13.12.14

Yule - slavlje ponovnog rođenja Sunca

(c) Anne Stokes - Spirit of Yule (Duh
Yulea / Kralj božikovine)
Dva kralja se bore za prevlast – Kralj hrasta i Kralj božikovine. Ali ovo nije tipična borba, jer oni nemaju vojsku, a bore se znajući da je sve u prirodi ciklično, pa tako i njihova vladavina. Oni su od pamtivijeka u sukobu, ali znaju da tako treba biti. Kralj hrasta vlada ljetnim dijelom godine (od zimskog do ljetnog suncostaja), a Kralj božikovine zimskim (od ljetnog do zimskog suncostaja). Stoga je Kralj božikovine poznat svima kao mračni kralj, onaj koji vlada opadajućim dijelom godine te kao onaj koji donosi duge noći i kojeg prati slabljenje Sunca.

Na dan borbe - Yule, zimski suncostaj - kraljevi su svjesni svoje uloge u kolu rađanja, smrti i ponovnog rađanja. Sada je red na Kralju hrasta da ponovno zavlada prirodom. Kralj božikovine se povlači, a skupa s njim i tama koja je obavijala zemlju. Dolazi vrijeme jačanja Sunca, produljivanja dana i oplodnje tla. No, ovo istovremeno za ljude znači kraj odmora i gniježđenja jer bez rada nema plodova.

Ove godine pagani slave zimski suncostaj (prvi dan zime), odnosno Yule 21. prosinca. Za nas, ovaj dan predstavlja važan prijelaz u ciklusu života. Zimski suncostaj označavaju najdulja noć i najkraći dan u godini. Međutim, za pagane ovo nije razlog za tugovanje već za slavlje jer od ovog datuma dani postaju duži, a noći kraće…Sunce dobiva na snazi – ono se ponovno rađa. Upravo na temelju ovoga mnogi shvaćaju Yule kao početak nove godine. Sunce se u paganizmu personificira figurom Boga, kao što se Mjesec ogleda u figuri Božice. Stoga se i Bog, poput Sunca, ponovno rađa na ovaj datum. Da nije tako, ciklus prirode se ne bi mogao nastaviti. 

Za Lughnasadh je Bog podnio žrtvu, dao svoje tijelo Majci Zemlji i time omogućio urod. Na Mabon njegova životna energija brzo opada, da bi u konačnici preminuo na Samhain. Božica tada tuguje za njim u aspektu Starice, ali se oboje, i Bog i Božica, preporađaju za Yule. Božica prolazi magičnu transformaciju iz Starice u Djevu te rađa Boga kako bi skupa mogli nastaviti okretati Kolo godine.

Zanimljivo je da sam naziv ovog blagdana, Yule, dolazi od nordijske riječi iul/hjól koja znači „kolo“. Na osnovu ovoga se Yule može shvatiti kao prvu žbicu na Kolu godine. Kao kod svakog početka, prvi okretaj ovog kola je uvijek najteži i najdulje traje. Stoga cijela priroda miruje u ovom razdoblju i u tom odmaranju se priprema za rad koji će stići na proljeće. Ona se zagrijava za nadolazeće okretaje.

(c) Anne Stokes - Oak King (Kralj hrasta)
Ipak, i ljudi su dio prirode pa i oni sudjeluju u svemu ovome. Ovaj zimski period mirovanja ljudima daje potrebno vrijeme za refleksiju na prošlost, na same sebe i na njihova okruženja. Yule je ujedno odlično vrijeme za razmišljanje o budućnosti i postavljanje ciljeva (koji su u ovo doba još poznati kao novogodišnje rezolucije). Čišćenje, kako fizičko tako i emocionalno i duhovno, također nije na odmet jer nitko ne želi ući u Novu godinu s bremenom, glavnom prepunom nedoumica i kućom koja je u neredu.

Jedini nered s kojim ćete se morati nositi jest gomila borovih iglica po podu. I da, čak i pagani mogu krasiti božićno drvce u vrijeme Božića. Zapravo, Božić i Yule imaju mnogo više sličnosti nego što bi se očekivalo. Dublja usporedba bi zahtijevala ulaženje u povijest obaju blagdana koji su se svakako ispreplitali, ali ću ovdje istaknuti samo neke zajedničke običaje i osnovne ideje. Ono što kršćani nazivaju božićnim drvcem, pagani nazivaju julskim drvom. Ponekad se koristi julski panj koji predstavlja u suštini isti koncept – vječnost. Zimzelena drva poput bora, ili ponekad ona najčvršća (poput hrasta od kojeg se najčešće priprema julski panj) su simboli vječnog života jer oni, barem naizgled, nikada ne umiru. Bor ostaje zelen tijekom cijele godine i time predstavlja prevlast života nad smrću, a hrast može doživjeti starost od nekoliko stotina godina i poznat je po tvrdoći drva i izdržljivosti svoga korijenja. Nije ni čudo da se ova stabla i sva ona slična njima uzimaju kao simboli vječnog života! Mnoštvo drugih zimzelenih i sezonskih biljaka i plodova se također koriste za ukrašavanje – božikovina, imela (i druge bobice), češeri, žirovi i tako dalje. Svi ovi materijali se koriste za izradu vijenaca, ukrasa za stolove, za stablo i dom općenito.

Još jedan običaj koji je svima drag u ovo vrijeme bez obzira na duhovne/vjerske stavove jest ostajanje u kući s ljudima koje volimo, uživanje u toplini doma, lijepoj hrani i toplim čajevima, ili kuhanom vinu. Ugođaj postaje još ljepšim kada dođe vrijeme za razmjenu poklona. Iako se danas ovaj običaj sveo na nešto puko materijalno, stari Rimljani su imali običaj poklanjati svijeće jedni drugima u ovo vrijeme. U začecima ovog sunčevog blagdana pokloni uopće nisu postojali, ali su uvedeni kao znak pažnje i ljubavi, ali i zaštite. Svijeća je simbol svjetla koje se samim poklanjanjem daruje osobi. Svjetlo u ovom kontekstu ima višestruko značenje – simboliku otjerivanja i zaštite od zlih sila (što je slično zvoncima koji su još jedan prikladan simbol) te solarnu simboliku (paljenjem svijeća se predstavlja porast Sunčeve snage koji se događa u ovo vrijeme, a po nekim vjerovanjima se Sunce čak i potiče na ovaj način). Možda je ovo dobro vrijeme da se prisjetimo da bit poklona nije sam poklon i njegova materijalna vrijednost, već namjera koja ide uz njega.

Uz sve ovo – bližnje, toplinu, hranu, piće, darove itd. – je dobra zabava zagarantirana! Yule je naposljetku jedan od osam paganskih sabata i samim time povod za slavlje. Ovaj mjesec slavimo povratak Sunca i pružamo mu dobrodošlicu. Stoga je prikladno da i sami počnemo zračiti svjetlošću i toplinom te njima ispunimo naše živote i one naših bližnjih.

Sretan vam i blagoslovljen Yule!

(c) Rick Landry - Winter Solstice Sunrise (Izlazak Sunca na zimski suncostaj)

Nema komentara:

Objavi komentar