, ili kućno izrađen poklon za bližnjeg. Uočavam magiju koja se događa u ovom procesu te prekrasne rezultate koji slijede. Najbolje što sada mogu učiniti je dati vam da sami ovo iskusite. :) I dati vam neke recepte i korisne savjete.

Pa ako osjećate da će vam kuhanje donijeti sreću, preporučujem vam da pogledate moju vještičju kuharicu gdje možete naći isprobane recepte za svih osam sabata kao i poveznice na druge odlične blogove i web stranice vezane uz temu. Za kulinarsku inspiraciju će vam možda poslužiti i Kitchen Witch Corner. Ako mislite da vam arts & crafts više odgovara, onda pogledajte umjetnički kutak ovog bloga. Što se tiče knjiga, uvijek ću rado dati neke preporuke. Na žalost, nisu sve dostupne u pdf formatu, ali se nadam da ćete ih se već nekako domoći. :) Od srca preporučam sljedeće knjige:

Cunningham, Scott - Wicca in the Kitchen

Scott Cunningham - The Magical Household
Martin, Deborah J. - Herbs: Medicinal, Magical, Marvelous! Bilješka: Deborah Martina je poznata kao "the herby lady" (gospođa travarica u slobodnom prijevodu) jer zaista jest stručnjak na tom području, pa pogledajte njezinu web stranicu; sigurno ćete tu naći još mnogo korisnih informacija! :) I ne zaboravite pogledati njezin spisak preporučenih knjiga ("Recommended Reading"). Neke od knjiga na njemu ćete moći preuzeti u pdf formatu ovdje.

Uživajte u knjigama i zabavite se s kuhanjem, likovnim projektima ili nečim trećim što će vas zaokupiti! :D
Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Kitchen Witchery

Medieval kitchen fireplace
One of the fireplaces in Gainsborough Old Hall

Although I may not call myself an out-and-out kitchen witch, I have felt the joy of cooking with magical intent and tasted the sweet results. I could call myself an occasional kitchen witch because I find that I express my excitement for the Sabbaths and other important events best through arts & crafts and in the kitchen. I drive myself into this cooking frenzy and always try to find new fun recipes, games and crafts ideas with which to celebrate the holiday at hand. So I will try to share my love for this subject with you my dearest readers. :)

Kitchen witchery has become quite a popular practice lately. Notwithstanding, it has very deep roots. The first witches were wise men and women; they knew all there was to know about herbs, spices and even poisons and were thus always the ones to turn to in case of an emergency or any dilemma. The kitchen witch will also have extensive knowledge on the ingredients he/she uses in the kitchen and will use this knowledge for good. 

The beautiful image of the medieval kitchen above can help you visualize what it would have been like for the "first witches" to practice their beliefs, make potions or simply cook dinner. Like everyone else, these people usually didn't have enough money for fancy tools, so they used everyday objects to perform their rituals (if this is even an appropriate word as these rituals weren't very ceremonial in nature). This practice has been incorporated into modern kitchen witchery, so don't be surprised if you see a kitchen witch slicing tomatoes and casting a circle with the same knife...this is completely natural to them! In addition to this, a common belief is that, by using these tools as often as possible, more energy is put into them and the tools are made more powerful. Many practitioners of magic may not agree with this stance; they may claim that ritual tools should be restricted solely to magical use and that any mundane practices desacralize them. But opinions differ. :)

Kitchen witches often have much in common with hedge witches or green witches. Some differentiate these terms, while others equate them. Personally, I liken hedge and green witchcraft, but find kitchen witchcraft to be slightly different. The former commonly imply the knowledge and usage of herbs for magical purposes, but kitchen witchery may cover a wider spectrum. Not only do kitchen witches cook using herbs (sometimes adding meat and other products to the menu), but they are usually also big fans of arts & crafts; they experiment with making teas, ointments, creams, cosmetics and other herbal products, but also get creative with jewelry, home decor, clothing and other useful goods. Still, if one was to compare the three traditions, they would also find many similarities (apart from the use and study of herbs). All three are based on a little thing called "Low Magic". Now Low Magic isn't called low because of any bad connotations. This adjective simply refers to a deep connection to the ground and everything akin to it (plants, animals, the mundane, the practical etc.). Those who practice Low Magic often improvise in their rituals because the restrictions of High Magic practices (such as Ceremonial Magic) are too much for them. These improvisations can be seen in both the spoken words and body movements, but also in the tools which are used (everyday objects, kitchen supplies, objects coming directly from nature such as sticks, stones and so on). Also, this connection to the earth enables the practitioner of Low Magic to borrow energy from the ground and everything that lies within it (crystals, plants and let us not forget the soil itself) rather than from a certain higher power that may be incomprehensible to some.

In short, kitchen witches see no distinction between the magical and the mundane; this is why their kitchen supplies and ritual tools are the one and the same. In fact, the act of cooking, or preparing a medicine, or creating something artistic is in itself a ritual (but only if you are capable of perceiving it as such and treating it with the respect it deserves).

When I speak of these acts as rituals, or as magical operations, I don't really make any difference between them and any other ritual. This is because energy is always the main focus. Only the methods of its handling, use or raising may differ, but energy still remains the main ingredient (so to speak). So when kitchen witches prepare a meal, or medicine, or knit a sweater, they put their whole intent into the process. In fact, intent is important from the very beginning; from obtaining the ingredients for the recipe (or buying the wool for the sweater) to the serving and eating of the dish itself (or putting the sweater on for this first time). Every second of the process is permeated with the intent and energy of the practitioner (and sometimes even others involved in the process). The kitchen witch is highly aware of every ingredient (or material/object) used as well as its function in each step of the way.

Because so much time, energy, thought, will power and intent are put into a specific process, it becomes magical. The area in which the process is realized also becomes magical, as do the final products. They, in turn, consecrate that which they come in contact with. This is truly a beautiful evolution which I believe anyone can enjoy and benefit from.

Of course, not all kitchen witches have the same practices and traditions. Some may decide to make this whole mundane/spiritual unity slightly deeper and make a kitchen altar. As is the case with most Pagan altars, this one also has a god/goddess figurine on it, although one will usually find a hearth deity in this place what with the kitchen being the modern hearth and all. Other items that may be seen on this altar are candles, food/drink offerings,  /a cauldron or other ritual/kitchen tools. 

Other kitchen witches may decide to put more emphasis on the magical aspect of their practices rather than the religious ones. They will usually be aware not only of the practical uses of all their herbs (or ingredients in general), but also of their magical uses and even take into consideration the phase of the Moon/time of day/year when they gather them as all of this is thought to affect the energy of the process. This is why many kitchen witches decide what herbs to use in their recipes based on their magical properties as well as the taste they wish to achieve (so they will use angelica for purification or protection, cabbage for luck, pecan for material wealth, saffron for promoting happiness, figs to increase fertility and so on and so forth). To give another example, they may also decide to stir batter deosil or widdershins depending on what they wish to achieve with the food. I have even heard of kitchen witches arranging food in magical symbols, or according to color correspondences and even using condiments to draw sigils.

And then there is the practical side, of course. Each kitchen witch has to do some research before actively engaging on this path. He/she has to know herbs both physically and spiritually in order to fully work with them. General cooking (or artistic knowledge in other cases) is also needed as well as a fertile imagination. I believe an awareness of ones surroundings is also necessary. So a pleasant ambiance and calm household will definitely result in a better meal (or handicraft) than a hectic environment. Many kitchen witches thus pay attention to cleanliness and tidiness; each spice has its place, everything is organized, the kitchen surfaces are clean and everyone, including the witch him/herself is restful. Even though this is not always possible in reality, it's at least something to strive towards. :)

In the past few years, I have come to appreciate the calm and fulfillment that come from creating something with your own two hands; be it a meal or a piece of jewelry, or a home-made gift for a loved one. I see the magic that happens in this process and the wonderful results that follow. The best I can do now is let you experience this for yourself. :) And give you a few recipes or pieces of advice. 

So if you feel like cooking will bring you this joy, I recommend you have a look at the "Witch's Cookbook" section of my blog where you will find tested recipes for all eight Sabbaths as well as links to other great blogs and web sites related to the subject. You may also find the Kitchen Witch Corner a very useful source of culinary inspiration. If you think that arts&crafts is more your style, then have a look at the "Art Corner" section. As for books, I am always happy to give some suggestions. Unfortunately, not all of them are available in pdf format, but I hope you will manage to get to them somehow. :) I sincerely recommend the following ones:

Cunningham, Scott - Wicca in the Kitchen

Scott Cunningham - The Magical Household

Martin, Deborah J. - Herbs: Medicinal, Magical, Marvelous! - Note: Deborah Martin is known as the "herby lady" and really is an expert on the subject, so have a look at her web site; you'll be sure to find much more useful information! :) and be sure to check you her recommended reading list (you will find some of the book available for download here).

Enjoy the books and have fun with your cooking, arts&crafts projects or whatever else you may take up! :D 

Until next time. Yours,

Witch's Cat

Kako napraviti jastuk za kristalnu kuglu

Istina je da su kristalne kugle dio vještičjeg stereotipa kojemu pridonosi i crni baršunasti jastučić na kojemu kugla udobno leži. Rijetko se tko zapita zašto je baš crni jastuk najčešći i zbog čega baršun (ili neki slični materijal). 

I za crnu boju i za baršunaste materijale se kaže da zadržavaju energiju i čistoću predmeta koji se u/na njima nalazi. Iz ovog se razloga gotovo svi ritualni predmeti u wicci, pa i u ceremonijalnoj magiji i drugim tradicijama drže zamotani u baršun, ili u baršunastim vrećicama. Crna boja upija pozitivnost, a odbija negativnost, a baršun kao takav je izrazito mekan materijal i neće oštetiti predmet. Uz to nije sklizak pa predmeti neće tako lako skliznuti s njega. Dakle, postoje magijski i praktični razlozi upotrebe upravo crnog baršuna u ove svrhe.

Iz istih se razloga najčešće koristi i crni baršun za jastuke za kristalne kugle. No, u ovom kontekstu postoji još jedna praktična namjena crne boje. Naime, iz kristalne kugle je idealno gatati upravo noću bez previše izvora svjetla (eventualno jedna sveijać). U mraku se sjaj kristalne kugle najviše ističe i ne postoji šansa refleksije svjetlosti koja će stvoriti slike u kugli i time uzrokovati krivo čitanje. Crna podloga dodatno pomaže u ovome jer upija svjetlo (pa se ono ne reflektira onda o kuglu), ali ujedno daje i mračnu podlogu koja olakšava koncentraciju na samu kuglu.

Zbog ovoga sam se i ja odlučila za crni baršunasti materijal pri izradi jastuka za svoju kristalnu kuglu od selenita. U ovom postu ću vam dati jednostavne upute za ručno šivanje ovakvog jastučića. Zaista nije komplicirano i ne treba vam puno materijala ni vremena. :)

Prije nego počnete izrađivati jastuk, odredite koliku veličinu biste htjeli. Jastuk svakako treba biti veći od dna kugle. Moj vam je prijedlog da izmjerite promjer kugle i dodate još par centimetara sa svake strane. Tako će jastuk i vizualno ljepše izgledati, ali biti i praktičniji jer se kugla neće moći otkotrljati s njega.

Potrebno je:

• crni baršunasti materijal (količina ovisi o vama i veličini vaše kugle)
• kreda za tkaninu (za označavanje, ili već nešto drugo čime možete crtati po materijalu i što se lako ispire)
• oštre škare
• konac (crni ako imate crni materijal)
• ravnalo
• silikonska vlakna

Ovako izgledaju ti maleni jastuci koje
dobijete uz nakit :)

Napomena: silikonska vlakna su po mom mišljenju idealni izbor za jastuke jer ne splasnu lako (ovo je izrazito važno jer će druga punjenja lako splasnuti pod težinom kristalne kugle, a onda se gubi poanta jastuka koji drži kuglu na mekanoj podlozi). Ovakva vlakna možete kupiti na kilograme u pozamenterijama. Naravno, to će vam biti previše pa predlažem da kupite neko punjenje za jastuk, ili pak mali jastuk, rasparate tkaninu koja drži vlakna unutra i uzmete punjenja koliko vam je potrebno. Ja sam našla dva stara malena jastuka od nekog nakita i njih rasparala pa pogledajte po kutijama za nakit...možda i vi nađete nešto što će vam poslužiti.

Umjesto silikonskih vlakana uvijek možete staviti pamuk, ali će on izrazito brzo splasnuti, ili pak nekakve pjene. No, to ćete morati sami malo istražiti.

Postupak:

1. Operite materijal i ostavite ga da se osuši
2. U slučaju da vam materijal ima dvije strane (jednu baršunastu i jednu "običnu"), okrenite materijal tako da je baršunasta strana okrenuta put dolje i običnu stranu koristite za označavanje.
3. Iz tkanine ćete izrezati dva kvadrata. Izmjerite prema kugli koliki biste htjeli promjer jastuka (moj je 15x15cm jer mi kugla ima 10cm u promjeru). Stoga uzmite materijal i na jednoj strani (onoj nebaršunastoj ako vam materijal ima dva lica) kredom iscrtajte dva kvadrata i izrežite ih.

4. Zašijte dva dobivena kvadrata samo s 3 strane tako da je baršunasti dio iznutra (proštep izgleda ljepše ako se ne vidi tj. ako je unutar jastuka). Imat ćete sada vrećicu za punjenje.
5. Vrećicu sada izokrenite tako da je baršunasti dio izvana.

6. Uzmite punjenje po želji (kao što sam rekla, preporučam silikonska vlakna koja možete vidjeti na slici odmah ispod) i napunite vrećicu. Tijekom punjenja rukom gurajte punjenje da ispuni i kutove jastuka te pazite da bude relativno ravnomjerno raspoređeno. Povremeno rukom pridržite četvrtu (nezašivenu) stranu i vidite je li nedostaje punjenja. Kada ste procijenili da je dovoljno punjenja, zašijte četvrtu stranu.

Napomena: koraci 7 i 8 nisu nužno potrebni, ali će poslužiti da kuglu zadrže na mjestu kako se ne bi otkotrljala.

7. Kredom označite četiri točne na obje strane jastuka. Neka budu jednako udaljene od rubova tako da tvore manji kvadrat unutar samog jastuka.
8. Iglom s koncem "uđite" u jastuk na jednoj točci i izađite na drugu stranu jastuka na istoj toj točci (npr. uđite u gornju lijevu točku s donje strane jastuke i izađite na gornju lijevu točku s gornje strane jastuka). Vratite se natrag s gornje strane jastuka kroz istu točku do donje strane jastuka. Ovo ponovite nekoliko puta i primijetit ćete da se ta točka uvlači. Kada ste procijenili da je dovoljno uvučena, konac učvrstite s jedne strane jastuka na isti način kao što biste završili šivati bilo što (tj. prođite koncem na istom mjestu nekoliko puta). Ponovite ovo za sve četiri točke.

Jastuk bi vam sada trebao izgledati otprilike ovako:

Nadam se da vam je sve jasno i da će vam ove upute dobro doći. :) Ako imate ikakvih pitanja glede ovog posta, slobodno ih postavite u komentaru.

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

How To Make a Crystal Ball Cushion

It is true that the crystal ball is a part of the witch stereotype and the black cushion on which this crystal sphere lies only adds to this image. But rarely do people ask themselves why the cushion is always black and made of velvet (or at least a similar material).

It is said for both velvet and the color black that they retain the energy and purity of the object that is placed in/on it. This is why almost all ritual tools in Wicca, Ceremonial Magic and other traditions are kept wrapped in velvet or in a velvet bag. The color black absorbs positivity and repels negativity and velvet is an extremely soft material and, as such, will not damage any object. In addition to this, it is not slippery, so the object will no easily slip out/across it. Therefore, there are both magical and practical reasons for using black velvet under these circumstances.

This is why black velvet is also the most commonly used material for making crystal ball cushions. But in this context, there is another practical reason for this use of the color black. Namely, crystal gazing is best performed at night with little or no light sources around (one candle is ideal). The glow of the crystal ball is best emphasized in the dark and there is also no chance of the light reflecting on/in the ball and thus tampering with the reading. The black pillow additionally helps here because it absorbs light (so it isn't reflected in the ball), but it also provides a dark background for the ball which makes it easier for you to concentrate on the ball itself.

This is why I also opted for black velvet when making a cushion for my selenite crystal ball. In this post, I will give you instructions on how to manually sew this cushion. It really isn't complicated and you won't need too much material or time. :)

Before you start making the cushion, I suggest you define what size you want it to be (it just has to be larger than the base of your crystal ball). I recommend you measure the diameter of your crystal ball and add a few extra centimeters extra on all the sides. This way, the cushion will look nicer and also be more practical because the extra space around the ball will stop it from rolling of the cushion.

You Will Need:

• a black, velvety material (the amount depends on the size of you crystal ball)
• textile chalk (for marking, or if you can't find this, use anything else that leaves a visible mark on the material but easily washes off afterwards)
• sharp scissors
• needle and a threat (black if your material is black)
• a ruler/measuring tape
• silicone fiber

This is what the small pillows I got with
my jewelry look like :)

Note: silicone fibers are, in my opinion, the best option for cushion fillings because they do not dwindle easily (this is especially important because other materials will easily flatten under the weight of the crystal ball and then the whole point of having a soft pillow for the ball is lost). You can buy this material in any haberdashery by the kilogram. Of course, this will bi too much for this small cushion so I recommend you go out and buy a ready-made cushion fill or a cheap cushion, rip it open and take out as much fiber as you need. I found two old little pillows in the house which I got with some jewelry and took the fiber out of them...so look around the house and see if you can find something useful.

You can always use cotton instead of these silicone fibers, but it will go flat very soon. You can possibly search for some sort of foam filling, but you will have to experiment with this on your own.

The Process:

1. Wash the material and let it dry.
2. In case your material has a different texture on its two faces (one velvety and the other "normal"), turn the material so that the velvety side is facing downwards and use the "normal" side for marking.
3. Cut two squares out of the material. Don't forget to measure their size according to your crystal ball (e.g. my cushion is 15x15cm because my crystal ball is 10cm in diameter). So take the material and using the textile chalk, draw the two squares onto the normal side of the material and then cut them out.

4. Sew the two squares together only along three sides keeping the velvety face inside (the stitching looks better if it isn't visible from the outside). You will now have a square bag ready for filling.
5. Turn the bad inside-out so that the velvety side is facing outside.

6. Take the filling of your choice (as I have already mentioned, I recommend silicone fibers which you can see in the picture below) and fill the bag. While filling, use your fingers to push the filling into the edges of the cushion and try to keep it evenly distributed. Occasionally hold the fourth (unsewn) side of the cushion with your hand to see how "fat" the cushion is and whether or not it needs more filling. When you have estimated that there is enough filling, sew up the fourth side of the cushion.

Note: steps 7 and 8 are not really necessary, bit they will help hold the ball in place so it doesn't roll off the cushion.

7. Using your textile chalk, mark four dots on both sides of your cushion. They should be equally distanced from the edges forming a small square on your cushion.
8. With a needle and threat, pass "through" one dot on one side of the cushion, pass through the filling and exit on the other side of the cushion on the same dot (e.g. enter through the upper left dot on the bottom side of the cushion and then through the upper left dot on the upper side). Go back through the same dot on the upper side, through the filling and exit on the same dot on the bottom side. Repeat this a few times and you will see the dot being sort of "sucked in". When you have estimated that it has been indented enough, simply finish sewing like you would with anything else (i.e. pass through one spot several times with your needle and thread to fix the thread in place). Repeat this for all four dots.

Your pillow should now look something like this:

I hope everything is clear and that these instructions will come in handy. :) If you have any questions regarding this post, feel free to leave them in the comments section.

Until next time. Yours,

Witch's Cat

Pravda ili karma?

Wildwood tarot - karta Nepravde iz male arkane

Karta koju vidite odmah do ovog teksta jest karta Nepravde. Zapitala sam se već mnogo puta do sada zašto su je ilustrator i autor Wildwood tarota odlučili nazvati "nepravda" kada se njezina ikonografija u potpunosti podudara s ikonografijom pravde, ili Justicije kako bi ju Rimljani nazvali.

Pošto sam zaista uživljena u umjetnost, ovo privuklo pozornost pa sam počela istraživati. Tako san naišla na ikonološke sličnosti između modernih prikaza Justicije i više paganskih kultura. Moj tijek misli se nakon toga nastavio razvijati pa sam se zapitala gdje se uopće može povući crta između pravde i karme? I zaista, kada sam doista stala razmisliti o ovome, zaključila sam da ne vidim toliko veliku razliku između njih. Stoga ću u ovom postu s vama podijeliti svoja razmišljanja o ovoj temi. :)

Etimološki, engleska riječ za pravdu dolazi od latinske imenice iustitia (ispravnost, poštenje, pravednost) i pridjeva iustus (uspravan, pravedan). U dvanaestom stoljeću se ova imenica počela koristiti sve više u pravnom kontekstu i referirala se na provedbu autoriteta zaštitom određenih prava (pritom je uvijek bila uključena ili nekakva nagrada, ili pak kazna), iako su i ova prije navedena značenja i dalje bila uvriježena. Ova se riječ kasnije također počela koristiti kao titula za sudske službenike. I hrvatska riječ pravda ima slične korijene. Ona potječe od snove prav koja se odnosi na nešto ravno, nesavijeno i neiskrivljeno (što se opet može povezati s latinskim pridjevom iustus).

Božica Ma'at

Ikonografija pravde na koju smo danas navikli potječe još iz srednjeg vijeka i renesanse. Čini se da je Justicija oduvijek bila prikazivana kao žena. Ovo je vjerojatno bila najlogičnija opcija jer je latinska imenica iustitia također ženskog roda. Njezinu se ikonografiju može naći još u drevnom Babilonu i Egiptu. Zapravo, može se reći da je egipatska božica Ma'at njezina "sestra". Ona je vladala nad pravdom, zakonom, moralom i istinom. Također je kontrolirala ravnotežu zbog čega ju se u egipatskoj mitologiji uglavnom prikazuje prilikom Vaganja srca (s vagom ravnoteže). U ovom se procesu srce preminuloga važe na ovoj vazi. Ono stoji s jedne strane, a na drugoj stoji pero božice Ma'at. Osoba je mogla produžiti u zagrobni život jedino ako joj je srce bilo kaše, ili jednako teško kao pero. Uz ovo, Ma'at je imala mušku ekvivalentu - Tota koji ima praktički iste atribute. Naravno, postoje i druga muška božanstva koja se uzimaju kao sinonim za pravdu poput babilonskog boga Shamasha, sumerskog Utua i drugih. No držimo se za sada ženskih božanstava naprosto zbog jednostavnosti i preciznosti ikonografije.

Dok smo još na ovoj temi, vrijedi spomenuti i grčku titansku božicu Temidu koja je vladala nad božanskim zakonom i redom, grčku božicu Dika koju se veže uz pravdu, ispravni sud i zakon te rimsku božicu Iustitiu (Justiciju). Sve ove božice imaju slične atribute; obično ih se prikazuje kako drže vagu pravde te često imaju povez preko očiju. Ikonografija arhanđela Mihaela je pridonijela ovom prikazu tako da je uključila mač u cijelu priču (Mihael je mačem tjerao Sotonu). Ovakva je ikonografija i dan danas  živa pa ćete stoga gotovo  uvijek vidjeti Justiciju kao mladu ženu s povezom na očima koja drži vagu u jednoj ruci, a mač u drugoj. Vaga je simbol Pravdinom "vaganja" dvaju strana priče/slučaja (npr. vlade i opozicije). Mač je uvijek dvostran kako bi mogao pravilno podijeliti moć Razuma i Pravde time stvarajući objektivnost. Njezin je povez na očima jedan od izvora uzrečice "Pravda je slijepa". Ovaj je izraz logičan naprosto jer je prije bio običaj da slijepci nose povez preko očiju. Naravno, ovo ne znači da je ona doslovno slijepa već da nema predrasuda i da postupa objektivno. Ako vam se čita nešto više o ikonografiji Pravde, preporučam odličan članak koji se naziva "Representing Justice: From Renaissance Iconography to Twenty-First-Century Courthouses". Ali nastavimo s usporedbom pravde i karme.

Pravda i/ili karma?

Koliko je meni poznato, karma nema antropomorfni oblik, a time ni strogu ikonografiju. Karma je koncept koji nadmašuje sve vizualne reprezentacije. Najjednostavnija definicija karme se može naći u izreci "Kako sijete tako ćete žeti". Ukratko, dobit ćete onoliko koliko date. Riječ "karma" se može direktno prevesti kao akcija. Prema ovome je karma sama po sebi jednostavno djelo određene osobe koje se potom odražava na određeni način (stoga će dobra djela odražavati dobru energiju, a loša djela lošu). Budizam i hinduizam tvrde da karma (tj. sve dobre i loše stvari koje osoba učini tijekom života) utječe na buduće živote. Mnogi pagani gledaju na karmu drukčije jer vjeruju da se karmin utjecaj može vidjeti i u ovom životu, a ne samo u budućim inkarnacijama. Ideja karme poziva svaku osobu da bude pažljiva u svojim postupcima jer se to sve može vratiti u nekom trenutku. To jest, može ih se ili nagraditi ili kazniti za njihova prošla djela. Podsjeća li vas ovo na nešto?

Mene jako podsjeća na prijašnju definiciju pravde. Pravdu se dijelilo  ili nagrađujući, ili kažnjavajući ljude za njihove postupke (barem u sudnicama, iako bih rekla da ljudi jako često uzmu stvari u svoje ruke). Ukratko, pravda je ujedno i neka vrsta moralnog koda. U ovom smislu se ona može odnositi na pravednost s kojom se s ljudima postupa, ili pak ne postupa (u potonjem slučaju se radi o nepravdi prije nego o pravdi). Uz ovo, na pravdu se obično gleda iz pozitivne perspektive pošto ona upravlja svime dobrim i lošim, ona garantira da će dobro biti nagrađeno dobrim, a loše biti kažnjeno.

Zatim postoji i fenomen međusobne povezanosti koja je važna kada govorimo o karmi. Kako bi karma zaista funkcionirala, sve treba biti međusobno povezano; svi ljudi, sva djela... Ideja međusobne povezanosti objašnjava da su sve stvari/bića spojeni na neki način i stoga utječu jedno na drugo. Starhawk ovo lijepo objašnjava u svojoj knjizi Spiralni ples: "The felling of tropical forests disturbs our weather patterns and destroys the songbirds of the North. No less does the torture of a prisoner in El Salvador or the crying of a homeless child in downtown San Francisco disturb our well-being. So interconnection demands from us compassion, the ability to feel with others so strongly that our passion for justice is itself aroused" (slob. prev. Ugođaj tropskih šuma remeti naše vrijeme i uništava ptice pjevice sa sjevera. Mučenje zatvorenika u El Salvadoru i plač beskućnog djeteta u centru San Francisca jednako narušavaju našu dobrobit. Stoga, međusobna povezanost od nas zahtijeva suosjećanje, sposobnost osjećanja zajedno s drugima do te mjere da se naša žudnja za pravdom sama pobudi). I tako smo se ponovno vratili na pravdu. Po mome mišljenju, pravda ne samo da igra ulogu u karmi već se s njom može donekle i poistovjetiti. Međusobnu povezanost se također može naći u pravdi; na primjer, kada se zločincu ne dodijeli zatvorska kazna za djelo koje je sigurno počinio (uzmimo za primjer ubojstvo), ovo može kasnije uzrokovati posljedice čak i za ljude koji nisu povezani s tim slučajem (npr. ta osoba može ubiti nekoga dok je na slobodi, što zatim može uzrokovati još desetke reperkusija). 

Još jedna od Starhawkinih misli na ovu temu koji mi je bila zanimljiva jest sljedeća:

"Za vještice pravda nije nešto što sprovodi izvanjski autoritet, temeljem napisanoga koda ili skupa pravila. Pravda je unutarnja spoznaja da svaki čin ima posljedice koje se moraju odgovorno prihvatiti. Vještičja religija ne nameće krivnju, hladan, propovijedajući, samomrzeći unutarnji glas koji obogaljuje djelovanje. Ona umjesto toga zahtijeva odgovornost. »Što posiješ vraća ti se tri puta jače« – poslovica je, snažnija inačica izreke »čini drugima ono što želiš da čine tebi«. Primjerice, vještica ne krade, ne zbog upozorenja u svetoj knjizi, nego zbog tri puta veće štete koja je posljedica malih dobitaka. Krađa uništava kradljivčevo samopoštovanje i osjećaj časti; ona je priznanje nesposobnosti za čestito ispunjavanje želja i potreba. Krađa stvara klimu sumnje i straha u kojoj mora živjeti i kradljivac. I, budući da smo svi povezani u istom društvenom tkanju, oni koji kradu skuplje plaćaju namirnice, osiguranja i poreze. Vještičja religija snažno je prožeta uvjerenjem da je sve povezano i međuovisno i stoga uzajamno odgovorno. Čin koji nekome šteti svima šteti."

Čini se da autorima uspoređuje pravdu s osobnom etikom (jer je pravda "unutarnja spoznaja") a ujedno i s karmom (jer smo "svi povezani u istom društvenom tkanju", jer "je sve povezano" itd.).

Koja je onda razlika između pravde i karme?

Iskreno, ja ne vidim nekakvu značaju razliku. Jedine razlike koje ja vidim su te da se pravdu obične povezuje sa sudskim procesima češće nego s osobnim djelima i privatnom etikom, dok je karma globalna, raširenija i općenitija. Svaka država ima svoj pravosudni sistem, ali karma jednako djeluje u svim zemljama svijeta. Izuzev ovoga zaista nemam argumenata.

Moje je osobno mišljenje da su karma i pravda praktički jedna te ista stvar, ali s minornim razlikama koje su društveno uvjetovane. Moralno su zapravo iste. Zbog ovoga bih voljela čuti vaše mišljenje o ovoj dilemi. Percipirate li vi pravdu i karmu kao identične zamisli, ali s drukčijim imenima? Ili ih pak razlikujete?

Jako bih voljela čuti što imate za reći na ovo, pa slobodno ostavite komentar. :)

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

Justice or Karma?

The Wildwood Tarot - Minor Arcana card of
Injustice

The tarot card you see next to this text is the card of Injustice. I have wondered over and over again why the illustrator and author of the Wildwood tarot deck decided to call in "Injustice" when its iconography completely coincides with that of the iconography of Justice, or Iustitia as the Romans would have called her.

Being an art buff, this really intrigued me so I started digging around. Then I found many connections between the iconography of the Justice we know today and several Pagan cultures. So my stream of thoughts went on and I basically started asking myself where one could draw the line between justice and karma. And truly, when I pondered over this topic, I found that I didn't really see that big of a difference between the two. So in this post, I am going to share my thoughts on this subject with you. :) 

Etymologically speaking, the English word "justice" comes from the Latin noun iustitia (righteousness, equity) and adjective iustus meaning upright/just. In the 12th century, the word was used in a more legal context and referred to the exercise of authority by defending certain rights (usually by either rewarding or punishing), although the previous meanings were still relevant. The word was later used as a title for judicial officers. 

The goddess Ma'at

The iconography of justice that we are used to today goes back to medieval times and the Renaissance period. Justice seems to have always been depicted as a woman. This was probably the most logical option since the Latin noun iustitia is feminine. Her iconography has been traced back to ancient Babylon and Egypt. In fact, her "sister" can be found in the Egyptian goddess Ma'at. She governed over justice, law, morality and truth. She also controlled balance, which is why she presided over the Weighing of the Heart (and the scales of balance) in Egyptian mythology. In this process, the deceased person's heart was weighed against the feather of Ma'at on a pair of scales; only if the heart was lighter or of equal weight as the feather could the soul proceed to the afterlife. Then again, Ma'at had a male equivalent - Thoth, who basically had the same attributes. Of course, other male gods were also synonymous of justice, such as the Babylonian god Shamash, the Sumerian Utu and others. But let us stick to female deities just for the sake of this specific iconography.

Since we are on the subject, I have to mention the Greek Titan goddess Themis who governed over divine law and order, the Greek goddess of justice, fair judgment and law - Dike and also the Roman Iustitia. All of these goddesses have similar attributes; they are usually depicted holding the scales of justice and are often blindfolded. The iconography of the archangel Michael added to the iconography by incorporating the symbol of the sword (which he used to ward off Satan). This iconography has lived on to this day and you will find that Justice is nowadays always depicted as a blindfolded woman holding scales in one hand and a sword in the other. The scales are a symbol of Justice's weighing the two sides of a case/story (i.e. the support and opposition). The sword is always double-edged so it can equally divide the power of Reason and Justice resulting in objectivity. Her blindfold is one of the sources of the saying "Justice is blind". Since the blind usually wore blindfolds in the past, this was only logical. Although, this does not mean that she is generally blind, but rather that she is not prejudiced and is objective in her actions. If you feel like reading more on her iconography, I recommend a wonderful article entitled "Representing Justice: From Renaissance Iconography to Twenty-First-Century Courthouses". But let us move on to compare justice and karma.

Justice and/or Karma?

As far as I know, karma does not have an anthropomorphic shape and thus no strict iconography either. It is a concept which surpasses all visual representations. The most basic definition of karma can be seen in the proverb "As you sow, so shall you reap". Basically, you will get back as much as you give. The word "karma" can be directly translated as action. According to this, karma itself is simply the action of a certain person which is then reflected in an appropriate way (so good deeds will reflect good energy and bad deeds will reflect bad energy). Buddhism and Hinduism claim that karma (i.e. all the good and bad things that a person does in one life) affects future lives. Many Pagans see karma a bit differently as they believe that karma's influence can also be seen in this life as well as other incarnations. The notion of karma urges everyone to be careful of what they do because it can all come back to them at some point in time. That is to say, they can either be rewarded or punished for their past actions. Does this remind you of anything?

Well it definitely reminds me of the aforementioned definitions of justice. Justice is and was dispensed by either rewarding or punishing people for their actions (at least in courtrooms, but I would say people more often than not took the law/justice into their own hands and delivered street justice...wow...too many idioms). So basically, justice is also a sort of moral code. In this sense, it can refer to the fairness with which people are treated, or sometimes not treated (in which case we are talking about injustice rather than justice). Nevertheless, justice is usually seen from a positive perspective as being that which governs right and wrong, which ensures that the good will be rewarded with good and that the bad will be punished.

Then there is the phenomenon of interconnectedness which is relevant for karma. In order for karma to really work, everything has to be connected; all people, all actions... The notion of interconnectedness explains that all things/beings are linked in one way or another and thus affect one another. Starhawk explains this nicely in her book The Spiral Dance: "The felling of tropical forests disturbs our weather patterns and destroys the songbirds of the North. No less does the torture of a prisoner in El Salvador or the crying of a homeless child in downtown San Francisco disturb our well-being. So interconnection demands from us compassion, the ability to feel with others so strongly that our passion for justice is itself aroused". And we come to justice again. In my opinion, not only does justice play a role in karma but it can be equated with it in a sense. Interconnectedness can also be seen in justice; for instance when a criminal is not put in jail for a crime he has definitely committed (e.g. murder) then this may bring forth certain consequences for people not directly related to his case (e.g. he may murder a random person when he is set free and this, in turn, may cause tens more repercussions).

Another one of Starhawk's thoughts on the subject which I found interesting is the following one:

"Witches do not see justice as administered by some external authority, based on a written code or set of rules imposed from without. Instead, justice is an inner sense that each act brings about consequences that must be faced responsibly. The Craft does not foster guilt, the stern, admonishing, self-hating inner voice that cripples action. Instead, it demands responsibility. "What you send, returns three times over" is the saying-an amplified version of "Do unto others as you would have them do unto you." For example, a Witch does not steal, not because of an admonition in a sacred book, but because the threefold harm far outweighs any small material gain. Stealing diminishes the thief's self-respect and sense of honor; it is an admission that one is incapable of providing honestly for one's own needs and desires. Stealing creates a climate of suspicion and fear, in which even thieves have to live. And, because we are all linked in the same social fabric, those who steal also pay higher prices for groceries, insurance, taxes. Witchcraft strongly imbues the view that all things are interdependent and interrelated and therefore mutually responsible. An act that harms anyone harms us all."

The author seems to be comparing justice to personal ethics (as justice is an "inner sense") and also to karma ("we are all linked in the same social fabric", "all things are interrelated" etc.).


So what is the difference between justice and karma then? 

Honestly, I don't see that big a difference. The only possible differences could be that justice is commonly more related to courtrooms than personal doings and ethics, whereas karma is more global, more widespread and general. Each country has its own juridical system, but karma works the same in all parts of the world. Other than this, I find myself lacking in arguments.

It is my personal belief that karma and justice are practically the same thing but with minor differences that are just socially defined. Morally, they are the same thing. This is why I would like to hear your opinions on the subject. Do you perceive karma and justice as identical ideas but with different names? Or do you differentiate them?

I would love to hear what you have to say, so please leave a comment. :)
Until next time. Yours,
Witch's Cat

Praznik rada, Valpurgina noć i Beltane nemaju veze sa sotonizmom!

Slavenski rodnovjerci u Rusiji podižu kumir za Jurjevo

Prvi maja se u paganizmu zaista slavi kao dan plodnosti i vrhunca proljeća. Većina meni dragih ljudi zna da i ja ovaj blagdan slavim pod nazivom Beltane pa sam tako dobila na Facebooku poveznicu za članak na portalu dnevno.hr. Napisala ga je Zrinka K. i nosi naziv "PRAVA ISTINA O PRAZNIKU RADA: Ne nasjedajte, na taj dan cijeli svijet se klanja Luciferu slaveći Valpurgijsku noć, najdemonskiji praznik u godini". Nimalo praktičan naslov zbog duljine, ali sigurno privuče brojne poglede. Nisam mogla odoljeti nego pročitati članak i kad sam došla do kraja sam bila van sebe. Nisam znala trebam li se smijati ili plakati. Svakako, rekla sam prijateljima koji su mi poslali ovu poveznicu da mi je jasno da su mi poslali ovo iz šale, ali sam isto tako bila svjesna da će mnogo ljudi ovaj članak shvatiti ozbiljno. 

Moram priznati da sam tužna jer sam bila u pravu. Samo dva dana nakon ovoga sam razgovarala s nekolicinom kolegica i došle smo na temu praznika rada. Sve su katoličke vjeroispovijesti (to mogu reći sa sigurnošću jer ih privatno poznajem jako dobro). Jedna od njih je rekla da su prvi maja i "Valpurgijska" noć zapravo slavlje Sotone. Bilo je jasno da ozbiljno misli to što govori pa sam ju prekinula da joj objasnim odakle "Valpurgijskoj" noći naziv, no u detalje nisam ulazila. 

Potaknuta tim razgovorom sam odlučila napisati ovaj post u nadi da će svi oni koji su naslijepo povjerovali ovakvim člancima i koji nisu uspjeli čuti drugu stranu priče je konačno čuti.

Članci slični onome kojeg je napisala Zrinka K. se mogu lako naći putem Googlea pa ću daljnje istraživanje prepustiti vama, ali u suštini svaki od njih govori isto:

1. Da je praznik rada prikriveno slavlje "poganskih" i/ili "sotonističkih" praznika Beltanea i/ili "Valpurgijske" noći (pojasniti ću gomilu navodnih znakova kroz post).
2. Da je Anton LaVey, osnivač sotonističke crkve, direktno povezan s ovim "sotonističkim" slavljima.
3. Da su Iluminati (citiram Zrinku K.): "organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika sa policijom 1. svibnja 1886. godine" (tipična teorija zavjere, a autorica je mogla provjeriti ispravni datum ovog prosvjeda koji je bio 4. svibnja prije nego što je proširila dezinformacije).

Nedosljednost autora u člancima mi je posebno zasmetala jer čas govore da je Beltane "poganski" praznik, a potom da je sotonistički. Čas govore da su "Valpurgijska" noć i Beltane ista stvar, a u drugom kontekstu ih razlikuju. Stoga bih kroz ovaj post htjela objasniti da ni Beltane ni "Valpurgijska" noć nisu sotonistički praznici, da nemaju veze sa sotonizmom te da nisu uopće isti praznik.

Portal dnevno.hr me je dodatno razočarao jer očito dopušta slijepo kopiranje cijelih paragrafa teksta. Sjetila sam se da sam prošle godine pročitala sličan članak ali sam ga tada naprosto bila zanemarila. Radi se o članku Mladena Prenca iz 2013. godine koji nosi naziv "Praznik rada: Znate li da je to rođendan Iluminata i sotonistički praznik 'Valpurgijska noć'?". Odmah se primijeti da je gospođa Zrinka išla linijom manjeg otpora i naprosto kopirala nekoliko cijelih paragrafa iz ovog članka i zalijepila ih u svoj. Ovo pokazuje krajnju neprofesionalnost i samo na temelju toga se članak ne bi trebao shvatiti ozbiljno. Očito nisam upućena u način na koji mediji funkcioniraju jer se u akademskom svijetu plagiranje strogo kažnjava.

Također ne cijenim kada ovakvi portali ne provjeravaju svoj pravopis. Za očekivati je da će se o gramatičkoj i pravopisnoj ispravnosti voditi računa na portalima koji žele da ih se shvati ozbiljno, ali dnevno.hr očigledno za to nije briga jer sam u oba članka našla brojne greške. No istaknula bih samo jednu pogrešku - "Valpurgijska noć". Što ovu grešku čini još gorom jest to što se nalazi u naslovima obaju članaka. Da su autori bili dovoljno informirani, znali bi da ova svetkovina slavi osobu - svetu Walburgu. Po pravilima hrvatskog pravopisa (odnosno po pravilu pisanja posvojnih pridjeva izvedenih od osobnih imena) bi se ova svetkovina trebala nazivati, odnosno naziva se Valpurgina noć.

Povijest i značenje Valpurgine noći

Valpurgina noć je dobila naziv po svetoj Walburgi (ili Walpurgi), časnoj sestri iz Wimbournea u Engleskoj koja je živjela u 8. stoljeću. Svoj život je posvetila misionarskom radu u Njemačkoj gdje je, između ostalog, osnovala samostan i postala poznata po svojim dobrim djelima. S obzirom na njezin život, originalni naziv ovog blagdana je na njemačkom - Walpurgisnacht. Kao što je i za očekivati od svetice, ona je bila čista, produhovljena i nježne naravi. Po rimokatoličkom kalendaru, 1. svibnja je bio posvećen njoj jer je upravo na taj dan i kanonizirana, a Valpurgina noć je slavlje uoči 1. svibnja (dakle s noći 30. travnja na 1. svibnja). No, 1955. godine je papa Pio XII. ovaj datum posvetio svetom Josipu Radniku time dajući podršku svim radnicima, ali i stvarajući protutežu komunističkom blagdanu koji se slavio na isti datum (pošto je i sam bio izraziti protivnik komunizma).

Glavno pitanje koje se sada treba postaviti je kako je sveta Walpurga dovedena u vezu s vješticama, paganskim slavljima, pa čak i sotonističkim praksama? I mene ova veza fascinira pa ću je nastojati rastumačiti.

Srednjovjekovne zablude

Kao što je slučaj s većinom zabluda o vješticama, i ova ima korijene u srednjem vijeku i progonima vještica.

Tijekom brojnih mučenja koja su se odvila tijekom srednjeg vijeka, inkvizitori su uspjeli izvući "istine" iz ispitanika. Ove "istine" su bile predrasude i razmišljanja Crkve o heretičkim slavljima (jer je tada svatko bio heretik tko nije slijedio kršćanstvo) koje su inkvizitori tjerali mučenike da priznaju tijekom samog mučenja. Naravno, ispitanik je bio prisiljen priznati sve za što ga inkvizitor optuži naprosto jer je bio mučen tijekom cijelog ispitivanja. Ovakva mučenja su uključivala lomljenje kostiju, rezanje tkiva, brojne sprave koje su uzrokovale nehumanu bol i psihičke traume tijekom kojih nijedna osoba ne bi mogla ostati pribrana. Ukratko, inkvizitori su izvlačili potvrde svojih sumnji i teorija tako da su ljude postavljati u situacije u kojima nisu imali drugog izbora nego ih potvrditi. Tek kada bi sve priznali su bili "pušteni" (odnosno, prestalo bi ih se mučiti, ali bi ih se potom vješalo, ili zapalilo na lomači).

Bezbroj svjedočanstava postoji o ovakvim mučenjima, a da ne spominjem i tehničke nacrte sprava za mučenje, opise tehnika i sudskih procesa mučenja itd. Zasigurno najpoznatije djelo koje se tiče ovih tema je Malleus Maleficarum o kojemu možete više saznati u ovom postu. Svakako, ti iskazi se ne mogu uzeti kao istiniti jer su dobiveni kroz mučenje tj. prisilom. Ljudi su priznavali sve samo kako bi prestala bol. Uz to, teorije koje je Crkva tada zastupala su bile apsurdne, barem iz naše perspektive. Teorije poput onih da vještice jašu na metlama, da imaju spolne odnose sa samim vragom, da jedu malu djecu itd. su bile općeprihvaćene, a danas su samo dokaz neshvaćanja starih običaja koja su bila krivovjerna u očima Crkve. 

U ovoj zaluđenosti vješticama su se razvile brojne predrasude i kriva vjerovanja o kojima bi se moglo pisati danima. No, istaknula bih predrasude vezane uz sabate. Vještičji sabati su u srednjem vijeku bili sinonim za orgije, štovanje Sotone i brojne druge, u najmanju ruku, nekonvencionalne stvari, neke od kojih su zaista bila gnjusne. Na pojam sabbat (ili sabbath) se po prvi put u dokumentima inkvizicije nailazi 1335. godine u Toulouseu. Ipak, ova riječ vuče korijene iz hebrejske riječi shabbat što znači odmarati (ili preciznije "prestati raditi") i koja se odnosi na židovski dan odmora (subotu). Ovaj je izraz prihvaćen za bilo kakvo heretičko slavlje jer su i židovi u srednjem vijeku također bili heretici po rimokatoličkoj Crkvi. Tek je u 15. stoljeću izraz postao u potpunosti prihvaćen i korišten diljem Europe u kontekstu vještičjih slavlja i svih stereotipa i  zabluda koji idu uz njih. 

Vjerovalo se da se ovi vještičji sabati odvijaju u zaklonjenim mjestima - na šumskih čistina, planinama, ili u špiljama i to obavezno tijekom noći. S vremenom su na kartama osvanule oznake za "poznata" mjesta vještičjih sastanaka. Na tom popisu se našao i vrh Brocken (poznat i kao Blocksberg) na planini Harz u Njemačkoj. Očito je došlo do sinkroniciteta vjerovanja jer se njemački običaj slavlja Walpurgisnachta spojio s vjerovanjem da se na Brockenu okupljaju vještice. Osnova za ovo spajanje je bio datum i jedan dokument iz 1591. godine. 

Njemačke narodne priče (naglašavam priče!) govore da je Brocken izrazito misteriozno mjesto na kojemu su se od davnina skupljale vještice (Hexen). Ove su se priče ispreplele s narodnim slavljima proljeća koja su se također odvijala početkom svibnja. Jedan od najpoznatijih je svakako Majski dan (eng. May Day) kojeg se slavilo diljem svijeta, pa tako i u Njemačkoj.

Vrijedi naglasiti da progoni vještica nisu stigli u Njemačku do šesnaestog stoljeća, što je jako kasno u odnosu na ostatak Europe. No, ovo kašnjenje se nadoknadilo kroz jako brutalna mučenja i paljenja mnoštva optuženika. Jedan istaknuti autor na temu njemačkog vještičarstva (i izraziti protivnik istog), Johann Georg Godelmann, je 1591. godine napisao djelo De Magis, Veneficis Et Lamiis, Recte Cognoscendis & Puniendis u kojemu je rekao sljedeće (prijevod s latinskog na engleski):

"It is widely believed that all German witches are carried, on the night of the first of May, in the shortest time imaginable, to the mountain called Blocksberg and Heinberg, in the Brusteri region, having first anointed themselves . . . . They spend the whole night in feasting and jollity, dancing with their lovers."

Slobodno prevedeno: Široko je rasprostranjeno vjerovanje da na noći prvoga svibnja vještice bivaju nošene, u najkraćem mogućem roku, na planinu po imenu Blocksberg i Heinberg u regiji Brusteri nakon što su se prvo pomazale uljem (...) Cijelu noć provedu u gozbama i veselju plešući sa svojim ljubavnicima.

Godelmann je u najmanju ruku potvrdio, ako ne i potaknuo vjerovanja vezana uz Brocken. Ona su se samo nastavila razvijati dok nisu doživjela svoju poznatu kulminaciju u Goetheovom djelu Faust. Prenc u svom članku napominje da Goethe opisuje "sotonistička" okupljanja na Brockenu, ali trebamo uzeti u obzir namjeru s kojom je Faust napisan. Osnovna bit ovog djela je kršćanska i govori da se bilo koja ljudska duša može vratiti Bogu jer će Bog oprostiti ljudske grijehe, ali da joj nema spasa ako se u potpunosti preda Sotoni (što Faust na kraju i napravi). Demon Mefistofel u ovom Goetheovom djelu vodi glavnog lika, Fausta po raznim mjestima pokazujući mu manifestacije Sotone na zemlji, ili ga potičući da radi raznorazne nemoralne stvari. Ovi prizori su namijenjeni da prestraše čitatelja i na taj način ga odvrate od Sotone i vrate ka kršćanskom Bogu. Ova tragedija ima lijepu moralnu pouku, ali ipak prihvaća određene stereotipe i zablude kako bi valorizirala svoju osnovnu misao.

Zaključci ovog dijela posta su sljedeći: Brocken nije mjesto sotonističkih sastanaka niti je Valpurgina noć sotonističko slavlje. Sotonizam i Valpurgina noć nemaju veze jedno s drugim jer je Valpurgina noć u suštini kršćanski blagdan, a slavlja koja se zbivaju na Brockenu su moderna i posljedica su svih navedenih narodnih legendi i vjerovanja. Ovakva moderna slavlja se uglavnom sastoje od toga da se pojedinci oblače u kostime vještica, vražićaka i sličnih bića dok su dublja slavlja u vjerskom smislu rijetka. No, okupljanja grupa u prošlosti na Brockenu nisu isključena jer je ovo mjesto s vremenom postalo prikladno mjesto prvomajskog slavlja proljeća. Ako su se određeni ljudi povremeno okupljali tamo kako bi proslavili dolazak proljeća, to ne znači da su oni štovali Sotonu. To također ne podrazumijeva da su bili pagani, ili sljedbenici ikoje vjere. Moguće je da se naprosto radilo o ljudima koji su tu došli s obiteljima napraviti roštilj i uživati u prirodi. Ne može se sa sigurnošću reći koliko je bilo okupljanja na Brockenu i s kojim ciljem, kao što se ne može reći ni za jednu lokaciju na Zemlji, ali je sigurno da sva ta okupljanja nisu bila okupljanja vještica, niti sotonista. Takve generalizacije su jednostavno nerealne. 

Vjerojatno ste primijetili da razlikujem pojam "pogansko" (odnosno pagansko) od "sotonističko". Autori poviše navedenih članaka ne vrše tu distinkciju, što im jako zamjeram. Uz to, oni povezuju Antona LaVeya, osnivača sotonističke crkve, s Valpurginom noći. No većina ljudi ne zna razliku između ovih pojmova pa bih ju voljela pojasniti. 

Zašto Valpurgina noć i Beltane nisu sotonistička slavlja

Kao što sam istaknula, Valpurgina noć je u suštini posvećena kršćanskoj svetici, sv. Walpurgi. Čestitam osobi koja uspije povezati ovu kršćansku sveticu sa sotonizmom koji zapravo nije ni postojao (barem ne u onom obliku u kojem ga danas poznajemo) do 1966. godine kada je Anton LaVey osnovao sotonističku crkvu. 

Također, Beltane i Valpurgina noć nisu jedno te isto slavlje, što je do sada moglo biti evidentno, iako se slave otprilike u isto vrijeme. Beltane se slavi 1. svibnja, a Valpurgina noć 30. travnja (na 1. svibnja). Uz to je Beltane paganski blagdan, a Valpurgina noć originalno kršćanski blagdan koji je kasnije izvrnut.

Preostaje mi sada objasniti zašto Beltane nije povezan sa sotonizmom. Ovo je stara rasprava na koju uvijek dođem zbog zabluda. Naime, Beltane ja paganski blagdan koji slavi prirodu, proljeće, plodnost zemlje, ali i plodnost uopće (za više informacija vas molim da pročitate ovaj post). Ali izgleda da Mladen Prenc ima vlastito mišljenje o ovom blagdanu koje jasno ističe u članku:

"Tom prilikom [za Beltane] su palili vatre, igrali i plesali oko stupa oko kojeg su vezivali trake raznih boja, a koji je simbolizirao muški spolni organ. U tim ritualnim igrama spominjali su i drevna demonska božanstva Vaala, Zelenog čovjeka, Pana, Zelenog Juraja itd… 

Kada bi pali u trans obuzeti demonima, orgijali su do zore. U produžetku Beltana pogani su nastavljali slaviti Valpurgijsku noć. (...) Valpurgijska noć je jedan od najvažnijih sotonističkih praznika i redovno podrazumijeva ritual prinošenja ljudskih žrtava Luciferu!"

On je dobro primijetio da Beltaneski običaji uključuju paljenje krijesa, ples, majski stup (koji zaista jest simbol falusa, a time i plodnosti koja je fokus ovog proljetnog blagdana), ali drugi dio paragrafa je u potpunosti zanemariv. Kao prvo, izraz "demonska božanstva" je čista glupost. Mitologije svijeta razlikuju demone i bogove, a to što su neka božanstva paganska po naravni (dakle potječu iz starijeg doba kada su se slavila u kontekstu štovanja prirode) ne znači da su zla, "demonska", ili sotonistička. Već prvo božanstvo koje Prenc navodi je krivo. Bog "Vaal" je zapravo keltsko božanstvo svjetla, vatre, topline, a time i Sunca čije je pravo ime Baal. Zeleni čovjek je više naziv za arhetip koji poznaje mnoga imena diljem svijeta. Zeleni čovjek je manifestacija prirode u proljeće koje zaista jest zelena, cvjetna i osunčana. Stoga ga se prikazuje kao muškarca sa zelenom bradom, ili koji nosi masku načinjenu od lišća i cvijeća. Pan je sigurno najpoznatije božanstvo s popisa. On je grčko božanstvo divljine, prirode, lova itd. Bio je prikazivan s kozjim rogovima i nogama upravo zbog njegove povezanosti s divljinom, a posebno s pastirima i krdima. Naprosto je zbog svojih rogova bio poistovjećen s figurom Sotone s kojom na kraju krajeva uopće nema veze ni po ikonologiji, ni po karakteristikama, ni po mitologiji. Zeleni Juraj je zapravo slavenski bog Jarilo, bog plodnosti, proljeća i biljaka. Njega se slavi na Jurjevo tj. 23. travnja (jako blizu Beltanea i Valpurgine noći, zar ne?). 

Dokazi obuzetosti demonima i postojanje orgija nisu navedeni u nijednom članku. Beltaneska slavlja su bila klasična slavlja. Ljudi bi se najeli, popili nekoliko čaša vina, plesali i zabavljali se. Kao i na svakom tulumu, sigurno je postojala mogućnost da netko ode kući s nekim, ali to ne znači da su se zbivale orgije. A ako su ovi ljudi bili obuzeti demonima onda svaku osobu na bilo kojem rođendanskom tulumu, piru, ili koncertu treba odvesti na egzorcizam.

Najdrastičnija optužba u cijelom tekstu je zasigurno ona da se na Valpurginu noć prinose ljudske žrtve Luciferu. Ja bih lijepo zamolila gospodina Prenca da mi pokaže dokaze ovih žrtvovanja. Osobno nisam sudjelovala u slavljima Valpurgine noći, ali jesam u slavljima Beltanea. Iz iskustva govorim da se nikakve ljudske žrtve ne prinose jer ih ja nisam prinosila niti sam ja bila žrtva.

No, da ne bih ispala neobjektivna, trebam napomenuti da je antropolog James Frazer u svom djelu Zlatna grana ostavio mogućnost postojanja ljudskih žrtava u davno pretkršćansko doba u Škotskoj otvorenu. I da su se ove žrtve prinosile, ta je praksa zastarjela i okrutna. Reminiscencije ovakvih žrtvovanja su danas ostale u drugim, metaforičkim oblicima prinošenja žrtvi. Tako se u Škotskoj nalazi običaj da "žrtvovana osoba" skače kroz Beltanesku vatru (ili preko nje) tri puta. Ostali sudionici potom glume kao da je ta osoba preminula, ali se uskoro sve vraća normali. U drugim kulturama se prinosi simbolična žrtva vatri - pale se papirići s određenim natpisima, pale se ispletene figure od različitog sušenog bilja itd.

Svakako, bilo koje žrtve koje se prinosi za vrijeme Beltane nisu posvećene Luciferu, ili Sotoni. Te su žrtve metaforičke (kao što sam rekla - papirići, sušeno bilje, negdje se sjemenke zakopavaju u zemlju isto kao "žrtva" prirodi itd.) i njima se nikome ne čini zlo. One se prinose, ili su se prinosile, kao zahvala proljeću što se vratilo i kako bi se nahranilo Beltaneski krijes koji simbolizira jačanje Sunca u ovo doba godine. 

Ipak bih htjela napraviti još neke distinkcije između paganizma i sotonizma kako bismo utvrdili ovo gradivo.

Paganizam je termin koji obuhvaća sve vjere i duhovne pravce prošlosti koji se temelje na štovanju zemlje i prirodnih ciklusa. Sama etimologija riječi "paganizam" upućuje na izvore ove duhovnosti na selima i ruralnim područjima gdje je primarna djelatnost stanovnika bila poljoprivreda. U ovom smislu se i vjere antičkih Grka, Rimljana i brojnih drugih antičkih kultura mogu nazvati paganskima. Neopaganske vjere također postoje. One su samo obnova (ili adaptacija) starih običaja, ili općeg mentaliteta slavlja zemlje i prirode. 

Paganizam je postojao mnogo prije sotonizma. Uz to, sotonizam je nusproizvod Crkve tj. reakcija nezadovoljnih pojedinaca na strogoću rimokatoličke Crkve. Naime, u srednjem vijeku je Crkva zabranjivala ljudima spolno zadovoljstvo i smatrala da je seks potreban samo za prokreaciju. Ikakvo uživanje u njemu je bilo strogo zabranjeno. Kako bi se ovo primijenilo, uvodile su se zabrane za spolne odnose. Tako je seks bio zabranjen nedjeljom, srijedom i petkom, četrdeset dana prije Božića i Uskrsa, tri dana prije ispovijedi i primanja ikakvih sakramenata (a ovo je sve bilo obvezno obavljati na regularnoj bazi), za vrijeme trudnoće žene, ali i 40 dana nakon porođaja itd. Ukratko, srednjovjekovnim je ljudima bilo dozvoljeno imati spolne odnose samo 2 mjeseca u godini. Ovo je sve rezultiralo u nezadovoljstvu i ljudi su se počeli okretati Božjem suparniku - Sotoni. Zbog ovoga kažem da je sotonizam nusproizvod Crkve i kršćanstva.

Također, Sotona je kršćanski koncept u kojeg pagani ne vjeruju. Paganima su također strani i koncepti ultimatnog dobra i ultimatnog zla kao što su Bog i Sotona u kršćanstvu. U ovom je duhovnom pravcu šire rasprostranjeno vjerovanje da sve i svatko ima neke dobre i loše aspekte te da omjeri istih mogu/ne moraju varirati. Ni priroda nije samo dobra ni samo zla, ni čovjek nije samo dobar ili samo zao. Čak i božanstva koja se štuju nisu manifestacija dobra ili zla već su jako antropomorfna pa također imaju dobre i loše osobine. 

Ovo okretanje srednjovjekovnih ljudi Sotoni nije sotonizam u pravom smislu riječi, ili barem ne u modernom smislu riječi. Tada sotonizam nije bio organiziran i češće se radilo o buntu nego o istinskom štovanju Sotone.

Kada se danas kaže "sotonizam", obično se misli na službeno organizirani sotonizam koji je nastao s Antonom LaVeyem kada je osnovao Prvu Sotoninu crkvu (eng. First Church of Satan). Ovo se dogodilo 30. travnja (tj. na Valpurginu noć) 1966. godine u San Franciscu. Zrinka K. i Mladen Prenc ovo ispravno zamjećuju, ali izjavljuju kao tvrdnju, a ne kao konkretan, smisleni zaključak. Oni zapravo samo navode ovaj suhoparni podatak i tjeraju čitatelje da sami povežu Valpurgijsku noć i sotonizam bez podataka koji bi potkrijepili ovakav zaključak.

Paganizam ne može biti isto što i sotonizam jer nije centriran oko Sotone (koji je ionako kršćanski koncept) i nije "osnovan" ni približno u isto vrijeme (iako paganizam nije nikada službeno osnovan jer se ne radi o ustanovi kao što je slučaj s LaVeyevom crkvom već o duhovnom pravcu, o fenomenu, o načinu života i nizu prastarih vjerovanja). To što je pojam "pogansko" postao pejoriziran tijekom vremena i počeo označavati heretičke, krivovjerne, ili bezbožne prakse je također jako relativna stvar. Ove prakse su ionako krivovjerne samo u očima kršćanstva i ne ubrajaju samo paganska vjerovanja već i stanovišta bilo koje druge religije svijeta. Riječ "pogansko" se stoga može uzeti kao sinonim za "nekršćansko", što ne podrazumijeva štovanje Sotone.

Nekršćanske vjere i duhovni pravci su i budizam, islam, judaizam, hinduizam, šintoizam, sikizam pa i neopaganizam i brojne druge. Jesu li one isto što i sotonizam samo zato što ne spadaju u kršćanstvo? 

Dakle, Valpurgina noć i Beltane nisu jedno te isto slavlje. Paganizam i sotonizam također nisu jedno te isto; dapače, oni nemaju nikakve veze jedno s drugim.

Prvi maja kao praznik rada

Praznik rada je u suštini spomen na pobunu koja se zbila 4. svibnja 1886.g. na trgu Haymarket u Chicagu (a ne 1. svibnja kako tvrde oba članka). Radnici su zahtijevali osmosatne radne dane, no policija je reagirala pucanjem na prosvjednike. Afera je, naravno, uzrokovala mnogo smrti i patnje, ali isto tako i druge proteste koji su konačno ostvarili svoje ciljeve. 

Prvi svibnja je određen kao datum slavlja međunarodnog praznika rada u Parizu 1889. godine na Prvom kongresu komunističke Druge internacionale. Tada se zapravo pozvalo sve radnike na demonstracije 1890. godine na dan godišnjice pobune u Chicagu. Tek je 1904. Međunarodna socijalistička konferencija pozvala organizacije i sindikate svih socijaldemokratskih stranaka da prestanu raditi 1. svibnja kako bi se zakonski uspostavio osmosatni radni dan. U svojoj su namjeri očito uspjeli, a 1. svibnja je proglašen državnim praznikom u većini država Europe i svijeta.

Autori obaju članaka tvrde da su "Iluminati (...), koristeći svoj veliki utjecaj u Americi, organizirali demonstracije radnika u Chicagu i sukob radnika sa policijom 1. svibnja 1886. godine" (usput, ovaj sukob se nije zbio 1. svibnja, već 4. svibnja). Ovo je obična teorija zavjere. Naravno, neću braniti nekome da vjeruje u nju, ali napominjem da autori ne navode konkretne dokaze koji bi potvrdili ovakvu teoriju.

Mladen Prenc piše sljedeće:

"Korijeni ove teorije nalaze se u životu Adama Weishaupta, rimokatoličkog svećenika, jezuita i profesora kanonskog prava na Sveučilištu u Inglostadtu koji se rodio 1. svibnja 1748. godine..."

Adama Weishaupta se uzima za osnivača Iluminata. Kao prvo, on se nije rodio 1. svibnja, ali jest osnovao ovo udruženje 1. svibnja 1776. godine. Uz to, on NIJE bio rimokatolički svećenik, iako je bio odgojen među isusovcima i završio isusovačku školu. Vjerujem da su autori čitali izvore na nekom stranom jeziku kojeg nisu dobro razumjeli i naprosto pobrkali podatke. Kako god da bilo, šire dezinformacije, ili ih namjerno stvaraju u nastojanju da potvrde svoje teorije.

Prenc također kaže da je Weishaupt "skrenuo s crkvenog puta i počeo se baviti vještičarenjem i sotonizmom". On nije skrenuo s crkvenog puta jer nije bio svećenik i također se nije bavio vještičarstvom ni sotonizmom. Weishaupt zaista jest bio žestoki protivnik rimokatoličke Crkve prvenstveno jer ju je smatrao netolerantnom i fanatičnom. Ovo je uzrokovalo konflikte između njega i pripadnika Crkve, ali to ne znači da je on prakticirao vještičarstvo, ili bio sotonist. Uz ovo je tvrdnja ovih autora da je društvo Iluminata sotonističko također apsurdna.

Iluminati su bili protivnici rimokatoličke Crkve, ali nisu slavili sotonu. Oni nisu bili vjerska skupina već prije društveno-politička. Glavni cilj im je bio prosvijetliti ljude (odakle im i ime - Illuminati = prosvijetljeni) u smislu da im pokažu da mogu i trebaju misliti vlastitim umom. Protivili su se Crkvi jer su smatrali da zloupotrebljava svoju moć i da kontrolira ljude. Uz to su se protivili zlouporabi državne moći, a zalagali su se, između ostalog, i za jednakost ljudi i spolova.

Ova teorija o Iluminatima je slična brojnim teorijama zavjere koje postoje vezane uz Iluminate i ne nalazim nikakve dokaze za njezinu istinitost. No smatram da moj zadatak ionako nije tražiti ove dokaze jer su njih trebali tražiti Mladen Prenc, Zrinka K. i drugi autori koji ju zastupaju. 

Predlažem svim čitateljima ovih i sličnih članaka da ih u potpunosti zanemare jer njihovi autori samo šire dezinformacije i koriste (tj. izokreću) ono malo točnih podataka koje imaju u svoju korist. Ne pružaju potpunu sliku čitateljima i navode ih na krive zaključke običnom manipulacijom riječi. Ja se zaista nadam da sam kroz ovaj post dala dovoljno podataka koji obrazlažu moja razmišljanja i razloge mog protivljenja ovim autorima. U slučaju da ih po vašem mišljenju nema dovoljno, slobodno mi se obratite putem obrasca za kontakt ili putem komentara ispod ovog posta.

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat