Ledene sige (keksi)

Ovaj mi se desert jako svidio jer on nije samo desert već i ukras. Ipak, moram vas upozoriti da sam se dobro namučila radeći ove kekse jer je tijesto iznimno prhko pa se lako lomi pri oblikovanju. To je samo malo upozorenje, ali sam bez obzira na sve poteškoće u radu zadovoljna s konačnim rezultatom i izgledom i okusom. :D

Potrebno je: 

• 2.5 čaše glatkog brašna
• 1/4 čajne žličice soli
• 1 čaša šećera (ja sam stavila samo pola čaše)
• 3/4 čaše omekšalog masla
• 60 g rastopljene bijele čokolade (ja sam stavila 100g, ali sam zato stavila i malo više masla)
• 2 jaja
• 1 čajna žličica ekstrakta vanilije
• kristalni šećer (po potrebi jer će se koristiti za ukrašavanje)

Priprema:

1. U zdjeli izmiješajte brašno i sol.
2. U drugoj zdjeli pomiješajte maslo i šećer dok smjesa ne postane pjenasta. Dodajte rastopljenu bijelu čokoladu (preporučam da je otopite na pari je će bijela čokolada zagoriti u mikrovalnoj pećnici), jedno jaje i vaniliju. 
3. Kada ste dobro pomiješali drugu smjesu, u nju dodajite smjesu s brašnom malo po malo dok sve grudice ne nestanu.
4. Oblikujte smjesu u kružnu ploču (naprosto istucite smjesu rukama dok ne postane plosnata), zamotajte ju u prozirnu plastičnu foliju i ostavite da odstoji u hladnjaku 30 minuta.
5. Zagrijite pećnicu na 175°C.
6. Izvadite tijesto iz hladnjaka.
7. Počnite formirati kekse tako da uzmete punu jušnu žlicu tijesta i izvaljajte je u konop (sami odredite duljinu, ja predlažem oko 25cm duljine jer je tijesto prhko i mrvi se ako radite išta manje).
8. Dobiveni "konop" savijte na pola i počnite zavijati (oba kraka) tako da se omotaju jedan oko drugog. Pazite da na vrhu ostavite rupu/prsten ako želite objesiti keks (kroz tu rupu ćete kasnije provlačiti vrpcu) i da se forma keksa stanjuje pri dnu kako bi što više ličio na ledenu sigu. Trebali biste dobiti nešto slično onome na slikama poviše.
9. Nakon što formirate keks, razbijte jedno jaje i odvojite bjelanjak (nemojte ga tuči). Premažite kekse bjelanjkom i pospite ih šećerom (koji bi se trebao zalijepiti na njih).
10. Ponavljajte korake 7, 8 i 9 dok ne iskoristite sve tijesto.
11. Posložite kekse na tepsiju obloženu papirom za pečenje. Ostavite malo prostora između keksiju.
12. Kekse pecite na 175°C otprilike 8-10 minuta, ali pripazite da ne porumene previše (trebaju ostati blijedi, pa se ravnajte po donjem dijelu keksa koji najprije porumeni).
13. Ostavite kekse da se ohlade i potom, ako želite, provucite vrpce kroz rupe koje ste ostavili kako biste kekse mogli objesiti negdje lijepo. :)

Od navedene smjese mi je ispalo otprilike 20 komada (koje sam radile od trake duljine oko 25cm). 

Nadam se da ćete uživati u keksima i lijepo provesti s obitelji i prijateljima! :D

Blagoslovljen vam svima Yule!

Icicle Cookies

This desert caught my attention because it isn't only a desert; it's also a decoration. Although, I have to warn you that I really did have a hard time making the cookies because the dough is very fragile and often broke while I was molding the cookies. This was just a quick note, but I have to say that despite all the difficulties I came across, I'm very satisfied with the final result; both taste-wise and appearance-wise. :D

You Will Need: 

• 2.5 cups all-purpose flour
• 1/4 teaspoon salt
• 1 cup sugar (I only put half a cup)
• 3/4 cup softened butter
• 60g melted white chocolate (I used 100g, but I also added a bit more butter because of this)
• 2 eggs
• 1 teaspoon vanilla extract
• granulated sugar (as much as is needed because you'll only be using it for decoration anyway)

How to Prepare:

1. Mix the flour and salt in a bowl.
2. In another bowl, blend sugar into butter until the mixture is foamy. Add melted white chocolate (I recommend you use double-boiler system to melt it because white chocolate tends to blacken if you melt it in the microwave for too long), one egg and vanilla.
3. When you have prepared the second mixture, add the flour mix into it bit by bit and stir until the whole mixture is smooth (there are not clots).
4. Shape the dough into a flat disc (simply press down/hit it with your hands until it's flat), wrap it in plastic wrap and live it to sit in t he refrigerator for 30 minutes.
5. Preheat the oven to 175°C.
6. Take the dough out of the fridge.
7. Start forming your cookies by taking a heaping tablespoon of dough and rolling it out into a rope (feel free to choose the length of the rope yourself but I recommend about 25cm because if the dough tends to break/crumble if you make the cookies any smaller).
8. Fold the "rope" in half and start twisting (both ends together) so they are twisted around each other. Take care to leave a loop at the top if you want to hand the cookies later on (the ribbon will go through it so that's why). Also, make sure to taper the end of each cookie (i.e. make it narrower at the end) so that it resembles an icicle. You should have something similar to the pictures on the right.
9. After shaping the cookies, separate the egg white from one egg (don't beat it) and lightly cover the cookies with it with a brush. Sprinkle the sugar on the cookies (it should stick to them).
10. Repeat steps 7, 8 and 9 until you use up all the dough.
11. Cover your baking pan with baking paper and place the cookies on it. Leave a bit of room between each cookie.
12. Bake the cookies at 175°C for about 8-10 minutes, but keep an eye on them so they don't get too brown (they should actually be very pale and the bottom part will turn brown the fastest so judge according to the bottom parts).
13. Leave the cookies to cool down and, if you want, tie ribbons through the hoops so you can hand your cookies somewhere nice. :)

This amount of dough yielded about 20 cookies for me (made of approximately 25cm long ropes).

I hope you all enjoy the cookies and have a great time with your families and friends! :D

Blessed Yule to you all!

Paganizam, dvovjerje i pokrštavanje Hrvata

Sudbina je prije nekoliko dana odlučila da moram naići na jedan zanimljivi članak Denivera Vukelića koji nosi naziv "Problem dvovjerja kao čimbenika hrvatskog kulturnog identiteta". Zaista se ne sjećam zašto mi je baš on privukao pozornost, ali mi je drago što jest jer me je tema o kojoj je Deniver pisao zaintrigirala toliko da sam i ja morala reći ponešto o njoj.

Središnja tema je očito dvovjerje (eng. dual faith), a začudila sam se koliko značenja i implikacija ovaj pojam može imati. Nisam očekivala da će dvovjerje imati veliku ulogu u hrvatskoj povijesti, ali sam se i tu ugodno iznenadila. Stoga bih vas prvo htjela malo izgnjaviti poviješću.

Pokrštavanje Hrvata

Naša priča počinje jako davno, u mom rodnom gradu - Splitu. Kažem "jako davno" jer priča može tako vući korijene i dalje od cara Dioklecijana koji je bio poznati progonitelj kršćana. No, počela bih u 7.st. kada se smatra da je počelo pokrštavanja. Naime, do tada su (uvjetno rečeno) Hrvati bili pagani. Ono što je promijenilo tijek događaja jest rušenje Salone (danas lokalitet unutar Solina odmah kraj Splita) koji je bio centar rimske provincije Dalmacije. Često se uzima da je Salona srušena 614.g., ali bi bilo preciznije reći da je postepeno propadala (kako dokazuju arheološki dokazi).

Ne znam jeste li upoznati s činjenicom da je u ovom stoljeću (preciznije od 640.-642.g.) na papinskoj stolici sjedio Dalmatinac - Ivan IV. Očito mu je bilo stalo do toga da njegov narod bude pokršten pa je u Split poslao Ivana Ravenjanina koji je uskoro postao prvi splitski nadbiskup i koji je protagonist cijele ove priče.

Karta Salone, 1571.g. (Salona je
vidljiva pri vrhu karte, a nakupina
zgrada u  donjem lijevom dijelu je
Split s Dioklecijanovom palačom

Još sam na početku svog studija učila o Ivanu Ravenjaninu i saznala da je upravo on zaslužan za pretvaranje svih paganskih hramova u Splitu u crkve. Uzmite u obzir da prolazim kraj svih tih mjesta svakoga dana...i dalje ne mogu vjerovati da su se u tim hramovima slavile iste sile koji ja danas štujem. Ivan Ravenjanin je tako pretvorio tadašnji mauzolej cara Dioklecijana ("naručitelja" slavne Dioklecijanove palače, rimskog cara s kraja 3.st. koji je ujedno i osmislio sistem vlade zvana tetrarhija i koji je bio žestoki protivnik kršćanstva i progonitelj kršćana). Zamislite ironije da je njegovo posljednje počivalište pretvoreno ne u crkvu (!) nego u katedralu! Odmah preko puta mauzoleja su se nalazila tri hrama posvećena trima božanstvima: Kibeli, Veneri i Jupiteru. Venerin hram je u međuvremenu srušen, od Kibelinog hrama je ostala sam baza (i nalazi se u podrumu zgrade do mauzoleja koji nije otvoren za javnost), a Jupiterov hram je pretvoren u crkvu sv. Ivana. 

Ulaz u Jupiterov hram
(crkvu sv. Ivana), Split

Dakle, sustavnim pročišćavanjem paganskih prostora i pretvarajući ih u kršćanska svetišta, Ivan Ravenjanin je započeo pokrštavanje naroda. Prvo su se obraćali vladari i druge važne ličnosti tog doba (uzmite u obzir da je tada kršćanstvo bilo pitanje prestiža i da se pokrštavanjem dobivala ulaznica u svijet religijskih, političkih i ekonomskih moćnika poput Pape i vladara drugih naroda). Neki su se članovi društva pokrštavali iz puke formalnosti kako bi im bili olakšani neki poslovi (npr. trgovanje), dok su oni kojima su ovi čimbenici bili nevažni ostali pri staroj vjeri (ovaj termin je prihvaćen i u engleskom jeziku, a glasi Old Religion i drugi je naziv za wiccu, a ja bih rekla da je primjenjiv na paganizam općenito). Dakle, seljaci (lat. pagani = ljudi od zemlje/zemljoradnici, više o etimologiji riječi u pojmovniku pod terminom "paganizam") su bili mnogo kasnije pokrštavani od onih koji su živjeli u gradu. Za ovo postoji logično objašnjenje, pa da citiram Denivera Vukelića: 

"...kršćanska ideja o Kraljevstvu nebeskom, slavenskom, pa tako i hrvatskom seljaku koji se bavio stočarstvom i poljodjelstvom nije značila mnogo na svakodnevnoj razini. Pretkršćanski obredi "osiguravali" su mnogo bitniju stvar za čovjekov život: opstojnost na ovome svijetu, klijanje, rast, zdravlje, kišu, sunce i ostale potrebe seoskog načina života u suživotu sa zemljom. Seljacima, dakle, "poganstvo", odnosno njihovi stari prirodni obredi i običaji i kršćanstvo bijahu komplementarni, a ne konkurentni sustavi."

Ukrasni reljef s
krstionice iz Jupiterovog
hrama, Split (11.st.)

Iako je pokrštavanje počelo u 7.st., ono se aktivno provodi u 8.st. (kada o hrvatski vođe prihvaćaju kršćanstvo) i u 9. stoljeću. Širenje se nije svugdje odvijalo istim tempom iz geografskih razloga, ali i zbog otpora kojeg je narod pružao na određenim područjima. Tako je, na primjer, tadašnja regija Paganije dobila svoj naziv (u njoj se kristijanizacija odvijala još i krajem 10.st.).

Ovo nas dovodi do sljedećeg podnaslova, ali bih prije toga voljela istaknuti samo jednu činjenicu, a to je da se neki tragovi paganizma nisu dali izbrisati sa svih hramova (npr. očite arhitektonske forme klasičnih hramova koje se očituju i na mauzoleju i na Jupiterovu hranu), ali i da su se kasnije neki novi simboli dodali, kao što je reljef pentagrama na predromaničkoj krstionici unutar Jupiterovog hrama (koji je zapravo bio krstionica).

Dvovjerje kao rezultat postepenog pokrštavanja

U ovom kontekstu govorimo o dvovjerju kao dvojnom vjerovanju tj. dvojnoj vjeri koje je samo jedno od značenja ovog termina. 

Iz prethodnih paragrafa je očito da se Hrvati nisu pokrstili u jednom danu nego da je to bio dugotrajan proces tijekom kojeg je došlo do preklapanja, fuzija, ali i iščeznuća određenih vjerovanja (službeni naziv za ovo bi bio sinkretizam). Iako se kršćanstvo pojavilo među Hrvatima i usprkos tome što je velik broj ljudi bio pokršten, ovo nije značilo da su oni odjednom promijenili svoja razmišljanja jer je i za to potrebno više vremena. Ti su ljudi bili kršćani "na papiru", ali se mentalno još nisu bili u potpunosti preobratili. Neki su čak i prakticirali stare običaje koji su tada zaista bili običaji; bili su živi u punom smislu te riječi. Kako kaže Vukelić, Crkva i narod su se tu bili našli "na pola puta". Dva sistema vjerovanja koji čine ovo dvovjerje su stoga kršćanstvo i slavenski paganizam. Ako pročitate Vukelićev članak, saznati ćete mnogo o istoj situaciji koja se zbivala i u Rusiji, a izgleda i u Poljskoj, Srbiji i među svim Slavenima. On jako lijepo razlaže ovu temu i sažima u sljedećih nekoliko rečenica: 

"Pokrštavanje starih Hrvata bio je jednokratan čin koji je izvodio svećenik blagoslovljenom vodom uranjanjem ili polijevanjem (razne kneževske krstionice sačuvane su iz najranijeg narodnog dinastičkog razdoblja). Taj je čin označio prijelaz iz »poganstva« u kršćanstvo, iz pretkršćanskog života čovjeka u kršćanski. Ali ono što je po kršćanskom viđenju još bitnije od samog rituala jest preobrazba u čovjeku koji se »obraća« i živi drugačijim životom, po kršćanskim načelima, do kraja svog života. Zato i razlikujemo te dvije stvari, pokrštavanje kao jednokratan čin i, kristijanizaciju kao proces usvajanja. Jer nije nužno da je pokrštena osoba ujedno i obraćena."

Dominacija kršćanstva

Tijekom i kratko nakon pokrštavanja, dvije vjere su bile jednako validne. Cijela ova priča ne bi bila toliko zanimljiva da jedna od njih dviju nije osjetila potrebu da bude nadmoćna, a to je bilo kršćanstvo. 

U početku su se pročišćavali, prisvajali i adaptirali paganski hramovi kako bi bili prikladni za kršćanske mise. Ovo je bio način približavanja ove nove vjere paganskom narodu. To su i dalje bile iste zgrade, isti kipovi, pa čak i isti/slični datumi i običaji blagdana, samo s drugom pozadinskom pričom. Sve je ovo trebalo olakšati vjernicima aklimatizaciju. Prvi mi pada na pamet upravo Yule koji nam se sada bliži. Yule tj. zimski suncostaj je paganski blagdan kojeg se slavi između 21. i 23. prosinca. Slavi se ponovno rađanje Sunca tj. Boga (jer je Sunce simbol Boga), a time i povratak proljeća i plodnosti. U kršćanstvu tako postoji Božić kojeg se slavi samo dva dana kasnije (25. prosinca) kada se također slavi rođenje božanske figure - Isusa Krista. Čak je i božićno drvce nastalo po uzoru na Yule log tj. yulski panj (iako mnogo kasnije; tek u viktorijansko doba o čemu možete više pročitati ovdje) i simbol je plodnosti, što se nadovezuje na prije spomenutu simboliku proljeća. 

Da zaključim ovo poglavlje, oduševilo me je mišljenje jednog pojedinca iz Vukelićevog članka o dvovjerju. On kaže sljedeće: "Pa, vjerovanje u dvije, prihvaćanje dviju religija kao istine. Ne znam kaj je dvovjerje...vjerojatno nekaj kaj spašava vlastitu kožu ... hahaha dakle javno vjeruješ u nekaj kaj i svi oko tebe, a u sebi vjeruješ u ono kaj osjećaš." Zaista mi je izmamio osmijeh na lice. :) 

Pojam dvovjerja

Tek sada zapravo dolazimo do osnovne biti ovo posta, a to je pričanje o dvovjerju u paganskom kontekstu. Već sam rekla nešto o jednom shvaćanju dvovjerja, to jest dvovjerja u smislu istovremenog prihvaćanja dvaju vjera. Pošto je pojam dvovjerja ostao jezično nedorečen (tj. njegovo značenje još nije usko definirano), on ima više značenja koje bih sažela. Dakle, dvovjerje se može odnositi na:

1. simultano prihvaćanje dvaju religija
2. dualizam u smislu vjerovanja u dva vrhovna božanstva (moguće kao nuspojave prvog značenja)
3. diteizam (vjerovanje u dvije jednako moćne božanske sile koje su dijametralno suprotne npr. dobro/zlo, svjetlo/tama, što podrazumijeva rivalstvo, nadmetanje i opoziciju dvaju sila)
4. biteizam / duoteizam (vjerovanje  dvije jednako moćne božanske sile, ali koje su u harmoniji npr. Bog i Božica u wicci)

Vrijedi napomenuti da i diteizam i biteizam/duoteizam spadaju pod dualizam te da postoji mnogo vrsta dualizama. Kako vas ne bih zamarala sa svim tim podskupinama, možete pročitati više o dualizmu ovdje.

Dvovjerje i wicca

Već su mi nekoliko puta ljudi postavljali pitanja o mogućnosti suživota kršćanstva i wicce, odnosno je li moguće biti istovremeno i kršćanin i wiccan. Wicca ne zabranjuje dvovjerje u ovom smislu dok je god u osnovi svega dobra namjera i dok se nikome i ničemu ne nanosi šteta. Stoga nije neobično da naiđete na ljude koji kombiniraju wiccu s drugim uvjerenjima kako bi stvorili sistem vjerovanja koji je njima u potpunosti jasan, logičan i u kojemu zaista uživaju. Ovakve adaptacije bi se unutar wicce nazivale eklektičnima (grč. eklektikos = birati najbolje, odnosi se na "posuđivanje" i spajanje vjerovanja iz različitih tradicija/pravaca kako bi se skrojio sistem uvjerenja prema pojedinačnim potrebama). Naravno, ne mogu govoriti o svim kombinacijama uvjerenja jer bi to oduzelo previše vremena, ali bih vam svakako savjetovala da provjerite što druga tradicija/duhovni pravac/vjera koju kombinirate s wiccom kaže na ovu temu, odnosno u kojoj mjeri ona prihvaća dvovjerje kao mogućnost.

Ipak, kada se priča o dvovjerju unutar wicce, ne misli se na prethodno navedeno značenje već prvenstveno na pojam biteizma (odnosno duoteizma), a u nekim situacijama čak i na diteizam. Htjela bih to sada elaborirati.

Biteizam unutar wicce

Biteizam (eng. bitheism) je vrsta dualizma koja prihvaća postojanje dvaju božanstava/božanskih sila koji nisu oprečni jedno drugome. Naprotiv, oni djeluju u skladnu jedno s drugim i imaju definirane forme/stanja. Iako su najčešće forme muška i ženska, može se dogoditi da je jedna božanska sila utjelovljenje jednu skupinu sila (npr. sve dobre sile), dok druga utjelovljuje drugu (npr. sve zle sile) kao što je slučaj sa Zoroastrizmom. 

Duoteizam (eng. duotheism), kojeg sam već spomenula u postu o wiccanskim vjerovanjima, se najčešće uzima kao sinonim za biteizam jer je i tu fokus na dvije božanske sile. No, ovdje se gotovo uvijek radi o nekom bogu i nekoj božici dok biteizam ne mora implicirati ovaj muško-ženski odnos. Također, ova dva božanstva (dakle muško i žensko božanstvo) su najčešće jednako moćni. 

Najvažnije je zapamtiti da biteizam ne mora nužno podrazumijevati muško-ženske forme dvaju glavnih božanstava, dok duoteizam to gotovo podrazumijeva. Ali ne brinite se, ionako se ova termina koriste kao sinonimi jer su razlike minorne.

Wicca bi se po navedenome mogla uklopiti u definiciju biteizma i duoteizma, makar bi duoteizam ipak bio nešto prihvatljiviji izraz. Aspekt wicce koji ovo najbolje dočarava je odnos Rogatog Boga i Božice Majke koji, osim što se uklapaju u ovaj muško-ženski model, zaista djeluju u skladu jedno s drugim i smatra ih se jednako moćnima. Njihova savršena harmonija se najčešće prikazuje kroz njihov čin snošaja poput onoga na malenoj figuri Moćnog obreda (eng. Great Rite - naziv za dio wiccanskog rituala koji simbolizira snošaj Boga i Božice. Više o njemu ovdje). 

Diteizam unutar wicce

Prikaz Rogatog Boga

Diteizam (eng. ditheism) je vjerovanje u postojanje dvaju božanskih sila koje su najčešće samostalne (dakle neovisne jedna o drugoj). Ovaj pojam podrazumijeva da su te dvije sile oprečne i da se sukobljavaju. Najčešći oblik diteizma jest onaj u kojemu je jedna sila dobra, a druga zla, no može se raditi i o odnosu svjetlo/mrak (dobro i  zlo ne podrazumijeva svjetlo i mrak!), ili pak zima/ljeto. 

Prikaz Zelenog čovjeka

Postoji aspekt wicce koji se odlično uklapa i u ovu definiciju, a to je odnos četiriju aspekata Rogatog Boga unutar dva mita. Prvi mit kaže da bog ima dva "lica" tj. da on poprima formu Zelenog čovjeka/Boga (eng. Green Man/God) u vrijeme proljeća i ljeta te formu Rogatog Boga (eng. Horned God) za jeseni i zime. Ova dva lica su oprečna jer simboliziraju u potpunosti suprotne aspekte godine i prirode; jedan simbolizira zelenje i biljke, dok drugi simbolizira životinje itd.  

Prikazi Kralja hrasta (lijevo) i
Kralja božikovine (desno)

Drugi mit vezan za Boga jest mit o borbi između Kralja hrasta i Kralja božikovine. Opet se radi o simboličnoj borbi ljeta i zime (kako se prije dijelila godina, ljeto je bio topli period godine tj. ono što mi danas smatramo proljećem i ljetom, a hladni dio godine je bio zima tj. jesen i zima). Naime, na dva suncostaja se ova dva božanstva bore za prevlast, ali i Božičinu ljubav. Već se zna tko kada pobjeđuje. Na ljetni suncostaj (21.-23.6. u wicci poznat kao Litha/Midsummer), Kralj božikovine pobjeđuje Kralja hrasta što simbolizira opadajuću snagu Sunca i nadolazeće hladno doba godine (sjetite se poveznice božikovine sa zimom i božićnim dobom). Na zimski suncostaj (21.-23.12. u wicci poznat kao Yule) se događa obratno pa Kralj hrasta pobjeđuje Kralja božikovine što simbolizira povratak toplijeg doba godine kada je Sunce jače, a time i Kralj hrasta jači i dani dulji.

Mit o borbi između dvaju aspekata
 Boga se često reinterpretira
unutar rituala pri čemu se dva muškarca
(koji igraju uloge ovih
aspekata) zaista bore
(naravno, sve je to čisto teatralno).

Ipak, ni ovaj diteizam nije potpun jer iako su ova četiri aspekta Boga kontrastna, ona se ujedno i nadopunjuju međusobno i daju si ravnotežu. Rogati Bog sa sobom donosi hladnoću i vrijeme kada se zemlja oporavlja, kada ju kiša njeguje, dok sa Zelenim čovjekom dolazi toplina i ugoda, ali isto tako i period neumornog rada, sušenja zemlje i tako dalje. Potrebni su svi aspekti da bi postojala ravnoteža. Postavlja se onda pitanje je li ovaj odnos diteističan ako se radi o dvama polovicama koje se dopunjavaju i koje su nužne jedna drugoj?

Smatram da upravo ovakve dileme daju čar wicci, ali i drugim paganskim duhovnim pravcima jer ostavljaju mjesta pojedincu da razmisli o nečemu samostalno, bez dogmi i da nađe najlogičnije objašnjenje za sebe.

Cilj ovog posta je bio da prokomentiram temu dvovjerja u povijesnom i recentnom kontekstu osvrćući se pritom na članak Denivera Vukelića koji mi je zaista bio velika inspiracija i izvor novih saznanja. Ne morate se slagati ni s mojim ni s njegovim mišljenjem i ako se ne slažete, svakako bih voljela čuti u komentarima zašto. :D

Htjela sam također istaknuti kako je sinkretizam jedna sasvim prirodna pojava koja nikoga ne treba vrijeđati. Kulture se miješaju, jezici utječu jedni na druge, pa zašto ne bi tako bilo i s vjerovanjima? Apstraktni pojmovi poput religije i duhovnosti nemaju čvrstih granica, a smatram da bi svijet bio puno ugodnije mjesto da ljudi to shvate. Ne postoji "naše" i "vaše". U prirodi, na ovoj planeti postoji samo "zajedničko".

Nadam se da ste uživali čitajući ovaj post! :)
Vaša Witch's Cat

Paganism, Dual Faith and the Christianization of the Croats

A couple of days ago, fate decided that I should come across an article by Deniver Vukelić entitled "The Problem of Dual Faith as the Croatian Cultural Identity Factor". I really can't remember why it was precisely this article that caught my attention, but I am glad it did because the topic of the essay intrigued me so much that I just had to write something on it as well.

The central theme is obviously dual faith and I was surprised to find out how many meanings and implications this notion can have. I didn't expect dual faith to play a large role in Croatian history but I was once more surprised. This is why I am first going to bore you with a bit of history.

The Christianization of the Croats

Our story begins a long time ago in my home town - Split. I say "long ago" because we could say it has its origins even before emperor Diocletian who was a famous persecutor of Christians. But, I would like to begin with the 7th century because this is when the Christianization of the Croats is thought to have begun. Up to this century, Croats are believed to have basically been Pagans. What changed the course of events was the downfall of Salona which was the capital of the Roman province of Dalmatia (the remains of which are in a small town called Solin right next to Split). It is usually said that Salona feel in 614, but it would be much more accurate to say that it slowly decayed (which can be proven by archaeological evidence).

I'm not sure if you're familiar with the fact that in this century (more precisely from 640-642) the papal throne was occupied by a Dalmatian - Pope John IV. He obviously cared very much about his people and wanted them to be baptized so he sent John of Ravenna (in Croatian: Ivan Ravenjanin) who was soon to become the first Dalmatian archbishop and the protagonist of our story.

A map of Salona from 1571 (Salona is
at the top, and the cluster of buildings
in the bottom left corner is Split
inside of Diocletian's palace).

At the very beginning of my college education, I learnt about John of Ravenna and how he was the one who turned all the Pagan temples in Split into churches. Keep in mind that I pass by these buildings every day...I still can't believe that the same forces I worship today used to be worshiped in them a long time ago. So, John of Ravenna turned the mausoleum of emperor Diocletian (who ordered the building of Diocletian's palace, a Roman emperor from the end of the 3rd century and who introduced the tetrarchic system of rule and who was also opposed to Christianity and a persecutor of Christians) into a cathedral. Imagine the irony of his final resting place not being turned into a church (!) but into a cathedral no less! Just across from his mausoleum, there were three temples dedicated to three different deities: Cybele, Venus and Jupiter. Venus' temple was destroyed, what is left of Cybele's temple is just the base (and is not situated in the basement of a building right next to the mausoleum and is not open for the public). Jupiter's temple has since been turned into St. John's church.

The entrance to Jupiter's
temple (now St. John's
church), Split

Therefore, by systematically cleansing Pagan areas and turning them into Christian sanctuaries, John of Ravenna began the process of Christianization. The first to convert were the leaders and other important political figures of the age (keep in mind that being Christian was a question of prestige back then and by converting, you got a ticket into the world of political, religious and economic tycoons such as the Pope and the rules of other countries). Some common people converted out of pure formality in order to facilitate certain jobs (e.g. trade), while those to which these factors meant nothing stayed loyal to the old religion (by the way, the term "Old Religion" is also used to refer to Wicca and I would say it is applicable to Paganism in general). So the peasants (lat. pagani = people of the land/farmers, look it up under "Paganism" in the glossary) converted much later than those who lived in cities. There is a logical explanation for this so let me please translate what Deniver Vukelić says in his article:

"...the Christian idea of the Kingdom of Heaven didn't mean much on an every-day basis to the Slavic and thus the Croatian peasant whose primary concerns were livestock and agriculture. The former rituals 'guaranteed' much more important things for a man's life: survival in this world, germination, growth, health, rain, sunshine and other necessities of the rural way of life which coexisted with the earth. To the peasants, their 'Pagan' beliefs i.e. their old natural rituals and traditions and Christian beliefs were complementary and not competitive regimes."

The relief on the
baptistery in Jupiter's
temple, Split (11th cent.)

Even though Christianization started in the 7th century, it was actively implemented throughout the 8th century (when the Croatian leaders converted) and in the 9th century. Christianity didn't spread everywhere equally as fast because of geographical reasons and because of the resistance of the common people in certain areas. For example, the region of Pagania got its name because the people of that region refused to accept Christianity all the way up to the end of the 10th century.

This leads us to the next subtitle but before I go on, I would just like to emphasize one more fact and that is that not all traces of Paganism were erased from the temples in Split (for example, obvious architectural forms of classic temples visible on the mausoleum and Jupiter's temple and also certain symbols which were later added such as the relief depicting a pentagram in Jupiter's temple which is actually a pre-Romanesque baptistery).

Dual Faith as a Result of Gradual Christianization

In this context, we are talking about dual faith as accepting two faiths which is only one possible interpretation of this notion.

It is obvious from the previous paragraphs that the Croats weren't converted in a day but that this was a long process during which overlappings, fusions and vanishings of certain beliefs occurred (a formal name for this would be syncretism). Even though Christianity had already arrived among the masses and many people had been baptized, this didn't mean that they had all suddenly changed their views on life because this takes a longer period of time. These people were only Christian on paper, but they hadn't yet fully converted mentally. Some even still practiced the old traditions which really were traditions in their own right; they were alive in every sense. As Vukelić says, the Church and the people "met halfway". The two systems of belief which make up dual faith in this case are Christianity and Slavic Paganism. If you are able to read Vukelić's article, you will find out a lot about the same situation in Russia and, as it seems, in Poland, Serbia and basically among all Slavs. Vukelić covers this topic very nicely and summarizes it in the following few sentences:

"The Christianization of the Croats was a one-off action which was performed by a priest using holy water which was poured onto a person or which a person was immerged into (various principal baptisteries exist from the earliest national dynastic period). This act signified the conversion from 'Paganism' to Christianity, from a pre-Christian life of the person to a Christian one. But one thing which is even more important than the ritual itself in the eye of Christianity is the actual transformation of a person who 'converts' and lives a different life according to Christian principles until the end of his life. This is why we differentiate these two things; baptizing as a one-off act and Christianization as a process of appropriation. Because a baptized person isn't necessarily converted."

The Domination of Christianity 

During and shortly after Christianization, two faiths were equally valid. This whole story wouldn't be nearly as interesting if one of the two faiths hadn't felt the need to be the dominant one and that was Christianity. 

In the beginning, Pagan temples were cleansed, adopted and adapted in order to be fit for Christian mass. This was a way of making the new faith more approachable to the Pagan masses. These were still the same buildings, the same sculptures and even the same/similar dates and traditions surrounding holidays just with a different background story. All of this existed to ease the devotee's acclimatization. The first thing that comes to mind is Yule i.e. the winter solstice and a Pagan festival which is celebrated between December 21 and 23. On this festival, we celebrate the rebirth of the Sun and thus the God (as the Sun is a symbol of the God) and also the return of spring and fertility. The Christian variation is Christmas which is held only two days later (December 25) and which also celebrated the birth of a divine figure - Jesus Christ. Even the Christmas tree originates from the Yule log (although this happened much later; in the Victorian period which you can read about here). The tree itself is a symbol of fertility which is once again connected to the aforementioned meaning of Yule.

To sum up this chapter, I was delighted by the thoughts of one person who was interviewed in Vukelić's article. He said this: "Well, probably the belief in two...accepting two religions as the truth. I'm not sure what dual faith is...probably something you use just to save your ass...haha so you basically publically believe in something everyone around you believes in, but inside, your believe what you feel." This really brought a smile on my face. :)

The Concept of Dual Faith

We have finally come to the main topic of this post and that is discussing dual faith in a Pagan context. I have already said something about one interpretation of this concept, that is dual faith in the sense that one accepts two faiths. Since this notion has remained linguistically undefined (i.e. its meaning has yet to be precisely define), it has several meanings which I would like to summarize. So, dual faith can refer to:

1. the simultaneous acceptance of two faiths
2. dualism in the sense of one's belief in two supreme deities (can be a side effect of the previous meaning)
3. ditheism (the belief in two equally powerful divine forces which are completely opposed to one another e.g. good/evil or light/dark, which connotes rivalry, competition and the opposition of the two forces)
4. bitheism / duotheism (the belief in two equally powerful divine forces but which work in harmony e.g. the God and the Goddess in Wicca)

It is worth noting that both ditheism and bitheism/duotheism fall under the category of dualism and that many forms of dualism exist. But since I don't want to bore you with the many subgroups, you can read more on dualism here. 

Dual Faith and Wicca

I have been asked questions about the possibility of the coexistence of Wicca and Christianity several times so far. So is it possible for a person to be Christian and Wiccan at the same time? Wicca doesn't forbid dual faith in this sense just as long as good intentions are at the base of things and while nobody and nothing is harmed. This is why you will often find people who combine Wicca and other spiritual paths in order to create their very own system of beliefs which makes complete sense to them and which they truly enjoy. These sorts of adaptation would be referred to as eclectic in Wicca (Greek eklektikos = to choose the best, if refers to the "borrowing" and combining of beliefs form various traditions/faiths in order to tailor one's own belief system which is adapted to the individual's needs). Of course, I can't talk about all the possible combinations of faiths because that would take up too much time, but I would definitely recommend you research what the other tradition/spiritual path/religions says about this topic and to which extent it accepts dual faith as an option.

However, when we talk about dual faith in Wicca, we usually don't think of its previous interpretation but mainly on the concept of bitheism (also called duotheism) and in some cases even ditheism. I would like to elaborate on this.

Bitheism in Wicca

Bitheism is a type of dualism which accepts the existence of two deities/divine forces which are not in opposition to one another. On the contrary, they work in harmony and have defined forms. Even though they usually take the male-female form, a situation can occur in which one deity is actually a collection of forces (e.g. all the forces of good) and the other deity a collection of the opposed forced (in this case, all the forces of evil) as is the case with Zoroastrianism. 

Duotheism, which I already mentioned in a previous post on Wiccan beliefs, is most commonly used as a synonym for bitheism because the focus is still on the two deities/divine forces. But there is a slight difference; in the case of duotheism, the two forces are almost always male and female while bitheism doesn't have to imply this male-female relationship. Also, these two deities (the male and the female) are usually equally as powerful. 

The most important thing to remember here is that bitheism doesn't necessarily imply the male and female forms of the two main deities while duotheism does. But don't worry, these two terms are used synonymously because the differences really are minor.

According to this, Wiccan could fall under both categories, although duotheism would be a slightly more acceptable term. The aspect of Wicca which best depicts this is the relationship of the Horned God and the Mother Goddess who, apart from their fitting into this male-female form, really do work harmoniously with one another and are equally powerful. Their perfect  harmony is usually shown through their sexual act such s the one in this figurine of the Great Rite (a part of the Wiccan rituals which symbolizes the sexual unity of the Goddess and the God. More on it here). 

Ditheism in Wicca

A depiction of the Horned
God

Ditheism is the belief in the existence of two divine forces which are usually independent (i.e. they work separately). This notion implies that the two deities are opposed to one another and that they are conflicted and in rivalry. The most common form of ditheism is that in which one deity is good and the other evil, although it can also be a light/dark relationship (note: good and evil don't mean the same as light and dark!) or perhaps winter/summer.

A depiction of the Green Man

There is an aspect of Wicca which fits wonderfully into this definition too and that is the relationship of the four aspects of the God in two myths. The first myth states that the God has two "faces", that is that he takes on the form of the Green Man during spring and summer and the form of the Horned God during winter and autumn. These two faces are contrastive because they symbolize two completely opposite aspects of the year and of nature; one symbolizes greenery and plants while the other symbolizes animals etc.

Depictions of the Oak King (left) and
the Holly King (right)

The second myth connected to the God is the battle of the Oak King and the Holly King. Once again, this is a symbolic battle between winter and summer (the year used to be divided into just summer and winter; summer covering what we now call spring and summer and winter covering what we now see as autumn and winter). On the two solstices, these two deities battle for supremacy and also the Goddess' hand. But the winner is already known. On the summer solstice (June 21-23, known as Litha/Midsummer in Wicca), the Holly King defeats the Oak King which symbolizes the fading power of the Sun and the oncoming cold months (recall the symbolism of holly, winter and Christmas). On the winter solstice (December 21-23, knows as Yule in Wicca), the opposite happens so the Oak King defeats the Holly King in battle. This symbolizes the return of the warm period of the year when the Sun (and thus the Oak King) is stronger and the days grow longer. 

The myth of the two aspects of the God
is often reinterpreted as a part of
rituals in which two men (who
play the roles of these aspects) really
battle (of course, all of this is
theatrical).

Nevertheless, this ditheism isn't complete because even though these four aspects of the God contrast each other, they also complete each other and bring about balance. The Horned God brings the cold and a time for the earth to regenerate itself with the autumn rains, while the Green Man brings warmth and pleasure but also a time of tireless work, drying of the land and so on. All of the aspects are necessary for there to be balance. We have to ask ourselves whether this relationship really is ditheistic if we are dealing with two halves which complete each other and which are necessary for one another.

I believe that it is these dilemmas which give Wicca as well as other Pagan paths their charm because they leave room for individuals to think about certain things independently, without dogmas and lets them find the most logical explanation for themselves.

The intention of this post was to cover the topic of dual faith in a historical and recent context while referring to Deniver Vukelić's article which really was a great inspiration to me as well as a source of new discoveries. You don't have to agree with either of our opinions and if you don't, by all means, leave a comment explaining why. I would love to hear what you have to say. :D

I also wanted to emphasize that syncretism really is a natural occurrence which shouldn't offend anyone. Cultures mix, languages affect one another, so why wouldn't it be the same with religions? Abstract notions such as religion or spirituality don't have fixed boundaries and I believe that the world would be a much nicer place if people understood this. "Ours" and "yours" don't exist. In nature, on this planet, the only thing that exists is "collective". 

I hope that you enjoyed the post! :)
Yours,

Witch's Cat

Paganska glazba

Kako bismo svi skupa odmorili naše umove od napornih radnih dana na poslu, fakultetu, ili u školi, htjela bih vam preporučiti neke paganske glazbene izvođače koji su mi s vremenom iznimno prirasli srcu. Paganska glazba je danas široki pojam i kao i svaki drugi žanr glazbe, i ona ima svoje podjele; paganski folk, metal, rock itd. Neki bi čak uvrstili i ambijentalnu glazbu u ovu kategoriju, a zasigurno ćete primijetiti da postoji i "New Age" žanr glazbe. Naravno, neću vas zamarati definicijama ovih ili onih žanrova. Najbolje ćete saznati o čemu se radi slušajući tu glazbu. 

Istaknula bih nekoliko meni najdražih izvođača dijelom jer smatram da bi vam se neke njihove pjesme mogle jako lijepo uklopiti u neki ritual, meditaciju i slično (jer meni zaista jesu), ali prvenstveno jer želim podijeliti svoju ljubav prema glazbi s vama u nadi da će vas sljedeće pjesme učiniti opuštenima i sretnima kao što i mene učine svaki put kada ih poslušam.

1. Omnia 

Ovo je ujedno i prvi paganski bend kojeg sam čula, ali mi je ostao najdraži. Slušam ih već godinama i nikako da mi dosade. Brojne njihove pjesme su upotpunile moje rituale i naprosto me bacile u trans. Nadam se da vas oni usrećiti koliko su i mene!

2. Damh the Bard

Moja potraga za izvođačem koji će nadmašiti Omniu je skoro bila završena kada sam naišla na Damha. Ovaj simpatični čovjek me oduševio svojim tekstovima, a moram mu pohvaliti i glazbenu produkciju. Zaista je  pravi bard jer me je oborio s nogu svojim pjesničkim talentom.

3. Faun

Makar im je većina pjesama na njemačkom, njihova zvučnost me obori s nogu iako apsolutno nemam pojma o čemu pjevaju. Svakako vam preporučam album "Eden" na sljedećem videu. :)

4. Sava

Za sve ljubitelje srednjovjekovne glazbe. :) U njihovim pjesmama prevladava neobičan zvuk njemačke varijante gajdi (tzv. sackpfeife), a meni upravo on daje specifičnost ovoj grupi izvođača.

5. Rapalje

Ovo je danski bend koji svira srednjovjekovnu glazbe Irske i Škotske...da. A kombinacija mi je genijalna! Većina pjesama im je izrazito vesela i tjera vas da se dignete i zaplešete.

6. S. J. Tucker

Još sam na početku svog paganskog puta čula glazbenu obradu slavne Vještičje pouke tj. the Witches' Rune. Tada nisam znala da ju je uglazbila S. J. Tucker. Ipak, ovdje neću izdvojiti tu pjesmu već jednu drugu koja me je opila svojom ritmičnošću i pijevnošću.

7. The Moon and the Nightspirit

Mnogo su "nježniji" od prijašnjih izvođača i zbog toga me mogu smiriti i ubaciti u jedan drugi svijet u kojemu ne postoje brige fizičke realnosti...

8. Gaia Consort

Beskrajno mnogo puta sam slušala njihovu pjesmu "Drawing Down the Moon" prilikom nekog ezbata i uvijek bi mi stvorila jedan lijepi, mistični ugođaj. Ovaj bend ima mnoštvo pjesama koje su vezane uz paganske tradicije, a posebice uz wiccu.

9. Gaelic Storm

Iako se za njih ne može nužno reći da su paganski bend, oni jesu folk grupa a njihovi ritmovi odgovaraju veseloj paganskoj naravi ako ništa drugo. :D

10. Hagalaz' Runedance

Do sada smo se kretali po Škotskoj, Irskoj, Engleskoj i slično, pa bi bilo vrijeme da odemo malo sjevernije. Ova grupa ima nešto "mračniji" ton od prijašnjih i inspirirana je germanskim kulturama. Ne mogu ih slušati svaki dan; naprosto baš moram biti raspoložena za njih, ali to ne znači da ih vi nećete moći slušati bez prekida. :)

U prijašnjem postu o podizanju grupne energije sam govorila o važnosti zvuka, odnosno glazbe, pri izvođenju rituala. Glazba je nešto što je od pamtivijeka ljudima služilo kao portal u druge svjetove, ubacivalo ih u druga stanja svijesti i više duhovne sfere. Njezina uloga se do dana današnjeg nije znatno promijenila. Zvuk, odnosno sluh ima jednu posebnu moć koju smatram da druga osjetila imaju u znatno manjoj količini. Možda sam ja naprosto preveliki zaljubljenik u glazbu i slobodno me ispravite ako sam u krivu, ali smatram da je glazba sama po sebi dovoljna kada želite izvesti odličan ritual, predivnu meditaciju ili naprosto uljepšati sebi dan. Sjetite se samo onih brojnih trenutaka kada vas je neka pjesma razveselila, ili pak rastužila, potakla vas da se sjetite neke davno zaboravljene uspomene, ili vas očarala toliko da ste samo stali blesavo gledati u praznu točku opijeni njezinom ljepotom.

Ako mislite da niste još doživjeli glazbu na duhovni način, usudila bih se reći da ste u krivu. Vi ju jeste doživjeli duhovno, samo toga niste svjesni. Ako ste ikada plesali u životu onda ste ju doživjeli tako jer je ona ponijela vaše tijelo - vaš je duh zaplesao. Ako ste plesali u skupini onda ste sigurno osjetili neki osjećaj ekstaze koji vas je obuzeo. Upravo taj osjećaj je razlog zbog kojeg su i brojne primitivne kulture i zbog kojeg i današnja plemena u Africi plešu uz bubnjeve i mahnito se razbacuju na sve strane.

Sljedeći put kada budete slušali glazbu, pokušajte joj se prepustiti. :) 

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat