20.12.15

Yule i ciklus života


Yule poznat i kao zimski suncostaj ima dvije strane - svijetlu i mračnu. Nalazi se na razmeđu života i smrti jer njime završava mračni dio paganske godine, a počinje svijetli. Yule, između ostalog, označava produljenje dana. Međutim, zimski suncostaj označava i najmračnija noć u cijeloj godini i podsjeća nas na težinu zime, vrijeme kada su stabla ogoljena, tlo hladno, vjetar puše jače nego inače, a kiša i snijeg obasipaju zemlju. U ovo doba godine se čini kao da zemlja spava.

Yule označava početak zime i period najveće hladnoće kada će biti potrebna izdržljivost za preživjeti do prvog nagovještaja proljeća koji se pojavljuje tek za Imbolc (2.2.). Stoga je ovo vrijeme kada je potrebno dobro promotriti dubinu svoje duše i njegovati unutarnji plamen, bio on stvarni ili metaforički, sve do proljeća kada će pomalo utihnuti strah od toga da ga ugasi zimska bura.

Zima osigurava opstanak najjačih, a prije nekoliko dana, upravo pred Yule, izgubila sam još jednog člana obitelji. Na Ostaru mi je preminuo djed, a ovog puta baka. Njezina smrt me ponovno potaknula na razmišljanje o ciklusu života i smrti unutar prirode. Ona je bila slaba, a s dolaskom sve hladnijeg vremena joj je bilo sve teže i teže. U konačnici se pokazala njezina slabost i preminula je skoro pa u snu.

Njezin vječni san je za mene označio početak zime ove godine koja će biti teža nego inače. Yule, kao i Božić, je vrijeme kada se (moja) obitelj skuplja. slavi, pravi zajedno kolače, smije veselim trenucima, ali i plače zbog tužnih, dijeli poklone i ljubav. Ove godine je moja obitelj siromašnija za jednog člana i to za osobu koja je svakog Božića nekim svojim tradicijama obilježavala ovaj blagdan. Više neće moći raditi svoje tradicionalne njoke, niti svojim prekrasnim osmijehom sve druge nasmijati, ili kriomice dati nekoliko slatkiša.

Ali takav je ciklus života. Kolo godine se okreće, a život ga neminovno slijedi.

Yule prije svega slavi ponovno rođenje mladog Boga. Međutim, centralna figura iz paganske perspektive je Božica koja ga rađa. U mitološkom smislu, Božica se za Yule regenerira kao što se i Bog ponovno rađa. Ona se iz aspekta Starice (koji prevladava u trenutku kada ovo pišem) preobražava u prekrasnu mladu Djevu i započinje novu godinu u cvijetu svoje mladosti. Jasno, rođenje je ovdje centralna tema. No, rođenje ne postoji bez smrti. U paganskoj mitologiji, ali i u mitologijama brojnih drugih kultura i vjera, Bog je morao umrijeti da bi se ponovno mogao roditi. U nekom trenutku (koji je doduše mitološki manje precizno određen u paganizmu), i Božica je morala umrijeti kako bi mogla prijeći iz aspekta Starce u aspekt Djeve.

Ponovno se vraćam na dvostruku narav ovog blagdana koji ima i svoju nježnu stranu (rađanje), ali i okrutnu stranu (smrt, hladnoća, zima).

Kulture diljem svijeta su u ovom razdoblju slavile božice-majke i božice plodnosti kao što su Frigg, Holda, Bona Dea, Koliada i tako dalje. Međutim, slavile su se ujedno i mračnije božice kao što je to keltska Cailleach, ili slavenska Baba Jaga. Obje su učestalo prikazivane kao babe (Starice), a nerijetko i karikirane da predstavljaju smrt, utjelovljuju zimu i mrak.

Smatram da se u ovom kontekstu mogu malo više posvetiti figuri Babe Jage koja, barem po mom mišljenju, izvrsno utjelovljuje oba aspekta ovog blagdana. Ovisno o predaji i izvoru predaje, ona može biti zlonamjerna, ali i vrlo dobronamjerna. Većina priča o njoj navodi da ona živi u usamljenoj kolibi na najnedostupnijem rubu neke šume. Po nekima je koliba stajala na kokošjim nogama, a prema nekima ju je podupirao kolovrat čime se ističe Baba Jagina uloga predilje niti života i smrti. Kao takva ima moć dati i oduzeti život, kako od zemlje, tako i od ljudi. U mitologiji se redovito ističu njezine ktonične karakteristike i smatra se da je u podzemnom svijetu ona ta koja odlučuje hoće li duše otići u tijelo novorođenog djeteta (čime se ističe njezin dobronamjerni aspekt i motiv rađanja), ili ostati u podzemlju (čime se ističe njezin zlonamjerni aspekt i motiv smrti). Smatra je se i zaštitnikom fontane iz koje izlaze vode Života i Smrti. Njezina sveprisutnosti i misterioznost su istaknuti predajom da ona kroz noćno nebo ne jaše na metli, što je stereotipni prikaz, već u mužaru. Vozi se uz pomoć tučka, a svaki trag svog prolaska nebom i kroz živote onih na koje utječe briše metlom. Mužar i tučak u ovom slučaju predstavljaju kreativnu i destruktivnu silu jer se njime mliju žitarice (destruktivno) od kojih se kasnije pripravlja hrana, ali i lan koji se kasnije koristi za predenje. Svojom metlom može stvoriti i njegovati život, ali ga i obrisati s lica Zemlje samo jednim zamahom. Poanta svega ovoga jeste da sa svakom smrću dolazi i rođenje i da se mora nešto dati/uložiti da bi se nešto drugo dobilo.

Babu Jagu se ne vezuje izričito uz Yule, ali se meni ova asocijacija jednostavno nametnula ove godine. Iz godine u godinu shvaćam koliko su svi paganski sabati zapravo vrlo slojeviti i kompleksni i kako jedan blagdan ne predstavlja samo onu jednu stvar već cijeli splet ideja. Svaki ima svoje nevjerojatno duboke korijene koje se može izučavati godinama. Ali u tome i jest ljepota.

Ove godine razmišljam o Yuleu na znatno drukčiji način i ne vidim ga samo kao još jedno slavlje života nego kao i priznanje smrti kao jednakovrijednog dijela života. Svaka godina treba završiti, pa tako i svaki život. Takav je prirodni ciklus. Zato ću ovaj period provesti u tihoj meditaciji na ovu temu. No, potičem vas da istražite što za vas znači ovaj sabat i u skladu s time ga obilježite.

No, da ne završavam na previše tužnoj noti, želim vam svima sretan i blagoslovljen Yule. A vama koji ove godine u punom sjaju slavite zimski suncostaj (koji usput rečeno pada na 22.12.) želim da vam bude pun veselja, ljubavi, slavlja, gozbi i blagdanske radosti.

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Nema komentara:

Objavi komentar