Pogledajte na čas sliku na početku ovoga posta. Ako ste paganin, vjerojatno ste čuli izraz "Pomoliti ću se za tebe" barem jednom, i vjerojatno vam je djelovao iritantno, ili ponižavajuće. Također, moguće je da ste razmišljali o tome da napravite neku bajalicu za nečiju dobrobit (ili ste to već napravili). Ako ste kršćanin, možda smatrate da je magija grešna. Kako god bilo, moguće je da ćete ovu sliku gledati ne drukčiji način do kraja ovoga posta. :)
Broj razgovora koje sam vodila o molitvi i magiji/vještičarstvu je bezbrojan. Većina mojih bliskih prijatelja su revni katolici i obožavam s njima razgovarati o religiji jer su mi upravo ti razgovori dokaz da još postoji vjerska tolerancija. Jedan od ovih razgovora me potaknuo da napišem post o mogućim sličnostima između molitve i magije.
Naišla sam na više definicija molitve. Većina ih se vrti oko iste misli - komunikacije s Božanskim. Molitvu se definiralo kao riječi koje se govori kada se moli Bogu/višem biću/bogovima, kao govor (poput molbe) upućenu Bogu, ili nekom božanstvu u obliku riječi/misli, ustanovljeni red riječi koji se koristi pri molitvi, kao iskrenu molbu/želju, čin/praksu moljenja Bogu/božanstvu i tako dalje.
U svom prijašnjem postu o magiji sam navela više definicija magije prema nekolicini istaknuti paganskih/okultnih autora i praktičara:
"Magija je umijeće i znanost o uzrokovanju promjene da se desi u skladu s voljom." - Aleister Crowley
"Magija je projekcija prirodnih energija kako bi se proizveli željeni efekti." - Scott Cunningham
"Mi ne utječemo na sudbinu našim magijskim aktivnostima, mi utječemo na nas same; mi pojačavamo one aspekte naše prirode koji su naklonjeni silama koje zazivamo." - Dion Fortune
"Magija je kada učinimo da se nešto desi, a da ste htjeli da se to desi." - Raymond Buckland
"Magijski rad uključuje transformaciju, a prva transformacija je pomak percepcije." - Marion Weinstein
"Magija je umijeće djelovanja na promjene savjesno i sa htijenjem." - William Butler
U osnovi, magija se vrti oko slanja poruka u univerzum putem riječi, energije i djela, odnosno oko komunikacije s univerzumom.
Eh sada, mogli biste reći da Bog i univerzum nisu jedna te ista stvar. Pa za dobar broj ljudi i jesu. Čak i ako nisu isti, onda su slični u nekim aspektima. Mnogi pagani vide Boga i Božicu kao arhetipe prije nego zbiljske entitete. Neki ih vide kao stvaralačke snage univerzuma. Mnogi kršćani također ne percipiraju Boga kao bradatog starca koji živi na nebu. Zapravo, ljudi s kojima sam ja razgovarala o ovome ga percipiraju kao stvaralački entitet. Hoće li Bog, iz kršćanske perspektive, biti prisutan u univerzumu i svemu unutar njega, ili biti "iznad" svega postojećeg varira od pojedinca do pojedinca. Odnosno, ovo ovisi o tome vidi li pojedinac Boga kao imanentnog, ili transcendentnog. Samo bih htjela istaknuti da Biblija na nekim mjestima tvrdi da je Bog imanentan, a na drugima da je transcendentan. Stoga će kršćani imati drukčije percepcije Boga, kao što Pagani imaju drukčije percepciju Boga i Božice.
Ali što ako naprosto kažemo "Božansko" umjesto "Bog/Božica/Univerzum"? Pa onda bi i magija i molitva bili bazirani na komunikaciji s Božanskim! Ovo komplicira stvari, zar ne?
Osobno vjerujem da se riječi "magija" i "molitva" odnose na istu stvar, samo da imaju drukčiji konotacije te da se razlikuju u pristupu. Čak se i termini "invokacija" (uzivanje) i "evokacija" (prizivanje) mogu usporediti s molitvom i magijom. Samo da pojasnim, invokacija je čin uzivanja božanstva/entiteta (prihvaćanja/pozivanja) nekog entiteta u tijelo pojedinca. Evokacija je naprosto čin pozivanja božanstva/entiteta u nečiju blizinu (ne u samu osobu!). Onda, koja je osnova za usporedbu svih ovih pojmova? Komunikacija i kontakt s Božanskim.
Kada se osoba moli, ona se obraća Božanskome riječima. Ponekad je uključena i određena radnja poput brojanja zrnaca na krunici. Ove riječi se mogu reći spontano, ili ih se može naučiti na pamet. Iako mnogo kršćana ovo ne shvaća, molitve koje se uče na pamet i koje se ponavljaju su namijenjene da pojedinca uvuku u stanje transa. Ovo postiže bilo kakva repeticija i monotonija. Šamani koriste monotone i repetitivne bubnjarske ritmove kako bi postigli trans, pagani često koriste mantre i tako dalje. Repeticija i monotonija su ključni za trans. U ovom slučaju, trans je samo jedan put do Božanskoga. Također, osoba koja se moli ne odašilje samo riječi; ona također odašilje energiju i namjere. Kada se osoba moli, radi to s određenom namjerom, bilo da je namjera zamoliti pomoć oko nekog problema, oko zdravlja i bilo što drugo.
Kada osoba izvodi magiju, ona također treba imati određenu namjeru i biti spremna uložiti vremena i energije u proces. Magija je jako opširni pojam koji može implicirati da osoba izgovara riječi, izvodi radnje, ili naprotiv ne govori/ne radi ništa već samo projicira misli/energiju prema Božanskom. Usput rečeno, molitve se također mogu odaslati u obliku misli.
Jedina razlika između magije i molitve jest stav koji osoba može/ne mora imati. Mnogi kršćani ne komuniciraju direktno s Bogom kada se mole (npr. obraćaju se Isusu/nekom svecu/Papi itd. i mole njih da prenesu molitvu Bogu). No, neki kršćani ne dijele ovaj "pasivni" stav. Vjerujem da na ovo znatno utječe odgoj pojedinca, doktrina, a moguće i vjerovanje u predodređenost, što je prilično rasprostranjeno među kršćanima.
S druge strane, pagani ne vjeruju u predodređenost. Mi vjerujemo da imamo moć oblikovati vlastitu budućnost i da to čini svakog trenutka. Dakle, mi se možemo obraćati Božanskome, ali ne vjerujemo da će to samo po sebi promijeniti išta. Većina pagana vjeruje da molitva/magija može pomoći u prouzrokovanju promjena, ali i da magija/molitva sama po sebi neće ništa postići. Ukratko, magija/molitva je samo dodatak našim djelima.
Zbog ovoga smatram da je paganizam inherentno nešto "aktivniji" duhovni put od kršćanstva. Ipak, oba pravca streme ka komunikaciji s Božanskim. Pristup je jedina stvar koja se razlikuje. Evo jedne analogije kako biste bolje shvatili o čemu pričam. Hajdemo zamisliti na trenutak da su magija/molitva svakodnevni oblik komunikacije i da je Božansko neka fizička osoba. Pagani bi bili ti koji bi izravno prišli toj osobi, razgovarali s njima lice u lice (ponekad čak i na pomalo drski način). Kršćani bi bili ti koji bi osobi pristojno ostavili poruku na telefonu da vide kada se mogu naći na kavi. Neka količina komunikacije je prisutna u oba slučaja, ali odabir pristupa u komunikaciji je različit. Nijedna metoda nije ni dobra ni loša; stvar je samo u različitosti. Odabir metode je na pojedincu i često je uvjetovan osobnošću, odgojem, vjerovanjima, dojmovima koje osoba želi ostaviti i tako dalje.
Rekla bih da su invokacija i evokacija nešto više "paganski" pojmovi nego što su kršćanski naprosto jer ovakav pristup može biti još izravniji nego tipična magijska radnja. Kažem ovo jer i invokacija i evokacija impliciraju neposredni kontakt s Božanskim. Za razliku od prijašnje analogije, pagani prilikom evokacija (prizivanja) rade mnogo više od samo prilaženja osobi i traženja pomoći/savjeta itd. Oni zapravo pozivaju taj entitet/božanstvo u svoj dom. Kada paganin evocira božanstvo/entitet, on(a) govori: "Bok ____, pridruži mi se u mom domu/ritualnom krugu i pravi mi društvo u onome što sad radim". Invokacija (uzivanje) je još osobnija jer, metaforički, pagani zamole božanstvo/entitet da se useli s njima na neko vrijeme. Stoga bi invokacija zvučala otprilike ovako: "Bok ____, želiš li se useliti kod mene na neko vrijeme? Mogli bismo se još više zbližiti...".
Pošto većina kršćana vidi Boga više kao transcendentno biće nego imanentno (ako ne u potpunosti transcendentno), sama pomisao na to da se Bog s nama "druži", a kamoli živi s nama je naprosto apsurdna! Većina pagana vjeruje da Božansko postoji u svakome od nas (tj. da je ono imanentno) te da dijelimo ovaj univerzum s božanstvima/entitetima. Ovo nam omogućuje da komuniciramo s njima na navedene načine.
Ipak, magija i molitva imaju istu osnovu. U srži obaju pojmova stoji komunikacija s Božanskim, bez obzira na to kakvu percepciju osoba ima o njemu. Ova komunikacija se može postići riječima, djelima, ili mislima te uključuje namjere. Iako molitva obično podrazumijeva moljenje za nešto, nije uvijek tako. Neke kršćanske molitve se izgovaraju s ciljem zahvale, ili naprosto komunikacije s ciljem nastavljanja odnosa između Božanskog i čovjeka. Pagani također uključuju molitve u svoje rituale i obraćaju se Božanskom kako bi ga/ju zamolili za nešto, zahvalili se, simpatizirali s njim/njom, ili se samo javili. Skupa s ovim riječima i mislima je također poslana i energija. Praktičari magije su obično svjesni da je energija ključna, dok je naglasak na energiju znatno manji kada je u pitanju molitva. Bez obzira na ovo, razmjena energije je prisutna i u molitvi.
Kao što sam rekla, glavna razlika je u implikacijama i odabranoj metodi pristupa. Molitva je "implicitno kršćanska", dok je magija "implicitno nekršćanska". Pagani imaju nešto više "proaktivan" pristup kada je u pitanju komunikacija s Božanskim, dok su kršćani, usudila bih se reći nešto više sramežljivi. Vjerujem da granice između ovih pojmova nisu tako stroge te se nadam da sam uspjela objasniti zašto ovako razmišljam kroz ovaj post.
Voljela bih završiti s citatom iz knjige od Scotta Cunninghama po imenu Wicca, a Guide for the Solitary Practitioner:
Kada osoba izvodi magiju, ona također treba imati određenu namjeru i biti spremna uložiti vremena i energije u proces. Magija je jako opširni pojam koji može implicirati da osoba izgovara riječi, izvodi radnje, ili naprotiv ne govori/ne radi ništa već samo projicira misli/energiju prema Božanskom. Usput rečeno, molitve se također mogu odaslati u obliku misli.
Jedina razlika između magije i molitve jest stav koji osoba može/ne mora imati. Mnogi kršćani ne komuniciraju direktno s Bogom kada se mole (npr. obraćaju se Isusu/nekom svecu/Papi itd. i mole njih da prenesu molitvu Bogu). No, neki kršćani ne dijele ovaj "pasivni" stav. Vjerujem da na ovo znatno utječe odgoj pojedinca, doktrina, a moguće i vjerovanje u predodređenost, što je prilično rasprostranjeno među kršćanima.
S druge strane, pagani ne vjeruju u predodređenost. Mi vjerujemo da imamo moć oblikovati vlastitu budućnost i da to čini svakog trenutka. Dakle, mi se možemo obraćati Božanskome, ali ne vjerujemo da će to samo po sebi promijeniti išta. Većina pagana vjeruje da molitva/magija može pomoći u prouzrokovanju promjena, ali i da magija/molitva sama po sebi neće ništa postići. Ukratko, magija/molitva je samo dodatak našim djelima.
Zbog ovoga smatram da je paganizam inherentno nešto "aktivniji" duhovni put od kršćanstva. Ipak, oba pravca streme ka komunikaciji s Božanskim. Pristup je jedina stvar koja se razlikuje. Evo jedne analogije kako biste bolje shvatili o čemu pričam. Hajdemo zamisliti na trenutak da su magija/molitva svakodnevni oblik komunikacije i da je Božansko neka fizička osoba. Pagani bi bili ti koji bi izravno prišli toj osobi, razgovarali s njima lice u lice (ponekad čak i na pomalo drski način). Kršćani bi bili ti koji bi osobi pristojno ostavili poruku na telefonu da vide kada se mogu naći na kavi. Neka količina komunikacije je prisutna u oba slučaja, ali odabir pristupa u komunikaciji je različit. Nijedna metoda nije ni dobra ni loša; stvar je samo u različitosti. Odabir metode je na pojedincu i često je uvjetovan osobnošću, odgojem, vjerovanjima, dojmovima koje osoba želi ostaviti i tako dalje.
Rekla bih da su invokacija i evokacija nešto više "paganski" pojmovi nego što su kršćanski naprosto jer ovakav pristup može biti još izravniji nego tipična magijska radnja. Kažem ovo jer i invokacija i evokacija impliciraju neposredni kontakt s Božanskim. Za razliku od prijašnje analogije, pagani prilikom evokacija (prizivanja) rade mnogo više od samo prilaženja osobi i traženja pomoći/savjeta itd. Oni zapravo pozivaju taj entitet/božanstvo u svoj dom. Kada paganin evocira božanstvo/entitet, on(a) govori: "Bok ____, pridruži mi se u mom domu/ritualnom krugu i pravi mi društvo u onome što sad radim". Invokacija (uzivanje) je još osobnija jer, metaforički, pagani zamole božanstvo/entitet da se useli s njima na neko vrijeme. Stoga bi invokacija zvučala otprilike ovako: "Bok ____, želiš li se useliti kod mene na neko vrijeme? Mogli bismo se još više zbližiti...".
Pošto većina kršćana vidi Boga više kao transcendentno biće nego imanentno (ako ne u potpunosti transcendentno), sama pomisao na to da se Bog s nama "druži", a kamoli živi s nama je naprosto apsurdna! Većina pagana vjeruje da Božansko postoji u svakome od nas (tj. da je ono imanentno) te da dijelimo ovaj univerzum s božanstvima/entitetima. Ovo nam omogućuje da komuniciramo s njima na navedene načine.
Ipak, magija i molitva imaju istu osnovu. U srži obaju pojmova stoji komunikacija s Božanskim, bez obzira na to kakvu percepciju osoba ima o njemu. Ova komunikacija se može postići riječima, djelima, ili mislima te uključuje namjere. Iako molitva obično podrazumijeva moljenje za nešto, nije uvijek tako. Neke kršćanske molitve se izgovaraju s ciljem zahvale, ili naprosto komunikacije s ciljem nastavljanja odnosa između Božanskog i čovjeka. Pagani također uključuju molitve u svoje rituale i obraćaju se Božanskom kako bi ga/ju zamolili za nešto, zahvalili se, simpatizirali s njim/njom, ili se samo javili. Skupa s ovim riječima i mislima je također poslana i energija. Praktičari magije su obično svjesni da je energija ključna, dok je naglasak na energiju znatno manji kada je u pitanju molitva. Bez obzira na ovo, razmjena energije je prisutna i u molitvi.
Kao što sam rekla, glavna razlika je u implikacijama i odabranoj metodi pristupa. Molitva je "implicitno kršćanska", dok je magija "implicitno nekršćanska". Pagani imaju nešto više "proaktivan" pristup kada je u pitanju komunikacija s Božanskim, dok su kršćani, usudila bih se reći nešto više sramežljivi. Vjerujem da granice između ovih pojmova nisu tako stroge te se nadam da sam uspjela objasniti zašto ovako razmišljam kroz ovaj post.
Voljela bih završiti s citatom iz knjige od Scotta Cunninghama po imenu Wicca, a Guide for the Solitary Practitioner:
"Religious magic?This isn't as strange as it might seem. Catholic priests use "magic" to transform a piece of bread into the body of a long-deceased "savior." Prayer - a common tool in many religions - is simply a form of concentration and communication with Deity. If the concentration is extended, energies are sent out with the thoughts which may in time make the prayer come true. Prayer is a form of religious magic." (str. 6)
(slob. prev.) Vjerska magija? Ovo nije tako neobično kakvim se možda čini. Rimokatolički svećenici koriste "magiju" kako bi transformirali komad kruha u tijelo davno preminulog "spasitelja". Molitva - uobičajeno oruđe u mnogim religijama - je jednostavno jedan oblik koncentracije i komunikacije s Božanstvom. Ako je koncentracija produljena, energije se odašilju s onim mislima koje bi s vremenom mogle ostvariti molitvu. Molitva je oblik vjerske magije.
Razmislite o ovim riječima. ;) Nadam se da se do sada vaše shvaćanje slike s početka ovog posta promijenilo.
Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat
