The Wicker Man iz paganske perspektive

Posljednjih nekoliko godina sam se od strane prijatelja filmoljubaca naslušala komentara i komentara o "kultnim filmovima" poput The Big Lebowski, Fight Club, Clerks i slično. Na tom popisu je The Wicker Man bio neizostavan (pritom naravno mislim na original iz 1973. godine, a ne preradu iz 2006. godine s Nicolasom Cageom). Tako sam jednog dana konačno odlučila pogledati i njega. Moram priznati da me film kao takav nije razočarao ni po pitanju glume, radnje, načina snimanja, glazbe i tako dalje iako mnogi kritiziraju apsolutno sve glumce osim Christophera Leeja koji je ujedno jedan od glavnih. Međutim, kao paganki su mi najviše do izražaja došli paganski elementi ovog filma kojih ima na pretek. Neki od njih su me oduševili, dok su me drugi iritirali pa sam odlučila izraziti svoje oduševljenje i iskaliti frustracije u ovom postu. Prije svega je ipak potrebno dati kratki sažetak filma za vas koji ga niste gledali. Odmah upozoravam da ću odati cijelu radnju pa ako ne želite sebi uništiti doživljaj filma, predlažem da preskočite ovaj post. Radije pogledajte film, ili pročitajte sinopsis ispod. Možete u potpunosti besplatno pogledati cijeli film na ovoj web stranici!

Usput napominjem da se Wicker Man danas smatra horor filmom iako je zapravo samo kraj užasavajuć dok je ostatak filma po mom mišljenju više detektivski sa mnoštvom sarkastičnih, posprdnih trenutaka koji mu daju dozu humora.

Sinopsis

Film započinje likom policajca Neila Howieja koji je prikazan kao predani katolik. On dobiva anonimno pismo u kojem ga se moli da dođe na otok Summerisle (izmišljeni hebridski otok uz zapadnu obalu Škotske koji je poznat po uzgoju jabuka) istražiti nestanak djevojčice po imenu Rowan Morrison.

U svojoj istrazi, Howie nailazi na brojne prepreke. Mještani glume da nikad nisu čuli za malu Rowan, ali on uskoro počinje sumnjati u to. Howie je smješten u gostionici Green Man (Zeleni Čovjek) gdje upoznaje gazdu i njegovu prekrasnu kćer Willow. Na zidu gostionice su poredane fotografije godišnje berbe jabuka u centru koje je majska kraljica (po tradiciji djevojka koja je još djevica i koja te godine nosi odgovornost za ljetinu i plodnost zemlje). Za svaku godinu stoji jedna fotografija, izuzev baš te godine čije je mjesto prazno (slika je navodno pukla i odnešena na popravak, a negativa nigdje nema). Howie ide dalje u potragu i nailazi na druge tragove koji upućuju na Rowanino postojanje i nestanak, između ostalog na grob s njezinim imenom.

U daljnjoj potrazi za istinom, sada kad ima potrebne dokaze Rowaninog nestanka, ide do najviše pozicionirane osobe na otoku tražeći pravdu. To je gospodar Summerislea (Lord Summerisle kojeg glumi Christopher Lee). On mu objašnjava prošlost otoka. Tada saznajemo da je njegov djed zatekao otočane u depresivnom stanju i podigao ih na noge. Angažirao ih je oko uzgoja nove sorte jabuke i uvjerio da će urod uspijevati dok god štuju stara božanstva te da je sam uzgoj oblik štovanja. Kada su urodi počeli uspijevati, a mještani ponovno pronašli smisao u svojim životima, otjerali su svećenstvo i vratili se starim bogovima vjerujući da ih oni nagrađuju za trud i štovanje, dok ih je kršćanski Bog bio osudio na isprazne živote.

Potraga se nastavlja i Howie odlučuje iskopati Rowanin lijes u kojem naposljetku otkriva mrtvog zeca. Tada optužuje gospodara Summerislea da je Rowan žrtvovana u sklopu nekakvog paganskog obreda i obećava da sve otkriti te da će svi stanovnici otoka snositi posljedice za svoja djela.

Naš policajac u daljnjem istraživanju ipak uspijeva naći negativ izgubljene fotografije u kojem vidi da je Rowan te godine bila majska kraljica, a oko nje su bile prazne kutije. Ljetina je te godine očito propala i, nakon nešto istraživanja o paganskim običajima, Howie zaključuje da su mještani okrivili Rowan za propast uroda (ujedno glavnog prihoda zarade otoka o kojemu ovise svi), zatočili je negdje i da sada samo čekaju prikladni dan za žrtvovanje - majski dan (May Day, odnosno 1. svibnja). Drevni običaji nalažu da je propast ljetine znak da bogovi nisu nečim zadovoljni, a ljudska žrtva (posebice žrtva djevice) je jedan od načina na koji ih ljudi mogu umiriti. Tek nakon što su bogovi zadovoljni će vratiti plodnost zemlji. Tako su barem mještani Summerislea mislili.

Tu večer Willow pokušava Howieja zavesti svojom pjesmom, ali on odolijeva samo zahvaljujući svom čvrstom karakteru i obećanja Bogu (celibat). Sutradan, odlučivši da će se vratiti na kopno po pojačanje, otkriva da mu se hidroavion (kojim je došao na otok) pokvario i zaključuje da mu ne preostaje ništa drugo nego sam ići u potragu za Rowan. Pošto je taj dan upravo majski dan i dan velike svečanosti i parade na otoku, svi su u maskama, kostimima, plešu, pjevaju i slave. Jedna od glavnih figura jest figura Lude (Punch). Tradicionalno je na majski dan uvijek birana jedna luda, odnosno lokalna budala koja bi bila kralj za jedan dan. Te je godine ova uloga dopala vlasnika gostionice kojeg Howie onesvijesti kako bi se sam prerušio u Ludu. Pridružuje se ostalim mještanima u paradi po otoku koja završava uz obalu gdje se otkriva vrhunac ceremonije. Lord Summerisle najavljuje žrtvu i otkriva se Rowan koja zavezana stoji na ulazu u špilju. Howie joj trči u pomoć, oslobađa i bježi s njom kroz pećinu na čijem ih izlazu dočekuju Lord Summerisle i nekolicina drugih mještana. Howie je upao u klopku u koju ga je Rowan direktno dovela.

Tada saznajemo u podužem monologu cijelu priču: mještani su namamili Howieja na otok kako bi ga žrtvovali, a sve do tog trenutka su njime manipulirali. Istina je da je ljetina propala i da je potrebno sada bogove umiriti, a za to nije dostatna životinjska žrtva, pa čak niti žrtva djeteta. Za to, kako kaže Lord Summerisle, nema ništa bolje od "prave vrste odrasle osoba" (the right kind of adult). Prava vrsta odraslog podrazumijeva da je osoba došla svojevoljno, da odgovara figuri kralja (kao policajac, Howie odgovara ovoj ulozi jer predstavlja zakon), a istovremeno i figuri lude (što su od njega i učinili) i koji je djevica. Naš policajac odgovara svim kriterijima. On je nakon ovoga opran, presvučen u čiste bijele halje, zavezan i odveden na vrh litice gdje ga dočekuje figura golemog čovjeka od pruća (wicker man) u kojemu se nalaze brojne životinje, a jedno mjesto stoji prazno za njega. Howie je zatvoren u ovu glomaznu skulpturu koju mještani potom pale. Posljednja scena prikazuje gorućeg čovjeka od pruća, Howieja kako se obraća Bogu u svojim posljednjim trenucima i moli mještane da zaista razmisle o tome što rade, a njih kako veselo pjevaju i plešu u krugu oko vatre i dozivaju ljeto.

Paganski elementi u filmu

Prvi paganski element koji se uočava u filmu je glazba; prepun je pjesama koje su uglavnom narodne sa mnoštvom paganskih referenci. Na samom početku filma je pjesma po imenu Corn Riggs čiji refren glasi:

Corn Rigs and barley rigs
Corn rigs are bonny
I'll ne'eer forget that Lammas night
Amang the rigs wi' Annie.

Vjerojatno prepoznajete u njemu direktni spomen Lammasa, jednog od osam neopaganskih sabata. Cijela pjesma se dotiče različitih aspekta ovog sabata, a još važnije i centralne teme filma - plodnosti. Kada smo već na toj temi...

Možda najpoznatija pjesma iz filma i ona s najviše paganske simbolike po mom skromnom mišljenju je May Pole.

Riječi pjesme jasno aludiraju na centralni misterij Beltanea (majskog dana/1. svibnja), to jest plodnost i stvaranje (u najbazičnijem smislu seks). Majski stup i dan danas ima istu simboliku falusa, a krug koji se stavlja na njegov vrh simbolizira vulvu (sam čin postavljanja stupa tj. njegovo postavljanje u rupu u zemlji i stavljanje dekorativnog kruga na vrh predstavlja spolni odnos, odnosno ultimatno ljudsko utjelovljenje plodnosti).
Postoji bezbroj manjih paganskih elemenata prisutnih u filmu, primjerice naziv gostionice Green Man koji se referira na jedno od dva centralna neopaganska božanstva (odnosno aspekt Boga) i poznatu figuru iz keltske mitologije. Također, imena nekih stanovnika su vrlo paganska - Willow, Myrtle, Rowan (sve su imena stabala koje su druidi štovali i koji imaju svoju mitologiju i važnost u keltskoj tradiciji). Uz to je jasno rečeno da vjeruju u reinkarnaciju, što je integralni dio neopaganskih vjerovanja (iako nije obavezan, ali za većinu neopagana je dio njihovog svjetonazora). Još jedna zanimljivost je da su određene lokacije u filmu (na primjer pećina pred kojom je Howie "spasio" Rowan) izabrane upravo zbog narodnih predaja koje se vezuju uz njih i upućuju na njihovu pagansku prošlost.
Jasno je da mještani slave drevne blagdane i provode stare tradicije. Ovo možda najviše dolazi do izražaja u pripremama za paradu i njoj samo te općenito u svečanostima za majski dan. Kostimi su tu kako bi predstavljali određene sile i aspekte blagdana. Glavne figure su čovjek-konj za kojeg saznajemo u filmu da ima simboliku plodnosti i čije je zaduženje loviti žene, čovjek-žena koji predstavlja sile kaosa i kojeg obično utjelovljuje glavni svećenik, ili vođa općenito te čovjek-luda čiju ulogu obično igra seoska budala i kojeg se časti kao kralja taj dan. U procesiji ih prate šestorica mačevaoca koji na vrhuncu ceremonije unakršćuju mačeve i njima tvore simbol Sunca pošto je cijeli majski dan posvećen Bogu Sunca (i u slučaju Summerislea, Božici Polja/Voćnjaka). U drevnim vremenima je žrtvovanje bilo sastavni dio procesije. Kada je urod bio bogat, za žrtvu su se davali plodovi i životinje, ali kada bi urod bio loš, trebalo se žrtvovati osobu kako bi se umirilo bogove. Zanimljivo je da su autori teksta za film izvlačili drevne običaje i prakse primarno iz knjige Zlatna grana (The Golden Bough) od Sir Jamesa Frazera koja je i dan danas poznata među paganima kao kvalitetan izvor. Koliko sam uspjela saznati, i Margaret Murray je još jedan mogući izvor informacija. Primjerice, i ona i Frazer spominju drevni običaj žrtvovanja kralja koji je bio ultimatni dar bogovima. Uostalom, ako bi urod propao, ili nešto drugo pošlo krivo, koga drugog se moglo okriviti nego vođu tog društva? Žrtvovanje kralja, kralja-lude, ili neke druge prikladne zamjene (kao što je Howie u filmu zamjena za Lord Summerislea) je dakle drevni običaj koji je izvrsno prikazan u filmu.

Posljednja scena prikazuje čovjeka od pruća po kojemu je film dobio naziv i žrtvovanje policajca Howieja. Poznato je da su se takve figure od pruća zaista koristile u ove svrhe iako prije mnogo stoljeća, ili se pak same palile kao simbolična žrtva bogovima. Kada su se krvne žrtve prinosile bogovima u ovakvim figurama, radilo se pretežito o životinjama, a ako su ljudi bili uključeni, onda se obično radilo o ratnim zarobljenicima, ili zatvorenicima koje je zajednica osudila na smrt. Smatra se da je primarna inspiracija za ovu scenu bio Cezarov iskaz o tome kako su druidi prinosili svoje žrtve tijekom galskih ratova (identičan je filmskom prikazu). Paljenje je bio važan aspekt žrtvovanja za stare Kelte jer su vjerovali da vatra kao takva simbolizira Sunce i Boga Sunca, da dim nosi poruke božanstvima i na taj način spaja slavljenike na Zemlji s božanstvima u višim sferama. Nadalje, za vatru se smatralo da donosi prosvjetljenje (simbolika svjetla kojeg daje), plodnost (na temelju povezanosti topline vatre i topline Sunca bez koje biljke ne bi mogle rasti) te da ima moć pročišćavanja. Ovo posljednje zasigurno vrijedi na Summerisleu jer je cilj mještana pročistiti otok i svoje voćnjake te umiriti Boga Sunca i Božicu Voćnjaka kako bi sljedeći urod bio dobar. Beltane tj. majski dan je inače poznat kao jedan od vatrenih blagdana (koji se nalaze između solsticija i ekvinocija) u paganizmu i preuzet je iz keltske tradicije. Za ove blagdane je bilo uobičajeno paliti krijes i skakati kroz vatru kako bi se pročistilo i prizvalo plodnost (po starim vjerovanjima, kad osoba skače kroz vatru, njeni spolni organi su izloženi pozitivnim utjecajima vatre). Poznat je citat iz filma kada Howie u čudu gleda mlade djevojke koje skaču nage preko krijesa. Na to mu Lord Summerisle mudro odgovara: "Naturally! It’s much too dangerous to jump through the fire with your clothes on!" (Naravno! Previše je opasno skakati kroz vatru odjeven!").

Jasno, prije spomenuta praksa žrtvovanja je odavno izgubljena. Suvremeni pagani još odavno ne prinose krvne žrtve (ni životinjske ni ljudske). Prikladni darovi božanstvima su hrana, biljke, kristali, nešto što je ručno napravljeno, prikladna djela, sjemenke (koje se sadi) i tako dalje. Iz ove perspektive film potiče negativne stereotipe, što je najveća zamjerka koju imam na njega.
Ovakav prikaz paganizma ide u prilog glavnoj temi filma - borba između "novih" kršćanskih običaja i starih paganskih. Ovo je vidljivo u kontrastu dvaju glavnih uloga tj. predanog kršćanskog policajca i paganskog civilnog vođe kao i u policajčevom odnosu prema lokalnim običajima. On neprestano izražava negodovanje prema njima i u više navrata se oštro okomljava na njih. No, Lord Summerisle također nema dlake na jeziku i dobacuje nekoliko kritika kršćanstvu:

Sergeant Howie: What religion can they possibly be learning jumping over bonfires (Koju religiju uopće mogu učiti skačući preko vatre?)
Lord Summerisle: Parthenogenesis. (Partenogenezu.)
Sergeant Howie: What? (Što?)
Lord Summerisle: Literally, as Miss Rose would doubtless say in her assiduous way, reproduction without sexual union. (Doslovno, kako bi gospođica Rose sigurno rekla na svoj ustrajni način, reprodukciju bez seksualnog sjedinjenja.)
Sergeant Howie: Oh, what is all this? I mean, you've got fake biology, fake religion... Sir, have these children never heard of Jesus? (Oh, pa što je sve ovo? Mislim, imate lažnu biologiju, lažnu religiju... Gospodine, zar ova djeca nikad nisu čula za Isusa?)
Lord Summerisle: Himself the son of a virgin, impregnated, I believe, by a ghost... (I sam sin djevice koju je, vjerujem, oplodio duh...)

Sergeant Howie: And what of the TRUE God? Whose glory, churches and monasteries have been built on these islands for generations past? Now sir, what of him? (A što s PRAVIM Bogom? Čija su slava, crkve, samostani građeni na ovom otoku za prošle generacije? Dakle gospodine, što s njim?)
Lord Summerisle: He's dead. Can't complain, had his chance and in modern parlance, blew it. (Mrtav je. Ne može se buniti, imao je svoju priliku i, kako bi se reklo u modernom žargonu, zabrljao je.)

U suštini se radi o suprotstavljanju starog i novog koje se u određenim trenucima (kao u citatima poviše) doslovno izražava, dok se u nekima metaforički prikazuje. Poznata scena u kojoj Willow zavodi Howieja je odličan primjer ovoga. Cijelu pjesmu je Willow gola u svojoj spavaćoj sobi i riječima pjesmi doslovno poziva Howieja da joj se pridruži. Početak pjesme je koliko-toliko pristojan, ali se pjesma pri kraju bazira na dvosmislenim rečenicama koje se poigravaju maštom i koje su sigurno izazivale šaputanje među gledateljima davne 1973. godine:

Fair maid, white and red,
Comb you smooth and stroke your head
How a maid can milk a bull!
And every stroke a bucketful.

(U slobodnom prijevodu:
Lijepa djeva, bijela i rumena,
Počešljat' će te glatko i pogladit' ti glavu.
Kako samo djeva može pomusti bika!
Od svakog poteza izađe puno vedro.)

Za to vrijeme je Howie preopterećen odolijevanjem njenom pozivu. Uostalom, kojeg muškarca riječi ove pjesme ne bi mamile? Na trenutak skoro posustane, ali na kraju uspije nekako odoljeti. U prenesenom značenju se ovdje radi o borbi između prirodne ljudske čežnje i iracionalnog odbijanja užitka, između paganskih običaja i kršćanstva, prastarih liberalnih običaja i novije rigorozne tradicije, između starog i novog, između života i smrti. Ovo posljednje kažem jer je Willowin poziv bio test za Howieja. Da je prekršio svoje obećanje Bogu i spavao s njom (da, prije braka), mještani ga više ne bi smatrali prikladnim za žrtvovanje i poštedjeli bi mu život. U ovom smislu paganizam (odnosno priklanjanje paganskim običajima) u filmu predstavlja život, dok kršćanstvo predstavlja smrt jer upravo zbog toga što je ostao vjeran svom Bogu, Howie je bio žrtvovan. Na kraju filma su pagani ipak dobili, ne samo jer su žrtvovali predstavnika kršćanstva i kršćanskog Boga, pobožne Engleske i educirane civilizacije. Oni su dobili već kada se Howie vratio spavati u svoj krevet i odbio Willowin poziv; sam način na koji je on pružio ruke prema njenoj sobi i grebao zid dokazuje da se radi o čovjeku koji nije živio život i kojeg je vjera ostavila neispunjenog. 

Mještani jako kontrastiraju Howijeu u ovom pogledu jer otvoreno slave seksualnost na sve načine (od vođenja ljubavi u poljima, izvođenja drugih rituala plodnosti, pričanja o seksu otvoreno do nesputanog mijenjanja seksualnih partnera). Slavlje seksualnosti i spolnosti je prisutno i u neopaganizmu. Svaki sabat ima određeni seksualni aspekt u smislu slavlja određene faze odnosa Boga i Božice, simboli plodnosti su prisutni i u ritualima, a plodnost u svim aspektima se slavi tijekom rituala, ali i van njih (plodnost ljudi, životinja i posebice zemlje).

Kada je Wicker Man snimljen, neopaganizam i wicca su tek izlazili u javnost. Provirili su glavom 50-ih godina s Geraldom Gardnerom, a do 70-ih se koliko-toliko obznanili javnosti putem knjiga i časopisa. Sve je ovo bilo jako novo i sporno tada, ali je ovaj film približio neke temeljne elemente paganizma javnosti. Iz današnje perspektive je jedini problem što je mogao usaditi negativno mišljenje o njemu (i stvoriti negativne stereotipe) zbog kraja. Dakle, iako se Wicker Mana ne može shvatiti kao ispravni prikaz modernog paganizma, on podsjeća na njega u određenim aspektima. Mi kao pagani mu možemo jedino biti zahvalni što je jednu potencijalnu tabu temu na vrijeme iznio na vidjelo i osvijestio širu javnost uopće o postojanju paganizma.

Na kraju filma prevladavaju sile kaosa (mještani) koje se sa svojim maskama, mahnitim plesom, zanesenim pjevanjem i slavljem života putem orgazmičnog uživanja suprotstavljaju novijoj tradiciji koja sputava njezine sljedbenike. Kozmos (red) je uništen paljenjem čovjeka od pruća. Ovo odgovoara i mentalitetu u vrijeme porasta popularnosti paganizma kada su brojni lokalni i globalni problemi potaknuli ljude da traže alternativna rješenja i izvore nade za društvene i vlastite dileme. Smatram da film ukazuje na prirodnu izmjenu tradicija s izmjenom balansa između sila kaosa i kozmosa. Takva izmjena ne mora biti loša, ali je gotovo uvijek drastična. Jer da bi nastao novi poredak, mora se srušiti stari. Ovakav stav je možda ekstreman, ali je i cijeli film ekstreman i šokantan.

Sve u svemu, od srca preporučam da ga pogledate, ali vas molim da zapamtite da Wicker Man, iako zanimljivo prikazuje neke njegove elemente, nipošto nije ispravno ogledalo modernog paganizma.

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat

Paganizam, magija i vještičarenje - intervju s Iolarom

Krajem prošle godine je izašla knjiga Paganizam u teoriji i praksi koja je izdana u tri sveska. Drugi svezak nosi podnaslov "Magija i vještičarstvo". Autor ove knjige, Iolar, je već jednom gostovao na emisiji "Na rubu znanosti" kada je predstavio svoju knjigu i detaljno pričao o prvom svesku (Doktrina paganizma).

Nekidan je izašao još jedan intervju s autorom u kojemu se priča o drugom svesku. Moje mišljenje je da je ova tema izuzetno osjetljiva i da ju je Iolar lijepo pokrio. Očito je da se trebalo sve požurivati i kratiti kako bi se sve stiglo pojasniti u kratkom vremenskom periodu, ali usprkos tome cijela priča ima glavu i rep. Naravno, ovaj video nikako ne može pružiti sve informacije koje knjiga pruža. Dapače, potrebno je pročitati puno više knjiga kako bi se dobila potpuna slika o magiji i kako bi ju se u cijelosti razumjelo. No, ovaj video je solidan početak. 

Moram priznati da mi je bilo drago čuti Iolara kako ruši neke stereotipe i hrabro izlazi u javnost s temom koja je toliko stigmatizirana. Svaka čast autoru!

A sada vas puštam da neometano uživate u intervjuu. :)

Eksterna poveznica: HRT - Paganizam, magija i vještičarenje (3.11.2014.)

Čarobnjaci, vještaci i vještice

(c) Lucas Graciano - Gandalf the Grey 

Pošto je ovaj post u originalu bio napisan na engleskom, trebam navesti njegovo prvotno ime pa će vam onda možda biti jasnije o čemu ću govoriti: "Wizards, Warlocks and Witches". Jezične razlike uvije postoje, pa stoga pojmovi u ovim dvama naslovima neće značiti isto u svakoj kulturi. Engleski pojam wizard prevodim kao "čarobnjak", warlock kao "vještac", a witch, naravno, kao "vještica". Zapravo su sporni jedino pojmovi čarobnjaka i vještaca jer stereotipi oko njih nisu toliko izraženi u hrvatskom jeziku koliko u engleskom. Stoga ćete mi morati oprostiti navođenje i engleske i hrvatske terminologije u ovom postu. No, dosta uvodnih riječi. Bacimo se na posao!

Kada čujete riječ "vještac" (wizard), što je prva stvar koja vam padne na pamet? Vjerojatno Harry Potter ili Gospodar prstenova, zar ne? Važno je imati na umu da je tu riječ o popularnoj kulturi koja nema činjeničnu osnovu. No nemojte me shvatiti krivo; pročitala sam sasvim dovoljno dijelova Harrya Pottera i gotovo sva djela od Tolkiena. Međutim, svjesna sam da romani ovog tipa (i njihove filmske adaptacije) nisu najbolji izvori "okultnih" i "vještičjih" informacija. Upravo sam zbog toga odlučila napisati ovaj post. Postoji previše nedoumica po pitanju pojmova "vještica" (witch), "vještac" (warlock) i "čarobnjak" (wizard). Nadam se da ćete do kraja posta znati razliku između njih, razumjeti što ovi pojmovi zapravo znače i zašto su njihovi odrazi u popularnoj kulturi krivi.

Možda se pitate što ovo radi na paganskom blogu. Odgovor je jednostavan. Vještičarstvo je usko povezano s paganizmom (iako svi pagani nužno ne prakticiraju vještičarstvo). Ne biste mi vjerovali kada bih vam rekla koliko me ljudi do sada pitalo kako se može postati vješticom/čarobnjakom, ili su tvrdili da su muški pagani/wiccani čarobnjaci/vještaci. Naprosto je previše zbrke. Stoga ću pokušati malo razjasniti stvari. :)

Vještice (eng. witches)

Albrecht Dürer - Witch Riding on a

Goat (cca. 1500/1501.g.)

Stereotipni prikaz vještice kao stare babe koja nanosi zlo je stara izmišljotina srednjeg vijeka i reinvencija 20. stoljeća. Ako pogledate unatrag, vještice, spiritisti, proroci i drugi slični njima su obično bili prikazivani (u likovnoj umjetnosti i literaturi) kao žene, makar je njihova doba rijetko, ako ikada, bila istaknuta. U staroj Grčkoj i antici uopće, proroci (odnosno proročice) i duhovni mediji su uglavnom bile lijepe mlade žene koje su trebale biti čedne (tj. djevice). Njihova nevinost je bila jedna od stvari koja je omogućavala bogovima da govore kroz njih. Čak i srednjovjekovna umjetnost prikazuje vještice kao mlade, lijepe žene.

I onda je došao lov na vještice. Z vrijeme "gorućih vremena" (vrijeme spaljivanja vještica; 15.-18.st.), razvio se prikaz vještice kao stare, zle babetine koja štuje sotonu (iako su neka likovna djela i poneki propagandni materijali i dalje ponekad prikazivali vještice kao mlade, ali nimalo manje zle). Upravo je ovo omogućilo razvoj stereotipa kojeg danas poznajemo. Samo se sjetite Shakesepareovog Macbetha i njegovih triju vještice ("Double, double, toil and trouble..."). Ovakvi groteskni prikazi vještica su se nastavili još neko vrijeme, ali su postajali sve manje i manje užasavajući kako su progoni vještica jenjavali. No, ovo ne znači da su vještice nestale iz literature i likovne umjetnosti. I dalje su bile prisutne u svojem babskom obliku kao što su i danas.

U 19. stoljeću, umjetnost je bila obogaćena romantizmom - likovni pokret koji je htio ublažiti izgled modernog, industrijskog svijeta. Zbog toga su se romantičari fokusirali na mitologiju i folklor (s natruhom srednjovjekovne ideologije). Estetika im je bila iznimno važna pa su stoga čak i vještice prikazivali kao zanosne mlade žene u svojoj umjetnosti.

Luis Ricardo Falero - The Witches'
Sabbath (1880.g.)

George Wilson - The Spring Witch (cca. 1880.g.)

Nakon ovoga više nije bilo pravila ili konvencija koji su se ticali prikaza vještica. Neki su se držali srednjovjekovnih prikaza, drugi su prihvatili romantičarsku viziju i, do 20./21. stoljeća, razvio se i prikaz "seksi vještice". Koji je onda prikaz vještica ispravan?

Odgovor glasi: niti jedan. Fizički izgled vještice nema veze sa značenjem ove riječi. Engleski pojam witch ima iste korijene kao i riječ wicca. Obje su došle od anglosaksonske riječi wicca (m.r.)/wicce (ž.r.) što znači "mudar/mudra". Također se mogu povezati sa staroengleskim riječima wit/witt (razumijevanje, intelekt, smisao, znanje, svjesnost, svijest) i wittan (znati). Riječi wicca i wicce su kasnije bile ukomponirane u staroengleski i počele su označavati magičare i čarobnjake (s tim da se wicce odnosi na žensku magičarku/čarobnicu). Nakon toga su se ideje zlobe i štovanja sotone uvukle u značenje ovih riječi. Stoga je riječ wiccian značila "prakticirati vještičarstvo" i može se usporediti sa starim njemačkim pojmovima wikken/wicken koji znači "koristiti vještičarstvo".

Hrvatska riječ vještica dolazi od pridjeva "vješt" (koji ima prakse, umije, poznaje, razumije se u što) i direktno je povezana s pravom ulogom vještica koje su originalno bile samo mudre žene/muškarci koji su obično imali posebna znanja o bilju i načinima korištenja istih (za detalje pogledajte post "Samotnjaci vs. koveni").

Shvaćate osnovnu bit pa vas neću više gnjaviti s etimologijom. :) Glavna poanta svega ovoga jest da je poimanje vještica koje imamo danas samo društveni konstrukt i da nema paralela sa stvarnim svijetom. Izričita povezanost među riječima "vještica" i "magija" i implikacija da su vještice žene (i to zle) su nastale tek u srednjem vijeku. Mislim da su se naši svjetonazori bitno promijenili od tada te da možemo zanemariti ovakve staromodne tvrdnje.

Još jedna pogrešna interpretacija jest da su "vještaci" (eng. warlocks) muške ekvivalente vještica. Hajdemo onda i to razjasniti.

Vještaci (eng. warlocks)

Hrvatska riječ "vještac" ima iste korijene kao i riječ "vještica" (u pridjevu "vješt"). To nije potrebno detaljno objašnjenje, ali je i te kako važno istaknuti definiciju ovog izraza u hrvatskim rječnicima gdje stoji da je vještac "star i zao čovjek". No, hrvatski jezik također ne pravi razliku između engleskih pojmova warlock (čita se /vorlok/) i wizard jer je za oba izraza prikladan prijevod riječ "čarobnjak". Za definiciju čarobnjaka u rječnicima stoji da je to osoba koja "ima moć da izvodi radnje koje nisu moguće po zakonima prirode". Ipak, s obzirom na povijest engleskih izraza o kojoj ću sad reći nešto više, smatram da je "vještac" prikladniji prijevod za riječ warlock, a "čarobnjak" za riječ wizard. Dakle, sve što slijedi se odnosi na engleski izraz warlock koji je sporan u engleskom jeziku.

Pojam koji se danas koristi (koji završava na -ck) dolazi iz škotskog jezika i znači upravo ono što mislite da znači - muška ekvivalenta vještice. No ovo nije pravo značenje riječi warlock. Njezino pravo značenje se može naći još u staroengleskoj riječi waerloga koja znači "izdajica, lažljivac, neprijatelj, vrag". Radi se zapravo o složenici koju tvore dvije manje riječi: waer (vjera/povjerenje, vjernost, sporazum, savez) i leogan (lagati). Ukratko, originalno značenje ove riječi jest "osoba koja krši zakletve" (eng. oath breaker) Kakve ovo ima veze s vješticama? Pa, moguće čak i u 11. stoljeću, engleski pojam se često odnosio na vraga (ili na osobu koja se ponaša kao vrag). U 14. stoljeću, ova je poveznica bila iskrivljena i time se stvorilo novo značenje - osoba koja ima savez s vragom. Sama imenica warlock skupa s njezinom popularnom definicijom (muška vještica tj. vještac na hrvatskom) nije bila prihvaćena sve to 1560-ih. A prisjetite se da je ovo ujedno i početno razdoblje progona vještica. Pošto su vještice tada (krivo) bile povezane s vragom, a isto se mislilo i za vještace (warlocks), stvorena je "logična" poveznica pa se "vještace" (warlocks) poistovjetilo s vješticama. Još jedna zanimljiva činjenica jest da je ovaj novi pojam bio toliko dobro prihvaćen da se čak u doba inkvizicije kao warlocka (uvjetno rečeno vještaca) imenovalo one vještice koje bi pod mučenjem dale inkvizitorima imena drugih vještica.

Očito je da moderne vještice, Wiccani i Pagani ne koriste engleski pojam warlock, pa tako ni pojam "vještac". U principu imenica "vještica" ne poznaje drugog roda i obuhvaća osobe muškog i ženskog spola.

(c) Andrey Shishkin - Forest King

Čarobnjaci (eng. wizards)

Naspram vještacima i asocijacijama koje prate englesku ekvivalentu ove riječi, čarobnjaci (eng. wizards) bi trebali imati puno ljepše asocijacije. Engleska riječ wizard dolazi od stare engleske riječi wys/wis što znači "mudar" (eng. wise) pa stoga označava mudrog čovjeka. Sama riječ wizard se počela upotrebljavati u 15. stoljeću, a tada je doslovno značila "mudar muškarac". S vremenom se njezino značenje proširilo pa se tako wizard odnosilo i na alkemičare,  vješte i mudre seoske ljude, čarobnjake/vračeve, vještice itd. Tako se razvilo mišljenje da su čarobnjaci naprosto muški magičari (a ponekad čak i muške vještice). U 16. stoljeću, smatralo se da čarobnjaci također prakticiraju proricanje i magiju (tj. da prizivaju zle duhove). Pretpostavljam da su se ove negativne konotacije odjednom pojavile upravo zbog progona vještice koji još traje u ovo vrijeme. Zapravo, tada se smatralo da je sve što je iole povezano s vješticama (koje se smatralo prvotnim problemom) zlo i povezano s vragom. Sa Zakonima o vještičarstvu, proricanje, magija, bajanje, izrada amuleta pa čak i traženje izgubljenih/ukradenih predmeta je postalo ilegalno jer se smatralo šarlatanstvom. Da pojasnim, posljednji od ovih zakona je bio zasnovan na teoriji da vještice ne postoje i da osoba koja se naziva vješticom je ništa drugo nego lažljivac i prevarant. Uz ovo, Crkva je smatrala da su proricanje i magija djelo sotone. I tako su svi "čarobnjaci" koji su bili optuženi za prakticiranje zle magije bili osuđeni jednako kao i vještice. No kroz cijelo 16. i 17. stoljeće, razlikovali sve dvije vrste čarobnjaka - seoski čarobnjak/magičar (koji je radio većinu poviše navedenih stvari) i visokog maga kojeg je više zanimala alkemija, neoplatonska filozofija, proučavanje grimorija i bilo koji drugi oblik intelektualnog rada. Upravo je iz ovog posljednjeg tipa proizašla moderna vizija čarobnjaka kao starog, sijedog, bradatog, naboranog čovjeka u dugim haljama. 

Većina negativnih konotacija ove riječi se zagubila negdje u povijesti, ali su se povezanost s magijom i fizički opis zadržali. Ipak, ovi ostaci se zapravo mogu povezati s originalnom etimologijom riječi wizard jer se mudrost naposljetku i povezuje sa starošću.

_____________________________________________________

Nadam se da sada razumijete kako i zašto su nastali stereotipi koje danas imamo o vješticama, vještacima i čarobnjacima. Kao što sam rekla na početku posta, popularna kultura je zabavna, ali se njezinim interpretacijama ne bi uvijek smjelo slijepo vjerovati. Ponekad je potrebno pogledati unatrag stoljećima da bi se saznalo što neke stvari zapravo znače.

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)

Vještice koje jašu metle - krajnji stereotip, zar ne? Ljudi su vidjeli ovu sliku toliko puta da su je naprosto prihvatili bez razmišljanja o povijesnoj pozadini, ili istinitosti ovog mita. Uz to je zahvaljujući pop kulturi ovaj prizor postao sinonim za vještice. A da budem iskrena, ovo mi čak ni ne smeta, zapravo mi je čak i simpatično. Usprkos ovome, smatram da bi se povijesna i religijska pozadina metle i njezina duboka povezanost s paganizmom i vještičarstvom trebala pojasniti.

Metlu sam spomenula u nekoliko prijašnjih postova, uključujući onaj o ritualnom priboru te unutar teme združenja (eng. Handfasting) koju se može naći u postu o obredima prijelaza.

U ovom ću postu nastojati objasniti kakve uloge metla igra u paganizmu i vještičarstvu (ipak je ovo paganski/wiccanski blog), objasniti njezinu simboliku te uporabu u modernoj ritualnoj praksi. No ponajviše ću se direktno baviti mitom vještičjeg leta.

Terminologija: metla / besom

Žutilovka (eng. broom plant,
lat. cytisus scoparius)

Još jedan popularni naziv za metlu (pretežito u engleskom jeziku) je besom (čita se /'bi:zm/). Ovaj se termin u početku koristio za označavanje bilo kojeg predmeta koji služi za metenje. Engleski naziv za metlu je broomstick. Etimologija te riječi potječe od škotske biljke žutilovke koja se na engleskom zove broom plant (lat. cytisus scoparius). Hrvatski glagol mesti vjerojatno dolazi od praslavenskog glagola mesti koji znači "metati/bacati". Od žutilovke se uglavnom radila drška metle dok su četku sačinjavale grančice i/ili zelenilo koje se vezivalo na jedan kraj drške. Besom se razlikuje u materijalu od metle jer upotrebna žutilovke nije bila obavezna; za metlu se moglo iskoristiti vrijesak, ili brezu, a za četku slama, sušeno bilje, ili bilo kakve grančice. Prema nekima, tradicionalni besom danas treba imati dršku od lijeske (a ponekad je prihvatljiv i jasen), a četku od brezinih grana koje su vezane za dršku vrbinim granama. Metlu se može ukrasiti lišćem i cvijećem, a često i drugim predmetima poput kristala, simbola, vrpca (iako su posljednja tri ušla u praksu tek nedavno). Naravno, pošto su obična metla i besom bili slični po izgledu i upotrebljavati za iste svrhe, njihove razlike su s vremenom postale nejasne pa su se ova dva termina počela koristiti naizmjenično. 

Neću u detalje govoriti kako se moderne metle izrađuju, ali ću pokušati objasniti u kratkim crtama. Praktičar bi trebao otići u šumu i naći materijale za izradu samostalno. Nakon što je pronašao odgovarajuće drveće/grane/grmlje, praktičar im se prvo treba zahvaliti na njihovom daru i tek onda može odsjeći granu koja mu treba. Kao zahvalu se obično ostavlja neki maleni kristal, kovanica, kamen, ili bilo što drugo od značaja praktičaru. Vrlo je jednostavno napraviti metlu kao takvu. Jednostavne upute možete naći ovdje. Nakon što je metla napravljena, treba ju se prvo pročistiti i posvetiti prije nego što ju se može upotrijebiti u krugu. Vrlo "vještolika" tradicija uključuje ostavljanje metle da ispusti višak energije na raskrižju (često na noć punog Mjeseca). Naravno, ovo je sve danas postalo neobvezno zbog mnoštva hobby dućana, trgovina i eBaya koji prodaju metle (i mnoge druge predmete) po prilično niskim cijenama. Kako god da bilo, ja vam svakako preporučujem da radite vlastito oruđe kada god možete jer će ovo unijeti mnogo više energije u samu alatku (a time i u ritual).

Simbolizam i praznovjerje

Metlu se obično veže uz žene i domaćinstvo (pošto su žene uglavnom one koje obavljaju sve kućanske poslove). Povezanost između žena i njihovih ljubljenih metli je bila toliko jaka u jednom trenutku da se na metle gledalo kao na simbol žena; domaćice su ih ostavljale naslonjene na vrata kuće kada bi izašle (na taj su način štitile ulaz), ili ih pak gurale kroz dimnjak tako da se vide izvana ako su živjele u kolibi. Od tu potječe i mit o tome da vještice lete kroz dimnjak vani, a prvi je put spomenut u knjizi Flagellum Maleficarum koju je napisao Petrus Mramor 1460. godine.

Francesco Parmigianino -

A Witch Riding on a Phallus

(cca. 1530.g.)

No, simbolika metle je mnogo dublja od ovoga. Ona je u osnovi simbol plodnosti u kojemu drška predstavlja falus, a četka stidnicu. Spajanje ovih dvaju dijelova je očita metafora za spolno sjedinjavanje i plodnost uopće. Zbog ovoga su se metle često koristile tijekom vjenčanja (iako je ovaj običaj ostao i do dana današnjeg čak i u nekim nepaganskim zajednicama). O ovome ću reći još nešto kasnije, no za sada bih se voljela držati simbolike metle. Njezina je seksualna simbolika igrala te i dalje igra veliku ulogu u paganskim ritualima. Plodnost se slavila jer su se pagani oslanjali na plodnost zemlje kako bi preživjeli, ali i jer su na taj način slavili i svoju plodnost i života uopće. Metla je odlično utjelovljivala ove osnovne zahvalnosti. Falički simbolizam metle je i više nego očit u jednom gravuri manirističkog slikara Parmigianina u kojoj je prikazana kako doslovno jaše jedan veliki falus. 

Francisco de Goya -
Pretty Teacher (1797.g.)

Htjela bih odmah pri početku posta napomenuti da su najstariji opisi i prikaz vještica koja jašu na metlama znatno drukčiji od onih na koje smo mi danas naviknuti. Naime, četka metle je trebala biti sprijeda tj. ispred vještice (kao što je prikazano na Goyinoj grafici). Hollywood je ovo obrnuo vjerojatno iz estetskih razloga. Naprosto je ovakav sistem bio logičniji jer četka predstavlja ženski spolni organ i razumski je trebala stajati bliže spolovilu. Također, drugi izvori navode da metle nisu bili jedini predmeti koje su vještice jahale. Zanimljiva varijacija na temu su konjići (eng. hobby horses). Radi se o igrački koja je u osnovi štap, ali ima kotačiće na jednom kraju, a (najčešće plišanu ili drvenu) imitaciju konjske glave na drugom. Naravno, konjska glava je u ovom slučaju ekvivalenta četke na metli (barem vizualno). Pošto je konjska glava uvijek stajala sprijeda, isti je običaj prešao i na četku. Ovakav način držanja metle je vjerojatno bio i mnogo praktičniji zbog ravnoteže.

Doreen Valiente ističe nešto što je iz lingvističke perspektive jako zanimljivo. Ova seksualna simbolika metle se odrazila na engleski jezik u kojemu se pojam "broom" (metla) koristio kao sinonim za ženski spolni organ. Nepotrebno je uopće govoriti da je termin "broom handle" (drška metle) označavao dildo. Izraz "to have a brush" (doslovno prevedeno "očetkati se") je logički značio "imati spolni odnos".

Dok smo još na temi seksa, metlu bi se također moglo povezati sa seksualnim položajima u kojima je žena na muškarcu (to jest, ako se metlu uzme primarno kao falički simbol). Ove se položaje cijeni u paganizmu jer se smatra da pružaju moć i kontrolu ženama. Iz istog razloga nisu omiljeni u kršćanstvu (de facto, Adamova prva žena, Lilit, je odbijala biti ispod supruga tijekom seksualnog čina; inzistirala je na tome da bude poviše i odbijala samo ležati na leđima. Zbog ovoga ju je Bog prokleo i stvorio Evu koja je bila dobra, poslušna žena).

Naravno, nije sva simbolika seksualne prirode. Metlu se može povezati s vjenčanjima i plodnošću ikakve vrste, kao što sam prethodno objasnila. Mnogo simbolike se pretvorilo u praznovjerje pa tako u nekim zemljama postoji vjerovanje da će osoba imati nesreću ako prekorači metlu, ili ako joj ispadne iz ruku. Također se vjeruje da je nesretno donijeti staru metlu u novu kuću (pošto je metla simbol čišćenja prašine i drugih prljavština, kako na fizičkoj, tako na mentalnoj i emocionalnoj razini). U nekim se područjima također vjeruje da će neudana žena, ako prekorači metlu, imati vanbračno dijete.

Pošto je metla simbol čišćenja, često ju se koristilo kao vrstu talismana protiv zlih duhova. Ako je ovo bio slučaj, onda bi ju se objesilo iznad vrata kuće (u hodniku) s četkom okrenutom put vrata.

Neki povezuju metlu s pojmom arbor mundi (Drvo Svijeta) poput germanskog Yggdrasila (možete ovaj pojam pogledati u pojmovniku). Četka metle bi u ovoj situaciji trebala predstavljati duboko korijenje ovog drveta.

Naravno, postoji još mnogo mitova i praznovjerja koje se vezuje uz metlu, njihove magične moći i vještice. Najpoznatiji mit je zasigurno onaj o vještičjem letu na metlama kako bi došle do odredišta za sabat.

"Red letenja" - povijesna strana mita

Usprkos popularnim vjerovanjima i protivno većini slika, grafika, crkvenih tekstova i narodnih priča, vještice zaista nisu letjele na metlama. Ovaj je mit postao općeprihvaćen u moderno doba, a kao posljedica se vještice gotovo odmah asocira s metlama. Zanimljivi podatak je da ovi mitovi ne spominju vještičji let samo na metlama, već i na viljuškama, lopatama, motkama i velikom broju životinja. Čin letenja na metli se u literaturi naziva transvekcija (eng. transvection). 

Ulrich Molitor - De Lamiis
(1489.g.)

Vjeruje se da je najraniji likovni prikaz ovog mita gravura Ulricha Molitora koja nosi naziv De Lamiis u kojoj su tri vještice sa životinjskim glavama umjesto ljudskih prikazane kako lete na običnoj grani (ne metli!). Ove glave daju još jedan nadnaravni element cijeloj sceni. Raniji prikazi nisu baš mogli postojati jer je najranije priznanje leta na metli dao 1453.g. Guillaume Edelin koji je bio župnik crkve St Germain-en-Laye blizu Pariza (uočite da se radi o muškarcu!). Najraniji spomen vještičjeg leta uopće se može naći u pjesmi "Le Champion des Dames" francuskog autora Martina le Franca iz 1440. godine.

Trebam također napomenuti da je mit o letenju postojao među građanstvom i prije ovog priznanja i pjesme iako se ponešto razlikovala u formi. Već se u 14. stoljeću spominje manija plesa koja se širi Europom. Simptomi ove manije su uključivali plesanje do besvijesti, pjenjenje iz usta, govorenje u jezicima itd. Naravno, ovo se nije dogodilo tek tako; morao je postojati uzrok. Naravno, postoji razlog i da, može ga se povezati s vještičjim letom. Dozvolite mi da ovo pojasnim. :)

Ergot - smrt ili ekstaza?

Sve do 15. stoljeća (kada su počeli progoni vještica), većina je ljudi jela raženi kruh, a ne pšenični kao što smo mi danas naviknuti. Glavni problem raži je bio taj što je mogla lako biti zaražena bolešću (tj. gljivicama) koju danas poznajemo kao ergot. Raž se također mnogo lakše uzgajala od pšenice pa ju je stoga bilo lakše i jeftinije kupiti. Ali čak i ako niste jeli raž u ovo doba niste mogli biti sigurni u svoje zdravlje jer je ergot lako mogao napasti i druge vrste žita (uključujući pšenicu). Bolest koju je ova gljiva uzrokovala se danas naziva ergotizam. Uzrok bolesti je otkriven tek 1670. godine, čemu možemo zahvaliti francuskom  liječniku po imenu Thuillier. Upravo su ergotizam i njegove halucinogene posljedice uzrokovale prije spomenutu plesnu maniju. 

Jean Francois Badoureau - Hysterical
Epilepsy (cca. 1876.g.)

Ovdje možete pročitati detaljnu povijest ergota, no ja ću cijelu priču skratiti malo. Ukratko, ova je gljivica funkcionirala tako da bi zamijenila zrne žita na određenoj biljci. Kod raži se dogodilo da je boja zaraženog zrna bila slična boji zdravog zrna, a bolest je uz to bila jako rasprostranjena pa ljudi uopće nisu uočavali ovu razliku. Dakako, nije ljudima trebalo mnogo vremena da shvate simptome bolesti i da nauče njima manipulirati. Ergot je u velikim količinama bio smrtonosan (prilično očit simptom), no ljudi su otkrili da u malim dozama i ako se pravilno konzumira ergot uzrokuje jake halucijancije pa su ga počeli koristiti kao drogu. Čak je i kad ga se u malim količinama konzumiralo oralno mogao uzrokovati smrt. Ali, ljudi su voljeli eksperimentirati s drogama još u to vrijeme (kao što i danas vole) pa su uskoro shvatili da sve negativne posljedice poput mučnine, povraćanja iritacije kože i, u najgorem slučaju smrt, nestaju ako ga se konzumira kroz kožu. Neke druge negativne posljedice uključuju grčenje (zbog čega se ergotizam često povezuje s opsjednutošću demonima i sličnim fenomenima), ili čak simptome gangrene. Dakle konzumiranjem ergota kroz kožu se osoba mogla nuspojava vrlo lako riješiti, bez oduzimanje halucinogenog učinka.

Stjecajem prirodnih okolnosti su pazusi i ženske genitalije dva dijela ljudskog tijela koji su najosjetljiviji na ovu drogu (neki uključuju tabane i čelo). Pazuh je bio posebno receptivan zbog velikog broja znojnih žlijezda koje se tu nalaze, a ženske genitalije zbog žlijezda sluznica. Kada bi se droga primijenila na ove dijelove tijela, kroz žlijezde bi ušla u krvotok i "obavila svoj posao".

Žene su bile posebno osjetljive na ovu drogu upravo zbog poviše navedenog razloga. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se muškarci gotovo nikada nisu prikazivali kao vještice niti bivali suđeni za vještičarstvo. Očito, ženama je bilo praktično nanijeti ovu drogu na genitalije koristeći se nekim pomagalom koje je obično bila - drška metle! Dakle zamislite ženu koja nanosi na ovaj način drogu na svoje genitalije; zar vas malo ne podsjeća na brojne prikaze vještica u letu?

Naravno, ergot se nije mogao aplicirati trljanjem obične raži o osjetljive dijelove tijela. Kao i svaku drogu ga je bilo potrebno preraditi. Ovako su nastale masti za letenje (u hrvatskim zapisima također poznate pod nazivima "vilonjska mast" ili "vještičja mast").

Vještičja mast

Vještice se najčešće prikazuju kako jašu metle, ili kako se mažu nečim (ili čak kako ih netko drugi maže nečim). Pretpostavljalo se da su mazale tzv. vještičju mast na sebe koja im je omogućavala let do sastajališta svoga kovena. Narodne priče (a ponekad čak i crkveni dokumenti) tvrde da je glavni sastojak ove masti bila zapravo mast koja se dobivala kuhanjem nekrštene djece, što nije bilo ni blizu istine. Ako se išta koristilo, to je onda bila svinjska mast koja se i dan danas koristi kao baza/nositelj većine masti, a često se koristi i u kulinarstvu.

Ostali sastojci su uglavnom bile halucinogene biljke poput onih iz roda aconitum (npr. jedić), roda conium (npr. kukuta), ili poput velebilja (također poznata kao bunika). Neki izvori na ovaj popis dodaju i tatulu (lat. Datura stramonium) te mandragoru. Naravno, ne smijemo zaboraviti i ergot. Postoji mnogo navodnih recepata za ovu mast. Navedene recepte možete naći u knjizi Raymonda Bucklanda The Witch Book.

Upozorenje: Ne preporuča se isprobavanje recepata ni njihova primjena. Sastojci su opasni i mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave. Navedeni podaci su namijenjeni isključivo za informacijske svrhe.

Jedan recepte iz Gardnerove Knjige sjenki glasi:

• 100g masti
• 5g hašiša
• jedna šaka cvjetova konoplje
• jedna šaka cvjetova maka
• prstohvat korijena kukureka (u prahu)
• prstohvat smrvljenih suncokretovih sjemenki (isto u prahu)

Upute kažu: "Treba se utrljati u kožu iza ušiju, na vratu duž crta karotidnih arterija, u pazuhe, lijevo od simpatičkog živca, na stražnju stranu koljena,, na tabane i na pregibe ruku."

Drugi recept preporuča sljedeće sastojke:

• 3g "anamtola" (eng. annamthol)*
• 50g ekstrakta opijuma
• 30g ekstrakta betela
• 6g biljke Potentilla arenaria
• 15g bunike
• 15g velebilja
• 15g običnog kukuta
• 250g indijske konoplje (Cannabis Indica)
• 5g kantaridina
• gumasta sluz tragant
• šećera u prahu

*anamtol je čvrsti talog (uljana tekućina) koji se dobiva destilacijom ricinusovog ulja; ako se nastavi proces zagrijavanja, dobije se kristalna masa.

Sastojke bi se trebalo izmiješati s uljem (npr. čistim maslinovim) ili s kremom (npr. lanolinskom). Smjesa se smije nanositi samo izvanka!

Nešto moderniji recept glasi:

• 1 posuda kreme za ruke
• 1 žličica biljnog ulja
• 2 žličice bunike
• 3 kapljice tekućeg deterdženta
• 2 žličice soka jedića

Ove se sastojke može potom izmiješati s mirisom po izboru korisnika.

Moram napomenuti još jednom da su ovi recepti namijenjeni ISKLJUČIVO za informativne svrhe te da bilo tko tko ih proba snosi posljedice vlastitog djelovanja. Ja ne mogu garantirati da je ijedan od ovih recepata siguran.

No, da se vratim na temu, Gerald Gardner vjeruje da su se ove masti koristile za zadržavanje topline. Ovo je bilo potrebno jer se smatra da su vještice svoje obrede izvodile nage pa su stoga trebale zadržati tjelesnu toplinu dok ne stignu do sastajališta (ali i tijekom obavljanja samog rituala). 

Čini mi se da su prije navedeni razlozi uvjerljiviji. Doista, halucinacije koje su uzrokovale ove halucinogene biljke su bile opisane poput letenja tj. senzacije leta, osjećaja da ekstremiteti plutaju (a ponekad čak i cijelo tijelo). Hajdemo onda još nešto reći o ovoj senzaciji letenja i nekim njenim metaforičkim interpretacijama.

Jesu li vještice zaista letjele?

Odgovor na ovo pitanje bi glasio: "Ne, barem ne fizički". Letenje je, kao što smo ustanovili, bila posljedica halucinacije koje su bile uzrokovane brojnim halucinogenim biljkama (koje su bile ukombinirane u razne masti te namazane na određene dijelove tijela). Prve priče vezane uz letenje se mogu naći još početkom 15. stoljeća. Ove priče ne govore ništa od konzumaciji droga, već pričaju o snovima u kojima je sanjar letio. Prepričavanje dojmova sljedećeg jutra su obično uključivala opise sastanaka na udaljenim mjestima. 

Interpretacija u kojoj je metla astralno vozilo, a masti katalizatori je također bitna teorija. Još jednom mora ponoviti da ovo ne znači da su vještice zaista letjele, no astralna putovanja su uključena u ovu teoriju. Astralno putovanje označava promjenu stanja svijesti za koju se obično vjeruje da može odvesti praktičara u druga stanja bivanja/druge stvarnosti/dimenzije. 

Astralna putovanja i tehnike ekstaze su bili prisutni i u šamanskoj praksi koji tobože prethode one prakse o kojima smo do sada pričali. Opće je poznato da šamani nisu koristili metle kako bi dostigli ove trenutke ekstaze, već su jahali konjiće (tzv. hobby horses, kao što su i vještice po nekim pričama). Jahanje konja je samo po sebi simbol snage, izdržljivosti i opstanka. Šamani su bili mudraci čija je primarna uloga u društvu bila putovanje u druge svjetove (u ovom slučaju na metaforičkom konju) te donošenje informacija i vijesti. Kao što je rekao Mircea Eliade, stručnjak o šamanizmu, ovo je bilo simbolično jahanje koje je predstavljalo napuštanje tijela; šamanovu "mističnu smrt". Još jedan primjer ovakvih teriomorfnih (u obliku životinja) vozila se može naći u ritualima altajskih šamana. Jedan od ovih rituala uključuje figuru guske (svojevrsnog strašila) koju bi se postavilo pred šamanov šator (jurt). Šaman bi trebao zajahati ovu gusku, mahati rukama kao da leti  i pjevati određene pjesme o letu. Ovaj je čin sam po sebi bio tehnika ekstaze i time vrlo sličan vještičjem "letu". Vrijedi naglasiti da šamani nisu koristili ikakve oblika masti tijekom ovih rituala. Dio šamanske tradicije je konzumiranje pejotla (vrsta kaktusa koji također ima psihoaktivne učinke). 

Gwydion, još jedna zanimljiva figura na području magije, paganizma i sličnih tema, tvrdi da ovi prikazi vještica u letu dokazuju "očigledno nerazumijevanje magijsko-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha". Takvi "letovi" (ili bolje rečeno plesovi i rituali) su bile metode kojima se stupalo u kontakt s božanskim te kojima se dostizalo ekstazu i trans.

Još jedna interpretacija leta se čini nešto više doslovnom i ritualističkom. Prema nekim pripovijetkama, vještice su znale činiti obrede plodnosti u kojima su jahale metle kao konje te plesale, pjevale i slavile plodnost uopće. Moguće je da je sve ovo skakanje u zrak i plesanje bilo zamijenjeno za let u nekom povijesnom trenutku ili s vremenom ili pak da su se vještice, pod utjecajem navedenih droga, osjećale kao da lete dok su izvodile ove obrede. Ovo nas dovodi do sljedećeg naslova.

Obredi plodnosti

Kao što sam već rekla, vještice i pagani oduvijek slave plodnost, bila ona ljudska ili zemljina. Postoje priče u kojima vještice odlaze u polje i ekstatično plešu na svojim metlama/ konjićima/raznim drugim predmetima te skaču u zrak. Vjerovalo se da će urod narasti onoliko visoko koliko se može skočiti. Time se može zaključiti da je ovo očito bio oblike neke suosjećajne/imitativne magije. 

Douglas Hill predlaže da je ovo također jedan od prije spomenutih oblika psihonavigacije i tehnika ekstaze.

Uporaba metle u ritualima

Najstarija uporaba metle u ritualima je bila za čišćenje ritualnog prostora. Metle se i dan danas koriste u ovu svrhu, ali se na njih više gleda kao na oruđe namijenjeno za energetsko čišćenje nego za zbiljsko fizičko čišćenje. Unutar paganske zajednice su postale simbol čišćenja, istjerivanja, odstranjivanje staroga (koje je često i "prljavo") te stvaranje mjesta za sve novo (koje se obično percipira kao "čisto"). Zbog ovoga mnoge vještice pripremaju svoj obredni prostor tako da ga prvo pometu metlom, ili pak tako da označe krug tako da šetaju po njegovom obodu s metlom u rukama (tako da je četka okrenuta prema podu; zapravo se krug samo naznačava pa metla uopće ne mora ni dotaknuti pod već može samo prolaziti malo iznad njega). Dok se ovo radi, obično se obavlja i jedna vizualizacija u kojoj praktičar zamišlja da metla za sobom ostavlja bijelo/plavo svjetlo na tlu (u obliku crte) kako ju se povlači po krugu. Smatram da ovaj kratki video jako lijepo opisuje primjenu metle pa vam preporučam da ga pogledate. :)

Dakle, u ovom scenariju čišćenja kruga, metla zapravo igra ulogu athaméa (koji se obično koristi za označavanje kruga). Metla ga može zamijeniti u još jednoj situaciji; pri ulaženju/izlaženju iz kruga. Ponekad se može dogoditi da netko treba izaći iz kruga nakon što je već konstruiran (a potom se i vratiti u njega). Ova osoba ne može naprosto izaći je to može stvoriti energetsku neuravnoteženost. Kada bi koristila athamé, osoba ti nacrtala vrata na obodu kruga te, nakon što bi izašla iz kruga, ponovno ih nacrtala (ali obratno, kao da ih želi "zakopčati" athaméom). Kada se koristi metla, potrebno je samo "pomesti" maleni dio one svjetleće plave/bijele crte koju se zamišljalo tijekom stvaranja kruga te je ponovno ucrtati metlom. Naravno, ovaj se proces treba ponoviti kada osobe opet želi ući u krug.

Kao što se metlu nekoć koristilo kao simbol zaštite u kućanstvu, tako ju se može koristiti s ovom svrhom i u ritualima (dakle kako bi se istjeralo bilo kakve negativne energije ili entitete).

Kako je metla ujedno i simbol plodnosti, često ju se koriti pri vjenčanjima tj. združenjima (eng. Handfastings). Ova se ceremonija ubraja među obrede prijelaza koji označavaju trenutke važnih promjena u životu pojedinca. U ovom se slučaju radi o novom početku s voljenim partnerom. Kako bi se simboliziralo ovo združenje, mladi par obično preskoči metlu (često se držeći za ruke). Neki na ovaj čin sam po sebi gledaju kao na ritual plodnosti jer preskačući metlu par praktički moli da brak bude plodan (tj. da dobiju djecu). Ovaj je običaj preživio sve do danas (čak i van paganske zajednice). Na primjer, mladi parovi u Walesu često ulaze u novu kuću preskačući metlu koja stoji na pragu (no ne smiju ju dotaknuti jer se inače brak neće smatrati važećim). Obrnuto od združenja (eng. Handfasting) je razdruženje (eng. Handparting). Brak se u paganizmu ne smatra neponištivim (zapravo, par se zavjetuje ostati skupa dok se god vole, a ne "dok ih smrt ne rastavi"). Kako bi se brak poništio, par naprosto treba unatrag prekoračiti/preskočiti metlu.

U današnje je doba nekoć primarna funkcija metle za utrljavanje masti na kožu davno zaboravljen jer su otkrivene mnogo sigurnije i jednostavnije metode ulaženja u trans. Trebam naglasiti da je korištenje droga u današnjoj paganskoj praksi vrlo rijetka pojava, iako je upotreba droga bila prisutna u mnogim kulturama i dobima čovječanstva kako bi se dostigla prosvijetljena stanja i kako bi se praktičaru pomoglo na putu do božanskog. Stoga se ne morate brinuti da će vas itko prisiljavati konzumirati ikakve droge na ritualima; nitko nikoga ne prisiljava na ništa!

Kada bih htjela sažeti ovaj cijeli post i odgovoriti na pitanje koje sam postavila kao njegov naslov, rekla bih sljedeće: vještice zaista ne mogu letjeti. Iako su neki percipirali njihove aktivnosti kao letenje, što se vjerojatno dogodilo u stvarnosti jest da su se vještice okupile slaviti jedan od festivala (koji je obično bio fokusiran na plodnost) tijekom noći punog Mjeseca usred nekog polja. One su bacile krug, namazale mast na dršku metle ili konjića te jahale taj predmet dok im psihoaktivne tvari nisu ušle u krvotok. Nakon što su ušle u ekstatički stadij, one su plesale i pjevale i podizale energiju rituala do vrhunca te, u ovom procesu, dosegle duhovno uzdignuće i astralno putovanje. 

I to bi vam bilo to. Možda ste naučili nešto novo i zanimljivo iz ovog posta. Ja svakako jesam dok sam istraživala ovu temu. :)

Ovo je bio moj treći post za Pagan Blog Project, a sljedeći će jako uskoro doći. Stoga se čujemo opet uskoro.

Vaša Witch's Cat

Najava knjige Paganizam u teoriji i praksi

OBAVIJEST: Drugi dio u seriji dakle Paganizam u teoriji i praksi - magija i vještičarstvo se počinje isporučivati od 10. siječnja 2014. godine. Cijena druge i treće knjige će biti 119,90kn. Knjige ćete moći kupiti u knjižarama.
Ako želite naručiti knjige da vam dođu na kućnu adresu, to možete učiniti ovdje. Vrijedi istaknuti da je poštarina besplatna.

______________________________________________________________________

Kada budete krajem mjeseca prolazili pokraj nekog kioska Tiska, bacite oko na one police s knjigama. Znam da ćete vidjeti brojne knjige koje spadaju pod lako štivo; znate, one knjige koje su savršene za čitanje pred spavanje ili tijekom nekog putovanja. No knjiga koju ovim putem najavljujem se sigurno ističe i po temi i po duljini te nikako ne spada pod lako štivo.

Stoga s velikim osmjehom na ustima najavljujem knjigu koju iščekujem već dugo vremena - Paganizam u teoriji i praksi čiji je autor uzeo pseudonim Iolar (koji je ujedno i njegovo duhovno ime). 

Ono što me čini još sretnijom je činjenica da je ova prekrasna osoba uspjela ostvariti svoju veliku želju i što se sav uloženi trud isplatio. Naime, Iolara poznajem osobno i mogu reći da je on jedna iznimno inteligentna osoba od koje očekujem samo najbolje! Počeo je pisati knjigu s idejom da će to biti jedna knjiga, no zbog praktičnih razloga će se izdati u tri dijela. Ipak se radi o djelu koje je 1300 stranica dugo pa su izdavači zaključili da će biti bolje podijeliti je u tri knjige (svaka po otprilike 450 stranica).

Kako biste se bolje upoznali s knjigom tj. knjigama, navodim njihov sadržaj kojeg sam pronašla na blogu samog urednika - Danijela Tatića (blog: Malleus Maleficarum). U međuvremenu sam imala prilike vidjeti naslovnice knjiga koje vam također donosim kako biste ih lakše prepoznali na kioscima.

Kada otvorite knjige, prvo što ćete moći pročitati su sljedeća poglavlja:

OPĆI SADRŽAJ

1. Opći sadržaj
2. Detaljni sadržaj 
3. Predgovor

UVODNA POGLAVLJA 

4. Što je paganizam?
5. Duhovnost, vjera ili religija?
6. Vječna “stara vjera”

TERMINOLOGIJA I IZVORI

7. Terminologija
8. Izvori

Prva knjiga - Doktrina paganizma

1. Život, ljubav i radost
2. Red i nered
3. Sveopća načela
4. Bog i Božica 
5. Paganski panteon
6. Kozmologija i kozmografija 
7. Elementi 
8. Besmrtna bića u smrtnom svijetu 
9. Koncepti dobra i zla 
10. Podrijetlo patnje 
11. Život nakon smrti
12. Moralna retribucija
13. Paganska etika
14. Povratak Božice Majke
15. Odnos s božanskim

Druga knjiga - Magija i vještičarstvo

1. Odnos s prirodom
2. Vilinski svijet
3. Magija
4. Divinacija
5. Travarstvo
6. Iscjeljivanje
7. Vještičarstvo

Treća knjiga - Obredi i simboli

1. Obredi prijelaza
2. Kolo godine
3. Sabati
4. Ezbati
5. Paganski simboli

Sada bih navela nekoliko "knjiških" podataka kako biste znali sve što vam treba prije nego što prijeđem na najslađi dio posta - intervju s autorom. :)

Datum izlaska prve knjige: 30.9.

Datum izlaska druge knjige: 31.10. - Noć vještica (jako prikladno, zar ne?)

Datum izlaska treće knjige: 30.11.

Cijena po knjizi: 79,90kn (dakle sve tri dijela 240kn)

Gdje kupiti: kiosci Tiska i u svim boljim knjižarama (moći će se i naručiti, a nakladnička kuća je omogućila i besplatnu poštarinu za sve nove knjige)

Format: 17x24cm

Uvez: tvrdi

Nakladnik: Despot Infinitus (zahvaljujemo vam!)

Pratite link Paganski akcijski komplet – do isteka zaliha! kako biste naručili sve tri knjige na kućnu adresu po dosta povoljnijoj cijeni. :) Ja sam odabrala ovu opciju jer jedva čekam knjige, ali i jer uvijek dobro dođe uštediti koju kunu, zar ne?

Ne brinite, najaviti ću i druga dva dijela kada bude vrijeme i napisati osvrt o svima kako koji pročitam. No svakako vas podržavam u kupnji svih triju dijelova jer je ovo jedna od onih knjiga koju naprosto vrijedi imati na polici i koju ćete moći otvoriti kada vam god nešto o ovoj temi bude potrebno. 

Ali dosta ste čuli od mene. Tijekom kratkog intervjua sam saznala nekoliko informacija od samog autora za koje sam dobila dopuštenje da podijelim s vama, pa evo što sam saznala. :D

Witch's Cat: Što te je motiviralo da počneš pisati ovu knjigu?

Iolar: Kad sam osvijestio da je paganizam moja duhovnost, počeo sam čitati sve što mi je palo pod ruke. Odmah sam, nekako intuitivno, počeo sortirati i sistematizirati gradivo. Jer…jedan autor napisao bi jednu stvar, drugi drugu…ali nigdje nisam pronašao detaljan pregled neopaganske filozofije i ritualne prakse, po načelu "sve na jednom mjestu". Iako, posebno bih izdvojio i pohvalio Raymonda Bucklanda i pokojnog Scotta Cunninghama, dva izvrsna i iznimno značajna autora. I tako…počeo sam pisati spontano, objedinjujući razne informacije i uvide. Kad sam počeo, nisam htio stati dok sve ne završim. Što me motiviralo? Upravo ta praznina u znanju o (neo)paganizmu, čak i među samim paganima. Nadam se da ću barem malo pridonijeti tome da se ta praznina ispuni.

Witch's Cat: Zbog čega si odlučio koristiti svoje duhovno ime umjesto pravog imena?

Iolar: To je običaj mnogih neopagana, primjerice "Starhawk", a evo na stolu baš gledam u knjigu Beyond the Broomstick koju je napisala "Morgana". U Beogradu je "Gwydion" napisao knjigu o Wicci. Mnogi me pitaju: Zašto pseudonim? Odgovaram: to nije pseudonim, nego ovo što si ti rekla – duhovno ime. Kada pišem o duhovnosti, naprosto rabim duhovno ime. Svjetovni identitet zamjenjujem onim spiritualnim. Nema tu nekih "preuzvišenih" razloga.

Witch's Cat: Je li nam možeš odati po kojem si sistemu radio tj. kako je izgledao proces stvaranja?

Iolar: Sistematiziranje gradiva bilo mi je najveći izazov! U koje poglavlje staviti koju temu? Čini se jednostavno, ali na to sam potrošio više energije nego na samo pisanje. Prvo sam odredio najveće cjeline, pa nazive poglavlja, pa potpoglavlja… a onda sam jednostavno pisao sve što sam smatrao relevantnim. Bilo je jako mnogo prepravljanja i dorađivanja.

Witch's Cat: Koje ti je poglavlje omiljeno i zbog čega?

Iolar: Zaista mi je teško izdvojiti. Ima ih 32, ali su veoma nejednaka po dužini. Primjerice, prva knjiga ima 20 poglavlja, druga 7, a treća 5. No, jednake su dužine jer su ova kasnija poglavlja mnogo veća. Možda bih eventualno izdvojio 29. poglavlje: Kolo godine i 30. poglavlje: Sabati, koja se nalaze u trećoj knjizi. Nadam se da će sva simbolika koja se krije iza toga postati mnogo jasnija.

Witch's Cat: Što želiš postići izdavanjem ovoga djela?

Iolar: Mnogo toga. Prvo, da se šira populacija upozna s paganizmom, magijom i vještičarstvom. Ne treba pojašnjavati koliko neznanja, predrasuda i stereotipa postoji o svemu tome, a znamo i zašto. Sve što sam napisao, argumentirao sam povijesnim i znanstvenim činjenicama. Stoga se nadam da će se na paganizam početi gledati s mnogo većim uvažavanjem. Nadalje, želja mi je da se i sami pagani pobliže upoznaju s vlastitom duhovnošću. Često čujem pitanja: Odakle je taj koncept? Odakle ta riječ? Koliko je to staro?... itd. I konačno, volio bih da to bude tek prvo djelo nakon kojega će i drugi naši pagani početi pisati nova djela. Sve će to uvelike pridonijeti i koherentnosti paganske zajednice u našoj zemlji.

Bonus pitanje:

Witch's Cat: Svima koji su upoznati s paganizmom je poznato da ima vrlo malo literature na tu temu na hrvatskom jeziku. Moje je mišljenje stoga da će ova knjiga postati svojevrsna enciklopedija ili, usudila bih se reći knjiga sjenki za hrvatske pagane. Možeš li dati svoj komentar na ovo?

Iolar: Citirat ću samog sebe:

Paganizam nema "svetih spisa", "Božje objave", "Božje riječi" ili "kanona"; poput Veda, Tanakha, Biblije, Tipiṭake, Bhagavad-gīte, Kur’ana i sl. Pagani ne vjeruju da se "konačna ili apsolutna istina" nalazi u bilo kakvom pisanom tekstu. Smatraju da Bog i/ili Božica uopće nemaju razloga da ljudima ostavljaju bilo kakve pisane upute. Oni se ne miješaju u našu slobodnu volju, pa svaka osoba samostalno razvija svoju duhovnost u teoriji i praksi. Tako ni ova knjiga nije "sveta" niti obvezuje bilo koga, čak ni sljedbenike Svjetskoga paganskog kruga. Smisao je ove knjige da vas pobliže upozna s paganizmom u prošlosti i sadašnjosti. Svaki je tekst podložan kritici i može ga se dovoditi u pitanje. Naravno, postoji dio pisane građe u kojoj će neki pojedinci pronaći nadahnuće i ljepotu izričaja, poruke ljubavi, radosti i mudrosti. Takav tekst pagani mogu prigrliti kao izraz ljudskog poimanja i slavljenja božanske ljubavi i energije ili prirode; ali ni on se nikad neće smatrati "svetim" ni nedodirljivim. (Paganizam u teoriji i praksi, knjiga 1.)

Knjige zaista imaju enciklopedijski pristup. Neka one budu izvor znanja i nadahnuća – ali bez dogme i mišljenja da se bilo tko bilo čega izrečenog "mora" pridržavati.

Smatram da je Iolar ovo puno ljepše rekao nego što bih ja mogla. :) 

Ne znam za vas, ali ja odbrojavam dane dok 30. rujna! A ako ne vjerujete meni na riječ kada su u pitanju datumi, danas je izašla službena najava od strane nakladnika koju možete pronaći na ovome linku. Još jednu najavu možete naći na stranici Večernjeg lista koja nosi naziv "Prva studija koja donosi magijske obrede i upute za prakticiranje" te na blogu Naudi nikome. Detaljni intervju na temu prve knjige je također izašao na blogu urednika i nosi zanimljivi naziv "Pagani Isusa smatraju velikim učiteljem i revolucionarom". Uživajte u čitanju! :D

Veselo vas pozdravlja vaša

Witch's Cat