2.3.14

Eklekticizam i wicca


Na pojam "eklektik" se obično gleda negativno jer iz nekog razloga mnogima podrazumijeva neodlučnost, neodređenost, ili nasumično miješanje stilova. Za one koji nisu upoznati s ovim pojmom, pridjev "eklektičan" se odnosi na nešto što komponira mnoštvo različitih stvari u jednu cjelinu s ciljem izvlačenja najboljeg ih svih njih. Eklektičar (osoba koja je eklektična) je osoba koja bira kombinirati odabrane ideje (obično i najbolje po procjeni te osobe) time stvarajući vlastiti sistem vjerovanja. Implikacije koje sam poviše navela su zaista neistinite jer eklektičari ne biraju ideje nasumično,  niti su neodlučni o onome što žele (naprotiv, potrebno je biti jako odlučan kako bi se stvorio vlastiti sistem vjerovanja), a ujedno su i vrlo sigurni u svoje odabire.

Naravno, eklekticizam ne postoji samo u kontekstu religije; on je primjetan i u mnoštvu umjetničkih stilova, dizajnu, filozofiji i drugim područjima života. Ne vidim razloga zašto se i kulinarstvo ne bi moglo nazvati eklektičnim ako se radi, na primjer, o kombinaciji začina iz jedne zemlje, tehnike pripreme jela iz druge zemlje i nekog egzotičnog glavnog sastojka iz neke treće zemlje.

Kada je riječ o eklekticizmu u religiji, ono bi se trebalo razlikovati od sinkretizma (o kojemu sam prethodno govorila u postu o paganizmu i dvovjerju). Sinkretizam se obično definira kao kombiniranje obično dvaju različitih religija. Iako oba pojma uključuju neki oblik "miješanja", sinkretizam se obično događa isključivo između dvije vjere koje se u potpunosti stapaju. U slučaju eklekticizma se može raditi o kombinaciji više vjera koje ne moraju biti kombinirane u potpunosti već iz svake mogu biti uzete određene ideje prema osobnom ukusu.

Govoreći iz paganske perspektive, za očekivati je da ću u postu najviše govoriti o eklekticizmu unutar paganizma i wicce, no ovo ne znači da se ova pojava ne može naći i u drugim vjerama i duhovnim pravcima. Susrela sam se s ateističnim wiccanima i katoličkom paganima od kojih bi se neki nazvali eklektičarima zbog ovoga dok drugi pokušavaju pratiti oba pravca (što ih u suštini čini sinkretistima).

Kako god bilo, ja sebe smatram eklektičnom wiccankom. Iz vlastite perspektive mogu iskreno reći da mi zaista smeta kada ljudi gledaju s visoka na eklektičare. Često se priča o odnosu "tradicionalista" i "eklektičara" unutar wicce što stvara ambijent netolerancije (a da ne govorimo i elitizma). "Tradicionalisti" o kojima govorim obično u potpunosti slijede wiccu, i to ne općenito već slijede određeni pravac unutar nje. Ovi su pojedinci često i inicirani u taj isti pravac. Eklektični wiccani su kontrastno ovome često i samotnjaci (tj. wiccani koji rade sami, ili ponekad u manjim skupinama). Ovaj samotnjački način rada je često neminovno povezan s eklekticizmom. Naime, samotnjaci uglavnom nisu inicirani u neki wiccanski pravac, ili u koven što im ujedno i omogućuje istraživanje raznih tradicija i drugih duhovnih uvjerenja, rad s drugim grupama i otvorenost novim idejama. Zbog ovoga se pojmovi "samotnjak" i "eklektik" često koriste kao sinonimi. Iako osoba može biti eklektični wiccan, ali biti i član kovena. Čak je u posljednjih nekoliko desetljeća zabilježen i porast broja eklektičnih kovena! Samo kratka napomena, često ću u postu koristiti pojmove "samotnjak" i "eklektik" naizmjenično, pa vas molim da to ne uzmete za zlo; naprosto je jače od mene. :)

Nadovezujući se na prethodni paragraf, nadam se da nećete krivo shvatiti moje riječi. Nemam ništa protiv tradicionalista ni iniciranih wiccana. Zapravo ih u potpunosti podržavam! Naprosto mi se ne sviđa što neki pojedinci koji spavaju u navedene skupine gledaju s visoka na svoje kolege eklektičare. Naravno, generalizacija ovdje nipošto ne vrijedi; ne gledaju svi tradicionalisti ili inicirani wicca s visoke na eklektičare, ali osjećam da trebam neke stvari u ovom postu napomenuti zbog manjine koja to čini.

No, da se vratimo na glavu temu, eklektični paganizam je jako opširna tema jer može značiti da osoba uzima neke ideje iz wicce, neke iz Asatrua, a neke čak iz šamanskih praksi. Kombinacije su beskrajne. Zbog ovoga bih se zadržala na temi eklekticizma unutar wicce.

Eklekticizam i wicca

Wicca (i mnogi drugi paganski pravci k tome) je jako liberalna po pitanju vjerovanja; ona dopušta svojim sljedbenicima veliku slobodu i daje im moć prilagođavanja svog duhovnog pravca sebi. Ovo je dovelo do brojnih mišljenja da wicca kao duhovni pravac ne postoji, da nije dobro određena, a to je opet dovelo do toga da ju se ne shvaća ozbiljno. Istražujući ovu temu sam naišla na neke podatke u knjizi autorice po imenu Deborah Lipp koja nosi naziv The Study of Witchcraft: A Guidebook to Advanced Wicca (slob. prev. Istraživanje vještičarstva: vodič za naprednu wiccu). Htjela bih prevesti jedan odlomak jer zaista ne vidim kako bih mogla bolje sažeti misli od nje. Ukratko, ona kaže da su sljedeće točke ono što je zajedničko svima wiccanima (pa i eklektičarima!):

  • Polarnost: wiccani mogu biti monisti tj. mogu vjerovati da su sva božanstva u konačnici Jedno. Mogu biti duoteisti, odnosno mogu vjerovati da su svi bogovi jedan Bog, a sve božice jedna Božica. Mogu biti i tvrdokorni politeisti i vjerovati da je svako božanstvo zasebno i da nije aspekt ili komponenta nekog većeg Jedinstva ili Para. Što god vjerovali, wiccani radi s polarnošću - obredno i duhovno. Bez obzira koliko božanstava wiccan štuje, na oltaru će za vrijeme obreda uvijek stati jedna figura božica i jedna figura boga. 
  • Imanentnost: svetost ljudskih bića je ključno u wicci. Ovo se može objasniti mnogim izrazima: "ako unutar sebe ne nađete ono što tražite, nećete nikada to naći ni izvan sebe", ili "Vi jeste Bog", ili "Ako ne naudite nikome, činite vama po volji". Neće svatko prihvatiti sva tri opisa, ali će svaki wiccan uvijek imati jedno geslo tj. osnovno vjerovanje koje uključuje ideju da su bogovi/božice unutar nas naši istinski vodiči.
  • Priroda: wiccani slavi blagdane koji su u skladu s godišnjim dobima i izvode rituale u skladu s Mjesečevim mijenama. Oni štuju božanstva prirode u koja se skoro uvijek ubraja Majka Priroda u nekom obliku. Oni također priznaju svetost fizičkog, uključujući ljudskog tijela i seksualnosti.
  • Magija: ne prakticiraju svi wiccani magiju, ali wicca kao vjera prihvaća magiju kao stvarnu, nešto što ljudi mogu činiti te kao nešto što je ljudima dozvoljeno, ili na što ih se zapravo i potiče.
  • Krugovi i četvrti: struktura wiccanskih rituala može enormno varirati, ali bačeni krug s četvrtima (kojih je očito četiri i koja predstavljaju, ili korespondiraju s četirima elementima), je fundamentalni format wiccanskog rituala. Ben Schuman spominje i peti element, duh, kao ponekad nužni faktor u wicci. Neki wiccani dodaju peti element, a neki ne, ali zrak, vatra, voda i zemlja su uvijek prisutni.

Ove podatke možete pročitati u poglavlju "Modern Wicca Described" prije spomenute knjige koje je meni zaista poslužilo jer je sistematski i jednostavno napisano te se direktno tiče upravo ove tematike. Stoga se nadam da vam neće smetati ako još koji put citiram gđu Lipp u ovom postu.

Htjela bih nadodati da, iako wicca dopušta veliku slobodnu svojim praktičarima (čak i onim tradicionalnima), ipak ima neke granice tj. odrednice kao što imaju i svi duhovni pravci. Mora postojati neka vrsta "kontrolne liste" koja može pomoći odrediti tko je wiccan, a tko nije. Ja vjerujem da je poviše navedeni popis upravo ono što se traži. Čak i ako je neki pravac eklektičan i uklapa mnoštvo vjerovanja u sebe (čak i iz više religija), mora postojati neki okvir unutar kojeg će sve te ideje spasti i biti nazivane "wiccanskima". Stoga je potrebno da svaki eklektični wiccan, koji se barem tako naziva, zaista stane i iskreno porazgovara sam sa sobom te dokuči uklapa li se, ili ne uklapa u ovaj okvir. Naravno, nema ničeg lošeg i ako se ne uklapa! Pošto je wicca samo jedna grana paganizma, moguće je da će se ovaj pojedinac više pronaći u nekom drugom paganskom pravcu što je i te kako vrijedno istraživanja.

Usporedba tradicionalizma i eklekticizma

Tradiciju se obično definira kao dugostojeći običaj ili vjerovanje koji se prenosio s koljena na koljeno. Najstariji sistem vjerovanja u wicci kojeg se također prenosi s generacije na generaciju jest gardnerijska tradicija. Dakle, kada se govori o tradiciji u wicci nije moguće izbjeći ime Geralda Gardnera. Smatra se da je gardnerijska wicca bila prva wiccanska tradicija iz koje su gotovo svi ostali pravci wicce proizašli. Rezultat ovoga jest to što svi pravci imaju slične karakteristike koje se kose s eklektičnom wiccom.

Iz nekog razloga obožavam tablice; mislim da su praktične, lako razumljive i uredne. Zato vam dajem tablicu koja uspoređuje glavne karakteristike tradicionalne i eklektične wicce (još jednom zahvaljujem Deborih Lipp čija mi je shema poslužila kao osnova za ovu tablicu, iako sam ju nadopunila nekim vlastitim usporednicama).


Tradicionalna wicca
Eklektična wicca
1.PorijekloNije potrebno porijeklo
2.InicijacijeSamoinicijacija, ili nema inicijacije
3.Sustav stupnjevaPomični stupnjevi
4.Prisega tajnosti/odanosti/bratstvaNema prisege
5.Rad u grupi/kovenuSamostalna praksa
6.Knjiga sjenkiKnjiga sjenki (drukčija percepcija)
7.Prihvaća se Vještičju pouku i Trostruko praviloVještičja pouka i Trostruko pravilo su iznimno važni

Hajdemo sada pojasniti ove točke. :)

1. Porijeklo

Gerald Gardner

Tradicionalni wiccani, poput onih koji slijede gardnerijsku tradiciju, se svrstavaju u ovu skupinu jedino ako ih je inicirao drugi wiccan (ili wiccanka), ako je njih inicirao wiccan i tako dalje. Ako se ide pratiti ova slijed tj. ovo porijeklo, doći će se kad-tad do Geralda Gardnera i njegovih inicijata. Ukratko, prema tradicionalnoj wicci osoba postaje wiccan samo inicijacijom od strane drugog wiccana. Ako osoba nije inicirana, nju se ne smatra wiccanom iz perspektive iniciranih jer, kako i sama Deborah Lipp kaže, "it takes a witch to make a witch" tj. potreba je vještica da stvori vješticu (usput, gardnerijevci koriste pojmove "vještica" i "wiccan" kao sinonime iako se ne slažem s ovim; objasnila sam zašto u ovome postu).

Eklektični wiccani se ne slažu s ovim. Oni smatraju da je dovoljno samo slijediti osnovna uvjerenja wicce (poput onih koje sam navela poviše; polarnost, imanentnost itd.) da se osoba može nazvati wiccanom. Također, s popularizacijom samoinicijacije (ili možda bolje rečeno samoposvećivanja), eklektični wiccani su mogli prakticirati svoja uvjerenja i učiniti ih "formalnima" na neki način bez praćenja strogih tradicionalnih pravila. Ovo nas vodi do sljedeće teme.

2. Inicijacija / Samoinicijacija

Alex Sanders inicira Janet Farrar

Kao što sam objasnila, tradicionalni wiccani vjeruju da je inicijacija potreba da osoba postane wiccan(ka). Osoba koja izvodi ovaj obred inicijacije treba biti kvalificirana (tj. treba biti inicirana u treći stupanj, ali više o ovome kasnije) i treba biti inicirana od strane drugog tradicionalnog wiccan/wiccanke.

Eklektični wiccani vjeruju da svatko može sam sebe "inicirati" jer svaka osoba može biti vlastiti svećenik/svećenica. Wiccansko vjerovanje u imanentnost koje sam prije pojasnila ovo jako lijepo objašnjava; ako su Bog/Božica dio svake osobe, onda svaka osoba ima potencijal biti svećenik/svećenica - samo je pitanje pobuđivanja ovog aspekta sebe. U konačnici svaka osoba može samu sebe blagosloviti i inicirati u ime Boga/Božice. Naravno, ovo se ne bi smjelo raditi tek tako, iako je to upravo i slučaj s mnogim wiccanima. Ipak, zbog ovoga se samoinicijacija popularizirala, a ako želite pročitati više o ovoj temi, možete pročitati moj post o samoinicijaciji.

3. Sustav stupnjeva

Trostruki sustav stupnjeva je danas prihvaćen u većini wiccanskih tradicija. On je sastavni dio gardnerijske tradicije (što objašnjava prvu rečenicu) te, kako samo ime kaže, sustav je baziran na trima stupnjevima inicijacije od kojih svaki "daje" inicijatu nakon određenog vremenskog perioda (tradicionalno je to minimalno godina i jedan dan, iako može biti i znatno duže). Inicijat također treba posjedovati određeno znanje i iskustvo kako bi bio iniciran u novi stupanj te, po inicijaciji, dobiva nove zadatke, ali i nova saznanja (s kojima dolaze i nove obaveze tijekom rituala).

Kontrastno ovome, eklektični wiccani zapravo nemaju sustav stupnjeva. Samoinicijacija je dovoljna uglavnom svim eklektičarima. Također, stupnjevi ne bi značili mnogo u ovom kontekstu jer eklektičari često rade ili sami, ili u promjenjivim manjim grupama u čijim ritualima ne sudjeluju uvijek isti ljudi niti isti broj ljudi. Zbog ovoga se svećenik i svećenica mijenjaju za svaki ritual i određuju prethodno (što se u mom iskustvu pokazalo jako zanimljivim i korisnim). Zbog ovoga koristim pojam "pomični" stupnjevi kako bih definirala ovaj naziv funkcioniranja jer nitko zapravo nema stupanj već preuzimaju uloge kako situacija nalaže (a ove uloge su ekvivalente onih koje bi imale osobe prvog/drugog/trećeg stupnja inicijacije).

4. Prisega tajnosti

Tradicionalni wiccani poput gardnerijevaca polažu prisegu tajnosti za vrijeme svoje inicijacije čime se obavezuju da neće otkriti određene informacije neiniciranima. Ovu se prisegu ne može odvojiti od prisege odanosti i bratstva dijelom zbog njezine povijesti. Naime, ona vuče korijene još iz srednjeg vijeka kada su pagani i vještice bili proganjani zbog svojih vjerovanja. Nije bilo načina da se ogradi tj. nitko nije mogao biti sigurna da ga netko neće odati inkviziciji zbog prakticiranja svojih vjerovanja, ali su se ljudi ipak trudili smanjiti vjerojatnost ovoga inicirajući samo članove svoje obitelji (što je još jedna poveznica s pojmom porijekla) te uvodeći obveznu prisegu tajnosti pri inicijaciji.

Ova se praksa pokazuje sve manje i manje potrebnom s porastom vjerske tolerancije. Većina eklektika vjeruje da je ovaj običaj samo ostatak jedne drevne tradicije koje više nema smisla u modernom svijetu kada svatko može naći sve podatke koji ih zanimaju na internetu, ili u knjizi. Također, samo riječ osobe više ne garantira njihovu čast, što je tužno po meni. Prije se znalo da svaka osoba rijedi samo onoliko koliko njegova riječ tj. obećanje. Danas više nije tako, no ovo je druga tema.

5. Koveni, ili samostalni rad

Deborah Lipp jako lijepo objašnjava da gernerijevci rade u kovenima. Oni zapravo i koriste riječ "koven" isključivo kao naziva za grupu iniciranih wiccana, a ne kao naziv za bilo koju grupu ljudi koji se okuplja u štovanju po "wiccanskom principu". Ovo ipak ne isključuje opciju povremenog samostalnog rada, iako će svatko tko pročita bilo koji tradicionalni wiccanski ritual odmah shvatiti da je namijenjen za izvođenje u grupi. Grupni tj. kovenski rad se smatra moćnijim od samostalnog jer je uključeno više ljudi, a time i veća količina energije.

Samostalni wiccani također ne rade uvijek sami već se i oni ponekad znaju odvojiti od definicije njihove "etikete" i raditi u manjim grupama (koje oni također nazivaju kovenima, iako je očito da ova riječ ima drukčije značenje nego u tradicionalnom smislu). Ipak se samotnjake naziva samotnjacima jer većinu vremena rade sami. Ja kao samotnjak vjerujem da se rituale može prilagoditi za samostalni rad te da oni mogu pružiti jako puno praktičaru, primjerice intimni razgovor s božanstvom u vrlo udobnom i privatnom okruženju. Naravno, i samostalni i kovenski rad imaju svoje dobre i loše strane. Na pojedincu, ili možda na okolnostima, je da odredi koji mu put najviše odgovara.

6. Knjiga sjenki

Pojam "knjiga sjenki" je poznat svakom wiccanu, a gotovo svaki jednu i posjeduje. Ipak, postoji razlika između načina na koju ju percipiraju tradicionalisti i eklektičari. Za one kojima ovaj pojam nije poznat, Knjiga sjenki je teka/knjiga u kojoj se zapisuju rituali i raznorazne informacije vezane uz wiccu i vještičarstvo. Može je posjedovati jedna osoba, ili više ljudi koji je dijele. Možete saznati više o ovome pod pojmom "Knjiga sjenki" u pojmovniku, ili možete pročitati ovaj post. U svakom slučaju, Knjigu sjenki se obično prenosi s koljena na koljena u tradicionalnoj wicci. Svaka nova generacija kopira staru verziju i onda dodaje nove podatke svoju kopiju s vremenom. U slučaju kovena, ponekad cijeli koven dijeli jednu Knjigu sjenki koju čuvaju Visoka svećenica ili Visoki svećenik. Ovakve Knjige sjenki sadrže podatke vezane uz koven; rituale koje su skupa obavljali, magiju koja se grupno izvodila, ishode, povijest kovena i tako dalje. Naravno, svaki član kovena može imati vlastitu Knjigu sjenki dok god ne prekrše svoju prisegu tajnosti pišući u njoj stvari za koje se dogovorilo da će se zadržati tajnima (ovaj se materijal jedino može naći u kovenskoj Knjizi sjenki).

Kada su u pitanju samotnjaci, svaki pojedinac ima vlastitu Knjigu sjenki koju mogu podijeliti s kim god žele jer nisu vezani prisegom tajnosti. Ove knjige obično sadržavaju sve ono što pojedinac smatra važnim za svoj duhovni put. Ako je samotnjak ujedno i eklektičan, što je često slučaj, materijal u knjizi pokriva širi dijapazon, dok će materijal u knjizi pojedinca koji slijedi isključivo jednu tradiciju wicce biti mnogo uže orijentiran te govoriti isključivo o toj tradiciji i temama koje su vezane uz nju. No, pretpostavljam da je ovo sve veoma logično.

7. Vještičja pouka i Trostruko pravilo

Vještičja pouka je wiccanski tekst koji sažima glavne točke wiccanskog rituala i, što je još važnije, morala. Oduzelo bi previše vremena da sada krenem u raspravu o ovoj temi, no da samo kratko ponovim, skraćena verzija ove pouke glasi: "Ako ne naudite nikome, činite vama po volji" (eng. An Ye Harm None, Do What Ye Will). 

Trostruko pravilo nije pravilo u doslovnom smislu riječi već je još jedna moralna osnova wiccanskih vjerovanja koje se također može naći u Vještičjoj pouci: "Triput dobro ili triput loše bilo, imaj na umu trostruko pravilo" (eng. Mind the Three-fold Laws you should three times bad and three times good). Osnova bit ove rečenice jest da se sve što osoba učini njoj vraća trostruko. Vrijedi istaknuti da većina wiccana ovo ne shvaća doslovno nego gleda na brojku tri kao metaforu. Prevladava mišljenje da je Trostruko pravilo naprosto wiccanski način percipiranja karme.

Kako Deborah Lipp ističe, većina tradicionalnih wiccana manje, ili više prihvaćaju Vještičju pouku kao dio svog duhovnog pravca, ali eklektičari zato na nju gledaju kao nešto što ih definira. Za tradicionaliste bi se moglo reći "potrebna je vještica da stvori vješticu", dok bi se za eklektičare moglo reći "potreba je Vještičja pouka da stvori eklektičara". Također, većina eklektičara se žestoko zalaže za Trostruko pravilo. Ono je sigurno poznato i tradicionalistima, ali opet mnogo više znači eklektičarima i više ih definira nego što je slučaj s tradicionalistima. Očito je da i Vještičja pouka i Trostruko pravilo mnogo više definiraju eklektičarima.


Mislim da smo ovim pokrili većinu sličnosti i razlika između tradicionalista i eklektičara/samotnjaka. Htjela bih još reći da bez obzira koliko nesuglasica postoji između ovih pravaca, ne postoji opravdanje za netoleranciju među njihovim pripadnicima. Uvijek se može nešto dobro naučiti iz drugih pravaca. Iako mnogi gledaju na eklektičnu wiccu kao nešto loše za opću reputaciju ovog duhovnog pravca, zasigurno postoje dobre strane eklekticizma! Da nije bilo eklekticizma, wicca nikada ne bi postala poznata javnosti, a time ne bi nikada bila ni prihvaćena u društvu. Pošto je inspirirana mnogim duhovnim pravcima, dopušta praktičarima golemu slobodu za kojom oni žude; neki jer naprosto vole ovu slobodu, a drugi jer im je dosta ograničenja organiziranih religija. Osobno ne vidim ništa loše u "posuđivanju" od drugih vjerovanja; ako ništa drugo, ove poveznice stvaraju prisnije odnose među praktičarima svih tih različitih vjera i njihovih praktičara. Također vjerujem da je u prirodi svega da se miješa i isprepliće pa zašto ne bi bilo isto i s vjerom? Naravno, možete se pričati na dugo i na široko o dobrim i lošim stranama eklekticizma, ali i tradicionalizma, ali mislim da bi bilo bolje da to ostavim za neki drugi post.

Za sada se nadam da sam vam uspjela približiti eklekticizam barem malo i dokazati da nije toliko loš koliko se nekima možda čini. :) Glavno je da izaberete onaj duhovni pravac koji odgovara vašoj prirodi i duhu te da ste sretni sa sobom i svojim odlukama. 
Do sljedećeg puta, 
vaša Witch's Cat

3 komentara:

  1. ne bježim od tradicije ..dapače prihvaćam i poštujem...samo ispada da mi samotnjaci jedino od kovena možemo naučiti nešto vrijedno...

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nadam se da to nije pouka koju ste izvukli iz ovog posta. Ja sam isto eklektičarka i zalažem se za taj pravac. Smatram da je jednako zaslužan poštivanja kao i bilo koji drugi duhovni put. Svakako, pojedinac može naučiti mnogo toga sam, ali i u grupi. Stoga mislim da je najbolje moći raditi i u grupi i sam kada je potrebno jer svaka vrsta prakse donosi neko novo iskustvo i nova saznanja. Naravno, znanja koja se dobiju tijekom rada u grupi i pojedinačnog rada nisu lako usporediva; različita su, ali ih upravo to čini vrijednima. :) zašto onda ne skupljati znanje i iskustvo gdje se god pruži prilika bez obzira na broj ljudi? :)

      Izbriši
  2. složiš odgovor kojem nitko ne može proturječiti :-)) ...ja se slažem s tobom u potpunosti...samo sam sretala dosta ljudi koji slijepo slijede zajednicu...ma šta god da ta zajednica predstavljala ili poručivala....

    OdgovoriIzbriši