1.1.14

Kako je nastala Nova godina?

Zamislite! Već smo ušli u Novu godinu. Sada će uslijediti period kada će svi krivo pisati datum...ali i na to ćemo se naviknuti. No, prije svega vam moram zaželjeti sretnu Novu godinu, puno uspjeha, sreće, zdravlja i svega lijepog u 2014. godini.

Potaknuta jednom čestitkom sam shvatila da mi je zaista neobično slaviti Novu godinu 1. siječnja jer je većini pagana Nova godina već prošla. Ja sam ju proslavila još na Samhain, 31. listopada/1. studenog. Ipak, ne može se izbjeći strka oko "tradicionalne" Nove godine koja se u većini svijeta slavi 1. siječnja.

Dakle, kako je moguće da ja slavim Novu godinu na jedan datum, druga vjera/kultura na drugi datum, a neke kulture na drugim kontinentima na sasvim treći datum? A da ne spominjem još i brojne pale civilizacije koje su imale svoje vlastite kalendare. 

Stoga, osnovna dva pitanja kojima ću se baviti u ovom postu su: 
Kako je nastala Nova godina?
Zašto ju većina svijeta slavi baš 1. siječnja? 

Kako bih odgovorila na njih, moram pogledati unatrag otprilike 2000 godina.

Babilonska Nova godina

Povijest je zabilježila početak babilonske kulture oko 2000.g.pr.Kr. Oni se uzimaju kao prva kultura koja je uopće slavila Novu godinu. Za njih je, kao i većini kultura kroz povijest, Nova godina bila povezana s novim počecima, a time i proljetnom ravnodnevnicom kada priroda ponovno oživljava, cvijeće cvate, a životinje se bude. Ova ravnodnevnica tj. ekvinocij obično pada između 21. i 23. ožujka, iako se to kasnije "zaokružilo" na 25. ožujka u drugim vjerama. No više o tome kasnije. Babilonci ipak nisu slavili Novu godinu na dan proljetne ravnodnevnice, već za vrijeme prvog mladog Mjeseca nakon nje. Ovo je imalo još jaču simboliku jer mladi Mjesec (tj. "mračni" Mjesec) sam po sebi ima simboliku novih početaka i na neki način godine zamišljene kao tabula rasa. Proljeće ionako ne počinje odjednom već se njegovi počeci prate kroz sljedećih mjesec dana.

Navodni prikaz božice Tiamat u obliku
morske zmije (neoasirski reljef,
cca. 900.-750.g.pr.Kr.)
Babilonci su bili i te kako svjesni da s Novom godinom dolazi novi početak. Oni su na ovaj dan zapravo slavili to što su preživjeli još jednu godinu. Naime, Babilonci su štovali božicu Tiamat koja je bila ujedno i stvoriteljica svega, ali i božica kaosa i uništenja. Po epu Enuma elish, Tiamat je htjela uništiti sav život, no u tome ju je spriječilo Marduk (detaljniji mit možete pročitati ovdje). Babilonci su na Novoj godini slavili Tiamatino uništenje iz kojeg je nastao sav život (od njezine gornje polovice nebo, od donje polovice zemlja, od njezinih suza rijeke Eufrat i Tigris i tako dalje). Ovo slavlje je trajalo punih jedanaest dana!

Nova godina u Inka i Maja

Krajem lipnja se u Europi obilježava ljetni suncostaj koji je u našim umovima zabilježen kao najdulji dan u godini (a ujedno i najkraća noć). Ovaj dan varira između 21. i 23. lipnja. No, u južnoj hemisferi (a time i u Peruu gdje je nastala civilizacija Inka) je ovaj koncept u potpunosti obrnuti. Naime, ovaj je dan bio najkraći dan u godini za Inke. Kako su oni pridavali veliku važnost Suncu, tako su ovaj dan izabrali za početak svoje Nove godine jer se tada Sunce ponovno rađalo i počinjalo jačati. 

Maje su pak slavile Novu godinu sredinom srpnja jer je samo tijekom jednog dana u ovom mjesecu Sunce prolazilo direktno iznad glave. Ovo je specifično za tropski pojas u kojeg ulazi i područje Srednje Amerike gdje su se Maje nastanile.

Rimska Nova godina

Rimska godina je u početku imala samo deset mjeseci; počinjala je 1. ožujka, a završavala krajem prosinca. One mjesece koje mi danas nazivamo siječanj i veljača oni naprosto nisu računali u svoj kalendar. Naime, Rimljani su se ravnali po poljoprivredi, a kako je tijekom ova dva mjeseca zemlja bila zamrznuta i neplodna (dakle neaktivna), nisu smatrali potrebnim računati ovo doba godine. 

Rimski kralj Numa Pompilus (753.-673.g.pr.Kr.), drugi rimski kralj (ne car!) i Romulusov nasljednik je dakle u 8.st.pr.Kr. uveo dodatna dva mjeseca u rimski kalendar po uzoru na Egipćane. 

Rimski senat je tek 153.g.pr.Kr. odabrao 1. siječnja kao početak godine. Ova odluka nije bila po uzoru na prirodu i poljoprivredu (kao što smo rekli, ovo je bilo hladno, neplodno razdoblje godine i sigurno je bilo rimskom narodu teško se naviknuti na ovu promjenu) već zbog religijskih razloga. Naime, 1. siječnja je bio dan posvećen rimskom božanstvu Janusu. On je bio bog vrata (posebno gradskih), ulaza, a time i novih početaka. Bio je prikazivan s dvije glave koje gledaju u suprotnim smjerovima. One simboliziraju taj trenutak prijelaza iz jedne u drugu godinu kada se osvrćemo na prošlost, ali i gledamo ka budućnosti. Ipak, ova odluka se nije uspjela u potpunosti provesti pa se Nova godina često slavila i 1. ožujka kao i u "starim vremenima".

Na Novoj godini su Rimljani skidali stare lovorove grane s novima jer su vjerovali da će nove grane donijeti sreću u toj godini (držanje lovorovih grana na svetim mjestima je bilo uobičajeno tada). S vremenom je car zatražio da mu se izrade pokloni od ovih grana, što je bio simbol odanosti. Ovaj običaj darivanja je uskoro prešao i na ostatak naroda, a grane su s vremenom zamijenile ploče ili lampe od pečene gline. Bilo je uobičajeno u njih ugravirati čestitku i lijepu želju za Novu godinu. Ovi su se pokloni  čuvali tijekom cijele godine jer se vjerovalo da donose sreću i uspješnu godinu. Oni su na neki način prve novogodišnje čestitke! 

Kipa Julija Cezara
Važna prekretnica u svijetu uopće je bilo stvaranje Julijanskog kalendara 45.g.pr.Kr. Rimski car Gaj Julije Cezar (100.-44.g.pr.Kr.) je odlučio stvoriti novi kalendar utemeljen na Sunčevom kretanju (za razliku od prethodnog koji se temeljio na poljoprivredi i Mjesečevim mijenama, a bio i prilično neprecizan). Mana ovog kalendara jest ta što je za duljinu godine uzimao aproksimativnu duljinu tropske godine (365.25 dana). Čak su i Grci znali da je godina zapravo par minuta kraća od ovoga. Posljedica ovoga jest to što bi svaku četiri stoljeća kalendarska godina zapravo trebala dobiti još dodatna tri dana. Zbog ovoga Julijanski kalendar "ide unatrag" 13 dana naspram Gregorijanskog (kojeg danas koristimo). Svakako, za ovaj post je najvažnija Cezarova odluka da će se Nova godina slaviti 1. siječnja, čega se od tada trebalo i pridržavati. Ovaj je datum uskoro postao prihvaćen u cijelom Rimskom Carstvu.

Nova godina tijekom Srednjeg vijeka

Padom Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine je Europa ušla u razdoblje koje mi danas nazivamo Srednji vijek. Ovo je bio period jačanja Crkve i rasprostranjivanja kršćanstva. S vremenom su se sva slavlja vezana uz Novu godinu počela smatrati "poganskima" pa je na drugom Saboru u Toursu 567. godine službeno odlučeno da 1. siječnja više neće biti početak godine. 

Leonardo da Vinci - Navještenje (cca. 1472.-75.g.)
Sada se nametnulo novo pitanje; ako 1. siječnja nije početak godine, koji dan jest?

Ono što je uslijedilo je bilo jako konfuzno. Nije se moglo odlučiti hoće li se za novi datum uzeti prijašnji datum (1. ožujka), ili je bolje odrediti novi datum. Crkva je odlučila da je najbolje uzeti 25. ožujka za početak Nove godine jer je to dan Navještenja (točno 9 mjeseci prije dana Kristovog rođenja - 25. prosinca). Britancima ovo nije bilo logično pa su za svoju Novu godinu odabrali upravo 25. prosinca kao simbol ponovnog "rođenja" godine, novog perioda i novih početaka uopće. Ovaj je dan također jako blizu zimskog suncostaja (21.-23. prosinca) koji označava najkraći dan u godini, ali ujedno i jačanje Sunca i produljivanje dana u nadolazećem periodu.

Došlo je i do određenih odstupanja od ovih datuma pa je tako u Britaniji odlučeno da će 1. siječnja ponovno biti početak Nove godine. Ovu je odluku donio Vilim I. Osvajač koji je pokorio cijelu Englesku. Ovaj datum nije bio uzet iz povijesnih razloga već jer se na taj dan on okrunio za engleskog kralja. No, nakon njegove smrti, u Engleskoj je odlučeno da će početak nove godine biti 25. ožujka.

Gregorijanski kalendar

Lavinia Fontana - portret pape
Grgura XIII
Ovaj je kalendar također poznat kao kršćanski kalendar, a ujedno je danas i najprihvaćeniji u zapadnom svijetu. Dobio je ime po papi Grguru XIII koji ga je proglasio službenim kalendarom 1582. godine. On je zapravo bio reforma Julijanskog kalendara i donekle je ispravio njegovo odstupanje od tropskog vremena (iako malo odstupanje i dalje postoji).

Motiv za reformiranje kalendara je bilo nezadovoljstvo Crkve oko Usrksa. Naime, Usrks je uvijek bio povezan s proljetnom ravnodnevnicom. Ona je po Julijanskom kalendaru bila dosta ranije u ožujku nego što je to bio Uskrs i trebalo je te datume usuglasiti kako bi se podudarali što je moguće više. Stoga je iz Julijanskog kalendara izostavljeno 10 dana kako bi se proljetna ravnodnevnica ponovno vratila na 21. ožujka. Ipak, za ovu temu je najvažnija odluka pape Grgura XIII da će Nova godina početi 1. siječnja.

Ovo je bilo prihvaćeno u svim katoličkim zemljama, no protestantske zemlje su pokazivale otpor. Engleska je ovaj datum za početak Nove godine prihvatila tek 1752. godine (do tada se slavila u ožujku), a posljednja zemlja koja je prihvatila Gregorijanski kalendar je bila Grčka 1923. godine.

Nova godina u drugim vjerama

Zanimljiva je židovska tradicija u kojoj početak Nove godine ne obilježava samo jedan dan već period od 10 dana koji pada između 6. rujan i 5. listopada. Period započinje s dva dana slavlja (zvano Rosh Hashanah), a slijedi post i period pokajanje. Sve ovo vodi ka zadnjem i najsvetijem danu koji se naziva Yom Kippur (Dan pokajanja). 

Datum početka Nove godine varira u islamskom svijetu. Također, islamski se kalendar znatno razlikuje od Gregorijanskog jer se on lunaran (tj. bazira se na mjesečevim mijenama). Svakako, islamska Nova godina uvijek pada na prvi dan Muharrama (prvog mjeseca islamskog kalendara).

Budistička Nova godina također varira, a ovisi o kulturi u kojoj se slavi te o mjesečevim mijenama. Kako datumi zaista jako odskaču, možete više saznati o pojedinačnim slavljima svake kulture ovdje.

Paganska Nova godina

Preciznije bi bilo reći "neopaganska" nova godina, no kako god bilo, ona se naziva Samhain (/'sowen/). Po Gregorijanskom kalendaru, ona pada na noć s 31. listopada na 1. studenog i započinje sa zalaskom sunca 31. listopada. U ovom periodu se jesen već prilično jako osjeća. Poljoprivrednici će znati da se do tada obično već izvrši žetva i da zemlja pomalo zapada u svoj neplodni period. No upravo završena žetva omogućava obilno slavlje! 

Etimološki, riječ Samhain je ujedno i naziv za mjesec studenog u galskim jezicima, a korijeni su joj u staroirskoj riječi samain (također je se piše samuin ili samfuin) i doslovno znači "kralj ljeta". Moramo se prisjetiti da su stari Kelti prije dijeliti godinu na zimu i ljeto (a ne na četiri godišnja doba kako ju danas dijelimo) pri čemu je Beltane (1.5.) označavao početak ljeta i kraj zime, a Samhain kralj ljeta i početak zime. 


Sada znate zašto je meni bilo neobično slaviti Novu godinu 1. siječnja, ali i zašto je u zapadnom svijetu postalo uobičajeno slaviti Novu godinu upravo na taj datum! :)

Želim vam svima još jednom sretnu Novu godinu. Neka vam se želje ostvare, zdravlje poboljša, sreća ispuni i naumi ostvare!
Vaša Witch's Cat

1 komentar:

  1. Ma svaka ti čast na ovom postu, mogu ti reći da je bilo uživancija čitati :) Lijepo je saznatio nekad nešto novo :)
    nova godina zagreb

    OdgovoriIzbriši