16.8.14

Paganska praksa: kvaliteta prije kvantitete



Većina paganskih okupljanja kojima sam prisustvovala su bila malena; deset to petnaest ljudi najviše. Naravno, bilo je onih gdje je bilo i mnogo više ljudi, ali po mom mišljenju, takva okupljanja su bila znatno manje emocionalna, ispunjavajuća, energična i duhovna. Neobična stvar se dogodi kada se tako velika skupina ljudi okupi. Čini se da se energije konstantno kreće u takvom okruženju i lako se osjeti da svi nisu međusobno dobro upoznati. Ovo rezultira u raštrkanoj i nejednakoj energiji zbog čega skoro svaki ritual, ili magijski rad koji se izvodi u takvom okruženju ne dostigne svoj puni potencijal. Drugim riječima, kvaliteta rituala se smanji.

Razlog zbog kojeg sam odlučila pisati o ovoj temi je taj što većina ljudi danas vjeruje što je više ljudi na nekom okupljanju (tj. što je veća kvantiteta), to će sve bolje ispasti. Iako ovo vrijedi za tulume, barem u većini slučjeva, nije baš tako kada su u pitanju religiozna/duhovna okupljanja. Kada odete u neku crkvu, moskvu, ili sinagogu, vidjet ćete golemu količinu ljudi na okupu, ali samo jednu osobu koja vodi kongregaciju. To je zbog toga što je većina organiziranih religija osnovana na nešto drukčijim principima od paganizma. U paganskim ritualima postoje Visoki svećenik i Visoka svećenica koji vode ritual, ali svaki sudionik igra važnu ulogu, pridonosi doživljaju, ali još važnije pridonosi i energiji rituala. Svećenik i svećenica mogu imati "pomoćnik" (ovisno o sabatu), ali čak i kada nemaju, svaki sudionik znatno utječe na ishod rituala. Na tipičnoj katoličkoj misi, na primjer, svećenik vodi kongregaciju i iako svi prisutni pjevaju i ponavljaju ponekad za njim, nisu onoliko aktivni u svojoj vjerskoj službi kao što pagani misle da jesu tijekom svojih rituala. Trebam ovo pojasniti kako me ne biste krivo shvatili. Ne govorim da je način na koji organizirane religije vode svoje vjerske službe krivi već da je naprosto drukčiji od paganskog sistema. Razlog ovome su različiti svjetonazori, doktrine i raznorazne formalnosti. Pagani vjeruju da svećenik i svećenica nisu jedini koji mogu stupiti u kontakt s Božanskim, ili s energijama univerzuma; svatko to može napraviti. Svećenik i svećenica možda imaju nešto više iskustva i mogu imati prirodni dar za vođenje i organizaciju, što im daje određenu prednost, ali ovo je druga tema. 

U paganskim ritualima uvijek postoji jedno, ili dvoje ljudi (tj. svećenik i svećenica) koji vode obred. Moja percepcija njihove uloge jest da oni nisu vođe u tiranskom ili diktatorskom smislu. Oni su poput dirigenata koji drže orkestar na okupu i vode sve članove u istom smjeru. Ovo znači da je njihova uloga važna, ali opet ne bi bilo glazbe bez orkestra tako da svaki član grupe također igra važnu ulogu.

Mislim da je ova analogija vrlo prikladna jer kao što svaka osoba u orkestru ima poseban talent, ili svira određeni instrument, tako svaka osoba u ritualnom krugu ima određenu energiju i radi na drukčiji način. Ovo me dovodi do glavne teme ovoga posta. Pošto se svaki paganski ritual vrti oko energije (usmjeravanje energije ka određenom cilju, kontroliranje energije itd.), od velike je važnosti paziti kakvu se energiju pušta u ritualni krug, bilo to kroz sudionike u ritualu, ili kroz entitete koji se evociraju tijekom samog obreda. Negativna energija generalno nije dobrodošla u krugu. Kada ja izvodim rituale, bilo to sama, ili u grupi, uvijek pročistim krug i svakoga tko u njega ulazi, a uz to se uvijek izjasnim da su samo pozitivna energija i čiste namjere dobrodošle. No uvijek postoje neke prepreke. Ne dovodi svatko sa sobom isključivo pozitivnu energiju. To ne znači da su oni zli, ili da imaju loše namjere, već da samo postoji neki višak energije koji može omesti ritual. Zapravo, takvi ljudi uopće ne moraju biti svjesni ovoga. Ali oni koji jesu svjesni to moraju riješiti.

U procesu skupljanja ljudi za ritual, mnogi se uzbude i kažu "da" svakome tko se želi pridružiti makar se nikada nisu upoznali. Ovo znatno olakšava pristup i sudjelovanje u ritualima onima koji nisu baš spremni na njih. Kada govorim o spremnosti, mislim na mentalnu i duhovnu spremnost. Tijekom bilo kakvih religioznih, ili duhovnih aktivnosti, mnogi nauče dosta toga o sebi, svom okruženju i drugim ljudima kroz introspekciju i meditaciju. Oni bivaju ispunjeni energijom koja dolazi iz univerzuma, ljudi oko njih, ili prirode uopće. Mnogi se također suoče sa svojim strahovima, priznaju svoje komplekse, pomire se s određenim problemima, ali ujedno shvate i brojne lijepe stvari. Ovo sve može djelovati silovito i može preplaviti osobu pa ona treba biti mentalno i duhovno stabilna kako bi se nosila s time na ispravni način. Ne želim zvučati bahato, ali nisu svi jednako stabilni i zreli za ovakve stvari. Ovo je jedan od razloga zbog kojih većina paganskih skupina ne dopušta pristup maloljetnicima i zbog čega inzistiraju da osobno upoznaju svaku osobu koja se želi priključiti. Ne impliciram da sam ja zrelija od drugih već samo da je određena doza zrelosti i stabilnosti potrebna za nastaviti na duhovnom putu. 

Ono što imam reći će nekima možda zvučati pesimistično, ali se meni doima realističnim. Zamislite da nezrela, ili mentalno nestabilna osoba dođe na ritual (iako su ovo relativni pojmovi, ali sam sigurna da razumijete što želim reći). U najgorem slučaju ta osoba može doživjeti mentalni, ili živčani slom. Nešto manje dramatični ishod je da je ta osoba prisiljena suočiti se s nekim problemom i na kraju ga u potpunosti krivo protumači jer nije dostigla onu razinu zrelosti koja je potrebna da ga se u potpunosti shvati. Ali mi kao ljudi imamo tendenciju gledati najgori mogući ishod i poduzeti potrebne mjere opreza, pa vas stoga molim da se ne uvrijedite na moje komentare. 

Stoga, ako pojedinac koji nije još spreman sudjeluje u ritual, vjerojatno će najviše učiniti štete sebi. Ali oni također mogu utjecati i na druge. Govoreći djelomično iz osobnog iskustva, mogu uzrokovati osjećaj nelagode, ili usporiti organizaciju, ali mogu ujedno uzrokovati i potpuni energetski potres time u potpunosti mijenjajući ishod rituala. Mnogi ljudi s takvog rituala mogu otići s osjećajući se nestabilno, neispunjeno, umorno i rastreseno. Ovim osjećajima, opet generalno govoreći, nema mjesta u paganskim ritualima. Ukratko, svatko treba biti oprezan po pitanju koga se pušta u ritualni krug zbog sebe, ali ponajviše zbog drugih sudionika. 

Naravno, ja nisam psiholog i nisam kvalificirana osuđivati ičije mentalno, ili duhovno zdravlje, ali vjerujem da bilo tko tko ima imalo zdravog razuma može vidjeti kada nešto "ne štima" s osobom, ili kada su nezreli. I ja sama mogu biti čudna ponekad, kao što može svatko, ali postoji velika razlika između ljudi koji su blago ekscentrični, ili neobični i potpunih čudaka. 

Vrste ljudi koje sam do sada upoznala u paganskim krugovima se ne mogu lako kategorizirati. Iako jesam upoznala stereotipne hipije, muževne asatruovce, feministički nastrojene štovateljice Božice, mlade gotičarke koje se zanimaju za wiccu itd. Ali sam također upoznala mnogo mnogo više ljudi koji se ne uklapaju ni u jedan stereotip. Većina njih su vrlo obični ljudi, ali su neki bili potpuno suprotni. Kada sam upoznala potonje, a upoznala sam nekoliko vrlo neobičnih ljudi, osjetila sam jaki osjećaj nelagode od kojeg nisam mogla pobjeći. Takvi ljudi ponekad imaju samo neobični pogled, ali često im piše na čelu da su čudni. Kako god bilo, lako se osjeti da nešto nešto nije kako treba. No, većina ovih ljudi je imala dobre namjere i nikome ne bi naudili, barem ne namjerno, ali nemaju kontrolu nad svojom energijom. Upravo to može uzrokovati probleme za vrijeme rituala.

U osnovi, kada govorim o kvaliteti, mislim upravo na ovu kontrolu koju osoba ima nad svojom energijom, nad cijelom svojom osobnošću, svojim djelima, mislima i osjećajima. Ako većina ljudi u ritualnom krugu ne može kontrolirati ono što radi, onda će nešto sigurno poći krivo.

Moje iskustvo mi govori da su kvaliteta i kvantiteta obrnuto proporcionalne u većini slučajeva. Stoga će kvaliteta rituala opadati kako se broj sudionika povećava. Ovo neće biti slučaj ako svi, ili barem većina sudionika u ritualu zna što radi i zna kako kontrolirati svoju energiju, djela i tako dalje. Ali i dalje postoji problem nesloge po pitanju energije. Čak i ako svi sudionici znaju što rade i imaju kontrolu, možda nisu svi međusobno upoznati, možda nisu svi dovoljno opušteni, a možda jednostavno nisu dovoljno kompatibilni...sve bi se ovo trebalo uzeti u obzir. Zbog ovoga svi tradicionalni koveni imaju maksimalno trinaest članova. Ovo regulira broj ljudi što im omogućava da se zaista zbliže, postanu poput obitelji i rade efikasnije. Kada je previše ljudi u krugu, teško je upoznati svih, a još je teže uvjetno rečeno "natjerati" svih da rade zajedno, uskladiti i organizirati sve te pogoditi pravo vrijeme.

Većina ljudi s kojima sam ja radila se slaže da je kvaliteta važnija od kvantitete. Zapravo, čak će čak pet kvalitetnih praktičara (pod "kvalitetni" mislim da znaju što rade, da se međusobno dobro poznaju i imaju sve pod kontrolom) raditi mnogo bolje nego pedeset ljudi koji su se tek upoznali i kojima je sve što rade novitet. Barem me je ovako naučilo moje dosadašnje iskustvo. Ako su vaša iskustva govore drukčije, onda bih vrlo rado poslušala ono što imate za reći. Stoga ostavite komentar i izrazite svoje mišljenje. Uvijek uživam u kvalitetnoj raspravi. 

Stoga do idućeg posta,
vaša Witch's Cat

Nema komentara:

Objavi komentar