Izrada i namjena metle

Koje su vam prve asocijacije na riječ "vještica"? Negdje pri vrhu popisa će se zasigurno naći crna mačka, kotao i metla. Iako crne mačke nisu zapravo dio ritualnom pribora ni u vještičarstvu ni u paganizmu, kotao i metla jesu (makar ne obvezni dio). 

Već dugo vremena se pokušavam domoći potrebnog materijala za izradu vlastite metle i konačno sam uspjela! Proces izrade sam odlučila dokumentirati i podijeliti s vama kako bih vam barem malo olakšala posao i dala nekoliko savjeta kako ne biste ponovili moje greške.

Prije nego počnem opisivati izradu metle, voljela bih se osvrnuti na njezine namjene u vještičarstvu i paganizmu.

Namjena metle

Govorila sam o povijest i namjenama metle na dugo i na široko u jednom prijašnjem postu po imenu "Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)". Ali hajdemo ipak malo ponoviti gradivo. ;)

Razmislite čemu metla služi u svakodnevnom životu...za čišćenje, zar ne? Njezina namjena ostaje nepromijenjena u ritualnom krugu, samo što u njemu ona ne čisti fizičku prljavštinu, već energetsku (iako može i fizičku; nitko vam ne brani malo pomesti tlo od lišća, ili prašine kako bi vam bilo ugodnije raditi). Ona u suštini miče svu negativnu energiju kako bi prostor bio spreman za ritual i kako bi praktičari mogli raditi nesmetano. Važno je pročistiti krug na ovaj, ili onaj način prije ikakvog rituala jer se smatra da bilo koje mjesto skuplja energiju ljudi koji prolaze tuda/obitavaju tu. Svatko sa sobom nosi neku energiju koja je nepoželjna za ritual pa se iz ovog razloga krug pročišćava, ali se ujedno pročišćavaju i svi sudionici prije nego što uđu u sveti prostor. Neki čiste krug vizualizacijom, neki hodaju po obodu kruga s athaméom/štapom, a neki metlom. Odabir je na vama. Pošto primarna svrha vještičje/paganske metle nije fizičko čišćenje nego energetsko, njezina četka ne mora nužno niti dotaknuti tlo. Kada pojedinac čisti krug metlom, on hoda po obodu kruga oposuno (u smjeru kazaljke na satu) i zamišlja kako njome ocrtava granicu unutar koje ne postoji više negativna energije i kroz koju bilo kakva negativnost ne može ući. Ova granica simbolizira čistoću i zbog toga se zamišlja kao bijela/svijetlo plava crta koja određuje rub ritualnog kruga. 

Kada se zamišlja ovakva "granica", onda se kaže da se ritualni krug otvara, odnosno ocrtava. Otvaranje kruga i pročišćavanje kruga su dvije različite radnje. Otvaranje kruga je zapravo duži proces koji uključuje ocrtavanje (prstom/athaméom/štapom/metlom), pročišćavanje, vizualizaciju zaštite kruga i tako dalje (za pojedinosti pogledajte postove "Forma rituala" i "Ritual otvaranja"). Kada se krug ocrtava metlom, onda metla zamjenjuje druge obredne alatke tj. athamé ili štap kojima se obično radi ova akcija. 

Pošto metla pročišćava, ona ujedno i štiti. Zbog toga postoji stara praksa da se metlu stavi iznad vrata kućanstva, iznad prozora, ispod kreveta, ili na sama vrata. Iz ovoga možete zaključiti da ona ujedno štiti i tijekom rituala.

Nešto prigodnija namjena metle jest u združenjima (eng. Handfasting), odnosno u paganskim vjenčanjima. Tijekom ovih obreda, par preskače metlu držeći se za ruke kako bi iskazali zajedništvo, ali i bili pročišćeni na neki način. Ova radnja, po nekim vjerovanjima, osigurava paru sretan brak i plodnost. 

Kada smo na temi plodnosti, vrijedi napomenuti još jedan izrazito važni aspekt metle. Metla se sastoji od dva osnovna dijela: drške i četke. Drška iz očitih razloga podsjeća na falus, a četka simbolizira stidnicu. Pri izradi metle, drška se zapravo gura između granja i veže na određene načine. Dakle, metla u samoj svojoj osnovi sadrži simboliku spolnog odnosa, a naposljetku i plodnosti. Iz paganske perspektive, metla sadrži dvojnu simboliku. Drška predstavlja falus, ali i Boga dok granje predstavlja ženski spolni organ, a time i Božicu. Bog i Božica su zapravo sjedinjeni u ovom ritualnom predmetu. 

Svakako, svi aspekti plodnosti se slave u paganizmu, bilo da je riječ o ljudskoj plodnosti, ili plodnosti zemlje, životinja, ideja i tako dalje. Vjeruje se da se plodnost slavila još od davnina među "originalnim paganima", odnosno zemljoradnicima, ruralcima, seljacima (bez ikakvih pogrdnih konotacija). Oni su ovisili o plodnosti svoje stoke i svojih polja i naučili je cijeniti te s vremenom štovati. Smatra se da je iz ovakvog načina razmišljanja proizašao običaj izvođenja rituala plodnosti u poljima. Ove rituale su uglavnom izvodile žene, a sastojali su se od plesa na metlama, ili drugim faličnim predmetima (grabljama, dječjim konjićima i sl.) u kojima su žene "jahale" ove predmete imitirajući spolni odnos. Očito su plesačice nastojale kroz ovaj kvaziseksualni čin prenijeti plodnost na zemlju kako bi urodila plodovima.

Ovo su samo neke osnovne informacije koje bi vam mogle pomoći u razumijevanju svrhe metle. Mnogo više možete pročitati ovdje. A sada mislim da je vrijeme da prijeđemo na ono što do sada nisam objasnila:

Kako izraditi metlu

Potreban materijal:

• jedna deblja i dulja grana za dršku (moja je debela cc. 2 prsta, a visine do pazuha, no ovo ovisi o vama)
• veći broj vrbinih grana/konop
• veći broj brezinih grana (ili nekog drugog drva kojeg ćete koristiti za četku)

Detalje o materijalima možete naći ispod.

Napomena: broj vrbinih grana ovisi o tome koliko čvrsto želite zavezati granje za dršku i o tome koliko ste vješti s ovim materijalom. Količina granja za četku ovisi o tome koliko želite da vam četka bude "bogata".

Potreban alat:

• pila
• nož/čvrsti skalpel
• brusni papir (ili nekakva električna brusilica)
• zaštitne naočale
• vrtlarske škare
• vrtlarske rukavice

Preporučam da uvijek nosite zaštitne naočale i vrtlarske rukavice kako biste izbjegli bilo kakve ozljede (pogotovo ako radite s težim alatom). Vrtlarske škare će vam koristiti kada je pila previše nezgrapna

1. korak - odabir materijala

Potrebno je prvo odlučiti koji materijal koristiti za koji dio metle. Metla se obično cijela izrađuje od drveta bez ikakvih metalnih, ili neprirodnih materijala (npr. plastike). Konop se također može koristiti kao pomoćni alat pri izradi, ili za vezivanje metle ako je prirodan.

Drška metle se obično izrađuje od nekog "muškog" drveta pošto simbolizira falus. Tradicionalna drva su jasen, lijeska i hrast (tim redoslijedom). Može poslužiti bilo koje muško drvo. Pod "muško" se ne misli nužno na ono koje je muškog roda, nego ono drvo koje je jako, izdržljivo i nesavitljivo.

Četka metle se najčešće izrađuje od kontrastnog "ženskog" drveća koje je nježnije, osjetljivije i mnogo savitljivije od "muškog" drveća. Najtradicionalnije drvo u ovom slučaju je breza, makar bilo kako šiblje, savitljivije granje, pa čak i slama mogu poslužiti.

Ova dva elementa se moraju nekako vezati. Uglavnom se koriste svježe vrbine grane koje su iznimno savitljive i gumaste pa odlično služe ovoj svrsi. Alternativna opcija je prirodni konop (dakle nebojani, od prirodnog materijala). Napominjem da vrbine grane moraju biti svježe jer se u roku od nekoliko dana počnu sušiti i tada postaju lomljive. Kada postanu lomljive, nemoguće ih je saviti i vezati nešto. Samo dok su svježe imaju potrebnu savitljivost. 

Suprotno ovom pravilu za vrbine grane, granje za četku bi trebalo biti suho, a drška apsolutno mora biti suha kako bi je se moglo obraditi. Naime, s drške se struže sva kora. Često se oštri jedan kraj (koji ulazi u granje), a vrh se zaobljuje kako bi više nalikovao falusu. Ovakva obrada je jako teška ako je drvo još vlažno. S granja za četku se ne skida kora jer je samo po sebi već prilično tanko i ne nepotrebno ga je dodatno tanjiti, a kora ga ujedno i štiti.

Ja sam odlučila koristiti tradicionalne materijale; jasen za dršku, brezu za četku i vrbine grane za vezivanje. Kaže se da je ovo odlična kombinacija jer jasen štiti, breza pročišćava, a vrba je sveto drvo Božice. Svako drvo ima svoju simboliku, posebice u keltskoj tradiciji i mitologiji. Preporučam da pogledate ovu stranicu za više informaciju o ovom, ali i drugom drveću (napomena: jasen se zove ash na engleskom, breza birch, a vrba willow). :)

Kada ste se odlučili za materijale koje ćete koristiti, vrijeme je da ih odete naći u prirodu! :D

2. korak - pronalazak materijala

Idealno je da vještica/paganin sam/a izrađuje svoj ritualni pribor, ali i nabavi potrebne materijale za njega. U nekim slučajevima je ovo nemoguće, ili van naših sposobnosti, ali je kod metle moguće. Stoga se preporuča da praktičar ode u prirodu i pronađe materijale. Pošto živim u podneblju u kojemu nema ni jasena, ni breze, jedan dragi prijatelj mi je nabavio potrebno drvo i dao mi ga, a ja sam ga prenijela iz jednog kraja Hrvatske u drugi i s ljubavlju obradila. Nitko vam ne brani da isto učinite, ali je tradicionalno da što više toga nađete i izradite sami. No, vratimo se na temu.

Kada ste otišli u prirodu i našli odgovarajuće materijale, potrebno ih je uzeti. Ali prije nego što ih uzmete se treba zahvaliti drvu/grmu od kojeg ih uzimate. Naime, pagani nastoje živjeti u skladu sa zemljom i zbog toga ne postupaju agresivno prema njoj. Pokušavamo zemljine darove ne uzimati zdravo za gotovo. Upravo joj zbog toga iskazujemo poštivanje i zahvalnost u svakodnevnom životu, ali posebice kada nam na ovakav način izađe u susret. U slučaju da ste pronašli već otpalu, suhu granu na tlu, naprosto se zahvalite zemlji koja vam ju je podarila. Ako pak morate kidati grane, onda se pristojno zahvaliti biljci, a možete joj i ostaviti neki dar (maleni kristal, vijenac, cvijeće itd.). Na ovaj način obavljate svojevrsni ritual u prirodi i već započinjete s izradom metle razmišljajući o njoj te unoseći svoje namjere i ljubav u cjelokupni proces.

3. korak - izrada metle

Kada ste prikupili/otpilali/otkidali granje koje vam je potrebno, idući korak je obraditi sav materijal kako bi bio pogodan za spajanje. Kao što sam rekla, koristila sam jasenovu granu za dršku, brezine grane za četku i vrbine grane za povezivanje. Stoga ću ponekad govoriti "jasen" umjesto "drška", "breza" umjesto "četka" itd. Krenimo onda na upute!

1. Maknite lišće i izdanke

Svo granje će na sebi, naravno, imati lišće i druge male grane koje vire sa strane. Stoga je potrebno odstraniti svo lišće i otkidati/otpilati sve one male izdanke kako bi grane bile što glađe. Ovo je potrebno napraviti za jasen, brezu i vrbu.

Slika 2: vrbine grane poslije čišćenja

Slika 1: vrbine grane prije čišćenja

Slika 3: očišćene brezine grane

2. Skinite koru s drške

Već sam napomenula da drvo koje koristite za dršku treba biti u potpunosti glatko. Dakle, kada ste s njega skinuli lišće i otpilali izdanke, potrebno je maknuti koru. Ako je drvo već suho, kora će sama početi otpadati, a vi je vrlo lako možete ostrugati do kraja rukom, ili bilo kojim oštrijim predmetom. Ostat će vam onda golo drvo koje je potrebno još malo doraditi kako bi bilo u potpunosti glatko. Ja sam svoju jasenovu granu dorađivala s brusnim papirom i malenom električnom brusilicom. Potrebno je obrusiti cijelu granu tako da izgleda kao ona na slici br. 5 (slika br. 4 je prikaz jedne grane bez kore, ali prije brušenja, a ovdje možete vidjeti kako izgleda jasenova grana s korom).

Slika 4: grana bez kore, ali prije brušenja

Slika 5: grana nakon potpune dorade (uočite
dio gdje je bio izdanak; potrebno je biti jako
pažljiv oko tih dijelova ako radite s električnom
brusilicom jer mogu oštetiti brusilicu i drvo
može "poletjeti" prema vama. Zato su potrebne
zaštitne naočale.)

3. Oblikujte dršku

Iako vam je grana za dršku sada obrađena, nije još oblikovana. Kako bi što lakše ušla (i ostala pričvršćena) među granje, nožem, ili skalpelom treba dno naoštriti, ili barem suziti. Naprosto kidajte komad po komad drva dok ne vidite da se dno vidljivo suzilo prema ostatku grane i onda brusilicom/brusnim papirom finije obradite ovaj dio. 

Slika 6: grana prije oblikovanja

Slika 7: grana nakon oblikovanja (primijetite
suženo dno)

Dobro bi bilo i obraditi vrh drške tako da je okrugao. Ako je grana sama bila otpala, onda će vrh biti jako neravan, a ako ste ju sami otpilali, onda će biti previše ravan i oštar. Brusnim papirom možete uobliti vrh, ili ga čak oblikovati u polukuglu. Ja sam vrh svoje drške oblikovala tako da sam brusnim papirom pod kutem brusila bridove. Potom sam ih kružnim pokretima dodatno zaoblila i makla ikakve nagle prijelaze (pogledajte sliku 8).

Slika 8: oblikovani vrh drške

(3.5 Izravnajte vrhove granja za četku

Ovo sam stavila kao međukorak jer sam ja sebi zakomplicirala život i odlučila kidati granje kad je već bilo u snopovima. Ovo se pokazalo prilično teškim pothavtom. Moja preporuka je da uzmete svoje brezino granje (ili koje god granje da ste uzeli za četku) i vrtlarskim škarama/pilom već sada poravnate onaj kraj koji je odlomljen. Vrh grane bi vam trebao izgledati kao na ovoj slici.)

4. Podijelite brezino granje

Nije potrebno skidati koru, niti brusiti brezino ni vrbino graje (odnosno bilo koje granje koje ćete koristiti za četku i za vezivanje). Njih je potrebno samo organizirati. Fokusirati ćemo se prvo na granje za četku. Ja sam prvo podijelila brezino granje na 3 veličine: najveće, srednje i malo granje. Tako sam dobila 3 snopa koje vidite na slici br. 9.

Sljedeći korak je dalje podijeliti svaki od ova 3 snopa na još 3 snopa. Sada biste trebali imati 9 snopova sve skupa. Svaki ovaj maleni snop ćete zasebno vezivati nešto kasnije. Razlog ovome je trenje. Naime, kada biste svo grane skupa vezali za metlu, bile bi veće šanse da ispadne jer je manje trenje. Ako vežete granje u manje snopove, i onda te snopove u jedan veliki snop oko drške (kao što ćemo i napraviti), onda je trenje mnogo veće.

Slika 9: brezino granje podijeljeno na tri
snopa po veličini 

Slika 10: jedan snop koji je podijeljen na 3
manja snopa

5. Vežite svaki snop

Svaki od dobivenih 9 snopova je potrebno sada zasebno zavezati kao na slikama 11, 12 i 13. Kako biste vezali snop, savjetujem da pratite sljedeće upute. Ovu tehniku zovem "zmija". Slobodno uz upute pratite dijagram ispod.

• Vrbinu granu omotajte nekoliko puta spiralno oko snopa. (slika 11)
• Počnite raditi čvor tako da jedan kraj vrbine grane provučete ispod "spirale". (slika 12)
• Pomalo zatežite provučeni dio grane kako biste trenjem stegnuli brezino granje. (slika 13)
• Provučeni dio grane ćete nastaviti zmijoliko provlačiti preko spirale kako biste došli u poziciju na slici 12 i potom opet ispod spirale (kao na slici 13) i tako dalje sve dok vam ne nestane grane.

Savjet: kada provlačite kraj ispod spirale, slobodno pustite da izađe kroz granje na suprotnu stranu snopa. Na taj način ćete dodatno učvrstiti snop.

• Kada ne budete mogli više provlačiti granu, krajeve naprosto zataknite negdje u spiralu, ili ispod nekog drugog dijela grane (no trenje bi trebalo biti dovoljno jako da se vaša "zmija" ne rasplete).
• Otkidajte ikoji višak vrtlarskim škarama.

Slika 11: vrbina grana spiralno omotana oko brezinih grana

Slika 13: zategnuti čvor od vrbine grane

Slika 12: početak čvora od vrbine grane

Sada biste trebali imati devet uredno zavezanih snopova kao na slici 14.

Slika 14: zavezani snopovi

6. Zavežite snopove za dršku

Posložite snopove oko drške (slika 15) i privremeno ih zavežite konopcem (ako ga nemate, onda zamolite nekog od ukućana da vam pridrži). Sada imate jedan veliki snop.

Slika 15: posloženi snopovi oko drške

Kako biste zavezali snop za dršku, možete pratiti iste upute kao i za vezivanje manjih snopova (korak 5). Jedina razlika u ovom postupku je to što ne morate spiralno omotati vrbu nekoliko puta oko snopa, već je dovoljno samo jedan put je omotati (slika 16). Nakon toga samo nastavite pratiti upute iz petog koraka.

Potrebno je napraviti "čvor" na dva mjesta; jedan pri vrhu snopa, a drugi nešto ispod (slika 18). Ja sam svoja dva "čvora" međusobno udaljila 30ak centimetara.

Inače, nema pravila po pitanju toga koliki dio drške treba biti skriven među granjem, a koliki dio mora ostati vanka. Ova je odluka na vama. Ja sam odredila ovo na način da sam najširi dio drške ostavila unutra tako da snop ne može skliznuti s drške.

Slika 16: vrbina grana omotana oko snopa

Slika 17: čvor od vrbine grane

Slika 18: dva čvora zavezana na metli

Možete napraviti više čvorova na istom mjestu kao što sam i ja napravila. Moj savjet je da svaku vrbinu granu koju koristite za čvor nekako provučete kroz prethodno napravljeni čvor na istom mjestu. Na taj način sve vrbine granu ostaju međusobno isprepletene. 

Time je vaša metla gotova! :D Uživajte radeći rituale s njom.

Nadam se da će vam ove upute biti od koristi, a ako je išta ostalo nejasno, slobodno mi se obratite putem komentara na ovaj post, ili putem obrasca za kontakt.

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat

Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)

Vještice koje jašu metle - krajnji stereotip, zar ne? Ljudi su vidjeli ovu sliku toliko puta da su je naprosto prihvatili bez razmišljanja o povijesnoj pozadini, ili istinitosti ovog mita. Uz to je zahvaljujući pop kulturi ovaj prizor postao sinonim za vještice. A da budem iskrena, ovo mi čak ni ne smeta, zapravo mi je čak i simpatično. Usprkos ovome, smatram da bi se povijesna i religijska pozadina metle i njezina duboka povezanost s paganizmom i vještičarstvom trebala pojasniti.

Metlu sam spomenula u nekoliko prijašnjih postova, uključujući onaj o ritualnom priboru te unutar teme združenja (eng. Handfasting) koju se može naći u postu o obredima prijelaza.

U ovom ću postu nastojati objasniti kakve uloge metla igra u paganizmu i vještičarstvu (ipak je ovo paganski/wiccanski blog), objasniti njezinu simboliku te uporabu u modernoj ritualnoj praksi. No ponajviše ću se direktno baviti mitom vještičjeg leta.

Terminologija: metla / besom

Žutilovka (eng. broom plant,
lat. cytisus scoparius)

Još jedan popularni naziv za metlu (pretežito u engleskom jeziku) je besom (čita se /'bi:zm/). Ovaj se termin u početku koristio za označavanje bilo kojeg predmeta koji služi za metenje. Engleski naziv za metlu je broomstick. Etimologija te riječi potječe od škotske biljke žutilovke koja se na engleskom zove broom plant (lat. cytisus scoparius). Hrvatski glagol mesti vjerojatno dolazi od praslavenskog glagola mesti koji znači "metati/bacati". Od žutilovke se uglavnom radila drška metle dok su četku sačinjavale grančice i/ili zelenilo koje se vezivalo na jedan kraj drške. Besom se razlikuje u materijalu od metle jer upotrebna žutilovke nije bila obavezna; za metlu se moglo iskoristiti vrijesak, ili brezu, a za četku slama, sušeno bilje, ili bilo kakve grančice. Prema nekima, tradicionalni besom danas treba imati dršku od lijeske (a ponekad je prihvatljiv i jasen), a četku od brezinih grana koje su vezane za dršku vrbinim granama. Metlu se može ukrasiti lišćem i cvijećem, a često i drugim predmetima poput kristala, simbola, vrpca (iako su posljednja tri ušla u praksu tek nedavno). Naravno, pošto su obična metla i besom bili slični po izgledu i upotrebljavati za iste svrhe, njihove razlike su s vremenom postale nejasne pa su se ova dva termina počela koristiti naizmjenično. 

Neću u detalje govoriti kako se moderne metle izrađuju, ali ću pokušati objasniti u kratkim crtama. Praktičar bi trebao otići u šumu i naći materijale za izradu samostalno. Nakon što je pronašao odgovarajuće drveće/grane/grmlje, praktičar im se prvo treba zahvaliti na njihovom daru i tek onda može odsjeći granu koja mu treba. Kao zahvalu se obično ostavlja neki maleni kristal, kovanica, kamen, ili bilo što drugo od značaja praktičaru. Vrlo je jednostavno napraviti metlu kao takvu. Jednostavne upute možete naći ovdje. Nakon što je metla napravljena, treba ju se prvo pročistiti i posvetiti prije nego što ju se može upotrijebiti u krugu. Vrlo "vještolika" tradicija uključuje ostavljanje metle da ispusti višak energije na raskrižju (često na noć punog Mjeseca). Naravno, ovo je sve danas postalo neobvezno zbog mnoštva hobby dućana, trgovina i eBaya koji prodaju metle (i mnoge druge predmete) po prilično niskim cijenama. Kako god da bilo, ja vam svakako preporučujem da radite vlastito oruđe kada god možete jer će ovo unijeti mnogo više energije u samu alatku (a time i u ritual).

Simbolizam i praznovjerje

Metlu se obično veže uz žene i domaćinstvo (pošto su žene uglavnom one koje obavljaju sve kućanske poslove). Povezanost između žena i njihovih ljubljenih metli je bila toliko jaka u jednom trenutku da se na metle gledalo kao na simbol žena; domaćice su ih ostavljale naslonjene na vrata kuće kada bi izašle (na taj su način štitile ulaz), ili ih pak gurale kroz dimnjak tako da se vide izvana ako su živjele u kolibi. Od tu potječe i mit o tome da vještice lete kroz dimnjak vani, a prvi je put spomenut u knjizi Flagellum Maleficarum koju je napisao Petrus Mramor 1460. godine.

Francesco Parmigianino -

A Witch Riding on a Phallus

(cca. 1530.g.)

No, simbolika metle je mnogo dublja od ovoga. Ona je u osnovi simbol plodnosti u kojemu drška predstavlja falus, a četka stidnicu. Spajanje ovih dvaju dijelova je očita metafora za spolno sjedinjavanje i plodnost uopće. Zbog ovoga su se metle često koristile tijekom vjenčanja (iako je ovaj običaj ostao i do dana današnjeg čak i u nekim nepaganskim zajednicama). O ovome ću reći još nešto kasnije, no za sada bih se voljela držati simbolike metle. Njezina je seksualna simbolika igrala te i dalje igra veliku ulogu u paganskim ritualima. Plodnost se slavila jer su se pagani oslanjali na plodnost zemlje kako bi preživjeli, ali i jer su na taj način slavili i svoju plodnost i života uopće. Metla je odlično utjelovljivala ove osnovne zahvalnosti. Falički simbolizam metle je i više nego očit u jednom gravuri manirističkog slikara Parmigianina u kojoj je prikazana kako doslovno jaše jedan veliki falus. 

Francisco de Goya -
Pretty Teacher (1797.g.)

Htjela bih odmah pri početku posta napomenuti da su najstariji opisi i prikaz vještica koja jašu na metlama znatno drukčiji od onih na koje smo mi danas naviknuti. Naime, četka metle je trebala biti sprijeda tj. ispred vještice (kao što je prikazano na Goyinoj grafici). Hollywood je ovo obrnuo vjerojatno iz estetskih razloga. Naprosto je ovakav sistem bio logičniji jer četka predstavlja ženski spolni organ i razumski je trebala stajati bliže spolovilu. Također, drugi izvori navode da metle nisu bili jedini predmeti koje su vještice jahale. Zanimljiva varijacija na temu su konjići (eng. hobby horses). Radi se o igrački koja je u osnovi štap, ali ima kotačiće na jednom kraju, a (najčešće plišanu ili drvenu) imitaciju konjske glave na drugom. Naravno, konjska glava je u ovom slučaju ekvivalenta četke na metli (barem vizualno). Pošto je konjska glava uvijek stajala sprijeda, isti je običaj prešao i na četku. Ovakav način držanja metle je vjerojatno bio i mnogo praktičniji zbog ravnoteže.

Doreen Valiente ističe nešto što je iz lingvističke perspektive jako zanimljivo. Ova seksualna simbolika metle se odrazila na engleski jezik u kojemu se pojam "broom" (metla) koristio kao sinonim za ženski spolni organ. Nepotrebno je uopće govoriti da je termin "broom handle" (drška metle) označavao dildo. Izraz "to have a brush" (doslovno prevedeno "očetkati se") je logički značio "imati spolni odnos".

Dok smo još na temi seksa, metlu bi se također moglo povezati sa seksualnim položajima u kojima je žena na muškarcu (to jest, ako se metlu uzme primarno kao falički simbol). Ove se položaje cijeni u paganizmu jer se smatra da pružaju moć i kontrolu ženama. Iz istog razloga nisu omiljeni u kršćanstvu (de facto, Adamova prva žena, Lilit, je odbijala biti ispod supruga tijekom seksualnog čina; inzistirala je na tome da bude poviše i odbijala samo ležati na leđima. Zbog ovoga ju je Bog prokleo i stvorio Evu koja je bila dobra, poslušna žena).

Naravno, nije sva simbolika seksualne prirode. Metlu se može povezati s vjenčanjima i plodnošću ikakve vrste, kao što sam prethodno objasnila. Mnogo simbolike se pretvorilo u praznovjerje pa tako u nekim zemljama postoji vjerovanje da će osoba imati nesreću ako prekorači metlu, ili ako joj ispadne iz ruku. Također se vjeruje da je nesretno donijeti staru metlu u novu kuću (pošto je metla simbol čišćenja prašine i drugih prljavština, kako na fizičkoj, tako na mentalnoj i emocionalnoj razini). U nekim se područjima također vjeruje da će neudana žena, ako prekorači metlu, imati vanbračno dijete.

Pošto je metla simbol čišćenja, često ju se koristilo kao vrstu talismana protiv zlih duhova. Ako je ovo bio slučaj, onda bi ju se objesilo iznad vrata kuće (u hodniku) s četkom okrenutom put vrata.

Neki povezuju metlu s pojmom arbor mundi (Drvo Svijeta) poput germanskog Yggdrasila (možete ovaj pojam pogledati u pojmovniku). Četka metle bi u ovoj situaciji trebala predstavljati duboko korijenje ovog drveta.

Naravno, postoji još mnogo mitova i praznovjerja koje se vezuje uz metlu, njihove magične moći i vještice. Najpoznatiji mit je zasigurno onaj o vještičjem letu na metlama kako bi došle do odredišta za sabat.

"Red letenja" - povijesna strana mita

Usprkos popularnim vjerovanjima i protivno većini slika, grafika, crkvenih tekstova i narodnih priča, vještice zaista nisu letjele na metlama. Ovaj je mit postao općeprihvaćen u moderno doba, a kao posljedica se vještice gotovo odmah asocira s metlama. Zanimljivi podatak je da ovi mitovi ne spominju vještičji let samo na metlama, već i na viljuškama, lopatama, motkama i velikom broju životinja. Čin letenja na metli se u literaturi naziva transvekcija (eng. transvection). 

Ulrich Molitor - De Lamiis
(1489.g.)

Vjeruje se da je najraniji likovni prikaz ovog mita gravura Ulricha Molitora koja nosi naziv De Lamiis u kojoj su tri vještice sa životinjskim glavama umjesto ljudskih prikazane kako lete na običnoj grani (ne metli!). Ove glave daju još jedan nadnaravni element cijeloj sceni. Raniji prikazi nisu baš mogli postojati jer je najranije priznanje leta na metli dao 1453.g. Guillaume Edelin koji je bio župnik crkve St Germain-en-Laye blizu Pariza (uočite da se radi o muškarcu!). Najraniji spomen vještičjeg leta uopće se može naći u pjesmi "Le Champion des Dames" francuskog autora Martina le Franca iz 1440. godine.

Trebam također napomenuti da je mit o letenju postojao među građanstvom i prije ovog priznanja i pjesme iako se ponešto razlikovala u formi. Već se u 14. stoljeću spominje manija plesa koja se širi Europom. Simptomi ove manije su uključivali plesanje do besvijesti, pjenjenje iz usta, govorenje u jezicima itd. Naravno, ovo se nije dogodilo tek tako; morao je postojati uzrok. Naravno, postoji razlog i da, može ga se povezati s vještičjim letom. Dozvolite mi da ovo pojasnim. :)

Ergot - smrt ili ekstaza?

Sve do 15. stoljeća (kada su počeli progoni vještica), većina je ljudi jela raženi kruh, a ne pšenični kao što smo mi danas naviknuti. Glavni problem raži je bio taj što je mogla lako biti zaražena bolešću (tj. gljivicama) koju danas poznajemo kao ergot. Raž se također mnogo lakše uzgajala od pšenice pa ju je stoga bilo lakše i jeftinije kupiti. Ali čak i ako niste jeli raž u ovo doba niste mogli biti sigurni u svoje zdravlje jer je ergot lako mogao napasti i druge vrste žita (uključujući pšenicu). Bolest koju je ova gljiva uzrokovala se danas naziva ergotizam. Uzrok bolesti je otkriven tek 1670. godine, čemu možemo zahvaliti francuskom  liječniku po imenu Thuillier. Upravo su ergotizam i njegove halucinogene posljedice uzrokovale prije spomenutu plesnu maniju. 

Jean Francois Badoureau - Hysterical
Epilepsy (cca. 1876.g.)

Ovdje možete pročitati detaljnu povijest ergota, no ja ću cijelu priču skratiti malo. Ukratko, ova je gljivica funkcionirala tako da bi zamijenila zrne žita na određenoj biljci. Kod raži se dogodilo da je boja zaraženog zrna bila slična boji zdravog zrna, a bolest je uz to bila jako rasprostranjena pa ljudi uopće nisu uočavali ovu razliku. Dakako, nije ljudima trebalo mnogo vremena da shvate simptome bolesti i da nauče njima manipulirati. Ergot je u velikim količinama bio smrtonosan (prilično očit simptom), no ljudi su otkrili da u malim dozama i ako se pravilno konzumira ergot uzrokuje jake halucijancije pa su ga počeli koristiti kao drogu. Čak je i kad ga se u malim količinama konzumiralo oralno mogao uzrokovati smrt. Ali, ljudi su voljeli eksperimentirati s drogama još u to vrijeme (kao što i danas vole) pa su uskoro shvatili da sve negativne posljedice poput mučnine, povraćanja iritacije kože i, u najgorem slučaju smrt, nestaju ako ga se konzumira kroz kožu. Neke druge negativne posljedice uključuju grčenje (zbog čega se ergotizam često povezuje s opsjednutošću demonima i sličnim fenomenima), ili čak simptome gangrene. Dakle konzumiranjem ergota kroz kožu se osoba mogla nuspojava vrlo lako riješiti, bez oduzimanje halucinogenog učinka.

Stjecajem prirodnih okolnosti su pazusi i ženske genitalije dva dijela ljudskog tijela koji su najosjetljiviji na ovu drogu (neki uključuju tabane i čelo). Pazuh je bio posebno receptivan zbog velikog broja znojnih žlijezda koje se tu nalaze, a ženske genitalije zbog žlijezda sluznica. Kada bi se droga primijenila na ove dijelove tijela, kroz žlijezde bi ušla u krvotok i "obavila svoj posao".

Žene su bile posebno osjetljive na ovu drogu upravo zbog poviše navedenog razloga. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se muškarci gotovo nikada nisu prikazivali kao vještice niti bivali suđeni za vještičarstvo. Očito, ženama je bilo praktično nanijeti ovu drogu na genitalije koristeći se nekim pomagalom koje je obično bila - drška metle! Dakle zamislite ženu koja nanosi na ovaj način drogu na svoje genitalije; zar vas malo ne podsjeća na brojne prikaze vještica u letu?

Naravno, ergot se nije mogao aplicirati trljanjem obične raži o osjetljive dijelove tijela. Kao i svaku drogu ga je bilo potrebno preraditi. Ovako su nastale masti za letenje (u hrvatskim zapisima također poznate pod nazivima "vilonjska mast" ili "vještičja mast").

Vještičja mast

Vještice se najčešće prikazuju kako jašu metle, ili kako se mažu nečim (ili čak kako ih netko drugi maže nečim). Pretpostavljalo se da su mazale tzv. vještičju mast na sebe koja im je omogućavala let do sastajališta svoga kovena. Narodne priče (a ponekad čak i crkveni dokumenti) tvrde da je glavni sastojak ove masti bila zapravo mast koja se dobivala kuhanjem nekrštene djece, što nije bilo ni blizu istine. Ako se išta koristilo, to je onda bila svinjska mast koja se i dan danas koristi kao baza/nositelj većine masti, a često se koristi i u kulinarstvu.

Ostali sastojci su uglavnom bile halucinogene biljke poput onih iz roda aconitum (npr. jedić), roda conium (npr. kukuta), ili poput velebilja (također poznata kao bunika). Neki izvori na ovaj popis dodaju i tatulu (lat. Datura stramonium) te mandragoru. Naravno, ne smijemo zaboraviti i ergot. Postoji mnogo navodnih recepata za ovu mast. Navedene recepte možete naći u knjizi Raymonda Bucklanda The Witch Book.

Upozorenje: Ne preporuča se isprobavanje recepata ni njihova primjena. Sastojci su opasni i mogu uzrokovati ozbiljne nuspojave. Navedeni podaci su namijenjeni isključivo za informacijske svrhe.

Jedan recepte iz Gardnerove Knjige sjenki glasi:

• 100g masti
• 5g hašiša
• jedna šaka cvjetova konoplje
• jedna šaka cvjetova maka
• prstohvat korijena kukureka (u prahu)
• prstohvat smrvljenih suncokretovih sjemenki (isto u prahu)

Upute kažu: "Treba se utrljati u kožu iza ušiju, na vratu duž crta karotidnih arterija, u pazuhe, lijevo od simpatičkog živca, na stražnju stranu koljena,, na tabane i na pregibe ruku."

Drugi recept preporuča sljedeće sastojke:

• 3g "anamtola" (eng. annamthol)*
• 50g ekstrakta opijuma
• 30g ekstrakta betela
• 6g biljke Potentilla arenaria
• 15g bunike
• 15g velebilja
• 15g običnog kukuta
• 250g indijske konoplje (Cannabis Indica)
• 5g kantaridina
• gumasta sluz tragant
• šećera u prahu

*anamtol je čvrsti talog (uljana tekućina) koji se dobiva destilacijom ricinusovog ulja; ako se nastavi proces zagrijavanja, dobije se kristalna masa.

Sastojke bi se trebalo izmiješati s uljem (npr. čistim maslinovim) ili s kremom (npr. lanolinskom). Smjesa se smije nanositi samo izvanka!

Nešto moderniji recept glasi:

• 1 posuda kreme za ruke
• 1 žličica biljnog ulja
• 2 žličice bunike
• 3 kapljice tekućeg deterdženta
• 2 žličice soka jedića

Ove se sastojke može potom izmiješati s mirisom po izboru korisnika.

Moram napomenuti još jednom da su ovi recepti namijenjeni ISKLJUČIVO za informativne svrhe te da bilo tko tko ih proba snosi posljedice vlastitog djelovanja. Ja ne mogu garantirati da je ijedan od ovih recepata siguran.

No, da se vratim na temu, Gerald Gardner vjeruje da su se ove masti koristile za zadržavanje topline. Ovo je bilo potrebno jer se smatra da su vještice svoje obrede izvodile nage pa su stoga trebale zadržati tjelesnu toplinu dok ne stignu do sastajališta (ali i tijekom obavljanja samog rituala). 

Čini mi se da su prije navedeni razlozi uvjerljiviji. Doista, halucinacije koje su uzrokovale ove halucinogene biljke su bile opisane poput letenja tj. senzacije leta, osjećaja da ekstremiteti plutaju (a ponekad čak i cijelo tijelo). Hajdemo onda još nešto reći o ovoj senzaciji letenja i nekim njenim metaforičkim interpretacijama.

Jesu li vještice zaista letjele?

Odgovor na ovo pitanje bi glasio: "Ne, barem ne fizički". Letenje je, kao što smo ustanovili, bila posljedica halucinacije koje su bile uzrokovane brojnim halucinogenim biljkama (koje su bile ukombinirane u razne masti te namazane na određene dijelove tijela). Prve priče vezane uz letenje se mogu naći još početkom 15. stoljeća. Ove priče ne govore ništa od konzumaciji droga, već pričaju o snovima u kojima je sanjar letio. Prepričavanje dojmova sljedećeg jutra su obično uključivala opise sastanaka na udaljenim mjestima. 

Interpretacija u kojoj je metla astralno vozilo, a masti katalizatori je također bitna teorija. Još jednom mora ponoviti da ovo ne znači da su vještice zaista letjele, no astralna putovanja su uključena u ovu teoriju. Astralno putovanje označava promjenu stanja svijesti za koju se obično vjeruje da može odvesti praktičara u druga stanja bivanja/druge stvarnosti/dimenzije. 

Astralna putovanja i tehnike ekstaze su bili prisutni i u šamanskoj praksi koji tobože prethode one prakse o kojima smo do sada pričali. Opće je poznato da šamani nisu koristili metle kako bi dostigli ove trenutke ekstaze, već su jahali konjiće (tzv. hobby horses, kao što su i vještice po nekim pričama). Jahanje konja je samo po sebi simbol snage, izdržljivosti i opstanka. Šamani su bili mudraci čija je primarna uloga u društvu bila putovanje u druge svjetove (u ovom slučaju na metaforičkom konju) te donošenje informacija i vijesti. Kao što je rekao Mircea Eliade, stručnjak o šamanizmu, ovo je bilo simbolično jahanje koje je predstavljalo napuštanje tijela; šamanovu "mističnu smrt". Još jedan primjer ovakvih teriomorfnih (u obliku životinja) vozila se može naći u ritualima altajskih šamana. Jedan od ovih rituala uključuje figuru guske (svojevrsnog strašila) koju bi se postavilo pred šamanov šator (jurt). Šaman bi trebao zajahati ovu gusku, mahati rukama kao da leti  i pjevati određene pjesme o letu. Ovaj je čin sam po sebi bio tehnika ekstaze i time vrlo sličan vještičjem "letu". Vrijedi naglasiti da šamani nisu koristili ikakve oblika masti tijekom ovih rituala. Dio šamanske tradicije je konzumiranje pejotla (vrsta kaktusa koji također ima psihoaktivne učinke). 

Gwydion, još jedna zanimljiva figura na području magije, paganizma i sličnih tema, tvrdi da ovi prikazi vještica u letu dokazuju "očigledno nerazumijevanje magijsko-poetske šifre koja ukazuje na šamansku ekstazu i vizionarski let duha". Takvi "letovi" (ili bolje rečeno plesovi i rituali) su bile metode kojima se stupalo u kontakt s božanskim te kojima se dostizalo ekstazu i trans.

Još jedna interpretacija leta se čini nešto više doslovnom i ritualističkom. Prema nekim pripovijetkama, vještice su znale činiti obrede plodnosti u kojima su jahale metle kao konje te plesale, pjevale i slavile plodnost uopće. Moguće je da je sve ovo skakanje u zrak i plesanje bilo zamijenjeno za let u nekom povijesnom trenutku ili s vremenom ili pak da su se vještice, pod utjecajem navedenih droga, osjećale kao da lete dok su izvodile ove obrede. Ovo nas dovodi do sljedećeg naslova.

Obredi plodnosti

Kao što sam već rekla, vještice i pagani oduvijek slave plodnost, bila ona ljudska ili zemljina. Postoje priče u kojima vještice odlaze u polje i ekstatično plešu na svojim metlama/ konjićima/raznim drugim predmetima te skaču u zrak. Vjerovalo se da će urod narasti onoliko visoko koliko se može skočiti. Time se može zaključiti da je ovo očito bio oblike neke suosjećajne/imitativne magije. 

Douglas Hill predlaže da je ovo također jedan od prije spomenutih oblika psihonavigacije i tehnika ekstaze.

Uporaba metle u ritualima

Najstarija uporaba metle u ritualima je bila za čišćenje ritualnog prostora. Metle se i dan danas koriste u ovu svrhu, ali se na njih više gleda kao na oruđe namijenjeno za energetsko čišćenje nego za zbiljsko fizičko čišćenje. Unutar paganske zajednice su postale simbol čišćenja, istjerivanja, odstranjivanje staroga (koje je često i "prljavo") te stvaranje mjesta za sve novo (koje se obično percipira kao "čisto"). Zbog ovoga mnoge vještice pripremaju svoj obredni prostor tako da ga prvo pometu metlom, ili pak tako da označe krug tako da šetaju po njegovom obodu s metlom u rukama (tako da je četka okrenuta prema podu; zapravo se krug samo naznačava pa metla uopće ne mora ni dotaknuti pod već može samo prolaziti malo iznad njega). Dok se ovo radi, obično se obavlja i jedna vizualizacija u kojoj praktičar zamišlja da metla za sobom ostavlja bijelo/plavo svjetlo na tlu (u obliku crte) kako ju se povlači po krugu. Smatram da ovaj kratki video jako lijepo opisuje primjenu metle pa vam preporučam da ga pogledate. :)

Dakle, u ovom scenariju čišćenja kruga, metla zapravo igra ulogu athaméa (koji se obično koristi za označavanje kruga). Metla ga može zamijeniti u još jednoj situaciji; pri ulaženju/izlaženju iz kruga. Ponekad se može dogoditi da netko treba izaći iz kruga nakon što je već konstruiran (a potom se i vratiti u njega). Ova osoba ne može naprosto izaći je to može stvoriti energetsku neuravnoteženost. Kada bi koristila athamé, osoba ti nacrtala vrata na obodu kruga te, nakon što bi izašla iz kruga, ponovno ih nacrtala (ali obratno, kao da ih želi "zakopčati" athaméom). Kada se koristi metla, potrebno je samo "pomesti" maleni dio one svjetleće plave/bijele crte koju se zamišljalo tijekom stvaranja kruga te je ponovno ucrtati metlom. Naravno, ovaj se proces treba ponoviti kada osobe opet želi ući u krug.

Kao što se metlu nekoć koristilo kao simbol zaštite u kućanstvu, tako ju se može koristiti s ovom svrhom i u ritualima (dakle kako bi se istjeralo bilo kakve negativne energije ili entitete).

Kako je metla ujedno i simbol plodnosti, često ju se koriti pri vjenčanjima tj. združenjima (eng. Handfastings). Ova se ceremonija ubraja među obrede prijelaza koji označavaju trenutke važnih promjena u životu pojedinca. U ovom se slučaju radi o novom početku s voljenim partnerom. Kako bi se simboliziralo ovo združenje, mladi par obično preskoči metlu (često se držeći za ruke). Neki na ovaj čin sam po sebi gledaju kao na ritual plodnosti jer preskačući metlu par praktički moli da brak bude plodan (tj. da dobiju djecu). Ovaj je običaj preživio sve do danas (čak i van paganske zajednice). Na primjer, mladi parovi u Walesu često ulaze u novu kuću preskačući metlu koja stoji na pragu (no ne smiju ju dotaknuti jer se inače brak neće smatrati važećim). Obrnuto od združenja (eng. Handfasting) je razdruženje (eng. Handparting). Brak se u paganizmu ne smatra neponištivim (zapravo, par se zavjetuje ostati skupa dok se god vole, a ne "dok ih smrt ne rastavi"). Kako bi se brak poništio, par naprosto treba unatrag prekoračiti/preskočiti metlu.

U današnje je doba nekoć primarna funkcija metle za utrljavanje masti na kožu davno zaboravljen jer su otkrivene mnogo sigurnije i jednostavnije metode ulaženja u trans. Trebam naglasiti da je korištenje droga u današnjoj paganskoj praksi vrlo rijetka pojava, iako je upotreba droga bila prisutna u mnogim kulturama i dobima čovječanstva kako bi se dostigla prosvijetljena stanja i kako bi se praktičaru pomoglo na putu do božanskog. Stoga se ne morate brinuti da će vas itko prisiljavati konzumirati ikakve droge na ritualima; nitko nikoga ne prisiljava na ništa!

Kada bih htjela sažeti ovaj cijeli post i odgovoriti na pitanje koje sam postavila kao njegov naslov, rekla bih sljedeće: vještice zaista ne mogu letjeti. Iako su neki percipirali njihove aktivnosti kao letenje, što se vjerojatno dogodilo u stvarnosti jest da su se vještice okupile slaviti jedan od festivala (koji je obično bio fokusiran na plodnost) tijekom noći punog Mjeseca usred nekog polja. One su bacile krug, namazale mast na dršku metle ili konjića te jahale taj predmet dok im psihoaktivne tvari nisu ušle u krvotok. Nakon što su ušle u ekstatički stadij, one su plesale i pjevale i podizale energiju rituala do vrhunca te, u ovom procesu, dosegle duhovno uzdignuće i astralno putovanje. 

I to bi vam bilo to. Možda ste naučili nešto novo i zanimljivo iz ovog posta. Ja svakako jesam dok sam istraživala ovu temu. :)

Ovo je bio moj treći post za Pagan Blog Project, a sljedeći će jako uskoro doći. Stoga se čujemo opet uskoro.

Vaša Witch's Cat