"Ne da mi se..."

Sigurno ste i previše puta rekli ovu slavnu rečenicu nekome, a vjerojatno i sami sebi. Znam da ja jesam jer ju već zadnjih nekoliko dana ponavljam.

Jedan od faktora koji je utjecao na ovu moju pasivnost jest nedostatak ljudi s kojima mogu slobodno prakticirati svoju vjeru (s izuzetkom prekrasne skupine ljudi koja živi na drugom kraju države te nekolicine obećavajućih pojedinaca u mome gradu s kojima, na žalost, do sada još nisam imala priliku raditi išta). Većini je mnogo zabavnije i intenzivnije raditi rituale u društvu nego sami pa će ovaj post biti posvećen svim vješticama-samotnjacima koji nailaze na ovu prepreku.

U slučaju da ne znate, živim u Splitu, a stereotip Splićana svakako uključuje i lijenost (makar mi to volimo nazivati "fjaka"). I zaista, često ćete čuti ovaj izraz u Splitu. Možda je društvo konačno izvršilo svoj utjecaj na mene, a možda je naprosto do jesenskih kiša i tmurnih oblaka koji su se nadvili nad našim glavama, ali osjećam da mi se ništa ne da raditi. Najradije bih stala kući uz šalicu čaja i čitala po cijeli dan. I tako sam stala razmišljati o ovom stanju uma upravo dok sam pila čaj i grizla se što nisam izvela ritual za Mabon kako sam i planirala.

Naime, imala sam u planu izvesti jedan jednostavni ritual (što inače i radim ako ne slavim u skupini) i obilježiti ovaj blagdan nekom prigodnom hranom i drugim manjim gestama. Stjecajem okolnosti, dan nakon Mabona sam trebala ići na put i našla sam se u situaciji da sam se previše fokusirala na pripreme za putovanje i tako zaboravila obaviti sve pripreme za Mabon! Otprilike sam znala što mi treba i kupila neke osnovne potrepštine za jelo, materijale za ukrase koje sam planirala napraviti itd. Ali je ritual ostao nenapisan. U konačnici sam shvatila da nemam volje raditi improvizirani ritual u kojeg nisam uložila puno truda i koji bi me vjerojatno ostavio ravnodušnom te rekla sama sebi: "Ne da mi se". 

U ovom postu ću stoga posvetiti pažnju temi "lijenosti" u magijskoj i ritualnoj praksi. Svi smo mi ipak ljudi i ne moramo uvijek imati energije ni volje za raditi sve, pa čemu onda raditi nešto na silu?

Ne valja ništa raditi na silu

Zamislite da pokušavate cijeli svoj ormar utrpati u malenu putnu torbu. Naravno da sve neće stati! Ako budete na prisilu pokušavali zakopčati torbu, možete ju samo razbiti. I onda nemate ni putnu torbu više!

Tako je inače u životu. Ne valja većinu toga raditi na silu jer na kraju možemo samo sebi i/ili drugima naštetiti (a sjetite se "zlatnog pravila" u vještičarstvu: "Naudi nikome").

U prijašnjem postu "Magija i wicca" sam navela dva faktora koje smatram važnima u magijskoj i ritualnoj praksi, a to su osjećaj i namjera. Da samu sebe citiram:

"...namjera treba ostati konstantna i postojana tijekom cijelog magijskog rada; od osnutka ideje, kroz pripreme, izvođenje pa sve to kraja izvedbe, a po mogućnosti i poslije. Čineći sve ovo, unosite sve više i više energije u taj magijski rad, a što se više energije unese, to će biti kvalitetniji ishod (zamislite to kao miješanja tijesta za kruh; ako unesete više vremena, truda i energije time da ga premijesite više puta, ispasti će kvalitetniji i ukusniji). 

Drugi faktor je osjećaj. Bez osjećaja ćete vrlo malo toga postići. Potrebno je da osjećate ono što radite i da ste u to uživljeni. Zato se preporuča da osoba radi magiju samo za sebe ili za neki cilj koji uzrokuje subjektivnost i emocije. Što više želite da nešto uspije, to će biti veća šansa da će zaista i uspjeti!"

Sada zamislite da se nalazite u situaciji da sami sebi govorite kako vam se "ne da obavljati ritual". Nedostaje vam motivacije, namjere skoro da ni nemate, a osjećaje da ni ne spominjem! Koja je onda smisao izvoditi ritual ako ćete ga izvesti polovično? Možete li išta uopće postići ako ga tako radite? Moj odgovor je ne.

Je li besmisleno?

Postoje neke rasprave oko ove dileme pa bih htjela iznijeti svoju, ali i drugu stranu priče. Počela bih svakako sa svojim stavom. 

Ja smatram da je bilo koji ritual (bio magijski ili religijski) u potpunosti besmislen ako ga se radi preko volje jer osoba ne unosi onoliko energije u njega koliko on zahtijeva, a rituali nisu poput domaćih radova; ne ciljate samo na dvojku i oni nisu obavezni. Bogovi ionako nisu poput profesora koji vas ocjenjuju i njima nije glavno da samo "odradite" nešto već da to učinite s ljubavlju i svojevoljno. Onog trenutka kada osoba počne doživljavati nešto kao obvezu, ona izgubi volju za tim. 

Neki će pak tvrditi da je magija vještina koju se treba njegovati i koju treba redovito vježbati kako biste ju mogli izvoditi. Isto je u tom slučaju i s ritualima. Ljudi koji tako razmišljaju su obično jako sistematični i drže se nekakvog "rasporeda" rituala koji je ponekad toliko detaljan da znaju u koji sat kojeg dana trebaju obaviti neki ritual. Ovo je možda odlično za praksu, ali meni djeluje hladno. 

No, slažem se da magija zaista jest vještina i da osoba može ispasti iz prakse, ali se isto tako može brzo vratiti u formu (iako su sami počeci dok se stekne ta forma obično najteži). 

Svakako ste slobodni imati i izraziti svoje mišljenje. Možda se slažete sa mnom, a možda s drugim mišljenjem koje sam navela. Za nijedno ne mogu reći da je točno niti da je krivo u generalnom smislu, ali može biti točno/krivo za pojedinca. 

Bezvoljnost

Ponekad je samo stvar lijenosti, a ponekad je upravo bezvoljnost ono što vas sprječava da se dignete i krenete u akciju. Ako je lijenost vaš problem, onda preporučujem da se pobrinete oko toga jer lijenost može biti velika prepreka i inače u životu. No, ako se radi o običnoj bezvoljnosti, smatram da je to sasvim zdravo i ljudski. 

Ako ste bezvoljni u nekom periodu i zaista nemate snage izvoditi neki ritual, onda ga jednostavno nemojte izvesti! Nađite neke zamjene za ritual koje vam više odgovaraju u tom periodu i pokušajte barem nešto vremena i volje posvetiti zadanom cilju. Put kojim ćete to napraviti nije od velike važnosti. :) I ne brinite, predložiti ću neke alternative na kraju posta kako bih vam malo pomogla. 

Bolest

Kao što sam rekla, svi smo mi ljudi. Svatko od nas može oboljeti i fizički (a često i psihički) ne biti u stanju izvesti neki ritual. Ovo je i više nego valjano opravdanje.

Zamislite da radite ritual, kihnete i ispušete pola svijeća i usput raznesete pepeo od incensa i tko zna što još. Ili da imate visoku temperaturu! Pa ljudi tada ne mogu ni stajati na nogama, a kamoli trčati u krug podižući energiju. I čemu uopće pričati o podizanju energije kada nemamo dovoljno energije ni za sebe kada smo bolesni?

Odašiljanjem energije koja nam treba da bismo ozdravili možemo samo sebi pogoršati situaciju. Smatram da je u ovakvoj situaciji bolje odgoditi malo ritual ako je potrebno i izvesti ga korektno nego se držati točnog vremenskog ograničenja, a napraviti polovično.

Alternative

Dakle, ne da vam se raditi ritual? Postoji mnogo naizgled svjetovnih stvari koje možete raditi kako biste obilježili sabate, ali i izveli magiju bez kompliciranih rituala i mnoštva potrepština. Potrebno je samo malo mašte i ipak malo vremena. Evo vam onda nekih ideja od mene. :)

Napomena: ove ideje se prvenstveno odnose na obilježavanje sabata (obično se tada ritualima posveti najveća pažnja), ali isto tako mogu vrijediti i za ezbate, ili pak neke druge dane nevezane za ove blagdane kada vi želite odraditi nešto posebno (bilo magijski, ili religijski orijentirano).

1. Skuhajte nešto fino
   U zadnje vrijeme je jako popularna postala tzv. "kitchen witchery" (slob. prev. kuharsko vještičarstvo) koje se temelji na vjerovanju da je kuhanje također jedan oblik magije ako se energija usmjeri u ono što pravite. Naravno, ne misli se samo na kuhana jela, već i na kolače, domaća pića itd. Ja za svaki sabat imam običaj pripremiti neko jelo koje će mi biti sastavni dio rituala, ali u kojemu će i ostatak obitelji moći uživati. Recepte koje sam do sada upotrebljavala možete naći u sekciji "Vještičja kuharica". Ako vas ovo područje zaista zanima, više informacija možete naći u knjizi Scotta Cunninghama Wicca in the Kitchen.
2. Budite kreativni
   (glazba i likovnost)
   Svaka osoba može biti kreativna, pa tako i vi! Ne morate raditi ništa previše komplicirano, ali ručni rad je odličan način da svoju energije usmjerite ka nečemu (bilo to slavljenje sabata, ili neki magijski cilj). Ako imate malo više iskustva na ovom području, možete se upustiti u ozbiljnije pothvate poput rezbarenja drva, ili izrade predmeta od metala. Ako imate dara za pletenje ili šivanje, igrajte se s vunom i koncem i sašijte sebi ritualnu odoru ili napravite neku dekoraciju za dom. Neki će od vas možda lijepo slikati ili crtati, pa možete uzeti kist u ruke. Sigurno znate lijepo pisati; ako imate afiniteta prema poeziji onda napišite tematsku pjesmu, a ako vam bolje ide proza onda izmislite vlastiti mit/priču ne određenu temu. A kad ste već napisali pjesmu, zašto je ne pokušati uglazbiti ako znate svirati neki instrument? Za neke ideje, možete pogledati umjetnički kutak ovog bloga.
3. Gatajte
   Iako postoje neki sabati koji su prikladniji za ovo, možete sebi (i drugima) gatati kada god želite. Iskoristite ove posebne dane da bolje upoznate sebe, bolje shvatite posebnost ovog dana, ili naprosto da vidite što vas čeka u budućnosti. Postoji mnogo načina proricanja, ako niste upoznati s nijednim, možda je ovo dobra prilike da počnete učiti. Za pregled metoda je dobra knjiga Illustrated Encyclopedia of Divination (Stephen Karcher), a dopala mi se i ova pdf knjiga. Pomoću njih možete shvatiti koje vam se metode najviše sviđaju i onda dublje istraživati ono što vama odgovara.
4. Meditirajte
   Svatko zna meditirati, iako možda neki misle da ne znaju. Postoji raznih načina meditacije; počevši od onih tijekom kojih ste stalno u pokretu, do onih u kojima sjedite i trebate u potpunosti isprazniti um. Skoro svaka knjiga vezana uz wiccu i vještičarstvo ima predložene neke tehnike meditacije. Ako ne znate odakle početi, preporučujem vam da pročitate post na blogu "Naudi nikome" koji se bavi ovom temom, ili pak pogledate popis knjiga u sekciji "Literatura" ovoga bloga. Ako meditirate na način da se fokusirate na nešto, dobra ideja bi bila da vam fokus bude na nečemu vezano za vaš cilj, ili određeni sabat za kojega radite tu meditaciju.
5. Izađite u prirodu
   Dodirna točka svih paganskih sistema jest ljubav prema prirodu (ali i njezino štovanje). Mnogo ćete više naučiti o određenom sabatu, ili uopće o paganskim načelima, ako odete u prirodu i svjesno doživite prirodne sile oko sebe. Ovo je odličan način da se opustite i da se povežete sa sobom i svojom okolinom. Ja često znam otići u prirodu biciklom i ponijeti ručnik, bocu vode i knjige; malo meditiram, malo čitam i vrijeme proleti za čas! Za neke fine vježbe koje možete napraviti, pogledajte moj prijašnji post "Sjedinjavanje s prirodom".
6. Družite se i razgovarajte
   Sabati su ipak slavlja...pa onda slavite! Ako već ne želite obavljati formalne rituale, možete obaviti onaj društveniji dio rituala. Skupite društvo, nabavite neko fino piće i hrane na bacanje i proslavite ono što se već treba slaviti na taj dan! Ako vam pak nije do nekakvih "fešti", nađite se na piću s nekolicinom prijatelja koji razumiju što se zbiva i popričajte o tome. Ako već nemate nekoga s kime biste podijelili ovakve stvari, možete sami o tome razmišljati i zapisivati vaše misli. A na kraju krajeva je i internet solidna opcija; postoji mnogo foruma na kojima možete naći svoje istomišljenike pa zašto ne s njima popričati? Čim ste svjesni da je taj dan posebniji zbog nečega, on će i biti posebniji. 

Naravno, svaki sabat ima neke posebne aktivnosti koje se uklapaju u doba godine ili se slažu s naravi samog blagdana. U prethodnim tekstovima o sabatima sam predložila neke koje su već dugo vremena uvriježene, makar se o tome može pisati u nedogled. Ono što sam ja iznijela je samo mali broj običaja, a ako vi naiđete na još neke, svakako bih voljela čuti za njih! 

Jasno mi je da će nekima biti neobično što pišem o ritualima na ovaj način, ali morate zapamtiti da je paganizam jako fleksibilan (pogotovo ako radite sami). Nemojte se ustručavati prilagoditi neke stvari svojim potrebama; ako radite duplu smjenu na dan jednog od sabata, nećete imati energije za ritual navečer. Radije se naspavajte i napravite ga dan-dva kasnije kada skupite snagu. Ukratko, posvetite pažnju duhovnosti kada ste mirni na materijalnom planu. Ovaj odnos duhovnog i materijalnog u paganizmu je svakako jedna jako zanimljiva tema kojoj planiran posvetiti pažnju u jednom od sljedećih postova. 

Za sada se nadam da ste našli odgovore u ovome postu koje ste tražili te da sam vas barem malo opustila ako ništa drugo. Želim vam puno sreće u daljnjim radovima, bili oni u atelijeru, kuhinji ili u prirodi. :)

Vaša Witch's Cat