Tamni kolačići

Kad se spremaju kolačići za ezbat tamnog Mjeseca, nekako je logično da trebaju simbolizirati Mjesec upravo u toj fazi. Stoga sam odlučila isprobati kekse s dosta kakaa i čokoladnom glazurom koja ih dodatno potamnjuje, a okus obogaćuje. Zanimljiv dodatak ovom receptu je džem od crnog ribiza koji daje upravo onu gorkoslatku notu koja toliko podsjeća na karakter Tamne Gospe (više o njoj u ovom postu). Istovremeno su slatki i osvježavajući! 

Potrebno je:

Za tijesto:

• 600 g glatkog brašna
• 100 g šećera u prahu
• 1 vanilin šećer
• 60 g kakaa
• 120 g mljevenih oraha
• 250 g omekšalog margarina
• cca. 150 ml jogurta
• limunove korice (1 limun)

Za punjenje:

• marmelada od crnog ribiza

Za glazuru:

• 100 g čokolade za kuhanje
• 100 ml vrhnja za kuhanje

Napomene:

- od ove količine tijesta sam dobila 110 keksiju (iako sam neke rezala većim kalupom, a neke manjim tako da vam može ispasti i znatno više), a kad sam ih spojila sam dobila 55 keksiju.

- u slučaju da ne volite okus margarina u kolačima (što je česti slučaj kod ljudi), preporučujem da koristite maslac kao zamjenu; margarin ima specifičan okus kojeg ne voli svatko, a maslac je ionako učestaliji u kolačima i daje malo finiju teksturu

Priprema:

1. Samlijte orahe (predlažem u multipraktiku).
2. U zdjelu izmiješajte sve suhe sastojke (brašno, šećere, kakao, orahe, limunovu koricu) i dodajte omekšali margarin i jogurt. Sve miješajte električnim mikserom koristeći nastavke za tijesto.
3. Ugrijte pećnicu na 175-190°C i obložite lim za pečenje papirom za pečenje. (Moja pećnica ima dosta jake grijače tako da sam kekse pekla na 175°C, ali ako su vam normalni grijači, slobodno pecite na 190°C).
4. Razvaljajte tijesto i oblikujte kekse okruglim kalupima za kekse.
5. Posložite kekse na lim za pečenje i pecite 12-14 minuta. Neće porumeniti previše jer su sami po sebi tamni, ali ne bi smjeli previše potamniti s donje strane. Kada krenu tamniti tu, znati ćete da su gotovi.
6. Kada su se ohladili, spajajte dva po dva keksa džemom.
7. Na pari otopite čokoladu s vrhnjem i umačite samo jednu strane keksa (tj. jedan "keks") u nju.
8. Ostavite sa strane da se glazura stvrdne i uživajte!

Ezbat tamnog Mjeseca

Prečesto ljudi izbjegavaju one osjetljive, teške teme. Svi težimo ka redu, ka harmoniji, kozmosu, a zaboravljamo da kozmos ne postoji bez kontrasta kaosa, da se harmonija ne bi mogla prepoznati bez disharmonije, a red bez nereda. Zbog ovoga pišem o nadolazećem tamnom Mjesecu (13. rujna 2015.).

Tamni ili mladi Mjesec?

U znanstvenoj terminologiji se izraz "tamni Mjesec" neće naći. Ovaj izraz nije čak ni uvriježen u hrvatskom jeziku. Međutim, pojam mladog Mjeseca, odnosno mlađaka je poznat većini ljudi. Mladi Mjesec je općeprihvaćena Mjesečeva mijena koju se uglavnom objašnjava kao astronomsku pojavu pri kojoj se Sunce i Mjesec nalaze "u blizini" jedno drugog. Sunce tada onemogućuje vidljivost Mjeseca sa Zemlje. Tehnički rečeno, Sunce i Mjesec su u konjunkciji kada je riječ o tamnom Mjesecu. No, problem nastaje u tome što se mladi Mjesec redovito poistovjećuje i obuhvaća period prve četvrti Mjeseca (kada Mjesec "raste" i gledano sa Zemlje nalikuje na srp). Jasno je da je terminologija u ovom slučaju prilično zbunjujuća.

U engleskom jeziku je za mladi Mjesec prihvaćen pojam new moon za kojeg je jasno rečeno da obuhvaća onaj period kada Mjesec apsolutno nije vidljiv sa Zemlje jer Sunce baca svoju sjenu na njega. Onih nekoliko dana koji slijede kada je Mjesec u prvoj četvrti ima sasvim drugi naziv u engleskom (waxing crescent moon, ili u prijevodu rastući srpoliki Mjesec, ili pak rastući polumjesec).

Kako bi se izbjegle nejasnoće, u paganizmu, barem onom koji je izrastao na engleskom govornom području, uvriježio se pojam dark moon za ovo vrijeme kada Mjesec uopće nije vidljiv na nebu. New moon se pak odnosi isključivo na Mjesečev srp (koji je također poznat kao Dijanin luk s obzirom na to da se Mjesec u ovoj fazi povezuje s božanskom figurom Djevice, a Dijana je poznata u mitologiji praktički kao arhetip djevice). Dark moon je uveden u hrvatski paganski rječnik kao tamni Mjesec kako bi se ukinula bilo kakva ambivalentnost.

Dakle, pojam tamnog Mjeseca je više paganski termin nego što je astronomski i odnosi se isključivo na ono vrijeme kada Mjesec nije moguće vidjeti sa Zemlje. Noć slavlja tamnog Mjeseca se naziva ezbat baš kao i slavlja svih drugih Mjesečevih mijena, ali samo da bi se preciziralo da se radi o slavlju upravo ove faze Mjeseca, govori se o ezbatu tamnog Mjeseca.

Značenje tamnog Mjeseca u paganizmu

Mjesec se u paganizmu općenito veže uz Božicu, a Sunce uz Boga. Od davnina se Mjesec povezivalo uz žene i ženske misterije, djelomično jer je vrijeme trajanja menstrualnog ciklusa i Mjesečevog ciklusa otprilike isto (Mjesečev u prosjeku traje 29 i pol dana, a menstrualni, iako varira od žene do žene, u prosjeku 28 dana). 

Mjesec u svom ciklusu prođe nekoliko vidljivih faza - prvu četvrt, uštap (puni Mjesec) i zadnju četvrt. Tijekom prve i zadnje četvrti ima srpoliki oblik i kako napreduje se sve više bliži obliku polumjeseca. Posljednja, nevidljiva faza je (u znanstvenoj terminologiji) faza mlađaka, odnosno tamnu fazu. U paganizmu se svaka od navedenih faza veže uz jedan aspekt Božice. Prva četvrt, kada je Mjesec na početku svog ciklusa, veže se uz fazu Djevice koja je još mlada i neiskusna, ali pokazuje veliki potencijal. Puni Mjesec se veže uz aspekt Majke, simbolizira njezino životno iskustvo, zrelost, dosezanje punog fizičkog potencijala i neminovno podsjeća na okrugli drob trudnice. Zadnja četvrt se veže uz fazu Starice koja je na izmaku fizičke snage, ali to nadoknađuje svojom mudrošću i bogatim životom. Svaki život ima početak i kraj, baš kao što i Mjesečev ciklus ima. Kraj života, smrt, je predstavljena nevidljivom fazom Mjeseca, to jest tamnim Mjesecom. U paganizmu je ovaj kratki period mističan jer nije predstavljen nijednim "ustaljenim" aspektom Božice. Uz njega se veže aspekt Tamne Gospe koja predstavlja sve ono nevidljivo u nama i utjelovljuje kaotične i destruktivne sile univerzuma. U wicci i sličnim paganskim pravcima se uglavnom govori o Trojnoj Božici (Djevici, Majci i Starici), dok se ovaj posljednji aspekt rijetko spominje i redovito ne komponira u njezinu ikonografiju.

Hrefngast - Hecate

Osobi koja se po prvi put susreće s idejama Tamne Gospe i tamnog Mjeseca će ovakvi izrazi zasigurno zvučati mračno, tajanstveno, ili naprosto rečeno loše. Možda su zbog ovakvih krivo shvaćenih izraza razvijeni negativni stereotipi o paganizmu i sličnim mu duhovnim pravcima. No, potrebno je jako dobro shvatiti filozofiju iza njih prije nego što ih se obilježi kao negativne. U paganizmu se oni odnose na onaj mračniji dio života na kojeg ljudi ne žele obraćati pažnju jer je upravo takav kakav je. U ljudskoj je prirodi težiti ka lijepom, ka harmoniji i redu (kozmosu), a izbjegavati sve što nam se čini lošim, kaotičnim, što ne poznajemo, ili pak ne možemo još spoznati (tj. ono nepoznato). No, kao što sam naglasila na početku posta, kozmos (red) ne postoji bez kaosa (nereda), dan ne može postojati bez noći, kao ni svjetlo bez tame. Oboje su polovice iste cjeline.

Pagani na svom duhovnom pravcu teže cjelovitosti i slijedom toga prepoznaju ujedno i svijetle i mračne strane života. Mi ne smatramo da se mračne strane treba izbjegavati samo zato što su mračne i zbog toga što nam djeluju loše, ili što bude u nama strah. Potrebno je upoznati se s njima kako bismo se znali nositi s njima. Iako je izuzetno važno naglasiti da to ne znači da ih raširenih ruku primamo u svoje živote. Ljudska priroda je ovdje jača sila. Naravno, ne želimo prizvati ikakvu negativnost u svoje ni tuđe živote niti činiti sebi ili drugima loše. No, svjesni smo da život ima i svoje loše trenutke, da je ponekad potrebno suočiti se s činjenicama koje će nas trenutno zaboljeti, ali koje će nam dugoročno koristiti i pomoći u rastu i razvoju. Odnosno, u svojoj duhovnoj praksi one mračne strane života prihvaćamo kao sasvim prirodne, ili kao ne u potpunosti mračne. Naposljetku, nakon noći uvijek svane dan, zar ne? Stoga na smrt gledamo kao još jedan prirodni, sastavni dio života (za one koji vjeruju u reinkarnaciju je ovo samo jedan korak u ciklusu rađanja, smrti i ponovnog rađanja). Na izazove i probleme u životu pokušavamo reagirati kao na izazove koje možemo svladati i do čijih rješenja možemo doći putem suočavanja s činjenicama, vlastitim emocijama, svojom podsvijesti i tako dalje. Svako takvo suočavanje je teško na svoj način, ali donosi potrebne nam spoznaje.

TALONABRAXAS - Night
of the Moon

Kada se gleda na Tamnu Gospu kao figuru koja predstavlja sve ovo poviše navedeno, ona prestaje biti nešto čega se treba bojati i počinje biti nešto što je potrebno, a ponekad čak i dobrodošlo kako bismo se razvijali kao ljudi u svjetovnom i duhovnom smislu.

Vrijeme tamnog Mjeseca je stoga vrijeme štovanja Tamne Gospe i prepoznavanja mračnije strane života. Ovo se uglavnom radi kroz meditacije, introspekciju, postavljanje ključnih (nerijetko teških) pitanja kako bi se došlo do potrebne spoznaje. Napomenula bih, i ovo je isključivo osobno mišljenje, da spoznaje ne mogu biti nego potrebne. Odnosno, ne vjerujem da neka spoznaja može doći u krivom trenutku. Ako se nešto svojevoljno spozna (naglasak na svojevoljno jer smatram da tuđa volja ne bi smjela manipulirati našom i da takva manipulacija uglavnom vodi samo negativnim posljedicama), onda osoba za to mora biti spremna. Ne bi mogla to ni spoznati, ili uopće razmišljati u tom pravcu da nije bila spremna na to.

Neki smatraju da tamni Mjesec nije prikladan za magijske radove jer, pošto ga se uopće ne vidi, njegova snaga je minimalna. Kontrastno njemu, pun Mjesec predstavlja vrhunac Mjesečeve snage. Međutim, ovaj način razmišljanja nije svima jednako logičan. Ako se gleda na Mjesečeve mijene kao na jednako vrijedne faze koje korespondiraju jednako važnim aspektima Božice, onda nijedna Mjesečeva mijena nije potentnija, ili manje potentna od druge. Naprosto se mijenja vrsta potentnosti. Primjerice, za prvu četvrt (rastuću fazu) Mjeseca, radit će se magijski radovi za prizivanje nečeg dobrog u svoje živote. Puni Mjesec je vrhunac rastućeg perioda pa će se relativno slični magijski radovi izvoditi za njega. Za zadnju četvrt (opadajuću fazu) će se raditi magija za tjeranje zlih sila iz života. Tamni Mjesec, kao simboličan kraj opadajućeg perioda Mjeseca, ima vlastitu energiju i prikladan je za specifične vrste radova koji su slični onima koji se rade za zadnju četvrt. U to spada magija koja se fokusira na uništavanje neželjenog u životu i tjeranje negativnosti (bilo da je riječ o vezama, osobinama, navikama, strahovima itd.), a logično onda i apotropejska magija i obrambena magija. Neki ovo vrijeme također koriste za jačanje svojih magijskih i psihičkih sposobnosti i za divinaciju određene vrste. Posljednja praksa se temelji na vjerovanju da su noći punog i tamnog Mjeseca oprečne po svojoj energiji (sile kozmosa su na vrhuncu za puni Mjesec, a sile kaosa za tamni), ali da im je zajedničko to što su obje tranzicijske točke u Mjesečevom ciklusu. Zbog ovoga se kaže da se obje noći nalaze u trenutku izvan vremena. Ova tranzicijska razdoblja su u narodu poznatu kao vremena kada je veo među svjetovima najtanji pa se smatra da je lakše stupiti u vezu s božanskim silama, precima itd. u ovim periodima nego u drugima. Divinacija je zbog ovoga također potentnija tada. Naravno, ovisno o tome što se želi saznati, bira se metoda divinacije i prikladno vrijeme za nju. Stoga se neće postavljati bilo kakva pitanja na noć tamnog Mjeseca već ona koja odgovaraju njegovoj kaotičnoj prirodi.

Kada su u pitanju devocijski radovi, uglavnom se  smatra da je evociranje tj. prizivanje Tamne Gospe mnogo poželjnije od njezinog uzivanja (tj. invociranja u tijelo jedne osobe) s obzirom na njezinu narav. Njezin izniman intenzitet može biti previše za jednu osobu, ali kada se ta energija podijeli u skupini, ili se dođe u posredan kontakt s njom, kao da tijelo samo odredi koju količinu te energije je spremno upiti u tom trenutku. Nekima će najviše odgovarati rad u grupi zbog ovoga, dok će nekim preferirati samostalno raditi s obzirom na to da spoznaje do kojih se dolazi mogu biti osobne prirode. Naposljetku, svatko će doživjeti energiju tamnog Mjeseca na svoj način.

Iako ezbati na ovu noć nisu tipična paganska slavlja; ne obiluju plesom, slavljem, općim veseljem i slično, njih se obilježava na jedan specifičan način koji ima vlastitu draž i praktičnu vrijednost. Ovakvi periodi služe za prepoznavanje skrivenih strana svijeta i vlastite ličnosti. Ali naravno, u umjerenim dozama.

S obzirom na to da se bliži noć tamnog Mjeseca dok ovo pišem, mogu vam zaželjeti ugodan ezbat i mnogo produktivnog rada! Nadam se da ćete uspjeti primijeniti na njemu, ili nekom idućem ezbatu informacije koje ste pročitali u ovom postu.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Roščići od badema

Ovi roščići su se pokazali savršeni za ezbat! :) Bili su mi primamljivi prvenstveno jer su maleni pa ih se može lako i brzo pojesti tijekom rituala. No simbolika badema je iznimno prikladna za slavlje punog Mjeseca jer je u više kultura u prošlosti badem, odnosno bademov cvijet, bio simbol plodnosti, a puni Mjesec kao takav simbolizira najplodniju fazu Božice - aspekt Majke. Ali plod badema sam po sebi podsjeća na joni (hinduistički simbol za ženstvenost i ženski spolni organ). A nije potrebno uopće ni govoriti o simbolici polumjeseca. Svi ovi faktori su imali utjecaja na moj odabir ovog kolača za posljednja dva ezbatska slavlje. Pošto su svi imali pozitivne komentare, odlučila sam podijeliti recept s vama. :D

Potrebno je:

• 200 g maslaca
• 1 žumance
• 90 g šećera u prahu
• prstohvat soli
• 100 g mljevenih badema
• 1 vanilin štapić (ili 1 kesica vanilinog šećera)
• 300 g brašna
• naribana kora 1 naranče
• 80 g kristalnog šećera

Priprema:

1. U posudi električnim mikserom izmiješajte omekšali maslac, žumance, šećer u prahu, sol, bademe i vanilin šećer/vanilin štapić (u slučaju da po prvi put radite s vanilinim štapićem, vrijedi napomenuti da je potrebno izvaditi srž štapića, a ne ubaciti cijeli štapić u smjesu. Dakle, prvo na pola izrežite štapić uzdužno i rastvorite koru. Potom nožem ostružite vaniliju iznutra i ubacite u smjesu). Pomalo dodajite brašno.
2. Zamotajte smjesu u prozirnu foliju i stavite u frižider na pola sata.
3. U međuvremenu izribajte koru jedne naranče i pomiješajte s kristalnim šećerom.
4. Zagrijte pećnicu na 175°C.
5. Lim za pečenje obložite papirom za pečenje.
6. Izvadite smjesu iz frižidera i oblikujte roščiće (veličina ovisi o vama). 
7. Pecite roščiće 10-12 minuta dok ne porumene (ali pazite, jer često s donje strane znaju dosta porumeniti a gore ostati bljeđi pa pripazite da vam ne izgore od ispod). 
8. Kada su gotovi, roščiće uvaljajte u smjesu naranče i šećera. Ako ih pustite da odstoje u posudi s tom smjesom, poprimiti će predivnu aromu do sutradan.

Predlažem da poslužite roščiće uz neki lijepi voćni sok, ili uz mlijeko. Odlični su i mekani narednih nekoliko dana, makar ne sumnjam da će ih se pojesti već isti dan! ;)

Plavi Mjesec

Todd Young - Blue moon (akvarel i tuš na
papiru), 2001.g.

U engleskom postoji izreka koja glasi "Once in a Blue Moon" (u prijevodu, jednom za plavog Mjeseca). Ona označava nešto što se događa vrlo rijetko i mislim da je jako prikladna jer se i plavi Mjesec pojavljuje veoma rijetko; preciznije, otprilike jednom u 2 i pol godine po jednoj od definicija. Ovaj mjesec je jako važan za pagane u energetskom smislu. Kao što sam napomenula, mi imamo običaj slaviti ezbate, a plavi Mjesec se svakako računa kao ezbat. O ovome ću reći nekoliko riječi pri kraju posta. Za sada bih rekla nešto o porijeklu termina i nesporazumima oko njegove definicije.

Definicije

Plavi Mjesec se najčešće definira kao drugi puni Mjesec u jednom kalendarskom mjesecu. Ovo nije jedina definicija, ali je najčešća. No, nju se ne uzima uvijek kao najprecizniju. Ona je postala popularna zbog jednog članka iz časopisa Sky and Telescope iz 1946. godine. Ovome ću posebno posvetiti jedan podnaslov u ovome postu. Razlog zbog kojeg se plavi Mjesec ne pojavljuje često je jer jedan Mjesečev ciklus traje 28-29 (i pol) dana, a kalendarski mjeseci imaju uglavnom 30 ili 31 dan. Kada se dovoljno ovih dana "viška" nakupi, budu dva puna Mjeseca u tom kalendarskom mjesecu s tim da prvi bude na samom početku mjeseca, a drugi na samom kraju. 

Druga potencijalna definicija bi bila da je to treći puni Mjesec u godišnjem dobu koje ima četiri puna Mjeseca. Svako godišnje doba se sastoji od tri kalendarska mjeseca, što znači da će u jednom godišnjem dobu obično biti tri puna Mjeseca. Kada se pojavi četvrti, to je iznimna situacija. Ova je definicija uzeta kao najpreciznija i potječe još iz 1937. godine iz almanaha Maine Farmer's Almanac oko kojeg se cijela dilema vrti.

Ove godine će nas plavi Mjesec počastiti svojom pojavom 21. kolovoza (s vrhuncem u 3:45 ujutro za Hrvatsku). Iz ovoga razloga i pišem o njemu. :)

Je li Mjesec tada zaista plave boje?

Sam naziv ovog Mjeseca bi dao naslutiti da je on uvijek plave boje, ali tako ne mora biti. Mjesec se može doimati da je plave boje jedino ako su čestice prašine ili dima u zraku točno određenih dimenzija. One stvaraju optičku varku da je Mjesec plav tako da rasprše plavo svjetlo.

Kada kažem da ove čestice moraju biti velike, to zaista mislim. Ovo se ne događa tek tako. Prvi primjer od nekoliko je erupcija vulkana Krakatoe u Indoneziji 1883. godine. Nakon ove katastrofe, količina čestica raznih tvari u zraku je uzrokovala zelenu boju izlazaka Sunca i plavu boju Mjeseca skoro pune dvije godine. Godine 1927. je bilo sušno razdoblje u Indoneziji zbog zakašnjelih monsuna. Posljedica ovoga je bila velika količina prašine u zraku koja je uzrokovala plavu boju Mjeseca. Posljednji primjer su veliki šumski požari koji su se zbili 1951. godine u zapadnoj Kanadi. Čestice dima su odlazile u zrak koje su reflektirale plavu svjetlost i time uzrokovale plavi Mjesec.

Polemika oko definicije

Maloprije sam spomenula časopis Sky and Telescope, pa bih se sada htjela opet osvrnuti na njega. Naišla sam na nekoliko zanimljivih članaka na web stranici ovog časopisa koji se bave ovim problemom. 

Prvi članak nosi naziv "Once in a Blue Moon" (autor: Philip Hiscock) i bavi se samim porijeklom izreke kojom sam započela ovaj post. Ona vuče korijene još u 16. stoljeću, prema autoru. Ljudi su i tada bili dovoljno obrazovani i inteligentni da su znali da Mjesec nije plav, kao što nije napravljen od sira. Kada bi osoba tada rekla "to je kao da kažeš da je Mjesec plav", to bi značilo nešto u stilu "to je apsurdno". Nešto kasnije se pojavilo novo značenje. Ono što je prije značilo "apsurdno" je sada  značilo "nikada". Kada bi osoba iz 18. stoljeća rekla "To će se dogoditi kada Mjesec postane plav", to je bila ekvivalenta modernog izraza "kada svinje polete". No, jezik se ima tendenciju mijenjati pa je ova fraza promijenila nekoliko značenja; "apsurdno", "nikada" i, naposljetku, "vrlo rijetko". Jedno značenje koje odskače od navedenih je ono poetsko koje se odnosi na tugu i usamljenost kao što je primjer u pjesmi "Blue Moon" koju su napisali Richard Rodgers i Lorenz Hart još davne 1934. godine. Ona je postala jako popularna i putem mnogih obrada poznatih autora poput Billie Holiday, Chrisa Isaaka, Franka Sinatre i drugih.  

Godine 1988. se izraz "plavi Mjesec" ponovno počeo jako upotrebljavati kada su se u ožujku pojavila dva puna Mjeseca. Isto se dogodilo i 1990. godine pa je zainteresiranost porasla. Autor prije spomenutog članka smatra da se ovaj izraz prvi put upotrijebio u modernom značenju u almanahu iz 1985. po imenu The Kids' World Almanac of Records and Facts. Otkrio je da su autori ovog almanaha naišli na ovaj termin u jednom članku u časopisu Sky and Telescope iz ožujka 1946. godine. Daljnji korijeni, prema sljedećem članku kojeg ću spomenuti, su nađeni u almanahu Maine Farmer's Almanac iz 1937. godine. No vratimo se na Hiscockov članak. U njemu je rečeno ovo (prevodim): "Ali sedam puta u 19 godina je bilo - a i dalje jest - 13 punih Mjeseci u godini. Ovo nam daje 11 mjeseci u godini s jednim punim Mjesecom te jedan mjesec s dva puna Mjeseca. Ovaj drugi u mjesecu, kako ja to interpretiram, se naziva plavim Mjesecom." Navedeni citat je uzet od Jamesa Hugha Pruetta (autora članka u časopisu Sky and Telescope) kojeg ću opet spomenuti pri kraju posta.

Drugi članak, kojeg su napisali Donald W. Olson, Richard Tresch Fienberg i Roger W. Sinnott nosi naziv "What's a Blue Moon?" (časopis Sky and Telescope, ožujak 1999.g.) kaže da je Hiscockova definicija plavog Mjeseca kao "drugog punog Mjeseca u jednom kalendarskom mjesecu" potpuno neistinita jer se ni na jednom mjestu u almanahu Maine Farmer's Almanac, do kojeg ovaj termin vuče korijene po njihovom mišljenju, ovaj termin ne koristi u tom kontekstu.

Autori ovog članka smatraju da je mnogo preciznija ona definicija plavog Mjeseca koja se veže uz godišnja doba, barem kada je u pitanju ovaj almanah. Otkrili su da svi plavi Mjeseci navedeni u tom almanahu padaju mjesec dana prije jednog od dvaju suncostaja ili ravnodnevnica (prema sjevernoj polutci). Izgleda da su se autori almanaha bazirali na ovu ideju, ali s blagim izmjenama. Umjesto da su uzeli 1. siječnja za početak godine i 31. prosinca za kraj, oni su se bazirali na tropskom kalendaru koji je veoma sličan paganskom - s početkom i krajem na zimskom suncostaju tj. Yuleu (21.12.). Prema ovom kalendaru, svaki mjesec ima jedan puni Mjesec koji nosi naziv prikladan radnjama koje se obavljaju u to doba. Kao što sam objasnila, ponekad se dogodi da jedno godišnje doba ima četiri puna Mjeseca umjesto klasična tri.

Almanah Maine Farmer's Almanac je izmijenio trajanje godišnjih doba sljedećom metodom (koja je, usput rečeno, poznata): uzeo je kao mjerilo godišnjih doba fikcionalno Sunce koje se ravnomjerno kreće po orbiti kako bi stvorilo jednaku duljinu trajanja godišnjih doba. U stvarnosti, godišnja doba ne traju jednako jer Zemlja putuje po eliptičnoj, a ne kružnoj orbiti. Također su se ravnali prema određenim odlukama koje su donesene 1582. tijekom reforme gregorijanskog kalendara. Tada je utvrđeno da crkveni proljetni ekvinocij mora biti 21. ožujka bez obzira na položaj Sunca. Ovo je olakšalo određivanje termina blagdana koji nisu bili bazirani na datume već na pune Mjesece. Autori članka su došli do sljedećeg zaključka (prevodim): Imena sezonskih Mjeseci su podijeljena oko proljetnog ekvinocija sukladno crkvenim pravilima za određivanje datuma Uskrsa i Korizme. Početak ljeta, jeseni i zime je određen dinamičkim srednjim Suncem (čitaj realnim Suncem, eng. dynamical mean Sun). Kada jedno godišnje doba sadrži četiri puna Mjeseca, treći se naziva plavim Mjesecom."

Zašto baš treći Mjesec u godišnjem dobu?

Po nekoj logici, onaj četvrti u godišnjem dobu bi trebao biti "višak", no uzima se da je treći po redu zapravo taj dodatni tj. plavi Mjesec. Kako autori prijašnjeg članka kažu: "Tek tada će imena ostalih punih Mjeseci poput Mjeseca prije Yulea, ili Mjeseca poslije Yulea pasti na točne datume prema suncostajima i ekvinocijima."

Gdje se dogodila greška?

Ova "pogrešna" definicija plavog Mjeseca kao drugog punog Mjeseca u jednom kalendarskom mjesecu se pripisuje Jamesu Hughu Pruettu koji je napisao članak po nazivu "Once in a Blue Moon" u časopisu Sky and Telescope (ožujak, 1946.g.). On je dao ovu definiciju zapravo krivo citirajući određeni broj Maine Farmer's Almanac-a iz ožujka 1937. Za detaljnije informacije o ovom možete pročitati već spomenuti članak "What's a Blue Moon?".

Što je onda ispravno?

Postoje, dakle, dvije definicije plavog Mjesec:

1. (prema časopisu Sky and Telescope):

Plavi Mjesec je drugi puni Mjesec u jednom kalendarskom mjesecu.

2. (prema Maine Farmer's Almanac):

Plavi Mjesec je treći puni Mjesec u godišnjem dobu koje ima četiri puna Mjeseca.

Na slici lijevo možete vidjeti raspored plavih mjeseci po jednoj i drugoj definiciji. Za nekoliko dana će se zbiti plavi Mjesec prema drugoj definiciji (koja je meni ujedno i draža).

Imala sam poteškoća s nalaženjem broja Maine Farmer's Almanac u kojem se navodi ova definicija, no uspjela sam naći ono što odgovara svemu što sam do sada čitala. Na ovoj web stranici možete pročitati citat iz broja iz ožujka 1937. (onaj o kojemu cijelo vrijeme zapravo i pričam).

Prema svemu što sam do sada pročitala, prekasno je za reći da je ijedna od ove dvije definicije netočna, no stoji da je prva definicija nastala zbog nesporazuma i jednog krivog citata. Druga definicija je vjernija originalnim dokumentima, no to ne znači da se plavi Mjesec ne mora slaviti kada se god pokaže prilika za to.

Moje mišljenje kao pagana je više priklonjeno ovoj drugoj definicija prvenstveno jer se bazira na originalnom dokumentu koji je, uz to, i stariji do svih ostalih navedenih u ovom postu. Autori almanaha su bili poljoprivrednici, kao što i sam naziv almanaha i kaže (Maine Farmer's Almanac). To su bili ljudi koji su živjeli u Maine-u (saveznoj državi na sjeveroistoku SAD-a) i koji su se, kao i svi poljoprivrednici, puno oslanjali na godišnja doba (a time i Sunce i Mjesec) za svoj rad. 

Ako ste čitali moje dosadašnje postove, mogli ste shvatiti da su pagani (i wiccani automatski) jako slični poljoprivrednicima u smislu ovog oslanjanja na Sunce i Mjesec te prirodne sile. Za nas je to religija, dok za moderne poljoprivrednike ono to ne mora nužno biti. No, sama riječ "pagan" se upotrebljavala za seljake; sve one koji su živjeli od zemlje i koji su je obrađivali te je samim time štovali jer im je bila izvor hrane i života.

Pagani su tako počeli štovati zemlju i sve što je utjecalo na nju. I moderni pagani ju štuju, kao što štuju i Mjesec i Sunce, no posebno se slavi Mjesec. Najcjenjeniji od svih je puni Mjesec, a gdje možete naći jačeg i cjenjenijeg punog Mjeseca od plavog Mjeseca?

Uloga plavog Mjeseca u paganizmu

U prijašnjem postu o ezbatima sam objasnila zbog čega i na koji način pagani slave ezbate. Ova slavlja se najčešće zbivaju za noći punog mjeseca, makar je postalo uobičajeno da ih se održava kako bi se obilježilo i otale faze mjeseca (mladi mjesec, polumjesece itd.). Plavi Mjesec je poseban jer se događa toliko rijetko i zbog toga ga posebno cijenimo.

Neki ga ne smatraju "viškom" u godini, već ga uzimaju kao dar od bogova i kao vrstu luksuza. U paganizu ga se često povezuje s ljubavlju, dobrom voljom, mirom i zaštitom. Ako ste pročitali prijašnji post, znati ćete da je bilo koji puni Mjesec odlično vrijeme za obavljanje magijskih radova. Ovaj Mjesec je po tom pitanju posebno pogodan i energetski jak (ako je obično puni Mjesec energetski jak, možete samo zamisliti koliko je plavi Mjesec jak!). Zbog toga se preporuča da se za noći plavog Mjeseca sačuva bilo koji magijski rad koji je vama jako važan. Neki će odlučiti na tu noć odrediti sebi posebne ciljeve. Također je ovo pogodno vrijeme za obavljanje one magike koju do sada niste imali priliku probati.

Plavi mjesec možete smatrati godišnjim "bonusom" pa ga stoga treba jako cijeniti i iskoristiti ga pametno. Neko koveni idu toliko daleko da inicijacije obavljaju samo na večeri plavog Mjeseca! 

Pošto se ipak radi o slavlju ezbata, ne vidim zašto se sami ritual ne bi moglo konstruirati kao najobičniji ritual ezbata, no razlog održavanja rituala bi trebao biti poseban. Savjetujem vam da više truda uložite u pripreme, da dobro promislite o tome što želite postići njime te da se svakako potrudite što bolje sami ritual izvesti.

Želim vam puno sreće s ovim posebnim ritualom! :D

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat

Ezbat

Bliži se puni Mjesec pa mi se činilo super da objasnim kako se ovo uopće obilježava i da vas usput podsjetim na njegovo postojanje. Ljudi često zaboravljaju na male stvari u životu. I meni se desi da zbog obaveza naprosto zaboravim na to da se bliži neki sabat/ezbat i onda na kraju radim pripreme neviđenim brzinama kako bih sve stigla. Moći ćete vidjeti naš prekrasni puni Mjesec za koji dan,  preciznije 25. veljače. :)

Ezbat (eng. Esbat/Esbath, čita se /ezbat/) je naziv za slavlje punog Mjeseca iako se i ovaj termin počeo sve češće i češće koristiti i za druge susrete kovena. Etimološki, ova riječ dolazi od francuskog glagola s'esbattre, zabavljati se. Termin je relativno nov (smatra se da ga je uvela Margaret Murray), a često i jako formalan. Čuti ćete izraz "krug", što je malo manje formalni izraz za slavlje ezbata. Dok riječ "krug" označava bilo kakvu vrstu okupljanja (što je prikladniji termin za ono što danas riječ "ezbat" sve označava), riječ "ezbat" u užem smislu označava isključivo slavlje punog Mjeseca.

Naime, uz osam sabata postoji i 13 punih Mjeseci u godini koji se slave. Iako se uglavnom misli na puni Mjesec kada se ovaj termin upotrebljava, on se počeo koristiti za bilo koje okupljanje kovena, bilo to za puni Mjesec, ili ne. Neki ovaj naziv koriste čak i za slavlje tamnog Mjeseca. Ako radite sami, možete slaviti bilo što bilo kada jer ne ovisite o drugima, dok je ovo znatno teže postići u kovenu. Za njegov rad je potrebno da se članovi razumiju i da shvaćaju kako tko radi. Potrebno je uskladiti se! Zbog toga se preporučuju redoviti sastanci kako se ova veza ne bi izgubila, ili još bolje; kako bi se obnavljala i osnaživala! Zamislite to poput probi benda; što češće bend ima probe, to je usklađeniji. A koven se začuđujuće puno može usporediti s bendom jer oboje na svoj način stvaraju čarolije :)

Zašto baš za vrijeme punog Mjeseca?

Artemida / Dijana,
božica lova, Mjeseca,
rađanja itd. te
zaštitnica djevojčica s
krunom Mjeseca na
glavi

Ovo je sasvim logično pitanje koje si možda postavljate u ovom trenutku. Zašto se ne preporuča sastati se nekim danom u tjednu ili nekog datuma svakog mjeseca? Pa ovo je sada postala tradicija, ali kao i svaka druga tradicija, ona ima svoje korijene.

Prvi razlog je vezan uz Božicu i njene simbole. Poznato vam je da se Božicu veže uz Mjesec, a Boga uz Sunce. Mjesec je simbol ženske energije koji prolazi svoje faze kao što i žena prolazi svoje faze u odnosu na menstrualni ciklus. On je također povezan s vodom (plima i oseka), a voda je opet povezana s emocijama koje se stavljaju pod ono "žensko". Vrhunac Mjeseca je kada je pun, kada najviše sjaji i zrači najvećom količinom energije. Jeste li ikada šetali i gledali u pun Mjesec? Možda ste tada i osjetili njegovu snagu i zaštitu. Ako niste, pokušajte to jednom :) to može biti ritual sam po sebi. Pokušajte meditirati gledajući u njega, ili pak smislite vlastitu vježbu. Svakako, ova energija je razlog zbog kojeg se većina magijskih radova izvodi na pun Mjesec ili što bliže njemu (radije prije punog Mjeseca nego poslije tj. radije za vrijeme rastućeg Mjeseca).

Chang'e, kineska
božica Mjeseca

Drugi razlog je praktične naravi. U davnim vremenima (pogotovo u vrijeme progona) kada su se vještice trebale sastajati na tajnim mjestima, sastajale bi se pod okriljem mraka, što je logično, zar ne? A ako već moraju tražiti mjesto i druge ljude po mraku bez električne rasvjete kakvu mi imamo danas, mogu si barem priuštiti da imaju Mjesec koji će ih voditi. Mjesec je taj koji im je obasjavao put! Sada samo zamislite da vi hodate kroz polje žita, a iznad vas je puni Mjesec. Nema ni duše oko vas jer svi spavaju. U tom mraku se osjećate možda i osamljeno i prestrašeno, ali čim ima malo svjetla, vama je lakše. Tako je većini ljudi. Svjetlo je ono što nam pruža sigurnost, a nema bolje utjehe u gluho doba noći od Mjeseca!

Što se radi na ezbatima?

Ezbat može biti bilo što što vi zamislite! Iako se tradicionalno slavi za sabate, nitko vam ne brani da nađete nešto što ćete slaviti i za ezbat. Slavite neki uspjeh, slavite budućnost, slavite prošlost, slavite ono što vas veseli! No ne morate uopće ni slaviti. Možete nešto i zaželjeti i pokušati unijeti energiju u tu želju kroz magijske radove. Možete proricati, što je jako popularan običaj (opet zbog velike količine energije). Ovu energiju možete iskoristiti za posvećivanje, inicijacije, samoposvećivanja, liječenje i još mnogo toga! A ako radite u grupi, često će ovi sastanci služiti za podučavanje, izmjenu doživljaja, dogovaranje ili raspravljanje o problemima i dilemama. 

Već sam napomenula da riječ ezbat dolazi od francuskog glagola koji znači "zabavljati se", ali ovi susreti primarno služe religijskoj svrsi slavljenja bogova i iskazivanju zahvale za ono što imate te je ujedno i prilika za zamoliti za neke stvari koje biste htjeli imati/ostvariti, ili još bolje, koje vam zaista trebaju (ipak moramo biti pažljivi što zaželimo). Naravno, zabave mora biti. Iako bi slavlje bogova trebala biti zabava sama po sebi, često se pjeva, svira i pleše kako bi se cijeli dojam još dodatno pojačao, a nije neobično da se ponekad čak i igraju igre u krugu, što je odličan način da se koven poveže i da se nauče neki novi običaji.  

Ritual ezbata

Ovaj ritual počinje i završava kao bilo koji drugi. Počinje s otvaranjem kruga te moćnim obredom, a završava zatvaranjem kruga. Vidjet ćete u ovim linkovima da napominjem gdje se slavi ezbat/sabat, ali sam zaključila da bi isto bilo lijepo reći još nešto o tome :)

Neću navoditi primjere zamolbi ili pozdrava, jer to prepuštam vama. Kao što sam već sto puta do sada napomenula, ritual je osobniji kada ga vi sami pišete. Ja obično svoje ezbate improviziram jer smatram da takve riječi više dolaze iz srca i da osoba može tada opuštenije raditi (bez stalnog pogledavanja u papire/knjige i brige o zaboravljanju riječi).

Dakle, kao što vidite prema formi rituala, stvari idu ovako:

1. Priprema prostora/oltara
2. Pročišćavanje vode solju
3. Otvaranje kruga
4. Označavanje kruga athaméom i elementima te vizualizacija označavanja i zaštite kruga
5. Zazivanje elemenata
6. Zazivanje Boga i Božice (Spuštanje Mjeseca, peterostruki poljubac, Vodstvo Božice, Zaziv Boga) i Moćni obred
7. Plesanje vještičje rune (ako ste u kovenu)
8. Ritual sabata/ezbata
9. Jelo i piće (ako niste obavili pri moćnom obredu)
10. Zahvala Bogu i Božici
11. Otpuštanje elemenata
12. Vizualizacije spuštanje zaštite kruga
13. Zatvaranje kruga athaméom

Slavlje čini nekakvo središte rituala, ono prema čemu je sva energija usredotočena. Vještičja runa je tu kako bi podigla energiju do maksimuma prije ikakvih radova koji trebaju uslijediti, a njih ćete obavljati unutar rituala za taj određeni sabat ili ezbat.

Za piće obično uzmem mlijeko koje podsjeća na majčino mlijeko (a time opet na plodnost, Božicu itd.), i na četvrti stavim srebrne svijeće jer su srebrna i bijela klasične boje punog Mjeseca.

Nakon svih poviše navedenih koraka ste spremni za izvesti ovaj dio rituala :)
Ovo je pravi trenutak da iskažete svoju zahvalnost za ono što imate ili izrazite neke želje. Ovo možete govoriti u sebi, na glas, ili čak napisati na komad papira i zapaliti (neki vjeruju da na ovaj način dim odnese poruku do bogova, dok drugi imaju običaj ovo raditi samo kada se lišavaju nečeg negativnog pa to napišu na papir). Ako tražite nešto, nemojte očekivati čudo. Na primjer, u slučaju da želite novu televiziju, prvo razmislite je li vam ona zaista treba, a ako je naprosto želite, shvatite to kao luksuz. Budite svjesni svojih želja, razloga za njih i racionalno razmišljajte. Neće vam se odjednom televizor pretvoriti u LCD TV od pedeset inča! Prije će se desiti da će vam se uskoro pojaviti neka nova lijepa prilika za zaradu koju ćete trebati znati iskoristiti.

Kada ste se fino izmeditirali na vašim željama i zahvalama, vrijeme je za jelo i piće (eng. cakes and wine). Ako ste obavili moćni obred, oboje bi već trebali biti posvećeni (ali ne nužno i konzumirani). U slučaju da preferirate poput mene tek nakon svega jesti i piti onda je sada vrijeme da prvo posvetite hranu i piće athaméom ili štapom tako da umočite athamé u piće i taknete hranu njime uz prikladne riječi posvete (ne bojte se...slobodno ih sami izmislite). Prije konzumacije, nemojte zaboraviti nazdraviti bogovima :) ipak su i oni prisutni u svemu ovome! Ostavite malo hrane i pića sa strane u posudicu za "žrtve" kako biste kasnije vratili zemlji mali djelić onoga što ste od nje uzeli. 

Dok jedete i pijete, možete razmišljati o magijskom radu ili proricanju koje će uslijediti. Ovdje vam zaista ne mogu puno reći jer ovo sve ovisi o vama. Dodatno ću pisati o magiji i ritualima te o načinima proricanja, a do tada zapamtite da ovaj dio nije obavezan. Ako nemate što pitati, možete slobodno još malo odmarati i onda naprosto zatvoriti krug  :)

Što u slučaju tamnog Mjeseca?

Kada se Mjesec uopće  ne vidi na nebu, onda se on naziva tamni Mjesec. Ovo je doba idealno vrijeme da se riješite nepotrebnih stvari. Bacite ono što vam ne treba, zapišite nešto čega se želite riješiti (a da nije fizički objekt npr. mana, bolest itd.) i zapalite papirić. Magija koja uključuje otpuštanje nečega, rješavanje nekih stvari itd. će se obavljati u ovom periodu. Sami prosudite što želite postići (da li želite nešto dobiti ili maknuti) i vidite koje je doba mjeseca prikladnije za to. Vrijedi pravilo kao i za puni Mjesec. Ako želite raditi ritual za puni Mjesec, onda ga radite kada Mjesec raste ili na samu večer punog Mjeseca, a ako želtie raditi ritual za tamni Mjesec onda ga radite kada Mjesec opada, ali idealno za samog tamnog Mjeseca. Vrlo je jednostavno :)

Naravno, nemojte zaboraviti da Mjesec u ovo doba nije energetski isti kao i puni Mjesec. Promijenite zazive i riječi koje koristite. Prilagodite ritual mraku koji vlada u tom trenutku u prirodi. Isto tako budite svjesni da nakon svake noći dolazi novi dan pa će isto tako i ovaj tamni Mjesec sa svojom tamom proći i doći će puni Mjesec i osvjetljavati nam put.

Želim vam puno sreće sa slavljem vašeg ezbata :) a u slučaju da nemate još nešto posebno za slaviti, nadam se da će vam se puno lijepih stvari izdogađati i dati vam razlog za slavlje i smijanje :D

Vaša Witch's Cat