Darovi ili žrtve?

Caravaggio - Abraham žrtvuje Izaka, 1603.g.

Poviše ovih riječi možete vidjeti dvije slike. Koju biste na prvi pogled asocirali sa žrtvovanjem? Pretpostavljam desnu jer je to i moja asocijacija. Iz nekog razloga, velik broj ljudi misli da pagani prakticiraju žrtvovanje na svojim obredima. Pritom je zanimljivo istaknuti da se pojam "žrtva" uglavnom poistovjećuje/percipira kao krvnu žrtvu. Ovo je još jedna zabluda koju namjeravam dokinuti u ovom postu. Ali hajdemo se prvo osvrnuti na definicije ovih pojmova samo da pokrijemo osnove.

Napomena: tijekom posta riječ "žrtva" koristim kao istoznačnicu za englesku riječ sacrifice, a "dar" za riječ offering. Stoga ću navesti engleske i hrvatske definicije te napraviti usporedbu.

sacrifice /ˈsækrəfaɪs, ˈsækrɪfaɪs /, noun
(1) when you decide not to have something valuable, in order to get something that is more important
(2) a) the act of offering something to a god, especially in the past, by killing an animal or person in a religious ceremony; b) an animal, person, or object offered to a god in sacrifice
a human sacrifice (= a person killed as a sacrifice ) 

offering /ˈɒfərɪŋ/, noun
(1) a book, play, piece of music etc that someone has written recently(2) something that is given to God(3) something that is given as a present to please someone

žȑtva
1. a. ono što se prinosi u čast višem biću; b. rel. pov. obredni čin prinošenja životinja ili nekog predmeta u čast božanstvu da bi ga se umirilo, umilostivilo i zahvalilo mu se [žrtva paljenica; krvna žrtva; žrtva ljevanica; žrtva zahvalnica]
2. a. odricanje od čega, nesebično davanje, ono čega se odriče tko u korist drugoga; b. samoprijegor i požrtvovnost za ostvarivanje viših ciljeva, ideala i plemenitih nakana [žrtva za domovinu; žrtva za slobodu]
3. a. živo biće ili predmet kojem predstoji smrt, uništenje; b. onaj koji je stradao
Etimologija: prasl. žьrtva (stsl. žrьtva, rus. žértva) ≃ lit. girti: hvaliti

dȃr
1. predmet ili vrijednost što se kome daruje [dati na dar; primiti dar]
Etimologija: prasl. i stsl. darъ (rus., polj. dar)

Prema engleskim definicijama (koje su uzete iz rječnika Longman Dictionary of Contemporary English, 5. izdanje), žrtva podrazumijeva krvnu žrtvu i/ili traženje nečeg vrijednog zauzvrat. S druge strane, dar (eng. offering) ne uključuje krv i može biti praktički bilo što. Uz ovo, darovi se obično daju s ciljem pružanja zadovoljstva nekome/nečemu. Govoreći iz osobnog iskustva, pagani ne prinose žrtve bogovima/Bogu/Božici ili ikojem drugom biću; oni daju darove. Naravno, kada kažem "pagani", pritom mislim na neopagane, a ne pripadnike drevnih civilizacija. U antička vremena, krvna žrtva i cjenkanje s bogovima su bili sasvim normalni. Danas se gotovo ni ne čuje za krvne žrtve, a prema bogovima se uglavnom ponaša drukčije. U pozadini ovoga se nalazi globalna promjena u etici, odnosno promjena suvremenog shvaćanja što jest, a što nije etično (a mislim da se može reći da većina ljudi danas smatra da krvna žrtva nije etička). 

No, nailazimo na prilične nejasnoće u hrvatskim definicijama ovih pojmova. Darovi zapravo ne predstavljaju problem, ali pojam žrtve komplicira situaciju. Naime, ako se žrtvu gleda kao nešto što se "prinosi u čast višem biću", onda žrtva i dar jesu ista stvar u ovom kontekstu. No definicija je mnogo složenija od ovoga i dalje ukazuje na poistovjećivanje pojma krvne žrtve s općim pojmom žrtve. Ako se prenosi neki predmet umjesto životinje, ili čovjeka kao žrtvu, onda se očito ne radi o krvnoj žrtvi, ali tada pak dolazi do problema oko razloga izvođenja ovog obrednog čina. Da pojasnim, Pagani nemaju zašto "umirivati, ili umilostiti" bogovima, niti se bogovi znatno koriste paganskim darovima. Također, dajući bogovima darove, pagani se ne "žrtvuju" za viši cilj. Paganski darovi imaju drukčije svrhe od onih koji su navedeni u definiciji riječi žrtva. Zapravo, paganska svrha dara (ili uvjetno rečeno žrtve) se podudara s etimologijom riječi. Žrtva je prije označavala čin hvaljenja. Iako pagani danas ne hvale svoje bogove prinoseći im darove, oni im se između ostalog zahvaljuju. Stoga bi se na osnovi etimologije moglo reći da je riječ "žrtva" relativno prikladna u hrvatskom kontekstu, no sve konotacije koje nosi sa sobom (koje su vidljive u definiciji riječi) u potpunosti odudaraju od svrhe "žrtve" u paganizmu. 

Stoga čvrsto vjerujem da bi se pojmovi "žrtve" i "dara" u ritualnom kontekstu trebali razlikovati. One po mom mišljenju nisu ista stvar. Pagani daju darove; oni ne prinose žrtve jer nam to uvjetuje i odnos s božanstvima, no ovo ću detaljnije obrazložiti malo kasnije. Ipak vrijedi istaknuti da se neki paganski autori ne bi složili sa mnom po pitanju ovoga. Na primjer, Raymond Buckland u svojoj knjizi The Witch Book kaže sljedeće o žrtvama:

A sacrifice is the giving of something or someone to a deity or deities as a gift, in supplication, to atone, or to appease. It establishes a connection between the profane and the sacred. Common sacrifices are food and drink, tokens from the harvest, animals, and - historically - even humans. (str. 398.-399.)

Slobodno prevedeno: Žrtva znači davanje nečega ili nekoga božanstvu/božanstvima kao dar, znak preklinjanja, iskupljenja, ili umirivanja. Ona uspostavlja poveznicu između profanog i svetog. Učestale žrtve su hrana i piće, simbolične količine žetve, životinje i - povijesno, čak i ljudi.

On definira darove (eng. offerings) na sljedeći način:

A sacrifice or gift to the gods. Whenever Witches have a meal, before they eat or drink they pour some wine onto the earth, onto the altar, or into the fire, as a sign of giving thanks to the gods for what they have. This is an essential part of the ceremony of Cakes and Wine, a part of every Witch meeting, although it will also be done any time Witches are feasting together. Offerings may also be made at any time, but they are done especially at the time of harvest to show appreciation for the bounty of the gods. (str. 350.)

Slobodno prevedeno: Žrtva, ili dar bogovima. Kadgod vještice imaju obrok, prije nego što jedu ili piju, prospu malo vina na tlo, oltar, ili u vatru kao znak iskazivanja zahvalnosti prema bogovima za ono što imaju. Ovo je ključni dio ceremonije hrane i pića, dijela svakog vještičjeg sastanka, iako će također biti izvedeno bilo kojom prilikom kada vještice zajedno jedu. Darovi se također mogu prinijeti bilo kada, ali im se posebna pažnja posvećuje u vrijeme žrtve kako bi se pokazala zahvalnost za izdašnost bogova.

Rosemary Guiley kaže nešto slično u svojoj knjizi The Encyclopedia of Witches, Witchcraft and Wicca:

sacrifice: An offering of a gift, especially to a deity or being, in petition, thanksgiving or appeasement. The most common offerings are food, drink, the fruits of harvest and the blood sacrifice of animals and fowl. The highest sacrifice is that of human life, a practice now rare. Sacrifices can be made to the elements, the sun and Moon, the cardinal points, sacred landmarks (mountains, lakes, rivers and so on), the dead and supernatural beings.

In contemporary Witchcraft and Paganism offerings are cakes, drinks, fruits, flowers, poems, handicrafts, incense, nuts and other items. Blood sacrifice is considered unnecessary for worship. In Witchcraft rituals, an offering of food and drink is presented at the altar or sprinkled about the outdoors as an offering. (str. 294.)

Slobodno prevedeno: Žrtva = pružanje žrtve, pogotovo nekom božanstvu, ili biću kao molba, zahvala, ili način smirivanja. Najčešći darovi su hrana, piće, plodovi žetve i krvne žrtve životinja i živine. Najviša žrtva jest ona ljudskog života, praksa koja je danas rijetka. Žrtve se mogu prinositi elementima, Suncu, Mjesecu, stranama svijeta, svetim mjestima (planinama, jezerima, rijekama itd.), mrtvima i nadnaravnim bićima. U suvremenom vještičarstvu i paganizmu, darovi su kolači, pića, voće, cvijeće, pjesme, ručno izrađeni predmeti, kȃdi, orašasti plodovi i drugi predmeti. Krvne žrtve se smatra nepotrebnima za štovanje. U vještičjim ritualima, dar hrane i pića je predstavljen na oltaru ili prosut vani po tlu kao dar.

Po mom mišljenju, ni Buckland ni Guiley nisu uspjeli pojasniti razliku između žrtve i dara. U oba slučaja se pojam žrtve uzima kao sinonim za pojam dara (i obrnuto) te su povezani s moljenjem, smirivanje božanstva i u jednom slučaju čak s kajanjem (što iz ove duhovne perspektive podrazumijeva koncept grijeha, a kao što je dobro poznato, pagani ne priznaju grijeh).

Razlog zbog kojeg smatram da definicije ovih autora nisu precizne je jer pagani ne mole svoja božanstva, ili druge entitete za išta pošto je naš odnos s njima nešto drukčiji nego onaj na kojeg je većina ljudi navikla. Dok većina organiziranih religija smatra Boga transcendentnim (uzvišenim Stvoriteljem koji je iznad nas i čeka da nas spasi), većina pagana smatra da su božanstva imanentna (odnosno da prožimaju svijet i sve u njemu, uključujući i ljude). Dakle, i sami ljudi su djelomično božanski, kao što je i sva priroda iz paganske perspektive. Stoga nema razloga da proklinjemo bogove za nešto ako ih nužno ne percipiramo kao hijerarhijski dominantne (ipak smo međusobno povezani). Također, većina pagana vjeruje da bogovi mogu donijeti sreću, blagoslove, snagu i tako dalje, ali oni ne mogu magično ostvariti želje. Na pojedincu je da nešto poduzme. Na primjer, većina pagana će se složiti da nijedan bog u povijesni čovječanstva ne bi mogao pomoći pojedincu da dobije posao kada bi ta osoba samo spavala, gledala televiziju i sjedila kod kuće bez da uopće pokuša naći posao preko novina, ili interneta. Umirivanje božanstva podrazumijeva postojanje ljutog božanstva kojeg treba smiriti. Iz paganske perspektive, bogovi se nemaju zašto na nas posebno ljutiti jer ne kršimo njihove zakone i nismo grešni. Naravno, ako učinimo nešto loše, trebati ćemo snositi posljedice. Oni mogu biti svjetovne, ili duhovne prirode, ali čak i ako se shvati da su sami bogovi poslali te posljedice, mi ih ne shvaćamo kao kaznu za neki naš "grijeh". Bogovi nas ponekad trebaju upozoriti i naučiti vrijednim životnim poukama, ali nas oni ne osuđuju, oni nas ne udru kada napravimo nešto krivo. Posljedice naših djela su tu da bi nas naučile životnoj pouci. U ovom slučaju bogovi nisu ni ljuti ni osvetoljubivi; oni su poput roditelja koji pokušavaju naučiti dijete kako snositi posljedice za vlastita djela. Što se tiče iskupljenja, mislim da je jasno da pagani ne priznaju grijeh i time se nemaju za što iskupiti u onom uobičajenom religioznom smislu. Ako se iskupljenje shvati kao ispravljanje štete u svjetovnom smislu, onda se ono ubraja u kategoriju prihvaćanja odgovornosti za vlastita djela. Mi se "iskupljujemo" za svoje prijestupe tako da shvatimo što smo napravili i potom pokušamo popraviti situaciju, ili naprosto prihvatimo posljedice.

Iako, da budem poštena, oba autora jesu istaknula da je krvna žrtva (ljudska ili životinjska) primarno dio drevnih običaja i nekolicine suvremenih religija/duhovnih puteva koji nemaju veze s paganizmom. Zapravo, oni jasno govore da tipični paganski darovi uključuju hranu, piće, plodove žetve, cvijeće, pjesme, ručno izrađene predmete, kȃdi, orašaste plodove i tako dalje. Oni nas zaista zbližavaju s Božanskim jer su darovi samo jedan način komunikacije s bogovima. A na naposljetku, svaki oblik komunikacije je dobar, kako u svjetovnim odnosima, tako i u ovom slučaju.

Za nas wiccane, ali i za mnoštvo drugih pagana, ceremonija hrane i pića je dio rituala kada dajemo darove bogovima. Ovoga puta nemam zamjerke za definiciju koju donosi Rosemary Guiley:

cakes-and-wine (also cakes-and-ale): In Wicca and Paganism, a relaxed sharing of refreshments, conversation, dancing and singing that follows rituals, circles, seasonal celebrations, rites of passage and other sacred occasions. The food and drink, which help to replenish energy after psychic work has been done, are consecrated and blessed by the high priest and priestess, which imbues the refreshments with divine energy of the Goddess and God. An offering is made to the deities as a thanks for the basic necessities of life. The high priest and high priestess sample the food and drink then share them with the group. Some of the refreshments may be scattered upon the earth as an offering, or be left for the fairies or elementals. (str. 49.)

Slobodno prevedeno: hrana i piće/kolači i vino (također nazvano kolači i pivo) = u wicci i paganizmu, opušteno dijeljenje zakuske, razgovaranje, plesanje i pjevanje koje slijedi rituale, krugove, sezonska slavlja, obrede prijelaza i druge svete prigode. Hrana i piće, koji pomažu obnoviti energiju nakon psihičkog rada, su posvećeni i blagoslovljeni od strane Visokog svećenika i Visoke svećenice koji ih prožimaju božanskom energijom Božice i Boga. Dar se prinosi bogovima kao znak zahvale za osnovne životne potrebe. Visoki svećenik i Visoka svećenica probaju hranu i piće i potom je podijele s ostatkom grupe. Dio zakuske se može posuti po tlu kao dar, ili se ostaviti vilama, ili elementalima.

Mogu svjedočiti da je poviše navedena definicija jako precizna jer su svi paganski rituali kojima sam prisustvovala, ili koje sam vodila uključivali dar hrane/pića. Povremeno su se neki kristali, ili cvijeće podarili zemlji, elementalima, ili drugim bićima, ali se prvi komad hrane i prvi gutljaj pića obično prospu u libacijsku zdjelu kao darovi (ili ih se rasprši po tlu ako je to ikako moguće).

Također je potrebno spomenuti prirodu paganskih darova. Pagani se ne iskupljuju za svoje grijehe davajući darove bogovima, oni im se ne pokušavaju ulizati na taj način, ili i smiriti i učiniti manje ljutima. Moja percepcija hrane i pića je usporediva s nečim što biste dali cijenjenom, prijatnom gostu koji je došao u vašu kuću. Na primjer, kada prihvatite nekoga koga cijenite i tko vam je drag u vašu kuću na kavu i kolače (ili što god), stvar je bontona prvo gostu uliti kavu u šalicu i ponuditi ih s kolačima. Tek kada ste to napravili možete i sami uzeti nešto za pojesti/popiti. Ovo je naprosto znak poštivanja, dobrodošlice, pa čak i zahvalnosti što vas je ta osoba došla posjetiti (ako se radi o nekome izrazito važnom). Po mome je ista situacija i s bogovima i bilo kojim entitetom kojeg se prihvaća u obredni krug. Nudeći im hranu i piće govorite: "Bok. Dobrodošli u naš sveti prostor. Voljeli bismo da nam se pridružite u slavlju. Zahvaljujemo vam što ste tu s nama i dajemo vam ljubav i poštovanje kao što i vi nama". Nadam se da je ovo malo pojasnilo stvari.

A što se tiče krvnih žrtava, nemam nešto puno za reći osim da one nisu sastavni dio paganizma. Većina pagane na ovaj tip žrtve gleda kao na drevnu praksu koja se naprosto ne uklapa u etičke principe modernog doba ni u neopaganski svjetonazor općenito. Osobno smatram da se krvna žrtva u potpunosti kosi sa "zlatnim pravilom" paganizma - ne naudi nikome - jer "nikome" uključuje sva živa bića.

Ovo su bila moja razmišljanja o ovoj temi i rado bih čula vaša (makar se razlikovala od mojih). Slobodno ih iskažite u komentarima na ovaj post. :)

Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat