25.9.14

Nekoliko riječi od samotne paganke

Kada sam krenula paganskim putem prije skoro jednog desetljeća (wow! ne mogu vjerovati da je zaista prošlo toliko vremena!), mislila sam da sam jedina osoba koju zanima paganizam u svom gradu, a možda čak i u svojoj državi. Ispočetka me je ovo naprosto frustriralo jer sam samo htjela učiti od nekoga, ili barem učiti s nekim. Očito, nisam mogla naći učitelja i, nakon što sam pročitala nekoliko inspirativnih knjiga, zaključila sam da mi ne treba učitelj. Shvatila sam da će mi sve što trebam naučiti doći od univerzuma, ili od mojih instinkta (a nekoliko knjiga tu i tamo ne može naštetiti). Tako sam neko vrijeme bila zadovoljna učeći o paganizmu sama.

Tada je internet učinio svoje jer sam zahvaljujući njemu upoznao prekrasne ljude preko foruma. Do ovoga dana tvrdim da su mi razgovori s ovim ljudima pomogli oblikovati vlastite stavove i mišljenja o paganizmu. Nakon nekog vremena sam shvatila da mi samo razgovaranje/tipkanje nije dovoljno. Samo sam htjela prakticirati svoju vjeru. Pošto ovo nisam mogla više odgađati, počela sam sama prakticirati.

Nisam znala nikoga tko je dijelio moj interes sve do jednog dana dok me univerzum nije blagoslovio jednim poznanstvom. Ovo je poznanstvo preraslo u prijateljstvo i sa sobom donijelo nekoliko novih veza koje su također s vremenom procvale i ojačale. Uskoro su me i ova prijateljstva dovela do novih prijateljstava, a s njima i do prekrasnih novih iskustava. Usput rečeno, samo je jedna od ovih osoba živjela u mom gradu!

Šest godina. Toliko mi je trebalo da nađem ljude s kojima mogu prakticirati, makar su živjeli na drugom kraju države. Zanimljivo je kako univerzum zna kada smo spremni za ovakve stvari. Kada se prisjećam ovog razdoblja, shvaćam su od ovih šest godina barem tri bile provedene u svojevrsnom duhovnom čistilištu u kojemu nisam bila sigurna što točno želim. Počela sam dolaziti do određenih zaključaka i u potpunosti prakticirati svoju vjeru otprilike u isto vrijeme kada mi je univerzum poslao sve ove predivne ljude. Ukratko, što pokušavam reći jest da svi dobijemo ono što nam treba u pravo vrijeme.

Od tada stvari samo idu na bolje. Prije godinu-dvije, saznala sam da ipak nisam jedina paganka u svom gradu - ima nas poprilično. I naš maleni krug ljudi pomalo raste. Nismo prozelitirali, ili išta slično tome radili. Ljudi su nas naprosto kontaktirali na ovaj, ili onaj način i moram priznati da je svatko od njih naposljetku ispao prekrasan. Zapravo dosta često radimo skupa u posljednje vrijeme; proslavili smo nekoliko zadnjih ezbata zajedno, napravili par invokacija, a čak i slavili svoj prvi sabat zajedno ovog Mabona! :D

Kada malo bolje razmislim, ne mogu se zapravo više ni nazvati samotnom pagankom...barem ne u punom smislu riječi. Usprkos tome, bila sam samotnjak veći broj godina i znam kako je raditi sam. I dan danas ponekad radim sama, ali samo za posebne, osobne prilike.

Iako samostalni rad ima svoju draž i pozitivne strane, osoba se ponekad može osjetiti usamljenom, pogotovo ako je izrazito društvena po prirodi. Na primjer, sabati bi trebali biti vrijeme slavlja, gozbi, plesa, pjevanja i tako dalje. Teško je ovo sve raditi sam. No, ezbati su znatno drukčiji. Osobno mi je lakše obaviti ritual za ezbat sama nego proslaviti neki sabat. Samostalni rad može stvoriti još nekoliko prepreka. Jedna od najvećih na koje sam ja naišla je bilo podizanje energije. Nedavno sam došla do zaključka da je podizanje Stošca moći najvažniji dio svakog rituala (bio on ezbat, sabat, ili ritual neke druge vrste). Stožac moći, ili bilo koja druga metoda podizanja energije koju koristite, tvori srž rituala i definira njegovu energiju, ishod i jačinu. Grupa s kojom radim je postala odlična u podizanju energije i ne mogu opisati koliko uživam radeći ovaj dio rituala s njima. Naravno, mnogo je teže sam podignuti energiju iz očitih razloga.

Ipak, samostalni rad može imati i svoje prednosti. Kao prvo, mnogo je manje organizacije uključeno. Možete naprosto započeti ritual bilo gdje i bilo kada ako radite sami. Uz to možete improvizirati cijeli ritual ako želite. Ali kada radite u grupi, treba se sve sudionike pozvati, odrediti vrijeme i mjesto, naći prikladnu lokaciju, napisati ritual, uskladiti svih i tako dalje. Ovo iscrpi osobi prije nego što je sam ritual uopće počeo. Također, kada radite sami, sve možete prilagoditi svojim potrebama i sklonostima. Neki ljudi preferiraju raditi u nebeskoj odori (nagi), ali im to nije ugodno u grupi. Drugi imaju problem s opuštanje tijela i ispuštanjem glasa pred grupom, ali nemaju nikakve inhibicije kada rade sami. Onda je tu i pitanje tradicija/pravaca; kada se radi u grupi, treba se uzeti u obzir da svaka osoba ne treba slijediti isti paganski pravac. Stoga svaki grupni ritual treba biti prilagođen i općenite naravi tako da se svatko osjeti ugodno i jednako uključenim za njegova trajanja. Kada radite sami, možete stvoriti ritual koji je specifičan za vašu tradiciju/pravac i u potpunosti prilagođen vašim uvjerenjima. Uz ovo, samostalni rad vam omogućava da radite mnogo osobnije radove i u njih ukomponirate znatno više introspekcije. Neki ljudi meditiraju o pitanjima izrazito privatne prirode, mole bogove za pomoć oko intimnih problema, zahvaljuju im se za osobne stvari i izvode magijske radove kako bi pospješili svoj privatni život. Nije svatko spreman ove stvari podijeliti s grupom ljudi. Dakle da, samostalni rad također ima svoje pozitivne strane.

Ako ste vi samotnjak i čitate ovaj post, imam vam nekoliko stvari za reći. Prvo vam želim čestitati na vašoj hrabrosti i upornosti. Nije lako raditi sam(a); znam kakav je osjećaj. Kao drugo, nadam se da uživate na vašem samostalnom putu te da vas on ispunjava. No, ako vas on ne ispunjava i ako biste voljeli imati grupu s kojom biste mogli raditi, ne brinite se; pravi ljudi će ući u vaš život kada za to dođe vrijeme. Svatko se osjeća kao da hoda svojim putem sam na početku. No ubrzo vam se ljudi počnu priključivati u vašoj šetnji; oni dolaze na vaš put iz malenih, bočnih, skrivenih ulica, pokazuju vam prečace i naposljetku vam postaju vodiči i prijatelji, kao što i vi njima postajete.

U slučaju da želite još čitati o samotnjačkom putu, o njemu sam pisala i prije u svojim postovima po imenu "Eklekticizam i wicca" i "Samotnjaci vs. koveni". U slučaju da ste samotnjak i u potrazi za kvalitetnom literaturom, onda za vas imam još lijepih prijedloga. Začudili biste se koliko je knjiga napisano posebno za samotne pagane/wiccane. Evo nekoliko mojih najdražih knjiga koje su mi znatno pomogle prvih nekoliko godina moga duhovnog puta. :) Nadam se da ćete  uživati u njima jednako koliko i ja. ^^

Deborah Lipp - The Elements of Ritual

Od srca vam preporučam da ih pročitate ako planirate koračati samotnjačkim putem još neko vrijeme. Zaista će vam poslužiti. :) Želim vam puno sreće!

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

3 komentara:

  1. Hello! :) I love your blog and I think it's very informative.
    However, I have few questions:

    1.) Wiccans/Pagans summon ghosts (okay, most of them don't except on Samhain), but in the same time they believe in resurrection.

    So, the problem is how can they summon ghosts, who are essentially souls, when they're reincarnated in form of another living being? Can ghosts summon in just one period of time?

    2.) I'm technically Atheist because I don't believe in god/gods, but in the same time I believe in mythical creatures and magic. That's because I once was working one spell before few months and it worked.

    Now, my question is about spells.
    Of course you can't write spells on language that doesn't exist, BUT...
    Can you write spells on dead languages? E.g. Latin, Celtic, Old Norse etc.
    Of course the spell need to make sense.

    3.) I was meaning to ask you, can you please to more posts about mythical creatures, like Sirens? I would like to hear something about European creatures.

    Good day to you and goodbye :)
    Blessed Be

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Well, thank you for the compliment! :) I'd be glad to answer your questions so here it goes! :D

      1) Wiccans and Pagans don't really summon ghosts. For Samhain, it is traditional to COMMUNICATE with the souls of our dearly departed. But we do not do this by summoning them. This communication is based on either the belief that the veil between our world and the other world is so thin that it enables souls to willingly pass through. Another option is that we enter the "underworld" willingly through trance, spiritual journeys and so on. So we do not conjure up anything, really. Also, we don't believe in resurrection. Many Pagans believe in REINCARNATION. There's a big difference. Resurrection implies a physical body coming back from the dead. Reincarnation implies a soul being reborn in a different body. Since I believe in reincarnation, I don't believe in ghosts because, like you said, the two just don't go together. Although I speak for myself. Not all Pagans share the same opinion. Some Pagans, for example, believe in the concept of Summerland. Summerland would be something like a Pagan "Heaven", except souls stay there only for a shorter period of time. Like a resting place, or a sort of cosmic womb. They are then reborn into the world (i.e. reincarnated). If you take this to be true, then "summoning" ghosts would be possible if they are still in Summerland during that time. In any case, every Pagan will probably give you a different opinion because Paganism has less doctrine than organized religions. Also, many Pagans won't even think of "summoning" ghosts because this counts as disturbing their peace and is therefore disrespectful. So there you have it. Several view on the same topic. You can choose whichever one makes the most sense to you. Personally, I believe in reincarnation and therefore DO NOT believe in ghosts.

      2) You can write spells in any language/alphabet you like. Many people write whole rituals in the Theban alphabet, or write segments in Latin, Old Norse and so on. This is not uncommon. The main thing is that you UNDERSTAND what you are writing and that you write it correctly. Like you said, the spell/ritual needs to make sense (primarily to you, but also to anyone else involved in it).

      3) I can't make any promises because mythological creatures as such aren't my favorite topic. It's interesting, but I'm somehow concentrated more on other things. If I get the chance and really feel inspired to write about them in the future, I will. But if you REALLY want me to write about a specific creature, then I could take some time for that. :) Just please specify which creature.

      If you are really interested in mythological creatures, or mythology in general, then I would recommend a wonderful book. It's called "The New Larousse Encyclopedia of Mythology" and was written by Robert Graves (a respected author!). You can download it in pdf format here:

      https://drive.google.com/file/d/0B1OAAcuDKlLzbnN4a3psYWc3SzA/edit?usp=sharing

      Happy reading! And feel free to post any more questions if you have them. I would be glad to elaborate on anything I said. :)

      Blessed be!

      Izbriši
    2. Hi! :)

      1.) My god/s I'm so sorry... I'm so stupid lol. I wanted to say "Reincarnation" and not "Resurrection" I'm sorry :( But thank you for information!

      2.) Cool. I really love Latin and I think it will always be one of most important magic language. Always.

      3.) It's okay :) I will like to see something more about creatures connected with songs, like sirens. I love elementals, but you wrote a post about that :)

      Izbriši

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.