5.7.14

Što je religija misterija?


Moderno vještičarstvo i wiccu se učestalo naziva religijama misterija. Ovaj je pojam paradoksalan na jedan način jer ni vještičarstvo ni wicca nisu religija. O ovome sam nešto više govorila u jednom prijašnjem postu, ali bih vam voljela nakratko ponoviti osnovne stavke. Naime, religiju se definira kao "organizirani sustav vjerovanja u kojem je središnje mjesto nadnaravno biće, duh ili svemoćna sila, u monoteističkim religijama Bog, u mnogobožačkim više raznih božanstava ili nadnaravnih sila". Također, u religijama su "dužnosnici" (svećenici, biskupi, ili koji god rang bili) podređeni Bogu/bogovima. Uz ovo, svaka religija ima etički kodeks i ustaljene ceremonijalne zakone. Vještičarstvo i wicca su prilično fleksibilni po pitanju ovoga. Na primjer, postoji mnoštvo denominacija wicce svaka od kojih ima svoja pravila, mnoštvo pojedinaca (tj. samotnjaka) koji stvaraju vlastiti moralni sklop iako se pritom drže nekih općih etičkih kodova (koji zapravo potječu od zdravog razuma prije nego religijske doktrine), mnoštvo kovena koji stvaraju vlastitu praksu koja je prilagođena potrebama članova i tako dalje. Može se reći da je wicca, poput većine paganskih vjera, zapravo duhovni put, dok je vještičarstvo praksa koja može biti u potpunosti odvojena od ikakve religije, ili duhovnog puta.

Bez obzira na ovo, pojam "religije misterija" je postao ustaljeni izraz u paganskoj zajednici iako ga ne znaju svi u potpunosti protumačiti. Za nejasnoću izraza je većinom zaslužna riječ "misterij" koju ću pokušati pojasniti u ovom postu. :)

Definiranje "misterija" u izrazu "religija misterija"

U antička vremena, a naročito u antičkoj Grčkoj, religije misterija su bile poznate samo iniciranima. Bilo tko tko nije bio iniciran nije znao o čemu se radi, što su obredi ovih religija uključivali, kako su izgledale prakse, a ponekad čak nisu ni znali da one uopće postoje. Dakle "misterij" se može uzeti kao sinonim za "tajan". Ali uzmite u obzir da su oni koji su htjeli biti inicirani se zaista trebali potruditi; trebali su proći obuku i druge pripreme prije nego što im je uopće bilo dozvoljeno biti uključen u samu religiju.

Najpoznatiji primjer drevne religije misterija su zasigurno Eleuzinski misteriji iako su svakako postojali i drugi poput misterija Agre, misterijskih kultova Atisa, Orfeja, Kibele, Izide i drugih. Bilo su rasprostranjeni diljem Grčke u kasnogrčkom razdoblju i u ranom carskom Rimu. No, ovi su se misteriji razlikovali od Eleuzinskih koje se može smatrati "izvornom" religijom misterija; ne u smislu kronološke ranije datacije već važnosti i utjecaja koju je imala na ostale religije misterija.

Danas su ove religije misterija nešto manje misteriozne nego što su bile prije. Znamo dosta o njihovoj povijesti i prilično informacija o njihovim praksama što ih na jedan način demistificira. U slučaju Eleuzinskih misterija, razlog tome je odluka da se ukinu ograničenja u vezi tajnosti. To jest, do 5. stoljeća (grčki klasični period), ovi misteriji su bili rezervirani isključivo za Atenjane. Ovo se promijenilo u drugoj polovici ovog stoljeća kada je odlučeno da će oni biti otvoreni za sve Grke, a kratko nakon toga cijelom grčkom svijetu (odnosno skoro za svakoga). Neki preobraćeni pagani su također prepričali Eleuzinske rituale, ali neki su rituali ujedno bili otvoreni za javnost. Mit o otmici Perzefone (u kojemu je majka Demetra spasi na jedan način) je bio u centru ovih misterija. No ne želim ulaziti preduboko u ovu tematiku jer su ovi misteriji zasebna tema koja zaslužuje mnogo više pažnje od samo jednog paragrafa. Za vas koji niste upoznati s mitom, možete ga pročitati ovdje (web stranica je iznimno kvalitetna i detaljna), ako vas zanimaju obredni detalji misterija, predlažem vam da pogledate knjigu Encyclopedia of Religion vol. 4 od Lindsey Jones (pojam "Eleusinian mysteries", str. 2751-2752).

Kao što Janet Farrar i Gavin Bone ističu u svojoj knjizi  Progressive Witchcraft, misterijski aspekti moderne wicce su vjerojatno preuzeti s Mediterana, ili preciznije iz grčke i egipatske kulture i njihovog zvaničnog svećenstva prije nego iz bilo kojeg oblika sjevernjačkog, ili zapadnjačkog seoskog/plemenskog magijskog običaja čije bi misterijske prakse zasigurno bile više naklonjene šamanizmu.

Smatra se da su rozenkrojceri, a još više masoni direktni nasljednici ovih misterija. Gerald Gardner, "osnivač" wicce, je bio povezan s objema skupinama pa stoga nije neobično naći ovaj drevni aspekt inkorporiran u modernu wiccu.

Očito, "misterij" nužno više ne znači "tajan" jer danas poznajemo neke detalje vezane uz ove drevne religije misterija, no njih se znalo još za vrijeme njihovog vrhunca.

Ali vratimo se na glavnu temu. Glavni dio svih ovih religija je inicijacija. Bez inicijacije, pojedinca se nije moglo podučiti misterijima koje je taj specifični put sadržavao u sebi. Inicijacija se obično sastojala od više dijelova, neki od kojih su se održali u wicci:

  1. catharsis - proces pročišćavanja koji je potreban da bi se napravio sljedeći korak u inicijaciju jer se na nju općenito gleda kao novo poglavlje u životu pojedinca, ili pak kao početak potpuno novog života, a naravno da će svatko htjeti ući u taj život čist, smiren i neopterećen.
  2. palingenesis - simbolična smrt i ponovno rođenje tijekom koje se pojedincu podare nova znanja
  3. hieros gamos - sveto vjenčanje koje se referira na jedinstvo inicijata (osobe koja biva inicirana) s Bogom/Božicom/bogovima prilikom čega osoba zaista shvati određeno božanstvo
  4. orgia - ne, ovo NISU orgije. Orgia je ekstatična emocija koju inicijat može doživjeti tijekom hieros gamosa koja potom vodi do posljednjeg dijela inicijacije
  5. ekstasis - sama ekstaza, odnosno "izlaženje van sebe", prelaženje graničnih percepcija, prelaženje postojanja. Ovo je korak tijekom kojeg se stječe istinsko duhovno znanje.
Hieros gamos je glavni dio ove vrste inicijacije. Da pojasnim, tijekom palingeneze (2. dio), inicijat simbolički umre (ostavlja određene strahove iza sebe, prelazi preko određenih problema, suoči se sam sa sobom, daju mu se iskušenja ili određeni zadaci nalik onima nekog božanstva kako bi se dokazao/la i tako dalje) i reinkarnira se u obliku božanstva kroz poistovjećivanje s njim/njom tijekom samog procesa inicijacije. Lindsey Jones ovo odlično objašnjava u svojoj prije navedenoj enciklopediji (slobodno prevedeno): "Dionizijski misteriji su od inicijata stvarali Bakha; posvećenje inicijata pomoću pletene košare i falusa ga je preporađalo čineći ga imunim na smrt i podzemne demone. Smatralo se da se Dioniz vratio iz podzemlja skupa sa svojom majkom Semelom i da se "ponovno rodio". Njegov je mit pružao model za ponovno rođenje svakog inicijata kojemu je ista besmrtnost bila obećana. . . . Smatralo se da inicijat prolazi kroz ista iskušenja inicijacije koja su pretvorila Dioniza u Bakha". Bit ovog inicijacijskog aspekta je bilo sjedinjenje s božanstvom, a time i potpuno razumijevanje istoga, ali i misterija koje prenosi.

Sjedinjenje s božanstvom

Iako su religije misterija demistificirane zbog toga što su se informacije vezane uz njihove rituale pročule, i dalje ih se može smatrati misterioznima. Ovaj je aspekt ostao sačuvan upravo kroz hieros gamos. Zbog vlastitog iskustva, ovo najbolje mogu objasniti na primjeru wicce.

Wicca je 50ih i 60ih godina bila underground, ali se uskoro proširila zbog Gardnerove simpatije prema novinarima i Zakona o vještičarstvu iz 1735. godine koji je povučen 1951., što je pružalo vješticama nešto slobodnije prakticiraju svoja uvjerenja. Sve više i više knjiga na ovu temu se počelo tiskati, a onda je došao internet. Toliko o misterijima i tajnama...

No wicca je ostala donekle misteriozna zadržavajući se podalje od onih koji ne misle ozbiljno raditi. Potrebno je učiti i truditi se kako bi se stekla inicijacija. Kada smo već kod toga, vrijedi istaknuti da se inicijacija ne odnosi uvijek na službeni proces u kojemu svećenik/svećenica uvodi inicijata u ovaj duhovni put. Inicijacija se također može dogoditi, barem po nekim wiccanima (i meni) kroz direktni kontakt s Bogom/Božicom kojim oni sami blagoslivljaju osobu i vode ga na ovaj put. Također, većina wiccanskih skupina obično rade u manjim skupinama i znaju biti prilično zatvorene. A tu je također i tendencija ka radu na osamljenim mjestima, ili privatnim zemljištima gdje se može raditi neometano i u tajnosti.

Prije svega, wicca je zadržala svoju misterioznost kroz proces sjedinjenja s božanskim. Žarište većine wiccanskih rituala je trenutak kada se Bog/Božica/oboje manifestiraju. Ovo se može dogoditi kroz evokaciju (tj. kada se manifestiraju u hranu ili piće, na primjer, a ne u tijelo svećenika/svećenice), ili kroz invokaciju (kada se spoje s svećenikom/svećenicom tjelesno i duhovno). U oba slučaja svi ostali sudionici rituala također stupe u kontakt s božanskim ili uživajući u hrani i piću koja tada sadrži božansku energiju i suštinu, ili komunicirajući sa svećenikom/svećenicom u kojima božanstvo obitava u tom trenutku. No svi sudionici također dijele energiju ritualnog prostora. Ovo omogućava svima da osjete energiju božanstva koja je evocirana/invocirana. Ovakav se sistem razlikuje od onoga u "nemističkim" religijskim praksama gdje čak ni religijski dužnosnici ne komuniciraju direktno s Bogom i još se rjeđe sjedinjuju s njim (molim da se ne obazirete na pisanje u muškom rodu; ova izjava nije napisana s namjerom da bude seksistička).

Ukratko, cijela bit misterijskog aspekta religija misterija je direktno primanje znanja o određenom duhovnom putu, ili božanstvu, ili čak općenito o životnim misterijima kroz kontakt i sjedinjenje s božanstvom.

Nadam se daje ovaj post pojasnio neke stvari. Ali ako kojim slučajem imate drukčije mišljenje o ovoj temi, rado bih ga čula (kao i uvijek). Slobodno ostavite komentar ili me kontaktirajte. :)

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Nema komentara:

Objavi komentar