25.5.14

Kuhinjsko vještičarstvo

Srednjovjekovna kuhinja s ognjištem
Jedno od ognjišta u Gainsborough Old Hallu
Iako se ne mogu nazvati kuhinjskom vješticom u punom smislu riječi, osjetila sam sreću kuhanja s magijskom namjerom i okusila slatke rezultate istog. Mogla bih se nazvati povremenom kuhinjskom vješticom jer smatram da najbolje izražavam svoju ushićenost za sabate i druge važne događaje kroz likovnu djelatnost i u kuhinji. Dovedem se u nekakvo ludilo u kojem naprosto moram barem pokušati naći nove zabavne recepte, igre i umjetničke aktivnosti kojima bih proslavila određeni blagdan. Stoga ću pokušati s vama, dragi moji čitatelji, podijeliti svoju ljubav prema ovoj temi. :)

Kuhinjsko vještičarstvo je postala jako popularna praksa u zadnje vrijeme. Ali bez obzira na ovo, ono ima jako duboke korijene. Prve vještice su bili mudri muškarci i žene; znali su sve moguće o bilju, začinima, pa čak i otrovima pa su stoga uvijek bili oni kojima se okretalo u hitnim slučajevima ili u slučaju dilema. Moderna kuhinjska vještica će također imati opsežno znanje o sastojcima koje koristi u kuhinji i koristiti će ovo znanje za dobro.

Prelijepa slika srednjovjekovne kuhinje koju možete vidjeti poviše vam može pomoći da vizualizirate kako je bilo prvim vješticama da prakticiraju svoja uvjerenja, pripremaju napitke, ili naprosto kuhaju ručak. Kao što je bio slučaj sa svima tada, ni ovi pojedinci nisu imali dovoljno novca za luksuzno oruđe pa su koristili svakodnevne predmete u svojim ritualima (ako je ovo uopće ispravna riječ jer ovi rituali nisu bili baš ceremonijalne naravi). Ova je praksa sastavni dio modernog kuhinjskog vještičarstva, pa se nemojte začuditi ako vidite kuhinjsku vješticu koja sjecka rajčice i otvara obredni krug istim nožem...ovo je njima posve prirodno! Uz ovo postoji prihvaćeno vjerovanje da se korištenjem oruđa što je češće moguće u njih unosi više energije, čime oni dobivaju na snazi. Mnogi praktičari magije se možda neće složiti s ovim stajalištem; neki će tvrditi da korištenje ritualnog oruđa treba ograničiti isključivo za magijsku upotrebu te da ih bilo kakve svjetovne radnje mogu desakralizirati. No mišljenja se mogu razlikovati. :)

Kuhinjske vještice imaju mnogo sličnosti s tzv. vješticama živice (eng. hedge witches), ili pak zelenim vješticama (eng. green witches). Neki razlikuju ova tri pojma, dok ih drugi poistovjećuju. Osobno smatram da su zelen vještice i vještice živice jedna te ista stvar, ali smatram da se kuhinjske vještice razlikuju od njih. Prva dva naziva uglavnom impliciraju znanje o bilju i njegovo korištenje u magijske svrhe, ali kuhinjsko vještičarstvo pokriva širi spektar. Kuhinjske vještice se ne bave samo kuhanjem koristeći bilje (makar ponekad dodaju meso i druge sastojke na meni) već često pokazuju interes i za arts & crafts; eksperimentiraju s izradom čajeva, pomada, krema, kozmetike i drugih biljnih proizvoda, ali se također upuštaju u kreativne zahvate izrade nakita, kućnih ukrasa, odjeće i drugih korisnih stvari. Ipak, kada bi se išlo uspoređivati ove tri tradicije, naišlo bi se i na mnogo sličnosti (izuzev proučavanja i uporabe bilja). Sve tri su bazirane na "Niskoj magiji". Vrijedi naglasiti da se Niska magije ne naziva niskom zbog ikakvih loših konotacija. Ovaj pridjev sa naprosto odnosi na njezinu duboku povezanost sa zemljom i svime što je vezano uz nju (biljke, životinje, sve svjetovno, praktično itd.). Oni koji prakticiraju ovu vrstu magije često improviziraju u svojim ritualima jer im restrikcije Visokih magijskih praksi (npr. Ceremonijalne magije) jednostavno ne odgovaraju, ili su previše za njih. Ove improvizacije se može vidjeti u govoru, pokretima tijela, ali i u oruđu koje se koristi (svakodnevni predmeti, kuhinjske potrepštine, predmeti koji dolaze ravno iz prirode poput štapova, kamenja i tako dalje). Također, ova povezanost sa zemljom omogućuje praktičaru Niske magije da posudi energiju iz tla i svega što se u njemu nalazi (kristala, biljaka i nemojmo zaboraviti i same zemlje) umjesto od neke više sile koja je nekima nepojmljiva.

Ukratko, kuhinjske vještice ne prave razliku između magijskog i svjetovnog; zbog ovoga su njihove kuhinjske potrepštine ujedno i magijski pribor. Zapravo, sami čin kuhanja, ili pripremanja lijeka, ili stvaranja nečeg umjetničkog je ujedno i ritual (ali jedino ako ga pojedinac ima sposobnost poimati kao takvog i postupati prema njemu s poštivanjem koje zaslužuje).

Kada govorim o ovim djelima kao ritualima, ili magijskim radovima, zapravo ne pravim nikakvu distinkciju između njih i bilo kojeg drugog rituala. Ovo je zbog toga što je energija uvijek u središtu pozornosti. Samo metode njezinog rukovanja, upotrebe ili podizanja se mogu razlikovati, ali energija uvijek ostaje, takoreći, glavni sastojak. Zato, kada kuhinjske vještice pripremaju obrok, ili lijek, ili pletu džemper, stavljaju punu namjeru u taj proces. Zapravo, namjera je važna od samog početka; od sakupljanja sastojaka za recept (ili kupovanja vune za džemper) pa sve do serviranja i jedenja samog jela (ili oblačenje džempera po prvi put). Svaka sekunda proces je prožeta namjerom i energijom praktičara (a ponekad i drugih koji su uključeni u proces). Kuhinjska vještica je i te kako svjesna svakog sastojka (ili materijala/predmeta) kojeg koristi kao i njegove funkcije u svakog koraku.

Upravo zbog toga što se toliko vremena, energije, misli, volje i namjere stavlja u specifični proces, on postaje magičan. Prostor u kojem se ovaj proces realizira, kao i konačni proizvod također postaju magični. Oni zauzvrat posvećuju sve ono s čime dođu u kontakt. Ovo je zaista prekrasna evolucija u kojoj smatram da svatko može naučiti uživati i od koje može dobiti neke koristi.

Naravno, nemaju sve kuhinjske vještice iste prakse i tradicije. Neki/neke će možda odlučiti učiniti ovo svjetovno-duhovno jedinstvo još dubljim i napraviti kuhinjski oltar. Kao što je slučaj s većinom paganskih oltara, ovaj također na sebi ima figuru nekog boga/božice, makar će se obično u ovom slučaju raditi o nekom božanstvu kućanstva ili ognjišta (pošto kuhinja jest moderno ognjište). Drugi predmeti koje se može vidjeti na ovakvom oltaru su svijeće, darovi u obliku hrane/pića, kotao i drugo ritualno/kuhinjsko oruđe.

Druge kuhinjske vještice će se možda odlučiti staviti veći naglasak na magijske aspekte svoji praksi umjesto religijske. Takve vještice neće samo biti svjesne praktičnih primjena biljaka (ili sastojaka općenito), već će također obraćati pozornost na njihova magijska značenja te čak uzeti u obzir fazu Mjeseca/doba dana/godine kada ih skupljaju (vjeruje se da sve ovo može utjecati na energiju cjelokupnog procesa). Zbog ovoga mnoge kuhinjske vještice odabiru bilje koje će koristiti u nekom receptu na temelju magičnih svojstava biljaka, kao i okusa (stoga će upotrijebiti anezeliku za pročišćavanje i zaštitu, kupus za sreću, orah pekan za materijalno bogatstvo, šafran za poticanje sreće, smokvu za poticanje plodnosti i tako dalje). Evo još jednog primjera. Neke će ove vještice možda odlučiti miješati tijesto oposuno (deosil), ili naopako (widdershins) ovisno o tome što žele postići hranom. Čak sam čula za kuhinjske vještice koje su aranžirale hranu tako da tvori neki magijski simbol, ili prema magijskim korespondencijama boja, ili koje su pak koristile začine za iscrtavanje sigila. 

A onda postoji i praktična strana, naravno. Svaka kuhinjska vještica mora dobro proučiti ono čime će se baviti prije nego što kroči na ovaj put. On/ona mora poznavati bilje i fizički i duhovno kako bi u potpunosti znao/la kako ga koristiti. Generalno znanje o kuhanju (ili određenim umjetničkim praksama u nekim slučajevima) je također potrebno, a uz to i bujna mašta. Vjerujem da je svjesnost o okruženju također potrebno. Također će prijatni ambijent i mirno kućanstvo sigurno rezultirati u boljem jelu (ili likovnom djelu) nego grozničavo okruženje. Mnoge kuhinjske vještice stoga obraćaju pažnju na čistoću i urednost okruženja; svaki začin ima svoje mjesto, sve je organizirano, kuhinjske površine su čiste i svatko, uključujući i samu vješticu, je spokojan. Iako ovo nije uvijek moguće u stvarnosti, barem je nešto čemu se može stremiti. :)

U posljednjih nekoliko godina sam naučila cijeniti mirnoću i ispunjenost koji dolaze od stvaranja nečeg svojim vlastitim rukama; bilo to jelo, komad nakita, ili kućno izrađen poklon za bližnjeg. Uočavam magiju koja se događa u ovom procesu te prekrasne rezultate koji slijede. Najbolje što sada mogu učiniti je dati vam da sami ovo iskusite. :) I dati vam neke recepte i korisne savjete.

Pa ako osjećate da će vam kuhanje donijeti sreću, preporučujem vam da pogledate moju vještičju kuharicu gdje možete naći isprobane recepte za svih osam sabata kao i poveznice na druge odlične blogove i web stranice vezane uz temu. Za kulinarsku inspiraciju će vam možda poslužiti i Kitchen Witch Corner. Ako mislite da vam arts & crafts više odgovara, onda pogledajte umjetnički kutak ovog bloga. Što se tiče knjiga, uvijek ću rado dati neke preporuke. Na žalost, nisu sve dostupne u pdf formatu, ali se nadam da ćete ih se već nekako domoći. :) Od srca preporučam sljedeće knjige:

Scott Cunningham - The Magical Household
Martin, Deborah J. - Herbs: Medicinal, Magical, Marvelous! Bilješka: Deborah Martina je poznata kao "the herby lady" (gospođa travarica u slobodnom prijevodu) jer zaista jest stručnjak na tom području, pa pogledajte njezinu web stranicu; sigurno ćete tu naći još mnogo korisnih informacija! :) I ne zaboravite pogledati njezin spisak preporučenih knjiga ("Recommended Reading"). Neke od knjiga na njemu ćete moći preuzeti u pdf formatu ovdje.

Uživajte u knjigama i zabavite se s kuhanjem, likovnim projektima ili nečim trećim što će vas zaokupiti! :D
Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Nema komentara:

Objavi komentar