Paganizam, magija i vještičarenje - intervju s Iolarom

Krajem prošle godine je izašla knjiga Paganizam u teoriji i praksi koja je izdana u tri sveska. Drugi svezak nosi podnaslov "Magija i vještičarstvo". Autor ove knjige, Iolar, je već jednom gostovao na emisiji "Na rubu znanosti" kada je predstavio svoju knjigu i detaljno pričao o prvom svesku (Doktrina paganizma).

Nekidan je izašao još jedan intervju s autorom u kojemu se priča o drugom svesku. Moje mišljenje je da je ova tema izuzetno osjetljiva i da ju je Iolar lijepo pokrio. Očito je da se trebalo sve požurivati i kratiti kako bi se sve stiglo pojasniti u kratkom vremenskom periodu, ali usprkos tome cijela priča ima glavu i rep. Naravno, ovaj video nikako ne može pružiti sve informacije koje knjiga pruža. Dapače, potrebno je pročitati puno više knjiga kako bi se dobila potpuna slika o magiji i kako bi ju se u cijelosti razumjelo. No, ovaj video je solidan početak. 

Moram priznati da mi je bilo drago čuti Iolara kako ruši neke stereotipe i hrabro izlazi u javnost s temom koja je toliko stigmatizirana. Svaka čast autoru!

A sada vas puštam da neometano uživate u intervjuu. :)

Eksterna poveznica: HRT - Paganizam, magija i vještičarenje (3.11.2014.)

Vizualizacija i mašta - magijska oruđa

(c) Antonio Mora

"Što je vizualizacija?" pitate se. Pa, kada nešto vizualiziramo, stvorimo mentalnu sliku toga. U paganizmu i mnogim drugim duhovnim pravcima i religijama, vizualizacije se koriste za motivaciju, dostizanje ciljeva, iscjeljivanje, stvaranje potpore i još mnogo toga. U svojoj knjizi The Encyclopedia of Magic and Alchemy, Rosemary Guiley lijepo objašnjava vizualizaciju: "In visualization, a mental picture of the desired result is held firmly and vividly in the mind, as if it were already real. Visualization is most effective when practiced in an altered state of consciousness, such as in meditation or in ritual, when the psychic forces of the mind flow more easily. In an altered state, the conscious mind connects with the Higher Self and aligns itself to the flow of cosmic forces in the universe". Slobodno prevedeno: U vizualizaciji, mentalna slika željenog rezultata se čvrsto i jasno drži u umu, kao da je već stvarna. Vizualizacije je najefikasnija kada ju se prakticira u izmijenjenom stanju svijesti poput meditacije, ili u ritualu, kada psihičke sile uma lakše protječu. U takvom izmijenjenom stanju, svjesni um se spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu. Ovo vam možda sada zvuči zbunjujuće, ali obećavam da će vam biti kristalno jasno do kraja ovoga posta!

Moguće je da sam spomenula vizualizaciju čak i previše puta na ovom blogu, ali vam jamčim da postoji dobar razlog za to! Govorila sam o njoj u postovima poput "Sjedinjavanje s prirodom", "Podizanje grupne energije", "Minimalistički rituali", "Zaštita u magici i moć pozitivnog razmišljanja" i mnogim drugima. U većini slučajeva sam spomenula vizualizaciju u sklopu neke meditacije, ili magijskog čina (magija=usmjeravanje energije prema nekom cilju s određenim namjerama). Ovo je zbog toga što je vizualizacija integralni dio i meditacije i magije.

Dozvolite mi da napravim digresiju. Voljela bih usput reći da vjerujem da je vizualizacija također sastavni dio rituala. Evo zašto: nedavno sam došla do zaključka da postoji namjerna i nenamjerna/intuitivna magija. Kada osoba radi magiju (tj. radi određeni magijski čin, ili magijski ritual), onda je ta magija namjerna jer je pojedinac u tom slučaju svjesno odlučio raditi magiju (odaslati energiju prema nekom cilju s točno određenim namjerama). No u nekim slučajevima, kao u devocijskim ritualima, praktičar može izvesti magiju intuitivno. Na primjer, devocijski ritual ne mora uključivati eksplicitni magijski čin. Ipak, usprkos ovome, praktičar će vizualizirati određene stvari (npr. čišćenje ritualnog prostora, otvaranje kruga itd.) i slati određenu energiju (npr. pozitivnu energiju za blagoslivljanje oltara, sudionika, ili naprosto za čišćenje ritualnog prostora). U suštini je čak i ovo magija, makar bila "intuitivna magija". Kaže ovo jer čak i u ovim procesima praktičar šalje određenu energiju ka određenom cilju s određenim namjerama. Jedina razlika je u tome što se veliki dio ovog procesa izvodi intuitivno, ili barem bez namjere izvođenja strogo magijskog rada. Možemo zaključiti da je magija nerazdvojiva od svih rituala i da vizualizacija stoga također tvori veliki dio rituala.

Kada smo ustanovili da vizualizacija igra važnu ulogu u meditaciji, magiji i ritualima, vrijeme je da pojasnimo zašto je vizualizacija toliko korisna i rasprostranjena.

Trokut kauzalnosti

Trokut kauzalnosti je originalno kabalistički koncept, ali ga se bez obzira na ovo može razumjeti i ako nemate apsolutno nikakvog predznanja o ovoj školi misli. No, potrebno je napomenuti da, iz perspektive kabalističke magije, sve što se radi se radi na astralnoj razini. Ako uzmemo da je ono što vidimo oko sebe obična i vidljiva stvarnost, onda bi astralna ravan obuhvaćala sve ono što je nevidljivo, neuobičajeno, mentalno, duhovno i tako dalje. Kada osoba izvodi magiju, ona šalje energiju, vizije i namjere. Iako nijedna od njih fizički ne postoji, one astralno/mentalno postoje. Ukratko, slike koje osoba vizualizira, energiju koju osoba šalje i namjere koje idu s njom se manifestiraju na mentalnoj/duhovnoj/astralnoj razini. Ne bih htjela stvari više komplicirati pa ću za sada još samo reći da se ove manifestacije dalje mogu koristiti za uzrokovanje fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih promjena.

E sada, trokut kauzalnosti određuje tri glavna faktora koji su potrebni za prije spomenutu manifestaciju:

1. Želja (eng. desire)
2. Vizualizacija
3. Mašta

Postoje dva dodatna faktora koji su potrebni da transformiraju ove mentalne manifestacije u fizičke:

• volja (eng. will)
  i
• organizacija

Ako vam svijet magije nije blizak, onda uzmimo praktičan primjer. Recimo da želite nešto naslikati. Prvo biste trebali željeti to naslikati. Čak i ako je ova želja umjetna (npr. neki profesor vam da zadatak da nešto naslikate za ocjenu), onda postoji. Vi ćete i dalje željeti to naslikati pa makar to bilo samo kako biste dobili prolaznu ocjenu iz likovne kulture. Moje shvaćanje ovoga jeste da je želja u ovom slučaju isto što i motivacija. Sljedeći korak je nešto manje apstraktan i više mentalan. Vizualizacija zapravo podrazumijeva smišljanje ideja, "vizualiziranje" dovršene slike, testiranje vlastitih teorija u vašem umu prije nego što ih prenesete na papir. Kako je to Rosemary Guiley rekla, vizualizacija znači držanje jasne slike željenog ishoda u umu (u ovom slučaju bi željeni rezultat bila gotova slika). Mašta zapravo radi ruku pod ruku s vizualizacijom jer možemo nešto pokušavati vizualizirati u beskonačnost, ali bez mašte će svi ti pokušaju biti bezuspješni. Potrebna nam je mašta kako bismo počeli smišljati ideje.

Volja i organizacija su tu za fizičke, praktične svrhe. Da nemamo volje i organizacije, sve naše ideje bi ostale ideje. Tako u prijašnjem primjeru, volja je ta koja nas natjera da uzmemo kist i počnemo slikati. Organizacija pomaže na način da kategorizira naše ideje, ciljeve i radnje i stvori od njih logički slijed. Bez organizacije bismo uzeli kist i počeli slikati po zraku jer smo zaboravili pripremiti platno/papir. I tako bismo ostali bez fizičkog ostvarenja svojih ideja. 

Nešto modernija verzija ovog trokuta, koja je ujedno i pojednostavljena također uključuju proces fizičke manifestacije ideja. Ona izgleda ovako:

1. Misli (eng. thought)
2. Mašta
3. Volja

Očito je da mašta i volja postoje u obje verzije trokuta. No, gdje su nestale želja, vizualizacija i organizacija? Moje shvaćanje ovog modernog trokuta jest da volja ujedno uključuje i želju (obično ako imamo volju nešto raditi, to ujedno i želimo raditi i obratno). Vjerujem da bi misli također mogle uključiti i organizaciju jer svaki oblik organizacije počinje u mislima. Naime, prvo pomislim da trebamo pripremiti platno, kistove i boje pa ih tek nakon toga, zahvaljujući snazi volje i pripremimo. Što se tiče vizualizacije, vjerujem da su vizualizacija i mašta nerazdvojive te da se međusobno uvjetuju na neki način. Pošto je fokus ovog posta na vizualizaciji i mašti, bilo bi dobro da se sada više posvetimo njima.

Vizualizacija + mašta

Kao što smo već ustanovili, mašta i vizualizacija su usko povezane, a  možda čak i nerazdvojive. Naša mašta omogućava vizualizaciju i može je se smatrati sjemenkom iz koje stvarni fizički rezultati izrastaju. Gada govorimo o moći mašte, onda govorimo o doživljavanju nečega što do sada nismo iskusili u stvarnom životu (barem ne još). U našoj mašti možemo zamišljati drukčije svjetove, drukčije ishode i raznorazne predivne stvari. Naravno, možemo zamisliti nešto što nam se i u prošlosti dogodilo, ali ćemo se u ovom postu zadržati na utjecaje koje mašta može imati na budućnost.

Jedna stvar na koju većina ljudi često zaboravlja jest da mašta nije isključivo povezana s osjetilom vida, već da može uključiti i sva ostala osjetila. Ljudi su uglavnom vizualna bića i navikli su na to da je nešto stvarno ako to mogu vidjeti. Stoga čak u našoj mašti pokušavamo "stvoriti" nešto (učiniti barem djelomično stvarnim) tako da to vizualiziramo. Bez obzira na sve ovo, neki ljudi nisu vizualni tipovi i više pažnje pridaju drogom/drugim osjetilu/ima. Na primjer, auditivni tipovi će zamišljati ptice tako da zamišljaju zvuk njihovog cvrkuta. Olfaktorni tipovi će se prisjećati šetnje kroz šumu tako da se sjete mirisa vlažne zemlje i tako dalje.

Naravno, koristimo naša osjetila primarno da bismo percipirali stvarnost. Ali nismo svjesni da ono što percipiramo je samo dio onoga što se može percipirati. Naša osjetila nisu toliko pojačana i ponekad ne možemo posvetiti toliko pažnje svim osjetilima. Zbog toga ćemo obično primiti dio informacija koje se tiču izgleda stvarnosti. Velik broj ljudi će u potpunosti ignorirati osjetila njuha, dodira i okusa, a fokusirati će se više na vid i sluh. Time što ne mirišu. ne dodiruju i obraćaju pažnju na okus, oni ne dobivaju potpunu sliku stvarnosti. U svojoj knjizi Visual Magick, Jan Fries je napisao predivni paragraf koji čovjeka zaista natjera da razmisli o ovome (usput, od srca vam preporučam da pročitate ovu knjigu jer može viti vrlo korisna po pitanju jačanja mašte i sposobnosti vizualiziranja):

"This world-view very easily becomes habit and is rarely questioned as it seems utterly real and convincing. Before long we may forget that what we experience is not all that can be experienced, that we live in a selection, not in the fullness of all possible realities. When we remember that we select our reality we may remember to select a reality worth living in." (str. 55)

Slobodno prevedeno: Ovaj svjetonazor vrlo lako postane navika i rijetko se propituje pošto se doima u potpunosti stvarnim i uvjerljivim. Ubrzo možemo zaboraviti da ono što doživljavamo nije sve što se može doživjeti, da živimo u selekciji, a ne u punoći svih mogućih stvarnosti. Kada zapamtimo da mi biramo našu stvarnost, možemo se prisjetiti odabrati stvarnost koja je vrijedna našeg života.

Sjećam se jednog puta kada sam bila na plaži prošlog ljeta. Vidjela sam dječaka koji je imao otprilike 4 godine kako se igra nekim štapom. Očito je izuzetno uživao u igri jer je imao golemi osmjeh na licu. Roditelji su mu prišli s nekim gumenim brodićem na napuhivanje, podigli ga, stavili u brodić i dali mu maleno veslo. No, dječak se toliko vezao uz svoj štap da je bacio veslo i počeo veslati štapom. Roditelje je ovo očito frustriralo pa su bacili štap i vratili dječaku veslo. Dječak se priklonio želji roditelja, ali čim su se ponovno približili mjestu gdje se štap bio bačen, dječak je izašao iz brodića, uzeo štap i nastavio se igrati njime. Što nam onda ova priča govori? Pa, da djeca imaju GOLEMU maštu. Onaj štap je dječaku bio toliko više zanimljiv od vesla jer nije bio određen svojim oblikom. Stoga je njegova mašta od njega učinila što je god htjela; štap je mogao postati mač, veslo, laser, koplje, mikrofon...i popis nema kraja. Ovo je moć mašte. Upravo se na ovo Fries odnosi u poviše navedenom odlomku. Odrasli percipiraju stvarnost iz navike pa je za njih štap samo štap i ništa više od toga. Djeca drukčije doživljavaju stvarnost, slobodnije zapravo, i koriste svoju maštu kako bi stvorili drukčije stvarnosti, iako to čine naprosto iz zabave.

Samo zamislite što bismo mi mogli sve raditi da imamo moć vizualizirati na način na koji djeca to čine! :)

Vizualizacija u magiji i meditaciji

Logično je da smo svi rođeni sa sposobnošću da maštamo i vizualiziramo ako su čak i djeca sposobna za to. No ove sposobnost s vremenom iščeznu ako ih ne razvijamo. A razvijati ih se lako može s praksom, naravno. Kao i s bilo kojom vještinom, najbolje je početi s jednostavnim stvarima i napredovati ka kompliciranijima. Ali zašto je uopće bitno razvijati vještinu vizualizacije i sposobnost maštanja? Ako čitate ovaj post, to znači da ste zainteresirani za magiju, rituale i meditaciju. Stoga je bolje pitati se kako se vizualizacija i maštanje mogu iskoristiti u tim kontekstima. Odgovori su mnogobrojni. U osnovi je potrebno koristiti maštu i vizualizaciju u svakom magijskom radu jer, kao što smo rekli, magija je čin slanja misli i energije ka određenom cilju s dobro određenim namjerama. Ove misli i sama energija su određene time što vizualizirate. Na primjer, ako izvodit magiju s ciljem liječenja nekoga, onda ćete uvijek vizualizirati osobu koju trebate izliječiti kako zdravog i aktivnog pojedinca, punog vitalne energije, rumenog u obrazima i tako dalje. Pošto je magija integralni dio rituala, onda se isto i ovdje može primijeniti. Ako želite nešto pročistiti tijekom rituala, onda ćete to prvo vizualizirati (većina ljudi vizualizira bijelu/svijetlo plavu svjetlost kako prolazi kroz prostor/predmet kojeg pročišćavaju). A što se tiče meditacije i transa, onda vrsta vizualizacije koju radite ovisi ponajviše na sam cilj meditacije.

U svakom slučaju, vizualizacija nam omogućava da prodremo duboko u sebe, nađemo energiju koja nam je potrebna da nešto napravimo i ostvarimo. Mislim da je ovo jako dobro vrijeme da pojasnim Guileyevu misao da se "u takvom izmijenjenom stanju, svjesni um spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu". Zanimljiv je da kada posegnemo tako duboko u sebe na ovaj način, kontaktiramo ono što je Jung nazvao Jastvo (sjedinjenost svjesnog i nesvjesnog dijela našeg uma tj. psiha u cijelosti). Kako ja vidim stvari, kada se sjedimo s Jastvom i potom idemo raditi magiju (šaljemo energiju, misli i namjere u univerzum), onda to radimo u obliku Jastva. Negdje u ovom univerzumu se spojimo s nekom višom svijesti, odnosno višim Jastvom kako ga Guiley naziva. Univerzum je ispunjen mislima, namjerama i energijama mnoštva ljudi i naše misli nekako moraju proći kroz sve to kako bi došle do svoga cilja. Nema smisla naguravati se pa se naše misli stoga samo usklade, odnosno svrstaju među sve te misli te pomalo, ali sigurno dođu do svoga cilja. Naravno da se ništa ne može ostvariti u roku od odmah. Fizičkom ostvarenju ideja je potrebno vremena i strpljenja.

Jan Fries je ukomponirao nekoliko predivnih vježbi u svoju knjigu koje vam mogu jako koristiti za aktiviranje mašte i uključivanje svih osjetila u taj proces. Kada naučimo aktivirati svoju maštu, a time i našu sposobnost jasnog vizualiziranja stvari, izvođenje magije, rituala i meditacija postane mnogo lakše i mnogo djelotvornije. Možete pune vježbe pronaći u njegovoj knjizi, a ovdje vam donosim pojednostavljene verzije.

Vježba 1

• Pitajte se čega ste svjesni u ovom trenutku.
• Na glas recite što trenutno percipirate svim svojim osjetilima. Počnite s jednim osjetilom (bilo kojim koje vam se dopada/koje preferirate).
• Dopustite osjetilu koje opisujete da vas u potpunosti prožme.
• Pomalo nastavite isti proces sa svim ostalim osjetilima redoslijedom koji vama odgovara.

Ova vježba omogućava dvije stvari: (1) sposobnost "ulaženja" duboko u svako osjetilo (na ovaj način se povežete sa svakim osjetilom i razvijate ga - ako ga nastavite razvijati onda će vam to ojačati svakodnevna iskustva kao i meditacije, rituale i magijska iskustva); (2) sposobnost micanja pažnje s unutarnjeg (problema, briga, želja) na ono vanjsko (ovo također može povećati kvalitetu vaših svakodnevnih iskustava jer ćete postati svjesniji onoga što se događa oko vas).

Vježba 2

Ovdje ćete zapravo ponoviti vježbu 1, ali ćete je malo izmijeniti. Vježbati ćete promjenu tona, tempa i glasnoće vašeg glasa dok govorite o onome što vam osjetila šalju.

• Pokušajte govoriti prijateljskim tonom glasa (tj. promijenite modulaciju svoga glasa). Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Pokušajte govoriti brzo, glasno kao da ste vrlo uzbuđeni zbog nečega. Opustite se i postati ćete još više uzbuđeni. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Isprobajte "ceremonijalni glas". Ovaj glas je vrlo svečan i vibrira riječi. Kao što je Fries to opisao, pokušajte zvučati važno, kao da će svaka od vaših riječi imati potresni utjecaj. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Govorite polagano i mirno i postepeno dodatno usporite. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Pokušajte se prebaciti s vašeg fizičkog glasa na unutarnji glas. Kako on zvuči i kako on utječe na vaše iskustvo?
• Ako niste zadovoljni kako vaš unutarnji glas zvuči, onda ga pokušajte promijeniti. Pokušajte "govoriti" njime na više prijateljski, mirni način ako je potrebno. Samo eksperimentirajte. Ovo je potrebno jer će vam vaš unutarnji glas jednako trebati kao (ako ne i više nego) vaš fizički glas u ritualima.

Do sada ćete vjerojatno znati da mijenjanje tempa, glasnoće, dinamike i modulacije vašeg glasa mijenja vaše raspoloženje  i da uvelike utječe na vaše iskustvo. Budite svjesni ovoga i naučite to koristiti u svojim ritualima jer i sve ovo može utjecati na vaše vizualizacije.

Vježba 3

• Nađite stablo.
• Hodajte oko njega, gledajte ga, slušajte zvukove koje proizvodi, osjećajte to stablo, fokusirajte se na ono što možete okusiti i mirišite stablo.
• Govorite na glas dok sve ovo radite i izrazite svoje osjetilne doživljaje riječima.

Ova vježba će vam također pomoći da se bolje povežete sa svim svojim osjetilima. Može vam ujedno i dati na znanje koja su vam osjetila manje, a koja više razvijena. Radite na ovome. :) I dozvolite sebi da slobodno govorite. Iako ovo posljednje nije direktno povezano s temom vizualizacije i mašte, mnogo će vam koristiti u ritualima.

____________________________________________________
Kako bi onda sve ovo moglo pomoći vama? Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, htjela bih još jednom citirati Jana Friesa:

"There are people who find it difficult to become conscious of their inner senses. When they close their eyes they see darkness, and as they continue to use their physical eyes, darkness is all there is. Inner vision is not seen but imagined." (str. 59)

Slobodno prevedeno: Postoje ljudi kojima je teško postati svjesni svojih unutarnjih osjetila. Kada zatvore oči vide samo mrak i kako nastavljaju koristiti svoje fizičke oči, mrak je jedino što postoji, Unutarnje vizije se ne vide već zamišljaju.

Čula sam možda i previše priča koje ljudi započinju mišlju poput "Naprosto nisam mogao/mogla vizualizirati ništa. Ništa sam vidio/la". Ovo je zbog toga što ljudi previše pozornosti obraćaju na fizička osjetila, a nedovoljno na unutarnja. Moguće je da vam ovo sada zvuči ironično nakon svih vježbi koje se fokusiraju na fizička osjetila, ali evo u čemu je kvaka. Jednom kada naučimo u potpunosti fizički osjećati, pojačati ćemo sva svoja iskustva. Ovih iskustava ćemo se kasnije lakše prisjećati u mislima (tj. lakše ćemo iz zamišljati/maštati) pa će nam stoga ujedno i pomagati u vizualizaciji. Zapamtite, vizualizacija ne uključuje samo osjetilo vida već i sva druga osjetila. Uz ovo, učeći se fokusirati na sve vanjsko pomoću naših osjetila, imat ćemo više kontrole nad njima. Time ćemo ih moći ignorirati po potrebi (npr. kada se želimo fokusirati isključivo na unutarnja osjetila). Nadam se da je ovo barem malo raščistilo stvari. :)

Nakon svog ovog blebetanja, bilo bi lijepo sažeti stvari. Ukratko, vizualizacija i mašta su temeljne komponente magije, rituala, meditacije i transa. Omogućuju nam da zamislimo cilj naših radnji i pomažu nam doseći dublje stanje svijesti, ili se pak otvoriti svijetu oko nas ako je potrebno. Vježbe spomenute u ovom postu vam mogu pomoći poboljšati vaš ritualni i magijski rad, ali ujedno i opću kvalitetu vaših života jer, razvijajući vaša osjetila ćete biti sve otvoreniji novim iskustvima. A ona će postati još intenzivnija nakon što ste u potpunosti ovladali vašim osjetilima.

Onda sretno sa svime! :D Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

Molitva ili magija

Pogledajte na čas sliku na početku ovoga posta. Ako ste paganin, vjerojatno ste čuli izraz "Pomoliti ću se za tebe" barem jednom, i vjerojatno vam je djelovao iritantno, ili ponižavajuće. Također, moguće je da ste razmišljali o tome da napravite neku bajalicu za nečiju dobrobit (ili ste to već napravili). Ako ste kršćanin, možda smatrate da je magija grešna. Kako god bilo, moguće je da ćete ovu sliku gledati ne drukčiji način do kraja ovoga posta. :)

Broj razgovora koje sam vodila o molitvi i magiji/vještičarstvu je bezbrojan. Većina mojih bliskih prijatelja su revni katolici i obožavam s njima razgovarati o religiji jer su mi upravo ti razgovori dokaz da još postoji vjerska tolerancija. Jedan od ovih razgovora me potaknuo da napišem post o mogućim sličnostima između molitve i magije.

Naišla sam na više definicija molitve. Većina ih se vrti oko iste misli - komunikacije s Božanskim. Molitvu se definiralo kao riječi koje se govori kada se moli Bogu/višem biću/bogovima, kao govor (poput molbe) upućenu Bogu, ili nekom božanstvu u obliku riječi/misli, ustanovljeni red riječi koji se koristi pri molitvi, kao iskrenu molbu/želju, čin/praksu moljenja Bogu/božanstvu i tako dalje. 

U svom prijašnjem postu o magiji sam navela više definicija magije prema nekolicini istaknuti paganskih/okultnih autora i praktičara:

"Magija je umijeće i znanost o uzrokovanju promjene da se desi u skladu s voljom." - Aleister Crowley 

"Magija je projekcija prirodnih energija kako bi se proizveli željeni efekti." - Scott Cunningham

"Mi ne utječemo na sudbinu našim magijskim aktivnostima, mi utječemo na nas same; mi pojačavamo one aspekte naše prirode koji su naklonjeni silama koje zazivamo." - Dion Fortune

"Magija je kada učinimo da se nešto desi, a da ste htjeli da se to desi." - Raymond Buckland

"Magijski rad uključuje transformaciju, a prva transformacija je pomak percepcije." - Marion Weinstein

"Magija je umijeće djelovanja na promjene savjesno i sa htijenjem." - William Butler

U osnovi, magija se vrti oko slanja poruka u univerzum putem riječi, energije i djela, odnosno oko komunikacije s univerzumom.

Eh sada, mogli biste reći da Bog i univerzum nisu jedna te ista stvar. Pa za dobar broj ljudi i jesu. Čak i ako nisu isti, onda su slični u nekim aspektima. Mnogi pagani vide Boga i Božicu kao arhetipe prije nego zbiljske entitete. Neki ih vide kao stvaralačke snage univerzuma. Mnogi kršćani također ne percipiraju Boga kao bradatog starca koji živi na nebu. Zapravo, ljudi s kojima sam ja razgovarala o ovome ga percipiraju kao stvaralački entitet. Hoće li Bog, iz kršćanske perspektive, biti prisutan u univerzumu i svemu unutar njega, ili biti "iznad" svega postojećeg varira od pojedinca do pojedinca. Odnosno, ovo ovisi o tome vidi li pojedinac Boga kao imanentnog, ili transcendentnog. Samo bih htjela istaknuti da Biblija na nekim mjestima tvrdi da je Bog imanentan, a na drugima da je transcendentan. Stoga će kršćani imati drukčije percepcije Boga, kao što Pagani imaju drukčije percepciju Boga i Božice.

Ali što ako naprosto kažemo "Božansko" umjesto "Bog/Božica/Univerzum"? Pa onda bi i magija i molitva bili bazirani na komunikaciji s Božanskim! Ovo komplicira stvari, zar ne?

Osobno vjerujem da se riječi "magija" i "molitva" odnose na istu stvar, samo da imaju drukčiji konotacije te da se razlikuju u pristupu. Čak se i termini "invokacija" (uzivanje) i "evokacija" (prizivanje) mogu usporediti s molitvom i magijom. Samo da pojasnim, invokacija je čin uzivanja božanstva/entiteta (prihvaćanja/pozivanja) nekog entiteta u tijelo pojedinca. Evokacija je naprosto čin pozivanja božanstva/entiteta u nečiju blizinu (ne u samu osobu!). Onda, koja je osnova za usporedbu svih ovih pojmova? Komunikacija i kontakt s Božanskim.

Kada se osoba moli, ona se obraća Božanskome riječima. Ponekad je uključena i određena radnja poput brojanja zrnaca na krunici. Ove riječi se mogu reći spontano, ili ih se može naučiti na pamet. Iako mnogo kršćana ovo ne shvaća, molitve koje se uče na pamet i koje se ponavljaju su namijenjene da pojedinca uvuku u stanje transa. Ovo postiže bilo kakva repeticija i monotonija. Šamani koriste monotone i repetitivne bubnjarske ritmove kako bi postigli trans, pagani često koriste mantre i tako dalje. Repeticija i monotonija su ključni za trans. U ovom slučaju, trans je samo jedan put do Božanskoga. Također, osoba koja se moli ne odašilje samo riječi; ona također odašilje energiju i namjere. Kada se osoba moli, radi to s određenom namjerom, bilo da je namjera zamoliti pomoć oko nekog problema, oko zdravlja i bilo što drugo.

Kada osoba izvodi magiju, ona također treba imati određenu namjeru i biti spremna uložiti vremena i energije u proces. Magija je jako opširni pojam koji može implicirati da osoba izgovara riječi, izvodi radnje, ili naprotiv ne govori/ne radi ništa već samo projicira misli/energiju prema Božanskom. Usput rečeno, molitve se također mogu odaslati u obliku misli.

Jedina razlika između magije i molitve jest stav koji osoba može/ne mora imati. Mnogi kršćani ne komuniciraju direktno s Bogom kada se mole (npr. obraćaju se Isusu/nekom svecu/Papi itd. i mole njih da prenesu molitvu Bogu). No, neki kršćani ne dijele ovaj "pasivni" stav. Vjerujem da na ovo znatno utječe odgoj pojedinca, doktrina, a moguće i vjerovanje u predodređenost, što je prilično rasprostranjeno među kršćanima.

S druge strane, pagani ne vjeruju u predodređenost. Mi vjerujemo da imamo moć oblikovati vlastitu budućnost i da to čini svakog trenutka. Dakle, mi se možemo obraćati Božanskome, ali ne vjerujemo da će to samo po sebi promijeniti išta. Većina pagana vjeruje da molitva/magija može pomoći u prouzrokovanju promjena, ali i da magija/molitva sama po sebi neće ništa postići. Ukratko, magija/molitva je samo dodatak našim djelima.

Zbog ovoga smatram da je paganizam inherentno nešto "aktivniji" duhovni put od kršćanstva. Ipak, oba pravca streme ka komunikaciji s Božanskim. Pristup je jedina stvar koja se razlikuje. Evo jedne analogije kako biste bolje shvatili o čemu pričam. Hajdemo zamisliti na trenutak da su magija/molitva svakodnevni oblik komunikacije i da je Božansko neka fizička osoba. Pagani bi bili ti koji bi izravno prišli toj osobi, razgovarali s njima lice u lice (ponekad čak i na pomalo drski način). Kršćani bi bili ti koji bi osobi pristojno ostavili poruku na telefonu da vide kada se mogu naći na kavi. Neka količina komunikacije je prisutna u oba slučaja, ali odabir pristupa u komunikaciji je različit. Nijedna metoda nije ni dobra ni loša; stvar je samo u različitosti. Odabir metode je na pojedincu i često je uvjetovan osobnošću, odgojem, vjerovanjima, dojmovima koje osoba želi ostaviti i tako dalje.

Rekla bih da su invokacija i evokacija nešto više "paganski" pojmovi nego što su kršćanski naprosto jer ovakav pristup može biti još izravniji nego tipična magijska radnja. Kažem ovo jer i invokacija i evokacija impliciraju neposredni kontakt s Božanskim. Za razliku od prijašnje analogije, pagani prilikom evokacija (prizivanja) rade mnogo više od samo prilaženja osobi i traženja pomoći/savjeta itd. Oni zapravo pozivaju taj entitet/božanstvo u svoj dom. Kada paganin evocira božanstvo/entitet, on(a) govori: "Bok ____, pridruži mi se u mom domu/ritualnom krugu i pravi mi društvo u onome što sad radim". Invokacija (uzivanje) je još osobnija jer, metaforički, pagani zamole božanstvo/entitet da se useli s njima na neko vrijeme. Stoga bi invokacija zvučala otprilike ovako: "Bok ____, želiš li se useliti kod mene na neko vrijeme? Mogli bismo se još više zbližiti...".

Pošto većina kršćana vidi Boga više kao transcendentno biće nego imanentno (ako ne u potpunosti transcendentno), sama pomisao na to da se Bog s nama "druži", a kamoli živi s nama je naprosto apsurdna! Većina pagana vjeruje da Božansko postoji u svakome od nas (tj. da je ono imanentno) te da dijelimo ovaj univerzum s božanstvima/entitetima. Ovo nam omogućuje da komuniciramo s njima na navedene načine.

Ipak, magija i molitva imaju istu osnovu. U srži obaju pojmova stoji komunikacija s Božanskim, bez obzira na to kakvu percepciju osoba ima o njemu. Ova komunikacija se može postići riječima, djelima, ili mislima te uključuje namjere. Iako molitva obično podrazumijeva moljenje za nešto, nije uvijek tako. Neke kršćanske molitve se izgovaraju s ciljem zahvale, ili naprosto komunikacije s ciljem nastavljanja odnosa između Božanskog i čovjeka. Pagani također uključuju molitve u svoje rituale i obraćaju se Božanskom kako bi ga/ju zamolili za nešto, zahvalili se, simpatizirali s njim/njom, ili se samo javili. Skupa s ovim riječima i mislima je također poslana i energija. Praktičari magije su obično svjesni da je energija ključna, dok je naglasak na energiju znatno manji kada je u pitanju molitva. Bez obzira na ovo, razmjena energije je prisutna i u molitvi.

Kao što sam rekla, glavna razlika je u implikacijama i odabranoj metodi pristupa. Molitva je "implicitno kršćanska", dok je magija "implicitno nekršćanska". Pagani imaju nešto više "proaktivan" pristup kada je u pitanju komunikacija s Božanskim, dok su kršćani, usudila bih se reći nešto više sramežljivi. Vjerujem da granice između ovih pojmova nisu tako stroge te se nadam da sam uspjela objasniti zašto ovako razmišljam kroz ovaj post.

Voljela bih završiti s citatom iz knjige od Scotta Cunninghama po imenu Wicca, a Guide for the Solitary Practitioner:

"Religious magic?This isn't as strange as it might seem. Catholic priests use "magic" to transform a piece of bread into the body of a long-deceased "savior." Prayer - a common tool in many religions - is simply a form of concentration and communication with Deity. If the concentration is extended, energies are sent out with the thoughts which may in time make the prayer come true. Prayer is a form of religious magic." (str. 6)

(slob. prev.) Vjerska magija? Ovo nije tako neobično kakvim se možda čini. Rimokatolički svećenici koriste "magiju" kako bi transformirali komad kruha u tijelo davno preminulog "spasitelja". Molitva - uobičajeno oruđe u mnogim religijama - je jednostavno jedan oblik koncentracije i komunikacije s Božanstvom. Ako je koncentracija produljena, energije se odašilju s onim mislima koje bi s vremenom mogle ostvariti molitvu. Molitva je oblik vjerske magije.

Razmislite o ovim riječima. ;) Nadam se da se do sada vaše shvaćanje slike s početka ovog posta promijenilo.

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

O sivoj magiji: zašto crna i bijela magija ne postoje

Mudra osoba mi je jednom rekla da ne postoji ni crna ni bijela magija kao što ne postoji ni zelena magija na narančaste točke. Iako vam se drugi primjer sigurno smješniji, sve ove ideje su jednako apsurdne. Kada bi ovdje stala, to naprosto ne bi bilo pošteno pa ću stoga morati elaborirati.

Zaista, pisanje o crnoj/bijeloj/sivoj magiji mi je pravo zadovoljstvo jer postoji previše ljudi koji vjeruju u ovu zabludu. Svjesna sam da većina vas koji ovo čitaju možda smatra ovu tvrdnju drskom, ali se zaista nadam da ćete razumjeti moje stajalište do kraja ovoga posta. :)

Što je magija?

O ovoj sam temi mnogo detaljnije pisala u prijašnjem postu "Magija i wicca" tako da se neću previše zadržavati na ovoj sekciji posta. Ali samo da ukratko ponovimo, gotovo sve postojeće definicije magije kažu istu stvar; magija/magika umijeće uzrokovanja neke promjene ili nekog događaja s određenim ciljem usmjeravanjem energije. 

Sama ideja da magija djeluje ima smisla većini pagana i wiccana jer je sastavni dio paganske ideologije upravo vjerovanje da je sve međusobno povezano i da sve vibrira (a time ima i određenu frekvenciju). Potonje vjerovanje je također nešto što pagane povezuje sa znanstvenicima. U svakom slučaju, ova stanovišta objašnjavaju kako je energiju moguće slati, primati ili kako ona može cirkulirati uopće. Magija je sam proces slanja/primanja energije, a ne energija sama po sebi!!! Pošto je sve povezano, nije problem da ova energija putuje od točke A do točke B. Također, kada praktičar izvodi neki magijski čin, on je svjestan da sve ima svoju frekvenciju. Cilj je ostvariti da dvije, ili više ideja/predmeta vibrira na istoj frekvenciji. Kada se ovo postigne nastaje magija, odnosno dogodi se neka promjena (i praktičarev cilj biva ostvaren). 

Crna i bijela magija

Možda je bolje da se ovoga riješimo prije nego što nastavimo. Očito je da se radi o dvjema suprotnostima, ali ovo treba pojasniti. Mnogi će reći da je bijela magija dobra, a da je crna magija loša, ali su stvari ipak kompliciranije od ovoga.

Za bijelu magiju se također kaže da je "nesebična"; ovo podrazumijeva bilo koju magiju koju se izvodi za nesebične svrhe poput nekih sistema liječenja (ali samo kada se liječenje obavlja uz dozvolu pacijenta!), zaštitne magije, a neki bi čak rekli i ljubavne magije (ali samo ako se ne utječe na ičiju slobodnu volju).

Crna magija bi kontrastno ovome bila "sebična", tj. bilo koja magija koja se izvodi za osobnu korist pojedinca ili grupe. Ovo bi također prema prethodnoj usporedbi uključivalo liječenje koje se obavlja bez dozvole pacijenta, ili bilo koji oblik magije kojim se nekome oduzima slobodna volja, ili pravo odabira. Prokletstva su najčešći primjer "crne magije". 

Kao što sam prije istaknula, magija je sam proces slanja/primanja energije, a ne energija sama po sebi!!! Energija nije ni dobra ni loša; ona je neutralna i prilagodljiva. Nadam se da je jasno po onome što je do sada rečeno da su praktičareva namjera i cilj ono što čine magijski proces "dobrim" ili "lošim". Na neki način onda čovjekova namjera može biti "crna" ili "bijela", ali energije ne može. 

Poviše navedena definicija crne magije ostavlja praktičara u nezgodan položaj jer većina ljudi izvodi magiju kako bi nešto dobila (novac, zdravlje), ili kako bi se riješili nečeg lošeg u životu (lošeg utjecaja, navike itd.). Ovo je isto osoba korist, zar ne? Ali kako itko može ovo smatrati lošim ako ima dobre učinke? Pa nije sve tako crno-bijelo.

Relativnost i siva magija

"Jer ništa nije ni dobro ni zlo, a da ga mišljenje ne čini takvim."

William Shakespeare, "Hamlet", čin 2, prizor 2

Ovaj citat mi je jedan od najdražih na temu ideja dobrog i lošeg. U kratko, on kaže da su ideje dobrog i lošeg (a time i crnog i bijelog) jako relativne. Svaki pojedinac ih može drukčije poimati, a ovisno o namjeri i cilju pojedinca te mnogim vanjskim faktorima van kontrole te osobe, nešto što se čini dobrim može ispasti jako loše, ali isto tako nešto što se doima jako lošim može imati izuzetno dobre posljedice.

Dozvolite mi da vam dam dva primjera kako bi ovo bilo nešto jasnije. Ako su možda malo ekstremniji, nemojte mi to uzeti za zlo; samo pokušavam dočarati osnovnu bit ovoga, a karikiranje u tome jako pomaže.

Zamislite da vas je jedan prijatelj zamolio da obavite nekakvu magiju liječenja na nekom njegovom prijatelju/prijateljici (nazvat ćemo tu osobu X) jer on/ona boluje od neke smrtne bolesti. Kao što smo ustanovili, magija liječenja spada pod "bijelu magiju", zar ne? Dakle što može poći krivo? Pa...mnogo toga. Dakle X da svoj pristanak za liječenje i vi ga/ju izliječite (je li moderna medicina igrala ikakvu ulogu u izlječenju je trenutno nevažno). X je sada živ i zdrav tako da ste učinili dobro djelo, zar ne? Sada zamislite da X ubije neku osobu, ili životinju, ili ako hoćete biti realniji i razraditi problematiku, zamislite da X osnuje tvrtku koja na kraju uništi mnoštvo šuma, privatne živote, našteti životinjama, ili na bilo koji drugi način donese negativnost na svijet. Mogućnosti ima bezbroj. Pitanje je onda jeste li učinili dobro time što ste spasili život koji je učinio toliko štete. Ovo je prilično sivo područje po mome mišljenju.

Evo još jedan primjer.

Zamislite da osoba A odluči napraviti neki "crnomagijski" čin jer mrzi osobu B. A odluči baciti kletvu na osobu B time uzrokujući da se osoba B razboli. Osoba B je sada teško bolesna i leži u krevetu s visokom temperaturom te ne može otići na poslovni sastanak koji će odrediti njegovu/njezinu budućnost. Sada zamislite da B uvijek hvata autobus u 7:30 ujutro kako bi stigao/la na posao na vrijeme. Ovoga posebnog dana, B je kući s visokom temperaturom i nije na tom autobusu. Upravo se toga dana dogodi da se ovaj autobus sudari s nekim drugim vozilom te da većina putnika pogine u ovoj nesreći (ne želim biti pesimistična, ali ovo je ionako samo hipotetski). Bacivši kletvu na osobu B, osoba A joj je zapravo spasila život! Je li onda ovo zaista bila crna magija? Namjera je možda bila loša, ali je ishod zasigurno bio dobar barem iz jedne perspektive.

Što se ovdje onda zapravo događa? Na papiru se ideje "crne" i "bijele" magije čine vrle jednostavnima i izravnima, ali one postaju iznimno komplicirane kada ih se prenese u stvarnost.

Očito se ne može govoriti isključivo o dobrom i lošem. Sve što radimo se može svrstati u moralno sivo područje ovisno iz čije se perspektive gleda, koji je bio prvotni cilj, koja se namjera krila iza postupaka i tako dalje. Samo da dodam malo humora ovome postu, evo kako bi Adam Sandler ovo sročio:

"Chemistry can be a good and bad thing. Chemistry is good when you make love with it. Chemistry is bad when you make crack with it."

Slobodno prevedeno, kemija može biti i dobra i loša stvar.  Kemija je dobra kada se zbiva između dvoje ljudi. Kemija je loša kada se njome pravi krek

Dobro i loše, a time i crno i bijelo, su zaista relativni pojmovi. Kada je nešto relativno, ono se mora razmatrati sukladno, ili proporcionalno s nečim drugim. U konačnici ono mijenja svoje karakteristike ovisno o okolnim faktorima. 

Siva magija i siva područja

Pa ako magija nije ni crna ni bijela, treba biti nešto između, nije li tako? Najlogičniji zaključak bi bio da je ona siva pa je to većina autora koji pišu o ovome i zaključila. Čak i Raymond Buckland piše o ovome u svom djelu The Witch Book i kaže, slobodno prevedeno, da postoji područje između to dvoje [crne i bijele magije] koje nije ni pozitivno ni štetno; ono se naziva "siva" magija. On tvrdi da je magija vezivanja tj. da su bajalice vezivanja odličan primjer sive magije. Ovakve bajalice naprosto obavežu osobu, odnosno spriječe ju da progovori o nečemu što je potencijalno štetno nekom pojedincu ili grupi. Buckland daje sljedeći primjer (slobodno prevodim):

Prije više godina, grupa profesionalnih muškaraca i žena je istraživala i eksperimentirala s ceremonijalnom magijom pokušavajući prizvati jedan od entiteta koji je navodno bio prizvan prije mnogo stoljeća od strane ritualista tog doba. Grupa je radila isključivo s akademskim ciljevima, ali je usprkos tome poznanik jednog od ovih nadrimagičara, nakon što je saznao za ovaj projekt, odlučio zaraditi nešto novca na ovoj informaciji i prodati priču u žuti tisak. Očito ga nije bilo briga kako bi njegovi postupci mogli ozbiljno oštetiti ugled svih onih uključenih u situaciju.
Kada su magičari saznali za njegove namjere, odlučili su ga zaustaviti koristeći se suosjećajnom magijom. Kako bi ovo postigli, napravili su lutku tj. glinenu figuru čovjeka - i održali ritual u kojemu su vezali figuru i zašili joj usta. Slijedom toga je čovjek shvatio da nije sposoban reći ikome ono što je saznao ma koliko se jako trudio. Bajalica nije imala ikakvog drugog efekta na njemu; naprosto ga je učinila nijemim samo po pitanju te određene teme.
Ta bajalica vezivanja je primjer sive magije. Čovjeku se nije naudilo pa se ne radi o crnoj magiji. Sigurno mu se nije pomoglo u  nečemu, pa to nije bila bijela magija. Umjesto toga je bajalica obuhvatila sivo područje između to dvoje.

Ja zapravo vjerujem da je SVA magija siva. Kao što je slučaj sa svim postupcima, magija također ima svoje posljedice. Zaista, sve što učinimo ima neke posljedice (neke ozbiljnije od drugih). Neke od ovih posljedica su van naše kontrole; Kozmos, karma, vanjski faktori ili kako god to nazivali su sigurno upleteni u to, ali bez obzira koje sile upravljale nad ishodima, mi ćemo ponekad igrati pasivnu ulogu, htjeli to ili ne.

Sve što radimo spada u neko moralno sivo područje jer ne možemo nikada u potpunosti kontrolirati naše postupke i njihove ishode. Naprosto postoji previše faktora koji su uključeni u naše živote i koji zabadaju svoje noseve gdje god stignu...njihovo je uplitanje neminovno.

Pretpostavljajući da svi vi koji ovo čitate želite biti "dobri ljudi" (kao što i ja želim), vjerojatno se pitate sljedeće pitanje:

Što ja mogu učiniti onda?

Uz toliko stvari koje utječu na nas i naše postupke, možemo se ponekad osjećati kao da je sve van naše kontrole. Ovo nije u potpunosti točno. Možemo kanalizirati svoje namjere i postupke u određenom smjeru, pa ih čak i preusmjeriti kasnije. Možemo ispravljati svoje greške, ili barem pokušati. Uvijek ću tvrditi da je namjera najvažniji dio magije, ali isto tako i bilo kojeg postupka u našim životima. Od namjere sve počinje; namjera je ishodište svakog postupka. Neki od vas se možda neće složiti s ovim, ali je svatko slobodan imati svoje mišljenje. :)

Kako bih završila u nešto pozitivnijem tonu, poklanjam vam jednu slatku motivacijsku sliku!

Nije nam dodijeljen ni dobar ni loš život. Dodijeljen nam je život. Na nama je da ga učinimo dobrim ili lošim.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

"Kako gore, tako i dolje"...što ti to znači?

Možda ste čuli ovo načelo negdje, i to me zaista ne bi čudilo jer je ovo postao jedan od najpoznatijih izraza unutar paganizma, hermetike, wicce i drugih sličnih filozofskih i duhovnih pravaca, a ujedno je postao i priznati idijom u okultnim krugovima. No, i da ga niste čuli do sada, dati ću sve od sebe da vam ga što bolje objasnim. :)

Ali što on zapravo znači?

Dozvolite mi da vas nakratko izgnjavim punim izrazom koji na engleskom glasi:

"That which is below is like unto that which is above, and that which is above is like unto that which is below, for the performing of the miracles of the One Thing."

Hrvatski prijevod ide otprilike ovako:

"Ono što je dolje je isto kao i ono što je gore, i ono što je gore je isto kao ono što je dolje, za ostvarivanje čuda Jednoga."

Samo čitanje ovoga umori čovjeka, zar ne? Pa upravo je zbog toga ovo i skraćeno, a na tome trebamo zahvaliti Eliphasu Leviju (francuskom okultnom piscu, između ostalog, no kada bih ušla u njegovu biografiju sada, ovaj post ne bi imao kraja. Više o njemu možete pročitati ovdje). 

Ukratko, ovaj izraz znači "ono što se nalazi/događa u nebesima se odražava ovdje na Zemlji". Iako postoji nekoliko mogućih tumačenja, ovo ćemo za sada uzeti kao najjednostavnije, a u dubinu ću ući kasnije.

Prije nego što uđem u ikakve detaljne interpretacije, prvo bih htjela reći nekoliko riječi o podrijetlu ovog zanimljivog izraza koje se može naći još u 6.-8.st. (iako neki smatraju da potječe još od antike).

Smaragdna ploča

Puni izraz spomenut poviše se nalazio na Smaragdnoj ploči (eng. Emerald tablet/Smaragdine tablet, lat. Tabula Smaragdina). Ona je originalno bila hermetika (grčko-egipatski tekst mudrosti iz 6.-8.st., iako je većina hermetika bilo napisano u 2./3.st. na papirusima, no svi su magijskih ili religijskog karaktera) koja, skupa s još nekolicinom tekstova, tvori osnovu hermetizma. 

Hermes Trismegistus se navodi kao autor teksta (koji je, usput rečeno, citiran na arapskom, a preveden na latinski u 12.st.). Još ću se dotaknuti podrijetla Smaragdne ploče, no prvo mi dozvolite da vas upoznam s Hermesom Trismegistusom.

Trostruko veliki Hermes

Ovo je najbliži prijevod imena "Hermes Trismegistus" (na engleskom bi prijevod glasio: Thrice Great Hermes). Ali što znamo o njemu? Zašto je on bio tako velik?

U Egiptu je, kao što je bilo i u svim kulturama i religijama, došlo do razdoblja sinkretizma (u ovom slučaju egipatskih i grčkih vjerovanja). Sinkretizam (stapanje vjerovanja, prvenstveno onih religioznih) je oduvijek bio, i biti će prirodan jer se ljudi i kulture mijenjaju, stalno prihvaćamo nove običaje, ponekad ih izmjenjujemo i tako dalje. No, neke stvari se ne mijenjaju; on se prenose s koljena a koljeno a time i iz jedne epohe u drugu. 

Ali vratimo se na temu. Spomenula sam sinkretizam jer je on uvjetovao nastajanje Hermesa Trismegistusa. On je nastao spajanje grčkog boga Hermesa (glasnika bogova) s egipatskim bogom Thothom (kojeg su Egipćani štovali kao posrednika između ljudi i bogova i kojem su pripisivali izum pisma i abecede). Kada su došli u Egipat, Grci su uočili mnoge sličnosti između ovih dvaju božanstava (npr. oboje su svojevrsni glasnici, oboje su psihopompi, oboje su bili povezani s magijom itd.). Uskoro su došli do zaključka da je Thoth naprosto egipatska ekvivalenta njihovog boga Hermesa. Time su se ova dva božanstva počela štovati kao jedno i dobili zajedničko ime - Hermes Trismegistus.

Hram Khnuma u Esni

Pridjev "Trismegistus" (trostruko veliki/moćni) je dodan zbog neobične interpretacije kasnije mikenske glinene ploče iz Pylosa gdje su pronađeni i ime "Hermes" te slina pridjev onome prije spomenutom (Trisheros = trostruki heroj) koji su naprosto spojeni s vremenom. Drugo vrlo zanimljivo objašnjenje (ali i meni najlogičnije) je da se ovaj pridjev naprosto prenio s Thotha na ovo sinkretičko božanstvo. Naime, Thoth je opisan kao "veliki, veliki, veliki" (tj. "trostruko veliki) u hramu u Esni (tj. grčkom gradu Latapolis koji potječe još iz ptolomejske, ili rimske ere). Ovaj se pridjev također spominje i na samoj Smaragdnoj ploči gdje se za Hermesa Trismegistusa govori da poznaje sve tri mudrosti cijelog univerzuma: alkemiju, astrologiju i teurgiju (ritualnu praksu). 

Moglo bi se zaključiti da je Hermes Trismegistus naprosto bio božanstvo kojemu je logički pripisano mnogo religijskih tekstova pošto je bio povezan s pismom, abecedom, a ujedno bio i posrednik između bogova i ljudi. Da je barem sve tako jednostavno. Neki su vjerovali da je on bio paganski prorok (npr. neki poznati kršćanski naučnici poput Augustina, Marsilia Ficina, Giordana Bruna itd.) koji je možda bio Mojsijev suvremenik, ili čak egipatski kralj/svećenik (što je još jedan mogući razlog zašto je nazvan "trostruko velikim" jer bi u tom slučaju bio i kralj, i svećenik i filozof). Teorija da je on bio Mojsijev suvremenik je napuštena u vrijeme renesanse kada je otkriveno da hermetike nisu starije od 2./3. stoljeća (najranije). 

Naravno, glorificiranje ljudi nakon njihove smrti nije bilo neuobičajeno, pa se sama činjenica da su neki mislili (a i dalje misle) da je Hermes Trismegistus bio povijesna ličnost ne bi trebala omalovažavati. Postoji više egipatskih povijesnih ličnosti koje su glorificirane/čašćene poput pisara Amenhotepa, svećenika Imhotepa, ili mudraca Teôsa.

Tko je Hermes Trismegistus bio i kada je živio nam je i danas misterij. No to ionako nije sada toliko važno. Radije bih vama prepustila razmišljanje o ovoj temi i nastavila dalje s postom. :)

Podrijetlo Smaragdne ploče

Tekst ove ploče nam je poznat kroz brojne prijevode i citate, najstariji među kojima je (barem koliko je zabilježeno) Kitāb sirr al-ḫalīqa tj. Knjiga tajne stvaranja i umjetnosti prirode za koju se pretpostavlja da je napisana u 8. stoljeću. Autor ovog teksta, Balinus, tvrdi da je Smaragdna ploča skup drevnih hermetičkih misterija te da ju je pronašao ispod kipa Hermesa pod svodom negdje u Tyani (današnji grad Kemerhisar u Turskoj). Postoje čak i legende koji kažu da ju nije pronašao Balinus nego Abrahamova žena Sara (no ovo je potpuno druga priča unutar koje je Hermes jedan od Adamovih sinova). Sasvim treća legenda pak kaže da ju je pronašao Aleksandar Veliki u Hermesovoj grobnici u Hebronu. 

Postoji bezbroj ovakvih legendi o porijeklu Smaragdne ploče, a nitko još nije 100% siguran koja je od njih istinita (ako je ijedna). No sve su one slično opisale izgled ploče. Bila je napravljena od smaragda (ili nekog drugog vrijednog zelenog kristala) i bila je pravokutnog oblika. Bila je ispisana na feničkim pismom, ili nečim što je nalikovalo na njega. 

Ako imate volje još čitati o podrijetlu ploče, preporučila bih vam da pogledate ovu stranicu. Fokus ovog posta ipak  nije na povijesti već na interpretaciji izraza "Kako gore, tako i dolje".

Hermetizam

Da, razumijem da i dalje kružim oko glave teme, ali mi vjerujte kad kažem da trebam još pojasniti ovaj pojam prije nego prijeđem na interpretacije. :)

Dakle, kako je hermetizam povezan s ovim izrazom? Najjednostavnije rečeno, hermetizam uzima tekstove koje je napisao Hermes Trismegistus i stavlja ih u središte svoje filozofije. Hermetizam je i religijski i filozofski put koji se ponovno proširio u posljednje vrijeme nakon višestoljetnog sna (bio je jako rasprostranjen i u doma renesanse i crkvene reformacije). 

Asocijacije na riječ "hermetički" su nešto što je zračno nepropusno, u potpunosti zatvoreno, ili pak tajno i tako dalje. Tridesetih godina 17. stoljeća je pridjev "hermetički" zapravo značio "ono što se tiče okultnog i alkemije". Korijeni riječi sežu do latinske imenice hermeticus koja je nastala po prije spomenutom grčkom bogu Hermesu. Ali kako su Hermes i ovaj pridjev semantički povezani? Ovdje se opet pojavljuje Hermes Trismegistus. Alkemičari su njemu pripisali izum posebnog, tajnog pečata koji je njima bio važan zbog procesa destilacije u kojem su koristili hermetički zatvorenu staklenu cijev (koja nije propuštala zrak upravo zahvaljujući tom "pečatu" tj. brtvi). Vrijedi napomenuti da je Hermes Trismegistus ujedno bio i zaštitnik alkemičara). Sada kada smo pokrili etimologiju, možemo ići dalje.

U središtu hermetičkog učenja je Corpus Hermeticum - kolekcija 18 poglavlja koje je napisao...Hermes Trismegistus! Pogodili ste! No, postoje i druga djela van ovog opusa koja tvore filozofiju hermetizmu, među kojima su i Savršena rasprava (eng. The Perfect Sermon), Kybalion iz 1912. godine i tako dalje.

Filozofija hermetizma se vrti oko nečeg što se naziva Apsolutno (Bog?). No, ovaj je koncept daleko širi od monoteističkog koncepta Boga, ili politeističkog poimanja bogova jer ono uključuje i nas, i druga bića i zapravo cijeli univerzum. Koliko sam ja shvatila, sve je povezano i sve je Jedno.

Koncept "Kako gore, tako i dolje" se odlično uklapa u ovakvu filozofiju. Da pojasnim. 

Značenje izraza "Kako gore, tako i dolje"

Puni maksim (kojeg je na engleski preveo Dennis W. Hauck) sa Smaragdne ploče glasi: "That which is Below corresponds to that which is Above, and that which is Above corresponds to that which is Below, to accomplish the miracle of the One Thing."

Potrudila sam se prevesti ga na hrvatski pa evo moje verzije (slobodno me ispravite ako smatrate da bi nešto moglo biti bolje napisano): "Ono što je dolje je isto kao i ono što je gore, i ono što je gore je isto kao ono što je dolje, za ostvarivanje čuda Jednoga."

Pošto je sve povezano prema hermetičkoj filozofiji i pošto ono gore odražava ono što je dolje onda  se svaki nivo stvarnosti odražava na svaku drugu razinu stvarnosti (bila ona fizička, emocionalna, ili mentalna; a uzmite u obzir da može biti više svih ovih realnosti prema ovoj filozofiji). 

Najčešća interpretacija ove fraze se tiče makrokozmosa i mikrokozmosa. Makrokozmos može biti Bog, univerzum, čovjek, atom itd. ovisno o tome što je mikrokozmos. Na primjer, čovjek je mikrokozmos ako je univerzum makrokozmos. Najvažnije od svega jest da se svi ti kozmosi međusobno reflektiraju jedni na druge, da su isprepleteni te da se zbog toga jedan kozmos može razumjeti kroz drugi. Logički, čovjek onda može razumjeti Boga ako sam sebe razumije (!!!). Naravno, ovo nije ni blizu toliko jednostavno kako zvuči.

Z

Sada kada smo napokon prošli sve osnove i kada razumijete osnovno značenje ove fraze, možda se pitate što ona ima veze s paganizmom i wiccom. Ovo je ipak paganski blog. Ovo nas vodi do sljedećeg podnaslova. :)

Maksim u ritualima i magiji

Rituali i magija sačinjavaju veliki dio paganske i wiccanske prakse. Rituali mogu biti devocijski i magijski (tj. fokus može biti na religiozni aspekt odnosno neko božanstvo, ili pak na neki magijski rad makar mnogo pagana uopće ne prakticira magiju). Ovaj maksim vrijedi za obje vrste rituala i sada ću objasniti zašto.

"Kako gore, tako i dolje" se obično veže uz magiju. Kako sam ju prije definirala, magija je umijeće i nauk o uzrokovanju promjene sukladno s voljom. Kada osoba izvodi magijski čin, prvo mora imati namjeru i veliku volju. Ona mora vjerovati da će se promjena dogoditi. Ako ne vjeruje, onda se ništa neće dogoditi. Tako je jednostavno. Implikacije koje ova fraza ima omogućavaju praktičaru da nađe smisao u univerzumu i logički shvati magiju. Ako je sve povezano, ako je sve Jedno, onda ne postoji ništa da spriječi kanaliziranu energiju (koja je poslana od strane praktičara tijekom magijskom čina) da dođe do svog cilja. Ne postoje barijere. 

Upotrijebila bih ovu analogiju da ovo pojasnim. Zamislite energiju koju praktičar šalje kao auto. Univerzum kroz koji magija (auto) putuje kako bi došla do svog cilja je jedna beskonačna cesta. Kada bi sve bilo odvojeno, onda bi cesta imala mnogo naplatnih kućica i, što je najvažnije, nedostajali bi joj dijelovi kao da nije u potpunosti sagrađena. Energija bi trebala pokušati preskakati nebrojene rascjepe u cesti kako bi došla do druge strane i nastavila svoj put. Šanse da ona to uspije bi bile malene, ili nikakve. 

No, ako vjerujete da je sve povezano onda ne postoje barijere, ni rascjepi u cesti a time ništa da spriječi energiju da stigne do cilja. Vrlo zanimljiv znanstvena vizija ovoga jest teorija kvantnog spleta (eng. quantum entanglement). 

Glede rituala, njihova primarna svrha jest povezivanje praktičara s višom silom (ili silama, bio to Bog, Božica, mnogo bogova, univerzum, ili kako god se zvalo). Zbog ovoga pagani prizivaju Boga i Božicu. Invokacija je vrhunac samog rituala. Ako uzmete u obzir logiku principa "Kako gore, tako i dolje", onda možete shvatiti na koji način on olakšava invociranje. Ako se svaka stvarnost zaista odražava, onda Bog postoji i u ovoj stvarnosti. Ako mikrokozmos zaista reflektira makrokozmos, onda čovjek odražava Boga. Ukratko, svi smo mi povezani s Bogom, a možda smo čak djelomično bogovi sami po sebi. Pagani vole razmišljati na način da je Viša Sila (kako god ju nazvali) već dio nas. Tijekom rituala, mi odražavamo njezine radnje i ona naše. Samu frazu se često izgovara na glas tijekom paganskih rituala kako bi se naglasila njezina važnost (često tijekom posvećivanja, na primjer hrane i pića, što se samo po sebi smatra direktnim kontaktom s Bogom i Božicom, iskaz njihovog utjecaja na naše živote, ali i metafora za njihovo sjedinjenje u obliku Moćnog obreda). 

Ovaj maksim također objašnjava mogućnost astralnog putovanja, postojanje astralnog tijela itd. Astral je drukčija stvarnost od naše, ali sukladno ovom principu, sve misli se manifestiraju u svim stvarnostima (uključujući i ovu našu). Dakle, naše se misli manifestiraju i u astralnoj stvarnosti. No, možete pročitati nešto više o astralu u drugoj sekciji bloga. 

Htjela bih zaključiti s citatom iz knjige Progressive Witchcraft od Janet Farrar i Gavina Bonea. 

"A true spiritual cosmology is a graphic interpretation of the magical levels of reality. Such a map must include a physical, psychological, energetic, and spiritual approach, creating a holistic view of the cosmos, and abide by the old magical law “As above, so below.” In practice, this means that you should be able to stand in a witch’s circle and see the worlds around you on all levels."

U prijevodu: Istinska duhovna kozmologija je grafička interpretacija magičnih razina stvarnosti. Takav pregled bi trebao uključivati fizički, psihološki, energetski i duhovni pristup time tvoreći holistički pogled na kozmos, a trebao bi se pridržavati i starog magijskog zakona "Kako gore, tako i dolje". U praksi, ovo znači da bi osoba trebala moćni stajati u vještičjem krugu i vidjeti svjetove sa svih razina oko sebe.

Vaša Witch's Cat

"Ne da mi se..."

Sigurno ste i previše puta rekli ovu slavnu rečenicu nekome, a vjerojatno i sami sebi. Znam da ja jesam jer ju već zadnjih nekoliko dana ponavljam.

Jedan od faktora koji je utjecao na ovu moju pasivnost jest nedostatak ljudi s kojima mogu slobodno prakticirati svoju vjeru (s izuzetkom prekrasne skupine ljudi koja živi na drugom kraju države te nekolicine obećavajućih pojedinaca u mome gradu s kojima, na žalost, do sada još nisam imala priliku raditi išta). Većini je mnogo zabavnije i intenzivnije raditi rituale u društvu nego sami pa će ovaj post biti posvećen svim vješticama-samotnjacima koji nailaze na ovu prepreku.

U slučaju da ne znate, živim u Splitu, a stereotip Splićana svakako uključuje i lijenost (makar mi to volimo nazivati "fjaka"). I zaista, često ćete čuti ovaj izraz u Splitu. Možda je društvo konačno izvršilo svoj utjecaj na mene, a možda je naprosto do jesenskih kiša i tmurnih oblaka koji su se nadvili nad našim glavama, ali osjećam da mi se ništa ne da raditi. Najradije bih stala kući uz šalicu čaja i čitala po cijeli dan. I tako sam stala razmišljati o ovom stanju uma upravo dok sam pila čaj i grizla se što nisam izvela ritual za Mabon kako sam i planirala.

Naime, imala sam u planu izvesti jedan jednostavni ritual (što inače i radim ako ne slavim u skupini) i obilježiti ovaj blagdan nekom prigodnom hranom i drugim manjim gestama. Stjecajem okolnosti, dan nakon Mabona sam trebala ići na put i našla sam se u situaciji da sam se previše fokusirala na pripreme za putovanje i tako zaboravila obaviti sve pripreme za Mabon! Otprilike sam znala što mi treba i kupila neke osnovne potrepštine za jelo, materijale za ukrase koje sam planirala napraviti itd. Ali je ritual ostao nenapisan. U konačnici sam shvatila da nemam volje raditi improvizirani ritual u kojeg nisam uložila puno truda i koji bi me vjerojatno ostavio ravnodušnom te rekla sama sebi: "Ne da mi se". 

U ovom postu ću stoga posvetiti pažnju temi "lijenosti" u magijskoj i ritualnoj praksi. Svi smo mi ipak ljudi i ne moramo uvijek imati energije ni volje za raditi sve, pa čemu onda raditi nešto na silu?

Ne valja ništa raditi na silu

Zamislite da pokušavate cijeli svoj ormar utrpati u malenu putnu torbu. Naravno da sve neće stati! Ako budete na prisilu pokušavali zakopčati torbu, možete ju samo razbiti. I onda nemate ni putnu torbu više!

Tako je inače u životu. Ne valja većinu toga raditi na silu jer na kraju možemo samo sebi i/ili drugima naštetiti (a sjetite se "zlatnog pravila" u vještičarstvu: "Naudi nikome").

U prijašnjem postu "Magija i wicca" sam navela dva faktora koje smatram važnima u magijskoj i ritualnoj praksi, a to su osjećaj i namjera. Da samu sebe citiram:

"...namjera treba ostati konstantna i postojana tijekom cijelog magijskog rada; od osnutka ideje, kroz pripreme, izvođenje pa sve to kraja izvedbe, a po mogućnosti i poslije. Čineći sve ovo, unosite sve više i više energije u taj magijski rad, a što se više energije unese, to će biti kvalitetniji ishod (zamislite to kao miješanja tijesta za kruh; ako unesete više vremena, truda i energije time da ga premijesite više puta, ispasti će kvalitetniji i ukusniji). 

Drugi faktor je osjećaj. Bez osjećaja ćete vrlo malo toga postići. Potrebno je da osjećate ono što radite i da ste u to uživljeni. Zato se preporuča da osoba radi magiju samo za sebe ili za neki cilj koji uzrokuje subjektivnost i emocije. Što više želite da nešto uspije, to će biti veća šansa da će zaista i uspjeti!"

Sada zamislite da se nalazite u situaciji da sami sebi govorite kako vam se "ne da obavljati ritual". Nedostaje vam motivacije, namjere skoro da ni nemate, a osjećaje da ni ne spominjem! Koja je onda smisao izvoditi ritual ako ćete ga izvesti polovično? Možete li išta uopće postići ako ga tako radite? Moj odgovor je ne.

Je li besmisleno?

Postoje neke rasprave oko ove dileme pa bih htjela iznijeti svoju, ali i drugu stranu priče. Počela bih svakako sa svojim stavom. 

Ja smatram da je bilo koji ritual (bio magijski ili religijski) u potpunosti besmislen ako ga se radi preko volje jer osoba ne unosi onoliko energije u njega koliko on zahtijeva, a rituali nisu poput domaćih radova; ne ciljate samo na dvojku i oni nisu obavezni. Bogovi ionako nisu poput profesora koji vas ocjenjuju i njima nije glavno da samo "odradite" nešto već da to učinite s ljubavlju i svojevoljno. Onog trenutka kada osoba počne doživljavati nešto kao obvezu, ona izgubi volju za tim. 

Neki će pak tvrditi da je magija vještina koju se treba njegovati i koju treba redovito vježbati kako biste ju mogli izvoditi. Isto je u tom slučaju i s ritualima. Ljudi koji tako razmišljaju su obično jako sistematični i drže se nekakvog "rasporeda" rituala koji je ponekad toliko detaljan da znaju u koji sat kojeg dana trebaju obaviti neki ritual. Ovo je možda odlično za praksu, ali meni djeluje hladno. 

No, slažem se da magija zaista jest vještina i da osoba može ispasti iz prakse, ali se isto tako može brzo vratiti u formu (iako su sami počeci dok se stekne ta forma obično najteži). 

Svakako ste slobodni imati i izraziti svoje mišljenje. Možda se slažete sa mnom, a možda s drugim mišljenjem koje sam navela. Za nijedno ne mogu reći da je točno niti da je krivo u generalnom smislu, ali može biti točno/krivo za pojedinca. 

Bezvoljnost

Ponekad je samo stvar lijenosti, a ponekad je upravo bezvoljnost ono što vas sprječava da se dignete i krenete u akciju. Ako je lijenost vaš problem, onda preporučujem da se pobrinete oko toga jer lijenost može biti velika prepreka i inače u životu. No, ako se radi o običnoj bezvoljnosti, smatram da je to sasvim zdravo i ljudski. 

Ako ste bezvoljni u nekom periodu i zaista nemate snage izvoditi neki ritual, onda ga jednostavno nemojte izvesti! Nađite neke zamjene za ritual koje vam više odgovaraju u tom periodu i pokušajte barem nešto vremena i volje posvetiti zadanom cilju. Put kojim ćete to napraviti nije od velike važnosti. :) I ne brinite, predložiti ću neke alternative na kraju posta kako bih vam malo pomogla. 

Bolest

Kao što sam rekla, svi smo mi ljudi. Svatko od nas može oboljeti i fizički (a često i psihički) ne biti u stanju izvesti neki ritual. Ovo je i više nego valjano opravdanje.

Zamislite da radite ritual, kihnete i ispušete pola svijeća i usput raznesete pepeo od incensa i tko zna što još. Ili da imate visoku temperaturu! Pa ljudi tada ne mogu ni stajati na nogama, a kamoli trčati u krug podižući energiju. I čemu uopće pričati o podizanju energije kada nemamo dovoljno energije ni za sebe kada smo bolesni?

Odašiljanjem energije koja nam treba da bismo ozdravili možemo samo sebi pogoršati situaciju. Smatram da je u ovakvoj situaciji bolje odgoditi malo ritual ako je potrebno i izvesti ga korektno nego se držati točnog vremenskog ograničenja, a napraviti polovično.

Alternative

Dakle, ne da vam se raditi ritual? Postoji mnogo naizgled svjetovnih stvari koje možete raditi kako biste obilježili sabate, ali i izveli magiju bez kompliciranih rituala i mnoštva potrepština. Potrebno je samo malo mašte i ipak malo vremena. Evo vam onda nekih ideja od mene. :)

Napomena: ove ideje se prvenstveno odnose na obilježavanje sabata (obično se tada ritualima posveti najveća pažnja), ali isto tako mogu vrijediti i za ezbate, ili pak neke druge dane nevezane za ove blagdane kada vi želite odraditi nešto posebno (bilo magijski, ili religijski orijentirano).

1. Skuhajte nešto fino
   U zadnje vrijeme je jako popularna postala tzv. "kitchen witchery" (slob. prev. kuharsko vještičarstvo) koje se temelji na vjerovanju da je kuhanje također jedan oblik magije ako se energija usmjeri u ono što pravite. Naravno, ne misli se samo na kuhana jela, već i na kolače, domaća pića itd. Ja za svaki sabat imam običaj pripremiti neko jelo koje će mi biti sastavni dio rituala, ali u kojemu će i ostatak obitelji moći uživati. Recepte koje sam do sada upotrebljavala možete naći u sekciji "Vještičja kuharica". Ako vas ovo područje zaista zanima, više informacija možete naći u knjizi Scotta Cunninghama Wicca in the Kitchen.
2. Budite kreativni
   (glazba i likovnost)
   Svaka osoba može biti kreativna, pa tako i vi! Ne morate raditi ništa previše komplicirano, ali ručni rad je odličan način da svoju energije usmjerite ka nečemu (bilo to slavljenje sabata, ili neki magijski cilj). Ako imate malo više iskustva na ovom području, možete se upustiti u ozbiljnije pothvate poput rezbarenja drva, ili izrade predmeta od metala. Ako imate dara za pletenje ili šivanje, igrajte se s vunom i koncem i sašijte sebi ritualnu odoru ili napravite neku dekoraciju za dom. Neki će od vas možda lijepo slikati ili crtati, pa možete uzeti kist u ruke. Sigurno znate lijepo pisati; ako imate afiniteta prema poeziji onda napišite tematsku pjesmu, a ako vam bolje ide proza onda izmislite vlastiti mit/priču ne određenu temu. A kad ste već napisali pjesmu, zašto je ne pokušati uglazbiti ako znate svirati neki instrument? Za neke ideje, možete pogledati umjetnički kutak ovog bloga.
3. Gatajte
   Iako postoje neki sabati koji su prikladniji za ovo, možete sebi (i drugima) gatati kada god želite. Iskoristite ove posebne dane da bolje upoznate sebe, bolje shvatite posebnost ovog dana, ili naprosto da vidite što vas čeka u budućnosti. Postoji mnogo načina proricanja, ako niste upoznati s nijednim, možda je ovo dobra prilike da počnete učiti. Za pregled metoda je dobra knjiga Illustrated Encyclopedia of Divination (Stephen Karcher), a dopala mi se i ova pdf knjiga. Pomoću njih možete shvatiti koje vam se metode najviše sviđaju i onda dublje istraživati ono što vama odgovara.
4. Meditirajte
   Svatko zna meditirati, iako možda neki misle da ne znaju. Postoji raznih načina meditacije; počevši od onih tijekom kojih ste stalno u pokretu, do onih u kojima sjedite i trebate u potpunosti isprazniti um. Skoro svaka knjiga vezana uz wiccu i vještičarstvo ima predložene neke tehnike meditacije. Ako ne znate odakle početi, preporučujem vam da pročitate post na blogu "Naudi nikome" koji se bavi ovom temom, ili pak pogledate popis knjiga u sekciji "Literatura" ovoga bloga. Ako meditirate na način da se fokusirate na nešto, dobra ideja bi bila da vam fokus bude na nečemu vezano za vaš cilj, ili određeni sabat za kojega radite tu meditaciju.
5. Izađite u prirodu
   Dodirna točka svih paganskih sistema jest ljubav prema prirodu (ali i njezino štovanje). Mnogo ćete više naučiti o određenom sabatu, ili uopće o paganskim načelima, ako odete u prirodu i svjesno doživite prirodne sile oko sebe. Ovo je odličan način da se opustite i da se povežete sa sobom i svojom okolinom. Ja često znam otići u prirodu biciklom i ponijeti ručnik, bocu vode i knjige; malo meditiram, malo čitam i vrijeme proleti za čas! Za neke fine vježbe koje možete napraviti, pogledajte moj prijašnji post "Sjedinjavanje s prirodom".
6. Družite se i razgovarajte
   Sabati su ipak slavlja...pa onda slavite! Ako već ne želite obavljati formalne rituale, možete obaviti onaj društveniji dio rituala. Skupite društvo, nabavite neko fino piće i hrane na bacanje i proslavite ono što se već treba slaviti na taj dan! Ako vam pak nije do nekakvih "fešti", nađite se na piću s nekolicinom prijatelja koji razumiju što se zbiva i popričajte o tome. Ako već nemate nekoga s kime biste podijelili ovakve stvari, možete sami o tome razmišljati i zapisivati vaše misli. A na kraju krajeva je i internet solidna opcija; postoji mnogo foruma na kojima možete naći svoje istomišljenike pa zašto ne s njima popričati? Čim ste svjesni da je taj dan posebniji zbog nečega, on će i biti posebniji. 

Naravno, svaki sabat ima neke posebne aktivnosti koje se uklapaju u doba godine ili se slažu s naravi samog blagdana. U prethodnim tekstovima o sabatima sam predložila neke koje su već dugo vremena uvriježene, makar se o tome može pisati u nedogled. Ono što sam ja iznijela je samo mali broj običaja, a ako vi naiđete na još neke, svakako bih voljela čuti za njih! 

Jasno mi je da će nekima biti neobično što pišem o ritualima na ovaj način, ali morate zapamtiti da je paganizam jako fleksibilan (pogotovo ako radite sami). Nemojte se ustručavati prilagoditi neke stvari svojim potrebama; ako radite duplu smjenu na dan jednog od sabata, nećete imati energije za ritual navečer. Radije se naspavajte i napravite ga dan-dva kasnije kada skupite snagu. Ukratko, posvetite pažnju duhovnosti kada ste mirni na materijalnom planu. Ovaj odnos duhovnog i materijalnog u paganizmu je svakako jedna jako zanimljiva tema kojoj planiran posvetiti pažnju u jednom od sljedećih postova. 

Za sada se nadam da ste našli odgovore u ovome postu koje ste tražili te da sam vas barem malo opustila ako ništa drugo. Želim vam puno sreće u daljnjim radovima, bili oni u atelijeru, kuhinji ili u prirodi. :)

Vaša Witch's Cat

Podizanje grupne energije

Vjerojatno ćete se pitati zašto je ovo nužno? U svakom ritualu mora postojati početak, vrhunac i kraj, baš kao i u dobroj priči. Podizanje energije (bilo to u grupi, ili pojedinačno) omogućuje ovaj vrhunac. Ovo ujedno omogućuje odašiljanje energije ka nekom cilju, a svaki ritual i magijski rad mora imati neki cilj. Ovaj cilj mora biti zajednički svim članovima ako se rad vrši u grupi tj. svatko treba istu stvar vizualizirati, o istome razmišljati i ta vizualizacija treba biti čvrsto određena prije rituala. Ako se ona ne odredi, energija koja se odašilje neće biti ujednačena i rezultat će biti lošiji (ako ga uopće bude).

Magija

Sve definicije magije na koje sam ja naišla se vrte oko kontrole energije tj. usmjeravanja energije ka nekom cilju. Pagani vjeruju da je energija svuda oko nas i da ona sačinjava sve. To je jedna te ista vrste energija koja samo kruži. Iz ovoga proizlazi da je sve povezano preko nje i da ju svi dijelimo. Ako se uzme da je ovo istinito, onda magija nije toliko nelogična jer, na kraju krajeva, nije teško utjecati na nešto s čime smo povezani toliko jako.

Svakako, potrebno je nešto dati da bismo dobili nešto natrag; tako stvari funkcioniraju najčešće. Naravno da se ne traži žrtva, ali se traži da damo/uložimo svoju energiju koju proširujemo uz pomoć kozmosa/viših sila.

Izvori energije

Scott Cunningham tvrdi da postoji nekoliko izvora koji nam mogu pomoći proširiti svoju energiju, ili nam pak posuditi svoju. Od njih se „uzima“ energija koju ćemo kasnije podizati. Ti izvori su:

1. Osobni – ono što nas drži na životu tj. ono što nas sačinjava. Ovaj je izvor ograničen, ali ga možemo koristiti za magijske svrhe.
2. Zemljani – sva energija koja potječe iz zemlje, kristala, drveća, vode itd. Ovaj je izvor praktički neograničen i jako je pogodan za korištenje u magici.
3. Božanski – ono što pokreće sve i što djeluje kroz zemlju. Stoga, ako uzimamo energiju iz zemlje, na neki način ju uzimamo iz božanskog izvora.

Naravno, ne radi se o krađi energije jer, kao što sam napomenula, ova energija samo kruži i svi ju dijelimo. Radi se naprosto o usmjeravanju energije u nekom pravcu (do nas, od nas ka nekom cilju itd.). Ova energija je univerzalna.

Načini podizanja energije

Kada smo vizualizacijama „uzeli“ energiju iz određenog izvora, potrebno ju je podignuti na određeni nivo prije nego što ju se pošalje ka određenom cilju. Do sada su najefikasniji načini bili svi oni koji su uključivali naša osjetila, no neka osjetila intenzivnije djeluju od ostalih. Stoga sam ih podijelila na primarna (intenzivnija) i sekundarna (koji pomažu primarnima, ali sami po sebi nemaju velikog utjecaja).

Primarna osjetila:

• Sluh – ovo je osjetilo najvažnije od svih jer zvuk zna pokrenuti tijelo do te mjere da nam se otkucaji srca usklade s ritmom bubnja ili basa koji tuče kroz zemlju. Sjetite se samo brojnih galija čije su veslače motivirali i usklađivali bubnjevi. Dovoljno je samo sjetiti se ikojeg iskustva kada ste bili u grupi ljudi gdje je bila nešto glasnija glazba i sve će biti jasno. U ritualima se najčešće koriste bubnjevi, ali se i druga sredstva mogu koristiti za proizvodnju ritma koji će uskladiti i pokrenuti ljude (pljeskanje ruku, udaranje o bedra, lupanje nogama o tlo, udaranje štapa o štap ili kamena o kamen itd.). Naravno da se i drugi instrumenti mogu koristiti, ali se do sada pokazalo da oni najjednostavniji imaju najintenzivniji učinak. Ne smijemo zaboraviti iskoristiti svaki dio našeg tijela za proizvoditi zvukove, stoga ne moramo samo pljeskati nego možemo i pjevati, ili pojednostavniti stvari pa pjevati zapjeve/mantre umjesto stihova koji su teški za zapamtiti. Glavno je da ritam i melodija (i riječi ako se pjeva) budu jednostavni kako bi se sudionici mogli opustiti i fokusirati na podizanje energije, a ne na to kako plešu/pjevaju i slično.
• Opip – ovo osjetilo igra važniju ulogu u našim životima nego što bismo rekli. Sjetite se koliko vam je lijepo osjetiti mekani pliš, ili grubu koru drveta i kako vam se koža naježi kada dotaknete ono što vas uzbuđuje. Osjet opipa kontrolira strast koja će nam biti potrebna za podizanje energije. Ovaj osjet možemo aktivirati tako da se držimo za ruke s ostalim sudionicima, tako da plješćemo rukama, tučemo o bedra, razbarušujemo kosu; što god samo da vam je i ovo osjetilo uključeno i da osjećate pokret na dlanovima.

Sekundarna osjetila:

• Vid – inače primarno osjetilo ovdje zauzima sekundarnu ulogu. Kada smo u ekstazi (kada plešemo, kada vodimo ljubav), često znamo zatvoriti oči kako bismo bolje doživjeli trenutak. Ono nam može samo poslužiti kada plešemo da se ne sudaramo s drugima, ali nam može i pomoći na način da nas osvijesti o tome da smo okruženi drugim ljudima. Ovo saznanje kod nekih može uzrokovati sramežljivost (no u ovom radu će se odraditi vježba kako biste se toga riješili), a kod nekih može pak uzrokovati uzbuđenost poput one koju doživljavate kada plešete u velikoj skupini ljudi ili kada navijate na stadionu punom ljudi. Sve ovisi o tipu osobe, no kada se prepustite, vjerojatno će vam ovo osjetilo biti zanemarivo.
• Njuh – zna biti jako stimulirajuće osjetilo kada je u pitanju jelo, ali u ritualu ne zauzima prevelik značaj. Na njega jedino možemo utjecati tako da mirise oko nas učinimo ljepšima/egzotičnijima kako bi cjelokupni doživljaj bio ugodniji.
• Okus – u ritualu obično nema nikojeg utjecaja. Obično smo preokupirani drugim osjetilima da bismo mislili o tome jesmo li gladni, ili žedni itd.

Posljednji faktor koji utječe na podizanje energije u krugu je – tuđa energija. Ako osjetimo da drugi odašilju „dobru vibru“, onda nam to pomaže podignuti svoju energiju (kao na dobrom koncertu). Često se dogodi da vam i neki izlazak bude loše samo zato što su ljudi oko vas bili loše volje tj. jer im je energija bila „loša“. No, na ovaj se faktor ponekad ne može tako lako utjecati.

Stadij ekstaze

Cilj podizanja energije je podići je toliko da uđemo u stadij ekstaze. U ovom stadiju ćemo najbolje odaslati energiju, a što više energije unesemo u taj rad (tj. što više energije odašaljemo), to je veća šansa da ćemo uspjeti postići svoj cilj.

Možemo poistovjetiti ritual sa seksom. Biološki smo programirani da žudimo za seksom, ili, bolje rečeno, za orgazmom (vrhuncem). Ovo nije nešto čega se trebamo sramiti. Seks nas privlači jer ovaj vrhunac omogućuje nastavak naših gena. Kada muškarac ne bi doživio orgazam, jajna stanica se ne bi mogla oploditi. Dokazano je i da je veća šansa da će žena zatrudnjeti ako doživi orgazam u isto vrijeme kada i muškarac. Ovo je sve čista biologija. Ekvivalenta orgazma u seksu bi bilo odašiljanje energije tijekom rituala.

Poput seksa, i kontrola energije tj. magika je prirodna stvar. No, ona je i disciplina jer je potrebna vježba kako bismo se izvještili u vizualizacijama koje pomažu pri svemu što sam ovdje opisala. Neki su pak malo više nadareni pa im to lakše polazi za rukom (no ista stvar je i sa seksom; nitko nije dobar prvi put, ali se s vremenom poboljša).

Stožac moći

Stožac moći je postao najpoznatiji način podizanja energije u paganizmu, a dobio je naziv po tome što se bazira na vizualizaciji u kojoj se energije odašilje u obliku stošca. Sam ovaj oblik je pogodan za podizanje energije jer se energija odašilje od pojedinaca (koji su poredani u formi kruga na tlu) ka zajedničkom cilju (vrh stošca).

Ljudi čine bazu stošca tj. krug. Krug je simbol Sunca, jedinstva, vječnosti i reinkarnacije. Jedinstvo je ovdje ključna riječ jer svi moraju biti ujedinjeni i imati zajednički cilj. Sama forma stošca se povezuje s trokutom koji se povezan s brojkom tri (brojka stvaranja i, u wicci, brojka trostruke Božice) koja predstavlja ustrajanje put gore (tj. usmjeravanje energije put gore).

U stošcu moći, ljudi ili sjede u krugu, ili stoje u njemu. Držanje za ruke je najčešći način međusobnog povezivanja, makar se često zna prenositi i poljubac (u obraz) kako bi pozitivna energija počela kolati krugom.

U sljedećem radu će se raditi tradicionalna vizualizacija kao dio podizanja energije (ista ona koja se radi i u stošcu moći). Ona se sastoji od toga da svaki sudionik zamišlja plavo/bijelo svjetlo (ovisno o dogovoru) kako se spiralno uzdiže put vrha stošca. Brzina podizanja svjetla ovisi o brzini podizanja energije u krugu.

Gerald Gardner je opisao stožac moći tako da bazu čine ljudi koji trče u krugu (pritom se držeći za ruke) kako bi podigli energiju. U trenutku kada treba ispustiti energiju, svi bi trebali potrčati prema sredini (u kojoj se obično nalazila vatra ili barem svijeća) vičući cilj.

Obično postoji jedna osoba koja vodi svih kako bi bili usklađeni. To je u kovenima Visoka svećenica (koja često stoji u sredini kruga te ujedno odašilje energiju na način da drugi šalju energiju njoj pa je ona potom šalje dalje). Svakako, ta osoba mora označiti trenutak kada će svi zajedno odaslati tu energiju; ovo se radi tako da se vikne „SADA!“, ili da bilo koji drugi znak koji se prethodno dogovori. Glavno je da je svima jasno da baš u tom trenutku trebaju odaslati energiju.

Uzemljenje

Nakon što je energija odaslana (tj. nakon što je vrhunac postignut), dobro je pustiti energiju da sama padne. No, proces uzemljenja se ne odnosi na spuštanje energije već na vraćanje ostatka energije zemlji kako bismo se mi „spustili natrag na zemlju“. Tijekom rituala smo u ekstazi i „lebdimo u oblacima“, ali je nakon svakog rituala potrebno vratiti se u fizički svijet, što nam omogućuje uzemljenje. Ponekad zbog viška energije u grupi zna doći do tenzija i anksioznosti pa je svakako bolje uzemljiti se nakon rituala (makar se neki uzemljuju i prije i poslije, s tim da se uzemljenje prije rituala svodi na „uzimanje“ energije od zemlje, a uzemljenje poslije svodi na vraćanje energije zemlji).

Najčešća metoda uzemljenja je konzumiranje hrane i pića jer koji može postojati bolji način za uzemljiti se nego konzumiranje plodova zemlje u sebe? Još jedna vrlo česta metoda je direktni doticaj sa tlom na način da se pljesne pod kada je gotov ritual, ili pak da se sjedne ili legne natrag na pod (ako se radi o nekom manje naglom pokretu, često je uključena dodatna vizualizacija kako bi se energija vratila postepeno).

Svakako je potrebno vratiti ostatak energije zemlji zbog prije spomenutih razloga. Također je dobro još stati malo i odmoriti se tako da se sjedne/legne i duboko udiše i izdiše dok nam se otkucaji srca ne smire. 

Radionica:

Voditelj prethodno na tlo postavi kamenje kojim će označiti područje kruga te ga pročisti na prikladne načine kako bi bio spreman za energetski rad.

Napomene: ono što slijedi je radionica Podizanja grupne energije koju sam vodila na Vještičjem sijelu 2013. Teren smo uredili tako da smo napravili krug od kamenja i na istoku postavili dva visoka štapa kao simbol vrata. Kada su članovi ulazili, ja sam ih dočekivala na vratima sa zdjelom vode. Tek nakon što su se umili su mogli ući u krug, a obavezno je bilo kretati se u smjeru kazaljke na satu (deosil). Prije početka samog rada sam pročistila prostor s mirisnim štapićem (simbol elemenata vatre i zraka) te vodom koju sam prethodno pročistila solju (simboli vode i zemlje). 

Htjela bih istaknuti da sam izrazito zadovoljna rezultatom, a i komentari su bili samo pozitivni. :)

1. Vježba opuštanja

Ova vježba služi kako bi se svi oslobodili strahova i treme.

• Svi stoje u krugu (po mogućnosti raspoređeni muško-žensko, makar sam pustila svih da se rasporede kako im instinkt nalaže) i kada voditelj kaže „sada“, svi počnu izgovarati „mmmm“ dok voditelj ne da znak da treba stati. Na sljedeći znak počnu izgovarati „aaaa“ dosta glasnije i pomalo pojačavati kako voditelj dirigira rukom dok zvuk ne preraste u viku. Svi stanu na znak voditelja.
• Svi podignu ruke u zrak. Voditelj ide po krugu i kada dotakne neku osobu, ta osoba naglo spusti ruke i vikne što glasnije može te potom stane (viče se maksimalno pet sekunda kako se ne bi ispustilo previše energije). - ova vježba se pokazala posebno korisnom jer su ljudi još bili malo sramežljivi pa ih je ovo natjeralo da se opuste i da izbace svu negativnost iz sebe.

2. Vježba sjedinjavanja

Ona služi kako bi se svi povezali i kako krugom ne bi vladala neugodnost, anksioznost ili bilo koji drugi negativni osjećaji.

• Svi stanu u krug i drže se za ruke (lijevi dlan put gore, desni dlan put dolje).
• Voditelj govori što treba vizualizirati (radi se o vizualizaciji kruženja energije kroz svačije ruke kako bi se energija uskladila).
• Voditelj izgovori cilj (nama je bio blagosloviti zemlju na kojoj smo se nalazili tijekom Vještičjeg sijela) na kojeg se svi sada fokusiraju. Slijedi vizualizacija tog cilja koju voditelj opisuje kako bi svi isto vizualizirali (ja sam opisivala izgled zemlje tijekom različitih godišnjih doba u izrazito pozitivnom svjetlu; povjetarac i jarko Sunce tijekom ljeta, mnoštvo cvijeća tijekom proljeća, prekrasne boje tijekom jeseni i lagani vjetar kako nagriza obraze tijekom umjerene zime).

3. Podizanje energije

Ako neki ne žele pljeskati rukama, mogu uzeti štapove/lonce/kamenje kako bi time proizvodili ritam. Ja sam kao voditelj udarala defom koji ima prilično prodoran zvuk, dok su glavni ritam održavali šamanski bubanj i djembe, a podijelila sam i nekoliko zvečki po krugu kako bi i drugi sudionici mogli svirati.

Napomena: podijelila sam sudionike u unutarnji i vanjski krug; u unutarnjem su se nalazila dva bubnjara i dvije plesačice (smješteni oko samog centra kruga). Njihov je zadatak bio održavati ritam i mantru čistima tj. voditi po tom pitanju grupu (i dalje prateći moje upute). Vanjski krug je podizao energiju trčeći, proizvodeći zvukove zvečkama i tijelom (dakle i pjevajući).

• Svi stanu u krug kao i prije i dalje se držeći za ruke.
• Voditelj vodi vizualizaciju posuđivanja energije od tla. Ona se sastoji od vizualiziranja bijelog svjetla koje izlazi iz zemlje i koje se penje do našeg tjemena kroz stopala, prolazeći kroz kralježnicu. Energiju treba ostaviti u tjemenu kako bismo je kasnije ispustili iz krunske čakre.
• Voditelj šeta po krugu i kako dotakne koju osobu, tako ona počne pljeskati rukama u sporom ritmu. Ritam se malo po malo uvrzava (treba pratiti ritam kojeg voditelj određuje).
• Voditelj nastavlja šetati po krugu i kada po drugi put dotakne neku osobu, ta osoba treba udarati rukama o bedra/podignuti štapove/zvečke/druge objekte kojima će udarati ritam prateći ritam skupine (napomena: neki će ostati pljeskati rukama). Cijelo vrijeme se ritam treba ubrzavati.
• Kada voditelj po treći put takne osobu, izgovoti joj u uho koji samoglasnik treba izgovarati. Sudionici mogu udahnuti kada je god potrebno, a voditelj daje znakove kada  treba pojačavati ako do pojačavanja samo ne dođe. (ovaj sam korak bila preskočila jer sam primijetila da se energije već jasno dizala i bez glasova za sada)
• Do sada bi voditelj trebao biti nadglasan zvukovima sudionika. Sada se sudionici trebaju početi kretati držeći se perimetra kruga. Počinje se s laganim hodom kojeg voditelj pokreće.
• Kada voditelj da znak, svi počnu izgovarati mantru koja je sukladna cilju (poželjno je da se ona rimuje i da je što kraća). Ona je u našem slučaju glasila: "Zemlja oko nas, zemlja je spas". Voditelj ju prvi počne izgovarati prema ritmu kojeg grupa određuje, a ostali nastavljaju.
• Kretanje se ubrzava dok svi ne trče u krug. Sudionici su slobodni u trku kretati se kako žele. Mogu se i dalje držati za ruke. Mogu ponekad i skočiti, ili pak plesati u krugu (ako će usporavati skupinu, onda mogu plesati unutar kruga). Mogu ulaziti unutar i van vanjskog kruga kako bi se odmorili, ali ne dalje od metra od ostalih koji se kreću. Ako se i odvoje u unutrašnjost kruga, pokret trebaju nadoknaditi tako da jače plješću/udaraju o bedra, da glasnije izgovaraju mantru ili da rade neki drugi pokret koji ih manje umara. No, ponosna sam da se nitko nije umorio; čak su reakcije bile da su imali i više energije nego što bi inače imali!
• Kada voditelj odluči da se energija dovoljno podignula, vikne iz petnih žila „SADA!“ i svi stanu na mjesto i viknu pritom zamišljajući energiju u formi bijelog svjetla kako biva ispaljivana iz njihove krunske čakre u vrh stošca. (mi smo imali rog u kojeg je jedan od članova puhnuo na moj znak)
• Svaki pojedinac treba sam prosuditi kada je ispustio svu svoju energiju i u potrebnom trenutku pljesnuti rukama o pod.
• Kada su svi pljesnuli rukama o pod, trebaju se vratiti u krug i sjesti/leći kako bi se odmorili.

4. Uzemljenje:

• Vježba disanja (voditelj vodi vježbu disanja dok se svima ne smire otkucaji srca).
• Ispuštanje viška energije (voditelj vodi vizualizaciju obrnutu od vizualizacije posuđivanja energije od tla kako bi se ikoji višak energije ispustio). Mi smo ovaj korak zamijenili plesom elemenata kojeg nas je podučila jedna od članica (jako se lijepo uklopio, usput).
• Svi trebaju ostati sjediti još malo na tlu. Voditelj ide u krug dotičući ljude. Tek kada dotakne osobu ona može napustiti krug izlazeći u smjeru kazaljke na satu kroz označeni prolaz.

Nadam se da ste naučili nešto novo iz ovog posta i da ćete iskoristiti neke savjete i ideje koje sam vam ponudila. Ako je išta ostalo nejasno, slobodno mi se možete obratiti s pitanjima. 

A do sljedećeg puta, puno pozdrava od vaše

Witch's Cat