Ezbat tamnog Mjeseca

Prečesto ljudi izbjegavaju one osjetljive, teške teme. Svi težimo ka redu, ka harmoniji, kozmosu, a zaboravljamo da kozmos ne postoji bez kontrasta kaosa, da se harmonija ne bi mogla prepoznati bez disharmonije, a red bez nereda. Zbog ovoga pišem o nadolazećem tamnom Mjesecu (13. rujna 2015.).

Tamni ili mladi Mjesec?

U znanstvenoj terminologiji se izraz "tamni Mjesec" neće naći. Ovaj izraz nije čak ni uvriježen u hrvatskom jeziku. Međutim, pojam mladog Mjeseca, odnosno mlađaka je poznat većini ljudi. Mladi Mjesec je općeprihvaćena Mjesečeva mijena koju se uglavnom objašnjava kao astronomsku pojavu pri kojoj se Sunce i Mjesec nalaze "u blizini" jedno drugog. Sunce tada onemogućuje vidljivost Mjeseca sa Zemlje. Tehnički rečeno, Sunce i Mjesec su u konjunkciji kada je riječ o tamnom Mjesecu. No, problem nastaje u tome što se mladi Mjesec redovito poistovjećuje i obuhvaća period prve četvrti Mjeseca (kada Mjesec "raste" i gledano sa Zemlje nalikuje na srp). Jasno je da je terminologija u ovom slučaju prilično zbunjujuća.

U engleskom jeziku je za mladi Mjesec prihvaćen pojam new moon za kojeg je jasno rečeno da obuhvaća onaj period kada Mjesec apsolutno nije vidljiv sa Zemlje jer Sunce baca svoju sjenu na njega. Onih nekoliko dana koji slijede kada je Mjesec u prvoj četvrti ima sasvim drugi naziv u engleskom (waxing crescent moon, ili u prijevodu rastući srpoliki Mjesec, ili pak rastući polumjesec).

Kako bi se izbjegle nejasnoće, u paganizmu, barem onom koji je izrastao na engleskom govornom području, uvriježio se pojam dark moon za ovo vrijeme kada Mjesec uopće nije vidljiv na nebu. New moon se pak odnosi isključivo na Mjesečev srp (koji je također poznat kao Dijanin luk s obzirom na to da se Mjesec u ovoj fazi povezuje s božanskom figurom Djevice, a Dijana je poznata u mitologiji praktički kao arhetip djevice). Dark moon je uveden u hrvatski paganski rječnik kao tamni Mjesec kako bi se ukinula bilo kakva ambivalentnost.

Dakle, pojam tamnog Mjeseca je više paganski termin nego što je astronomski i odnosi se isključivo na ono vrijeme kada Mjesec nije moguće vidjeti sa Zemlje. Noć slavlja tamnog Mjeseca se naziva ezbat baš kao i slavlja svih drugih Mjesečevih mijena, ali samo da bi se preciziralo da se radi o slavlju upravo ove faze Mjeseca, govori se o ezbatu tamnog Mjeseca.

Značenje tamnog Mjeseca u paganizmu

Mjesec se u paganizmu općenito veže uz Božicu, a Sunce uz Boga. Od davnina se Mjesec povezivalo uz žene i ženske misterije, djelomično jer je vrijeme trajanja menstrualnog ciklusa i Mjesečevog ciklusa otprilike isto (Mjesečev u prosjeku traje 29 i pol dana, a menstrualni, iako varira od žene do žene, u prosjeku 28 dana). 

Mjesec u svom ciklusu prođe nekoliko vidljivih faza - prvu četvrt, uštap (puni Mjesec) i zadnju četvrt. Tijekom prve i zadnje četvrti ima srpoliki oblik i kako napreduje se sve više bliži obliku polumjeseca. Posljednja, nevidljiva faza je (u znanstvenoj terminologiji) faza mlađaka, odnosno tamnu fazu. U paganizmu se svaka od navedenih faza veže uz jedan aspekt Božice. Prva četvrt, kada je Mjesec na početku svog ciklusa, veže se uz fazu Djevice koja je još mlada i neiskusna, ali pokazuje veliki potencijal. Puni Mjesec se veže uz aspekt Majke, simbolizira njezino životno iskustvo, zrelost, dosezanje punog fizičkog potencijala i neminovno podsjeća na okrugli drob trudnice. Zadnja četvrt se veže uz fazu Starice koja je na izmaku fizičke snage, ali to nadoknađuje svojom mudrošću i bogatim životom. Svaki život ima početak i kraj, baš kao što i Mjesečev ciklus ima. Kraj života, smrt, je predstavljena nevidljivom fazom Mjeseca, to jest tamnim Mjesecom. U paganizmu je ovaj kratki period mističan jer nije predstavljen nijednim "ustaljenim" aspektom Božice. Uz njega se veže aspekt Tamne Gospe koja predstavlja sve ono nevidljivo u nama i utjelovljuje kaotične i destruktivne sile univerzuma. U wicci i sličnim paganskim pravcima se uglavnom govori o Trojnoj Božici (Djevici, Majci i Starici), dok se ovaj posljednji aspekt rijetko spominje i redovito ne komponira u njezinu ikonografiju.

Hrefngast - Hecate

Osobi koja se po prvi put susreće s idejama Tamne Gospe i tamnog Mjeseca će ovakvi izrazi zasigurno zvučati mračno, tajanstveno, ili naprosto rečeno loše. Možda su zbog ovakvih krivo shvaćenih izraza razvijeni negativni stereotipi o paganizmu i sličnim mu duhovnim pravcima. No, potrebno je jako dobro shvatiti filozofiju iza njih prije nego što ih se obilježi kao negativne. U paganizmu se oni odnose na onaj mračniji dio života na kojeg ljudi ne žele obraćati pažnju jer je upravo takav kakav je. U ljudskoj je prirodi težiti ka lijepom, ka harmoniji i redu (kozmosu), a izbjegavati sve što nam se čini lošim, kaotičnim, što ne poznajemo, ili pak ne možemo još spoznati (tj. ono nepoznato). No, kao što sam naglasila na početku posta, kozmos (red) ne postoji bez kaosa (nereda), dan ne može postojati bez noći, kao ni svjetlo bez tame. Oboje su polovice iste cjeline.

Pagani na svom duhovnom pravcu teže cjelovitosti i slijedom toga prepoznaju ujedno i svijetle i mračne strane života. Mi ne smatramo da se mračne strane treba izbjegavati samo zato što su mračne i zbog toga što nam djeluju loše, ili što bude u nama strah. Potrebno je upoznati se s njima kako bismo se znali nositi s njima. Iako je izuzetno važno naglasiti da to ne znači da ih raširenih ruku primamo u svoje živote. Ljudska priroda je ovdje jača sila. Naravno, ne želimo prizvati ikakvu negativnost u svoje ni tuđe živote niti činiti sebi ili drugima loše. No, svjesni smo da život ima i svoje loše trenutke, da je ponekad potrebno suočiti se s činjenicama koje će nas trenutno zaboljeti, ali koje će nam dugoročno koristiti i pomoći u rastu i razvoju. Odnosno, u svojoj duhovnoj praksi one mračne strane života prihvaćamo kao sasvim prirodne, ili kao ne u potpunosti mračne. Naposljetku, nakon noći uvijek svane dan, zar ne? Stoga na smrt gledamo kao još jedan prirodni, sastavni dio života (za one koji vjeruju u reinkarnaciju je ovo samo jedan korak u ciklusu rađanja, smrti i ponovnog rađanja). Na izazove i probleme u životu pokušavamo reagirati kao na izazove koje možemo svladati i do čijih rješenja možemo doći putem suočavanja s činjenicama, vlastitim emocijama, svojom podsvijesti i tako dalje. Svako takvo suočavanje je teško na svoj način, ali donosi potrebne nam spoznaje.

TALONABRAXAS - Night
of the Moon

Kada se gleda na Tamnu Gospu kao figuru koja predstavlja sve ovo poviše navedeno, ona prestaje biti nešto čega se treba bojati i počinje biti nešto što je potrebno, a ponekad čak i dobrodošlo kako bismo se razvijali kao ljudi u svjetovnom i duhovnom smislu.

Vrijeme tamnog Mjeseca je stoga vrijeme štovanja Tamne Gospe i prepoznavanja mračnije strane života. Ovo se uglavnom radi kroz meditacije, introspekciju, postavljanje ključnih (nerijetko teških) pitanja kako bi se došlo do potrebne spoznaje. Napomenula bih, i ovo je isključivo osobno mišljenje, da spoznaje ne mogu biti nego potrebne. Odnosno, ne vjerujem da neka spoznaja može doći u krivom trenutku. Ako se nešto svojevoljno spozna (naglasak na svojevoljno jer smatram da tuđa volja ne bi smjela manipulirati našom i da takva manipulacija uglavnom vodi samo negativnim posljedicama), onda osoba za to mora biti spremna. Ne bi mogla to ni spoznati, ili uopće razmišljati u tom pravcu da nije bila spremna na to.

Neki smatraju da tamni Mjesec nije prikladan za magijske radove jer, pošto ga se uopće ne vidi, njegova snaga je minimalna. Kontrastno njemu, pun Mjesec predstavlja vrhunac Mjesečeve snage. Međutim, ovaj način razmišljanja nije svima jednako logičan. Ako se gleda na Mjesečeve mijene kao na jednako vrijedne faze koje korespondiraju jednako važnim aspektima Božice, onda nijedna Mjesečeva mijena nije potentnija, ili manje potentna od druge. Naprosto se mijenja vrsta potentnosti. Primjerice, za prvu četvrt (rastuću fazu) Mjeseca, radit će se magijski radovi za prizivanje nečeg dobrog u svoje živote. Puni Mjesec je vrhunac rastućeg perioda pa će se relativno slični magijski radovi izvoditi za njega. Za zadnju četvrt (opadajuću fazu) će se raditi magija za tjeranje zlih sila iz života. Tamni Mjesec, kao simboličan kraj opadajućeg perioda Mjeseca, ima vlastitu energiju i prikladan je za specifične vrste radova koji su slični onima koji se rade za zadnju četvrt. U to spada magija koja se fokusira na uništavanje neželjenog u životu i tjeranje negativnosti (bilo da je riječ o vezama, osobinama, navikama, strahovima itd.), a logično onda i apotropejska magija i obrambena magija. Neki ovo vrijeme također koriste za jačanje svojih magijskih i psihičkih sposobnosti i za divinaciju određene vrste. Posljednja praksa se temelji na vjerovanju da su noći punog i tamnog Mjeseca oprečne po svojoj energiji (sile kozmosa su na vrhuncu za puni Mjesec, a sile kaosa za tamni), ali da im je zajedničko to što su obje tranzicijske točke u Mjesečevom ciklusu. Zbog ovoga se kaže da se obje noći nalaze u trenutku izvan vremena. Ova tranzicijska razdoblja su u narodu poznatu kao vremena kada je veo među svjetovima najtanji pa se smatra da je lakše stupiti u vezu s božanskim silama, precima itd. u ovim periodima nego u drugima. Divinacija je zbog ovoga također potentnija tada. Naravno, ovisno o tome što se želi saznati, bira se metoda divinacije i prikladno vrijeme za nju. Stoga se neće postavljati bilo kakva pitanja na noć tamnog Mjeseca već ona koja odgovaraju njegovoj kaotičnoj prirodi.

Kada su u pitanju devocijski radovi, uglavnom se  smatra da je evociranje tj. prizivanje Tamne Gospe mnogo poželjnije od njezinog uzivanja (tj. invociranja u tijelo jedne osobe) s obzirom na njezinu narav. Njezin izniman intenzitet može biti previše za jednu osobu, ali kada se ta energija podijeli u skupini, ili se dođe u posredan kontakt s njom, kao da tijelo samo odredi koju količinu te energije je spremno upiti u tom trenutku. Nekima će najviše odgovarati rad u grupi zbog ovoga, dok će nekim preferirati samostalno raditi s obzirom na to da spoznaje do kojih se dolazi mogu biti osobne prirode. Naposljetku, svatko će doživjeti energiju tamnog Mjeseca na svoj način.

Iako ezbati na ovu noć nisu tipična paganska slavlja; ne obiluju plesom, slavljem, općim veseljem i slično, njih se obilježava na jedan specifičan način koji ima vlastitu draž i praktičnu vrijednost. Ovakvi periodi služe za prepoznavanje skrivenih strana svijeta i vlastite ličnosti. Ali naravno, u umjerenim dozama.

S obzirom na to da se bliži noć tamnog Mjeseca dok ovo pišem, mogu vam zaželjeti ugodan ezbat i mnogo produktivnog rada! Nadam se da ćete uspjeti primijeniti na njemu, ili nekom idućem ezbatu informacije koje ste pročitali u ovom postu.

Do sljedećeg puta,
vaša Witch's Cat

Ritualna upotreba droga

Sioux Indijanac s lulom

Teme droga sam se dotakla još odavno u postu "Metle (Mogu li vještice zaista letjeti?)" gdje sam objasnila da su se halucinogenim drogama koristile vještice još od 15. stoljeća. Naravno, postoje brojne druge kulture koje su koristile droge u duhovne svrhe davno prije ovog vremena (neke od kojih ih i dan danas koriste) poput južnoameričkih domorodaca koji žive na području Amazonske prašume, antičkih Grka, Indijanaca (brojna plemena), sibirskih šamana i, na novijem primjeru, rastafarijanci. Više o upotrebi droga u ovim kulturama i razlozima istoga ću objasniti tijekom posta makar je primarni naglasak na upotrebi droga u paganskim ritualima i općem stavu pagana prema drogama.

Enteogeni - droge korištene u duhovne svrhe

Enteogeni (eng. entheogen; ovo je moj vlastiti prijevod ovog izraza) su po definiciji bilo koje kemijske supstance koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, odnosno u religijskom/duhovnom kontekstu s ciljem postizanja izmijenjenog stanja svijesti. Ove kemijske supstance mogu biti prirodne, kao što i jesu u većini slučajeva (npr. ayahuaska, kanabis, bunika, peyote itd.), ili pak sintetičke (npr. DMT, meskalin, psilocibin itd.).

Engleska riječ entheogen ima korijen u grčkim riječima entheos (ἔνθεος) i genesthai (γενέσθαι). Entheos u doslovnom prijevodu znači "ispunjeno Bogom, inspirirano, obuzeto", a genesthai znači "ostvariti se/postati". Dakle, enteogeni su po etimologiji supstance koje inspiriraju ljude i ispunjavaju ih božanskom silom.

Mnogi ljudi koji se bave magijom, okultizmom u širem smislu, paganizmom (ili bilo kojim od njegovih pravaca) ili izvode rituale (bilo magijske ili devocijske) rade to, između ostalog, s ciljem postizanja nekog izmijenjenog stanja svijesti. Ovakvo stanje za svaku osobu znači nešto drukčije; za nekoga će značiti kontakt s nekim višim bićem, za drugoga introspekciju, samospoznaju, rješavanje internih/eksternih problema/konflikata itd. Razlozi su ovdje manje važni. Ono što jest važno je razlog upotrebe enteogena koji se nije promijenio od pamtivijeka. Prije spomenuto izmijenjeno stanje svijesti ima (i imalo je) brojna imena: trans, ekstaza, molitva, nirvana, blaženstvo..., ali u srži se u svakom slučaju radi o nekom drukčijem stanju svijesti od onog u kojemu se nalazimo svakodnevno. U njegovoj pozadini se krije duhovna žeđ koju pojedinac želi utažiti i u tome nema ništa loše. Samo ako nismo spremni za to i nesvjesni posljedica svojih djela tvrdoglavo guramo naprijed bez obzira na sve...ishod može biti samo loš.

Primjeri upotrebe enteogena

Peyote kaktus

Enteogeni su bili prisutni još u drevnoj Kini, antičkoj Grčkoj, kroz srednji vijek pa do danas. Primjerice kanabis, jedan od najčešće korištenih enteogena, se koristio u Kini, Europi i Indiji još prije više tisuća godina i njegovo korištenje je zabilježeno u sufizmu, rastafarijanizmu te kod sadhua (svetih ljudi, asketa) u hinduizmu.

Većini ljudi je poznata upotreba droga poput peyotea na području Amerike (većinom od strane određenih skupina Indijanaca). Radi se zapravo o prirodnoj drogi koja se dobiva iz istoimenog kaktusa koji sadrži halucinogeni alkaloid po imenu meskalin. Njegova uporaba je počela na području današnjeg Meksika, a s vremenom se proširila i na područje Sjeverne Amerike.

Indijanski šamani su također poznati po tome što puše duhan tijekom rituala. U nekim plemenima to smiju raditi samo šamani dok u drugima (često u onima u kojima je uobičajeno da cijelo pleme sudjeluje u ritualu) to smiju svi pripadnici plemena. Ako puši samo šaman, onda se obično radi o čistom duhanu bez halucinogena. Tada se potiče prekomjerni unos duhana kako bi se uzrokovala drukčija stanja svijesti, trans ili halucinacije što je često popraćeno negativnim efektima na fizičko tijelo - povraćanjem, grčevima pa čak i komatoznim stanjima. Ako u konzumiranju duhana sudjeluje cijelo pleme, ponekad se radi sok od duhana kojeg se onda pije do povraćanja jer se vjeruje da ovo pomaže u otklanjanju drugih bolesti i jačanju tijela. Duhan se također puši, žvače ili naprosto drži u ustima između usne u zubnog mesa kako bi se upio kroz žlijezde.

Pravljenje napitka ayahuaske

Duhan se od strane nekih šamana koristi unutar napitka ayahuaske makar naprosto kao dodatak samoj biljci ayahuaske od koje se napitak pravi. Ovaj enteogen je uobičajen na području Južne Amerike, a posebice Amazonske prašume. Tatula je također poznata među Indijancima, a ni koka im nije strana (barem ne tamo gdje su je uspjeli kultivirati). Ipak, posljednje dvije se znatno manje koriste od duhana.

Sibirski šamani u svojim ritualima koriste gljivu muharu, a neki smatraju da se upravo od nje radilo indijsko ritualno piće some.

Smatra se da su germanski narodi koristili opijumski mak u magijske svrhe (od kojeg se danas dobiva opijum koji, usput rečeno, odmah izaziva ovisnost) te da su antički Grci, a moguće i vještice u srednjem vijeku koristile buniku u svojim vjerskim praksama.

Opijumski mak

Gljiva muhara

Postoje i brojne druge biljke koje su se koristile/se koriste kao enteogeni poput božanske kadulje, psilocibinskih gljiva, plavog lotusa i tako dalje. Sve se one razlikuju u načinu djelovanja, ali njihova funkcija kao enteogen u ovom kontekstu ostaje nepromijenjena.

Opasnost korištenja enteogena

Iako su enteogeni droge koje se koriste u religijske/duhovne svrhe, ne smijemo zaboraviti da su one svejedno droge i da velik broj njih izaziva ovisnosti. Najopasnije po ovom pitanju su svakako opijumski mak, kanabis i koka. 

Moguće je da su šamani i mudri ljudi drugih kultura bili svjesni ovoga i stoga rezervirali korištenje ovakvih droga isključivo za one najodgovornije, najiskusnije i najmudrije u zajednici. Na ovu temu Patricia Crowther, značajna spisateljica na temu wicce i vještičarstva, u svojoj knjizi Lid off the Cauldron kaže sljedeće:

"Desperation has given the modern drug craze a recognition it does not deserve. It can be argued that some drugs do raise the consciousness to a more spiritual level. Yet, it is an artificial stimulation which requires repeated induction. This, in turn, leads naturally to a stage when the person becomes well and truly 'hooked'. It is true that in ancient times certain drugs were used for transcendental purposes, but these were kept secret, and their uses given only to the wisest among the priesthood.
Most medicines are poisons and have to be administered in the correct quantity, and only for a specific period. How much more dangerous is the use of drugs which affect the brain cells! We yet know so little about the brain and its capabilities, which only now, in the present day, are being explored. The methods which are taught in the Old Religion are completely natural, and the resulting extension of consciousness, although attained more slowly, is one which allows continuation of growth and enlightenment."

Slobodan prijevod: Očaj je pridao modernoj pomami za drogama više pozornosti nego što zaslužuje. Može se tvrditi da neke droge zaista podižu svjesnost na više duhovnu razinu. Ipak, radi se o umjetnoj stimulaciji koja zahtijeva višestruku indukciju. Zauzvrat, ovo prirodno vodi stadiju kada osoba uistinu postane ovisna. Istina je da su u davna vremena neke droge bile korištene u transcendentalne svrhe, ali njih se držalo skrivenima, a načini njihove upotrebe otkriveni samo onima najmudrijima u svećenstvu.
Većina lijekova je otrovna i treba ih se uzimati u ispravnoj količini i to samo tijekom specifičnog perioda. Koliko je samo opasnija upotreba droga koje utječu na moždane stanice! Još znamo toliko malo o umu i njegovim sposobnostima koje se tek sada, u današnje vrijeme, istražuju. Metode koje se poučavaju u Staroj vjeri su u potpunosti prirodne, a rezultirajući produžetak svjesnosti, premda postignut sporije, je produžetak koji omogućava nastavak rasta i prosvjetljenja.

Pod umjetnom stimulacijom spisateljica misli na upotrebu droga u magijske, ritualne, duhovne ili religiozne svrhe i kontrastira ovu metodu s prirodnima (postizanje izmijenjenog stanja svijesti bez pomoći droga). Pod "Stara vjera" misli na wiccu i vještičarstvo, makar sada neću ulaziti u detalje o ovom terminu (više o njemu možete pročitati u pojmovniku). Kako god bilo, jasno je da Patricia Crowther upozorava na opasnosti mentalne pa i fizičke ovisnosti o drogama te na iznimnu odgovornost koja dolazi s upotrebnom istih. Po  njoj je najsigurnija i najbolja metoda postizanja izmijenjenog stanja svijesti i dostizanja "više" duhovne sfere ona prirodna - bez droga.

Josephine McCarthy (Magical Knowledge II), poznata okultistica i kvalitetna autorica na temu magije i okultizma iznosi još jedno važno upozorenje:

"In Western culture, using drugs to catapult yourself into the inner worlds is also not that bright, unless you know exactly what you are doing and where you are going. Really the only safe way to work in the inner worlds using drugs is if you are working within a cultural/religious structure that is designed for such use i.e. shamanic/native cultures.
Hallucinogenic drugs strip a layer of protective skin from the consciousness and allow you to see and access places that you would normally be blocked from seeing (for your own good usually). When you go magically into vision, you develop inner `muscles' for want of a better description, that uphold and protect you as you work. If you bypass this natural but lengthy process of strengthening by using drugs, you are often thrown straight to the threshold of your existence."

Slobodan prijevod: U zapadnjačkoj kulturi, upotreba droga da se osoba katapultira u unutrašnje svjetove također nije baš najpametnija stvar osim ako ne znate točno što radite i gdje idete. Zapravo, jedini sigurni način rada u unutrašnjim svjetovima uz pomoć droga jest ako se radi u sklopu kulture/religijske strukture koja je konstruirana za njihovu upotrebu poput šamanskih/domorodačkih kultura.
Halucinogene droge ogule sloj zaštitne kože sa svijesti i omoguće vam da vidite i pristupite mjestima koja bi vam inače bila blokirana (obično za vašu vlastitu sigurnost). Kada magijski uđete u viziju, razvijate unutrašnje "mišiće", u nedostatku boljeg opisa, koji vas podržavaju i štite tijekom rada. Ako osoba zaobiđe ovaj prirodni, ali dugačak proces jačanja tako da se koristi drogama, obično bude izbačena ravno na prag vlastitog postojanja.

Pojam "unutrašnji svjetovi" je od posebne važnosti za Patricijino djelo iz kojeg je ovaj citat izvađen, ali je za sada dovoljno reći da se u suštini radi o introspekciji i opet o alternativnom stanju svijesti. Pod "magijsko" ulaženje u vizije, autorica misli na postizanje izmijenjenih stanja svijesti uz pomoć vlastite volje i snage, uz kontrolu energije i s jasnom namjerom (što su sve uvjeti za izvođenje magije). Korištenjem droga, osoba u potpunosti podcjenjuje vlastitu snagu i kontrolu i u procesu ih praktički odbacuje u zamjenu za prividnu snagu i kontrolu koje neke droge znaju dati. A suvišno je uopće reći da velik broj droga može ubiti volju (a ponekad i svu kontrolu) te pomutiti namjere i razum time dovodeći osobu u pasivni, često bespomoćan položaj.

Uz opasnost od mentalne i/ili fizičke ovisnosti o nekoj drogi, iskustava za koje osoba nije spremna te, uzročno-posljedično, od negativnih emocionalnih i duhovnih (a nerijetko i fizičkih) posljedica, postoji i ona legalna strana priče. Generalno rečeno, enteogeni imaju psihoaktivno djelovanje (što znači da se radi o kemijskim supstancama koje mijenjaju funkcije mozga i rezultiraju u izmijenjenim percepcijama, raspoloženjima ili stanjima svijesti), a velika većina psihoaktivnih droga je ilegalna u svijetu. Dakle, ako osoba konzumira neku ilegalnu supstancu ili ako je samo posjeduje i ako bude uhvaćena od strane autoriteta, ona će snositi zakonske posljedice.

Usprkos legalnim preprekama, neki se ipak odluče na korištenje droga u duhovne svrhe (makar se oni mudriji odluče za drogu koja ne uzrokuje ikoji oblik ovisnosti). Neki to rade unutar rituala, a neki van formalne duhovne prakse. To je manje važno jer svrha ostaje ista, što znači da se ne radi o običnoj drogi već o enteogenu.

Enteogeni u paganskoj praksi

Josephine McCarthy i Patricia Crowther su cijenjene autorice u paganskim krugovima i uvelike odražavaju stav većina pagana na ovu temu. Ipak, neki pagani, magičari i okultisti ne dijele njihovo mišljenje i smatraju da korištenje droga može samo poboljšati njihovu duhovnu praksu.

Nekima će neminovno u ovom kontekstu pasti na pamet Aleister Crowley koji je eksperimentirao s brojnim drogama rekreativno i u sklopu svojih magijskih i duhovnih praksi. Među drogama koje je koristio se ubrajaju kokain, hašiš, peyote, heroin i drugi. Poznato je da je bio ovisan o heroinu koji mu je izvorno dat kao lijek za astmu (što je u tadašnje vrijeme bilo uobičajeno), makar to ne mijenja činjenicu da ga je kasnije koristio kao enteogen.

Očito je da postoje i pagani (kao i magičari i okultisti) koji su za korištenje enteogena. Njihova razmišljanja pojašnjava Dana D. Eilers i svojoj knjizi The Practical Pagan:

"...be aware that in the traditions that encompass the ritual use of illegal drugs for purposes of magick or the expansion of consciousness, the rules and expectations regarding that drug use are usually fairly precise and well established. This means that for Pagans who do utilize drugs in a ritualistic, magickal, or ceremonial fashion, their drug usage is not merely a matter of recreation and escapism. For these Pagans, ritualistic drug use is a true path to enlightenment, much as the use of peyote is to certain Native American spiritual traditions. Let me stress that Paganism is not an excuse to engage in illegal activity and then claim protection under the First Amendment. It does not work that way, and the quicker we all understand that, the better off we will be."

Slobodan prijevod: ...budite svjesni da u tradicijama koje prihvaćaju ritualno korištenje ilegalnih droga za magijske svrhe ili s ciljem širenja svijesti, pravila i očekivanja po pitanju upotrebe ovih droga su obično prilično precizna i dobro uspostavljena. To znači da za pagane koji koriste droge u ritualnom, magijskom ili ceremonijalnom kontekstu, korištenje droga nije samo pitanje razonode i bijega od stvarnosti. Za ove pagane, ritualna upotreba droga je istinski put do prosvjetljenja jednako koliko je u određenim Indijanskim duhovnim tradicijama to upotreba peyotea. Dozvolite mi da naglasim da paganizam nije opravdanje da se osoba počne baviti ilegalnim aktivnostima i da potom traži zaštitu u Prvom amandmanu. Tako stvari ne funkcioniraju i što prije to shvatimo, to će nam biti bolje.

Ne postoji nijedno pravilo u paganizmu, barem ne koliko je meni poznato, koje izričito brani korištenje enteogena. Stoga su mišljenja podvojena. Neki pagani će biti dovoljno sigurni u svoju sposobnost samokontrole i kontrole uopće te će sebi dozvoliti korištenje psihoaktivnih tvari dok će drugi zauzeti stav da im takvo što ne treba za postizanje izmijenjenog stanja svijesti ili da naprosto ne želi koristiti droge u ovu svrhu. Time nipošto ne impliciram da oni koji se odluče na korištenje enteogena nisu sposobni postići drugo stanje svijesti bez njih. Osobno smatram da su određene kulture i duhovnosti pogodne za korištenje enteogena i da je u nekima ova praksa postala toliko uobičajena da se ukorijenila u tradiciju. Neopaganizam je prilično nova duhovna praksa (ako se ne uzmu u obzir njezini korijeni) i kao takva još razvija svoju tradiciju. Neopagani mogu biti eklektični po nekom pogledu i prihvaćati utjecaje iz ovih ili onih duhovnih praksi čiji je sastavni dio upotreba enteogena, ali smatram da se takvo što ne može nazvati paganskom praksom. Barem ne još (makar će samo vrijeme moći pokazati hoće li to postati paganskom praksom ili ne).

Za kraj bih citirala Iolara koji u svojoj knjizi Paganizam u teoriji i praksi: Doktrina paganizma sažima ovu raspravu u nekoliko paragrafa:

"Iz šamanskih tradicija potječe i običaj ritualnog korištenja psihoaktivnih (ili psihotropnih) tvari koje se u današnje vrijeme prohibicije i urote pogrešno nazivaju droge. Smisao uzimanja takvih tvari nipošto nije besmisleno "drogiranje" ili stvaranje ovisnosti. Naprotiv, smisao je u povezivanju s duhovnim dimenzijama. Određene tvari naprosto mijenjaju stanje svijesti, pa se mogu iskoristiti u duhovne svrhe, ali samo ako točno znamo koje tvari treba uzeti, kako i koliko. Među milijunima biljnih vrsta, šamani su znali točno koje biljke kako utječu na svijest i u kojem ih omjeru treba uzeti. Kada god bi ih netko upitao kako mogu znati točnu informaciju, šamani bi odgovorili: Pa biljke su nam rekle. Riječ je o iznimno moćnim duhovnim tradicijama kojima se ne možete "baviti", nego im se morate posvetiti. U mnogim državama svijeta, neke od tih tvari su nezakonite, pa to treba uzeti u obzir. 

Već je rečeno da Svjetski paganski krug prihvaća samo uporabu psihodeličnih tvari poput tetrahidrokanabinola (THC) iz marihuane i hašiša (koji se pak dobivaju iz biljke konoplje), psilocibina, ibogaina, dimetiltriptamina (DMT), meskalina, LSD-a, atropina, salvinorina i sl. Dakle, nipošto se ne rabe jake i opojne droge, poput depresanata (npr. alkohol, heroin, morfin, opijum), antipsihotika, ali ni stimulansa koji ne utječu na širenje svijesti i spoznaje (poput kokaina ili amfetamina). 

Uzimanje psihoaktivnih tvari nije nužno da bi se postigao trans! Štoviše, većina suvremenih neopaganskih autora smatra da je mnogo veći učinak ako samovoljno dođemo do transa. Tada smo sigurni da ćemo sve imati pod kontrolom, što ne mora biti slučaj kod psihotropnih tvari. Ipak, ta mogućnost postoji, no za to je potrebno kvalitetno duhovno vodstvo..."

Na kraju krajeva, vi ste ti koji odlučujete na koji način ćete prakticirati svoju duhovnost. U paganizmu nedostaje strogih pravila po pitanju mnogo toga (i to je upravo ono što velik broj ljudi privlači kod ovog duhovnog pravca), pa tako i po pitanju ritualne upotrebe droga. Ipak, baš zbog toga što nema strogih pravila se pojedinca potiče da snosi odgovornost za svoja djela, da postane aktivan u vlastitom životu i da raste kao osoba. Moje mišljenje ste mogli shvatiti iz ovoga posta makar je to manje važno pošto ćete vi naposljetku sami donijeti odluku. Ja vas jedino mogu zamoliti da pri donošenju svoje odluke uzmete u obzir spomenuta upozorenja te da svjesno (znajući kako, zašto i koliko) i odgovorno djelujete.

Do sljedećeg posta,
vaša Witch's Cat

Vizualizacija i mašta - magijska oruđa

(c) Antonio Mora

"Što je vizualizacija?" pitate se. Pa, kada nešto vizualiziramo, stvorimo mentalnu sliku toga. U paganizmu i mnogim drugim duhovnim pravcima i religijama, vizualizacije se koriste za motivaciju, dostizanje ciljeva, iscjeljivanje, stvaranje potpore i još mnogo toga. U svojoj knjizi The Encyclopedia of Magic and Alchemy, Rosemary Guiley lijepo objašnjava vizualizaciju: "In visualization, a mental picture of the desired result is held firmly and vividly in the mind, as if it were already real. Visualization is most effective when practiced in an altered state of consciousness, such as in meditation or in ritual, when the psychic forces of the mind flow more easily. In an altered state, the conscious mind connects with the Higher Self and aligns itself to the flow of cosmic forces in the universe". Slobodno prevedeno: U vizualizaciji, mentalna slika željenog rezultata se čvrsto i jasno drži u umu, kao da je već stvarna. Vizualizacije je najefikasnija kada ju se prakticira u izmijenjenom stanju svijesti poput meditacije, ili u ritualu, kada psihičke sile uma lakše protječu. U takvom izmijenjenom stanju, svjesni um se spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu. Ovo vam možda sada zvuči zbunjujuće, ali obećavam da će vam biti kristalno jasno do kraja ovoga posta!

Moguće je da sam spomenula vizualizaciju čak i previše puta na ovom blogu, ali vam jamčim da postoji dobar razlog za to! Govorila sam o njoj u postovima poput "Sjedinjavanje s prirodom", "Podizanje grupne energije", "Minimalistički rituali", "Zaštita u magici i moć pozitivnog razmišljanja" i mnogim drugima. U većini slučajeva sam spomenula vizualizaciju u sklopu neke meditacije, ili magijskog čina (magija=usmjeravanje energije prema nekom cilju s određenim namjerama). Ovo je zbog toga što je vizualizacija integralni dio i meditacije i magije.

Dozvolite mi da napravim digresiju. Voljela bih usput reći da vjerujem da je vizualizacija također sastavni dio rituala. Evo zašto: nedavno sam došla do zaključka da postoji namjerna i nenamjerna/intuitivna magija. Kada osoba radi magiju (tj. radi određeni magijski čin, ili magijski ritual), onda je ta magija namjerna jer je pojedinac u tom slučaju svjesno odlučio raditi magiju (odaslati energiju prema nekom cilju s točno određenim namjerama). No u nekim slučajevima, kao u devocijskim ritualima, praktičar može izvesti magiju intuitivno. Na primjer, devocijski ritual ne mora uključivati eksplicitni magijski čin. Ipak, usprkos ovome, praktičar će vizualizirati određene stvari (npr. čišćenje ritualnog prostora, otvaranje kruga itd.) i slati određenu energiju (npr. pozitivnu energiju za blagoslivljanje oltara, sudionika, ili naprosto za čišćenje ritualnog prostora). U suštini je čak i ovo magija, makar bila "intuitivna magija". Kaže ovo jer čak i u ovim procesima praktičar šalje određenu energiju ka određenom cilju s određenim namjerama. Jedina razlika je u tome što se veliki dio ovog procesa izvodi intuitivno, ili barem bez namjere izvođenja strogo magijskog rada. Možemo zaključiti da je magija nerazdvojiva od svih rituala i da vizualizacija stoga također tvori veliki dio rituala.

Kada smo ustanovili da vizualizacija igra važnu ulogu u meditaciji, magiji i ritualima, vrijeme je da pojasnimo zašto je vizualizacija toliko korisna i rasprostranjena.

Trokut kauzalnosti

Trokut kauzalnosti je originalno kabalistički koncept, ali ga se bez obzira na ovo može razumjeti i ako nemate apsolutno nikakvog predznanja o ovoj školi misli. No, potrebno je napomenuti da, iz perspektive kabalističke magije, sve što se radi se radi na astralnoj razini. Ako uzmemo da je ono što vidimo oko sebe obična i vidljiva stvarnost, onda bi astralna ravan obuhvaćala sve ono što je nevidljivo, neuobičajeno, mentalno, duhovno i tako dalje. Kada osoba izvodi magiju, ona šalje energiju, vizije i namjere. Iako nijedna od njih fizički ne postoji, one astralno/mentalno postoje. Ukratko, slike koje osoba vizualizira, energiju koju osoba šalje i namjere koje idu s njom se manifestiraju na mentalnoj/duhovnoj/astralnoj razini. Ne bih htjela stvari više komplicirati pa ću za sada još samo reći da se ove manifestacije dalje mogu koristiti za uzrokovanje fizičkih, emocionalnih, mentalnih i duhovnih promjena.

E sada, trokut kauzalnosti određuje tri glavna faktora koji su potrebni za prije spomenutu manifestaciju:

1. Želja (eng. desire)
2. Vizualizacija
3. Mašta

Postoje dva dodatna faktora koji su potrebni da transformiraju ove mentalne manifestacije u fizičke:

• volja (eng. will)
  i
• organizacija

Ako vam svijet magije nije blizak, onda uzmimo praktičan primjer. Recimo da želite nešto naslikati. Prvo biste trebali željeti to naslikati. Čak i ako je ova želja umjetna (npr. neki profesor vam da zadatak da nešto naslikate za ocjenu), onda postoji. Vi ćete i dalje željeti to naslikati pa makar to bilo samo kako biste dobili prolaznu ocjenu iz likovne kulture. Moje shvaćanje ovoga jeste da je želja u ovom slučaju isto što i motivacija. Sljedeći korak je nešto manje apstraktan i više mentalan. Vizualizacija zapravo podrazumijeva smišljanje ideja, "vizualiziranje" dovršene slike, testiranje vlastitih teorija u vašem umu prije nego što ih prenesete na papir. Kako je to Rosemary Guiley rekla, vizualizacija znači držanje jasne slike željenog ishoda u umu (u ovom slučaju bi željeni rezultat bila gotova slika). Mašta zapravo radi ruku pod ruku s vizualizacijom jer možemo nešto pokušavati vizualizirati u beskonačnost, ali bez mašte će svi ti pokušaju biti bezuspješni. Potrebna nam je mašta kako bismo počeli smišljati ideje.

Volja i organizacija su tu za fizičke, praktične svrhe. Da nemamo volje i organizacije, sve naše ideje bi ostale ideje. Tako u prijašnjem primjeru, volja je ta koja nas natjera da uzmemo kist i počnemo slikati. Organizacija pomaže na način da kategorizira naše ideje, ciljeve i radnje i stvori od njih logički slijed. Bez organizacije bismo uzeli kist i počeli slikati po zraku jer smo zaboravili pripremiti platno/papir. I tako bismo ostali bez fizičkog ostvarenja svojih ideja. 

Nešto modernija verzija ovog trokuta, koja je ujedno i pojednostavljena također uključuju proces fizičke manifestacije ideja. Ona izgleda ovako:

1. Misli (eng. thought)
2. Mašta
3. Volja

Očito je da mašta i volja postoje u obje verzije trokuta. No, gdje su nestale želja, vizualizacija i organizacija? Moje shvaćanje ovog modernog trokuta jest da volja ujedno uključuje i želju (obično ako imamo volju nešto raditi, to ujedno i želimo raditi i obratno). Vjerujem da bi misli također mogle uključiti i organizaciju jer svaki oblik organizacije počinje u mislima. Naime, prvo pomislim da trebamo pripremiti platno, kistove i boje pa ih tek nakon toga, zahvaljujući snazi volje i pripremimo. Što se tiče vizualizacije, vjerujem da su vizualizacija i mašta nerazdvojive te da se međusobno uvjetuju na neki način. Pošto je fokus ovog posta na vizualizaciji i mašti, bilo bi dobro da se sada više posvetimo njima.

Vizualizacija + mašta

Kao što smo već ustanovili, mašta i vizualizacija su usko povezane, a  možda čak i nerazdvojive. Naša mašta omogućava vizualizaciju i može je se smatrati sjemenkom iz koje stvarni fizički rezultati izrastaju. Gada govorimo o moći mašte, onda govorimo o doživljavanju nečega što do sada nismo iskusili u stvarnom životu (barem ne još). U našoj mašti možemo zamišljati drukčije svjetove, drukčije ishode i raznorazne predivne stvari. Naravno, možemo zamisliti nešto što nam se i u prošlosti dogodilo, ali ćemo se u ovom postu zadržati na utjecaje koje mašta može imati na budućnost.

Jedna stvar na koju većina ljudi često zaboravlja jest da mašta nije isključivo povezana s osjetilom vida, već da može uključiti i sva ostala osjetila. Ljudi su uglavnom vizualna bića i navikli su na to da je nešto stvarno ako to mogu vidjeti. Stoga čak u našoj mašti pokušavamo "stvoriti" nešto (učiniti barem djelomično stvarnim) tako da to vizualiziramo. Bez obzira na sve ovo, neki ljudi nisu vizualni tipovi i više pažnje pridaju drogom/drugim osjetilu/ima. Na primjer, auditivni tipovi će zamišljati ptice tako da zamišljaju zvuk njihovog cvrkuta. Olfaktorni tipovi će se prisjećati šetnje kroz šumu tako da se sjete mirisa vlažne zemlje i tako dalje.

Naravno, koristimo naša osjetila primarno da bismo percipirali stvarnost. Ali nismo svjesni da ono što percipiramo je samo dio onoga što se može percipirati. Naša osjetila nisu toliko pojačana i ponekad ne možemo posvetiti toliko pažnje svim osjetilima. Zbog toga ćemo obično primiti dio informacija koje se tiču izgleda stvarnosti. Velik broj ljudi će u potpunosti ignorirati osjetila njuha, dodira i okusa, a fokusirati će se više na vid i sluh. Time što ne mirišu. ne dodiruju i obraćaju pažnju na okus, oni ne dobivaju potpunu sliku stvarnosti. U svojoj knjizi Visual Magick, Jan Fries je napisao predivni paragraf koji čovjeka zaista natjera da razmisli o ovome (usput, od srca vam preporučam da pročitate ovu knjigu jer može viti vrlo korisna po pitanju jačanja mašte i sposobnosti vizualiziranja):

"This world-view very easily becomes habit and is rarely questioned as it seems utterly real and convincing. Before long we may forget that what we experience is not all that can be experienced, that we live in a selection, not in the fullness of all possible realities. When we remember that we select our reality we may remember to select a reality worth living in." (str. 55)

Slobodno prevedeno: Ovaj svjetonazor vrlo lako postane navika i rijetko se propituje pošto se doima u potpunosti stvarnim i uvjerljivim. Ubrzo možemo zaboraviti da ono što doživljavamo nije sve što se može doživjeti, da živimo u selekciji, a ne u punoći svih mogućih stvarnosti. Kada zapamtimo da mi biramo našu stvarnost, možemo se prisjetiti odabrati stvarnost koja je vrijedna našeg života.

Sjećam se jednog puta kada sam bila na plaži prošlog ljeta. Vidjela sam dječaka koji je imao otprilike 4 godine kako se igra nekim štapom. Očito je izuzetno uživao u igri jer je imao golemi osmjeh na licu. Roditelji su mu prišli s nekim gumenim brodićem na napuhivanje, podigli ga, stavili u brodić i dali mu maleno veslo. No, dječak se toliko vezao uz svoj štap da je bacio veslo i počeo veslati štapom. Roditelje je ovo očito frustriralo pa su bacili štap i vratili dječaku veslo. Dječak se priklonio želji roditelja, ali čim su se ponovno približili mjestu gdje se štap bio bačen, dječak je izašao iz brodića, uzeo štap i nastavio se igrati njime. Što nam onda ova priča govori? Pa, da djeca imaju GOLEMU maštu. Onaj štap je dječaku bio toliko više zanimljiv od vesla jer nije bio određen svojim oblikom. Stoga je njegova mašta od njega učinila što je god htjela; štap je mogao postati mač, veslo, laser, koplje, mikrofon...i popis nema kraja. Ovo je moć mašte. Upravo se na ovo Fries odnosi u poviše navedenom odlomku. Odrasli percipiraju stvarnost iz navike pa je za njih štap samo štap i ništa više od toga. Djeca drukčije doživljavaju stvarnost, slobodnije zapravo, i koriste svoju maštu kako bi stvorili drukčije stvarnosti, iako to čine naprosto iz zabave.

Samo zamislite što bismo mi mogli sve raditi da imamo moć vizualizirati na način na koji djeca to čine! :)

Vizualizacija u magiji i meditaciji

Logično je da smo svi rođeni sa sposobnošću da maštamo i vizualiziramo ako su čak i djeca sposobna za to. No ove sposobnost s vremenom iščeznu ako ih ne razvijamo. A razvijati ih se lako može s praksom, naravno. Kao i s bilo kojom vještinom, najbolje je početi s jednostavnim stvarima i napredovati ka kompliciranijima. Ali zašto je uopće bitno razvijati vještinu vizualizacije i sposobnost maštanja? Ako čitate ovaj post, to znači da ste zainteresirani za magiju, rituale i meditaciju. Stoga je bolje pitati se kako se vizualizacija i maštanje mogu iskoristiti u tim kontekstima. Odgovori su mnogobrojni. U osnovi je potrebno koristiti maštu i vizualizaciju u svakom magijskom radu jer, kao što smo rekli, magija je čin slanja misli i energije ka određenom cilju s dobro određenim namjerama. Ove misli i sama energija su određene time što vizualizirate. Na primjer, ako izvodit magiju s ciljem liječenja nekoga, onda ćete uvijek vizualizirati osobu koju trebate izliječiti kako zdravog i aktivnog pojedinca, punog vitalne energije, rumenog u obrazima i tako dalje. Pošto je magija integralni dio rituala, onda se isto i ovdje može primijeniti. Ako želite nešto pročistiti tijekom rituala, onda ćete to prvo vizualizirati (većina ljudi vizualizira bijelu/svijetlo plavu svjetlost kako prolazi kroz prostor/predmet kojeg pročišćavaju). A što se tiče meditacije i transa, onda vrsta vizualizacije koju radite ovisi ponajviše na sam cilj meditacije.

U svakom slučaju, vizualizacija nam omogućava da prodremo duboko u sebe, nađemo energiju koja nam je potrebna da nešto napravimo i ostvarimo. Mislim da je ovo jako dobro vrijeme da pojasnim Guileyevu misao da se "u takvom izmijenjenom stanju, svjesni um spaja s Višim Jastvom i usklađuje se s protokom kozmičkih sila u univerzumu". Zanimljiv je da kada posegnemo tako duboko u sebe na ovaj način, kontaktiramo ono što je Jung nazvao Jastvo (sjedinjenost svjesnog i nesvjesnog dijela našeg uma tj. psiha u cijelosti). Kako ja vidim stvari, kada se sjedimo s Jastvom i potom idemo raditi magiju (šaljemo energiju, misli i namjere u univerzum), onda to radimo u obliku Jastva. Negdje u ovom univerzumu se spojimo s nekom višom svijesti, odnosno višim Jastvom kako ga Guiley naziva. Univerzum je ispunjen mislima, namjerama i energijama mnoštva ljudi i naše misli nekako moraju proći kroz sve to kako bi došle do svoga cilja. Nema smisla naguravati se pa se naše misli stoga samo usklade, odnosno svrstaju među sve te misli te pomalo, ali sigurno dođu do svoga cilja. Naravno da se ništa ne može ostvariti u roku od odmah. Fizičkom ostvarenju ideja je potrebno vremena i strpljenja.

Jan Fries je ukomponirao nekoliko predivnih vježbi u svoju knjigu koje vam mogu jako koristiti za aktiviranje mašte i uključivanje svih osjetila u taj proces. Kada naučimo aktivirati svoju maštu, a time i našu sposobnost jasnog vizualiziranja stvari, izvođenje magije, rituala i meditacija postane mnogo lakše i mnogo djelotvornije. Možete pune vježbe pronaći u njegovoj knjizi, a ovdje vam donosim pojednostavljene verzije.

Vježba 1

• Pitajte se čega ste svjesni u ovom trenutku.
• Na glas recite što trenutno percipirate svim svojim osjetilima. Počnite s jednim osjetilom (bilo kojim koje vam se dopada/koje preferirate).
• Dopustite osjetilu koje opisujete da vas u potpunosti prožme.
• Pomalo nastavite isti proces sa svim ostalim osjetilima redoslijedom koji vama odgovara.

Ova vježba omogućava dvije stvari: (1) sposobnost "ulaženja" duboko u svako osjetilo (na ovaj način se povežete sa svakim osjetilom i razvijate ga - ako ga nastavite razvijati onda će vam to ojačati svakodnevna iskustva kao i meditacije, rituale i magijska iskustva); (2) sposobnost micanja pažnje s unutarnjeg (problema, briga, želja) na ono vanjsko (ovo također može povećati kvalitetu vaših svakodnevnih iskustava jer ćete postati svjesniji onoga što se događa oko vas).

Vježba 2

Ovdje ćete zapravo ponoviti vježbu 1, ali ćete je malo izmijeniti. Vježbati ćete promjenu tona, tempa i glasnoće vašeg glasa dok govorite o onome što vam osjetila šalju.

• Pokušajte govoriti prijateljskim tonom glasa (tj. promijenite modulaciju svoga glasa). Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Pokušajte govoriti brzo, glasno kao da ste vrlo uzbuđeni zbog nečega. Opustite se i postati ćete još više uzbuđeni. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Isprobajte "ceremonijalni glas". Ovaj glas je vrlo svečan i vibrira riječi. Kao što je Fries to opisao, pokušajte zvučati važno, kao da će svaka od vaših riječi imati potresni utjecaj. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Govorite polagano i mirno i postepeno dodatno usporite. Kako ovo utječe na vaše iskustvo?
• Pokušajte se prebaciti s vašeg fizičkog glasa na unutarnji glas. Kako on zvuči i kako on utječe na vaše iskustvo?
• Ako niste zadovoljni kako vaš unutarnji glas zvuči, onda ga pokušajte promijeniti. Pokušajte "govoriti" njime na više prijateljski, mirni način ako je potrebno. Samo eksperimentirajte. Ovo je potrebno jer će vam vaš unutarnji glas jednako trebati kao (ako ne i više nego) vaš fizički glas u ritualima.

Do sada ćete vjerojatno znati da mijenjanje tempa, glasnoće, dinamike i modulacije vašeg glasa mijenja vaše raspoloženje  i da uvelike utječe na vaše iskustvo. Budite svjesni ovoga i naučite to koristiti u svojim ritualima jer i sve ovo može utjecati na vaše vizualizacije.

Vježba 3

• Nađite stablo.
• Hodajte oko njega, gledajte ga, slušajte zvukove koje proizvodi, osjećajte to stablo, fokusirajte se na ono što možete okusiti i mirišite stablo.
• Govorite na glas dok sve ovo radite i izrazite svoje osjetilne doživljaje riječima.

Ova vježba će vam također pomoći da se bolje povežete sa svim svojim osjetilima. Može vam ujedno i dati na znanje koja su vam osjetila manje, a koja više razvijena. Radite na ovome. :) I dozvolite sebi da slobodno govorite. Iako ovo posljednje nije direktno povezano s temom vizualizacije i mašte, mnogo će vam koristiti u ritualima.

____________________________________________________
Kako bi onda sve ovo moglo pomoći vama? Prije nego što odgovorim na ovo pitanje, htjela bih još jednom citirati Jana Friesa:

"There are people who find it difficult to become conscious of their inner senses. When they close their eyes they see darkness, and as they continue to use their physical eyes, darkness is all there is. Inner vision is not seen but imagined." (str. 59)

Slobodno prevedeno: Postoje ljudi kojima je teško postati svjesni svojih unutarnjih osjetila. Kada zatvore oči vide samo mrak i kako nastavljaju koristiti svoje fizičke oči, mrak je jedino što postoji, Unutarnje vizije se ne vide već zamišljaju.

Čula sam možda i previše priča koje ljudi započinju mišlju poput "Naprosto nisam mogao/mogla vizualizirati ništa. Ništa sam vidio/la". Ovo je zbog toga što ljudi previše pozornosti obraćaju na fizička osjetila, a nedovoljno na unutarnja. Moguće je da vam ovo sada zvuči ironično nakon svih vježbi koje se fokusiraju na fizička osjetila, ali evo u čemu je kvaka. Jednom kada naučimo u potpunosti fizički osjećati, pojačati ćemo sva svoja iskustva. Ovih iskustava ćemo se kasnije lakše prisjećati u mislima (tj. lakše ćemo iz zamišljati/maštati) pa će nam stoga ujedno i pomagati u vizualizaciji. Zapamtite, vizualizacija ne uključuje samo osjetilo vida već i sva druga osjetila. Uz ovo, učeći se fokusirati na sve vanjsko pomoću naših osjetila, imat ćemo više kontrole nad njima. Time ćemo ih moći ignorirati po potrebi (npr. kada se želimo fokusirati isključivo na unutarnja osjetila). Nadam se da je ovo barem malo raščistilo stvari. :)

Nakon svog ovog blebetanja, bilo bi lijepo sažeti stvari. Ukratko, vizualizacija i mašta su temeljne komponente magije, rituala, meditacije i transa. Omogućuju nam da zamislimo cilj naših radnji i pomažu nam doseći dublje stanje svijesti, ili se pak otvoriti svijetu oko nas ako je potrebno. Vježbe spomenute u ovom postu vam mogu pomoći poboljšati vaš ritualni i magijski rad, ali ujedno i opću kvalitetu vaših života jer, razvijajući vaša osjetila ćete biti sve otvoreniji novim iskustvima. A ona će postati još intenzivnija nakon što ste u potpunosti ovladali vašim osjetilima.

Onda sretno sa svime! :D Do sljedećeg puta,

vaša Witch's Cat

Ritualne halje vs. ritualna nagost

Dance of Life VI - Gildir

Gledajući stare fotografije nekih od najpoznatijih pagana i okultista prošlosti, može se primijetiti da su neki svoje rituale izvodili nagi (ono što bi se na engleskom nazvalo skyclad, a u hrvatskom prevelo kao "u nebeskoj odori") dok su drugi preferirali obredne halje. Očito je da ne postoje pravila o tome kako se pagani trebaju, odnosno ne trebaju odijevati u ritualnom krugu. Istina je da neke tradicije inzistiraju na jednom od navedenih sistema, ali generalno govoreći, pravila odijevanja u ritualima su fleksibilna i lako se prilagode potrebama pojedinaca. Također, različiti autori će imati različita mišljenja o ovoj temi. No, prije ili kasnije, svaki paganin se zapita: raditi nag ili odjeven?

Teško je odgovoriti na ovo pitanje, tim više jer na njega nema jedinstvenog ispravnog odgovora. Svaki pojedinac na njega treba odgovoriti za sebe ovisno o tome što misle o nagosti općenito, ali i mnogim drugim faktorima. Za početak, voljela bih vam postaviti nekoliko pitanja koja bi vam mogla pomoći da odlučite kako ćete vi obavljati svoje rituale (ako već niste odlučili). Neka od njih su vrlo bazična dok će druga možda iziskivati nešto više introspekcije.

1. Kako će moja koža reagirati?
   Jako dobro početno pitanje. Zamislite da odlučite nositi ritualnu halju i nađete se u situaciji da vas sve neprestano svrbi zbog materijala kojeg nosite. Ovo je naprosto nepraktično. U ovom slučaju bi vam bilo ugodnije bez odjeće. Ali ipak ne možete bez odjeće u nekim situacijama. Ja sam se našla u situacijama u kojima sam radila rituale na kamenjarima i na zemljištima punima koprive gdje su odjeća i kvalitetna obuća bili neophodni. Vaša koža vam može još mnogo toga pokazati; primijetit ćete da ste se naježili ako vam je prehladno, ili da se previše znojite ako vam je jako vruće. Nijedno od ovoga nije dobro tako da vrijedi uzeti u obzir da je vaš izbor odabira odjeće/nagosti ponekad uvjetovan temperaturom. Uz ovo mislim da je prilično jasno da osjećaj iznimne vrućine, ili hladnoće i te kako može odvući pozornost tijekom rituala, što svatko želi izbjeći. Stoga ako odlučite nositi halju, budite sigurni da će vam biti dovoljno topli za hladno vrijeme, ili pak dovoljno prozračni za toplo vrijeme. Ako radite u zatvorenom onda je lako prilagoditi temperaturu. :) Ovo je praktična strana stvari koju mnoštvo ljudi često zna previdjeti.


2. Kako će moje tijelo reagirati?
   Ovo pitanje, uz ono prethodno, će vam pomoći da bolje upoznate vlastito tijelo. Na primjer, ako vam se tijelo osjeća sputano u odjeći/obući i ako se ne možete baš slobodno kretati zbog njih, onda vrijedi razmisliti o opciji nagosti. Većina rituala uključuje mnogo plesanja pa je slobodno kretanje jako važno. Suprotno se također može dogoditi. Neki ljudi imaju određene hemunge i osjećaju se slobodnijima i udobnijima kada su odjeveni. U ovom slučaju nagost može samo odvući pozornost.


3. Kako će moj um reagirati?
   Sada dolazimo do zeznutog dijela. Lako je uočiti ako vam je hladno/vruće, ili da vas odjeća sputava. Ali što se dogodi kada shvatite da odjeća nije jedina barijera s kojom ćete se sresti? Kao što sam rekla, nagost može biti potpuno prirodna i oslobađajuća za neke, dok će se drugi osjećati posramljeno i iskompleksirano kada (i ako) se nađu goli pred drugim ljudima. Hoćete li, ili neće raditi nagi u ovakvom slučaju ovisi o vašoj zoni komfora. Stoga ako mislite da niste još spremni prebroditi svoje komplekse, nemojte se prisiljavati. Ali ako se osjećati spremnima da iskoračite iz svoje zone komfora, onda obucite svoju "nebesku odoru" i idite sigurno naprijed! Glavno je da se osjećate ne samo fizički udobno, nego da se također osjećate psihički i duhovno opušteno (a nagost nije jednostavna za svakoga).


4. S kime radim?
   Kao prvo, ima li maloljetnika? Obično ih neće biti, ali je u takvim situacijama najbolje ostati odjeven kako bi se izbjegle ikakve neugodnosti ili zakonske komplikacije. Kao drugo, vjerujete li ljudima s kojima radite ritual? Povjerenje je važni faktor i ljudima je često jako teško u potpunosti se izložiti pred ljudima kojima potpuno ne vjeruju. Zbog ovoga se ritualna nagost općenito ograničava isključivo na rad u kovenima. Rituali koji se izvode u većoj skupini ljudi čiji članovi nemaju neku dublju povezanost obično se izvode odjeveni kako bi se svatko mogao osjećati opušteno i fokusirati se na glavni dio rituala.


5. Gdje ću izvoditi ritual?
   Naravno, ako ćete raditi na otvorenom, onda trebate uzeti u obzir teren i vrijeme/temperaturu. Ako će se ritual izvoditi u zatvorenom, onda teren, vrijeme i temperatura nisu od velike važnosti i može ih se modificirati. Ali važno je također uzeti u obzir koliko je privatna vaša lokacija. Nije baš opuštajuće ako odlučite raditi nagi i imate znatiželjne susjede, ili ako osjećate da će vaša privatnost biti na ikoji način prekršena tijekom rituala. Ovo se lako da riješiti u zatvorenom tako da se potegnu zastori, ali može biti izazov na otvorenom. Također, pokušajte poštivati tuđe želje. Postoji nešto što se zove "javna golotinja". Iako većina pagana golotinju nipošto ne smatra nepristojnom, postoje zakoni koji zabranjuju javnu golotinju. Isto je lijepo imati na umu, u slučaju da radite vani, kako će se prolaznici osjećati ako vide grupu nagih ljudi koji plešu oko vatre. Možda će ih to prestrašiti (što je loše za njih), a mogu postati i previše znatiželjni pa htjeti ostati do kraja predstave (što zaista nije u najboljem interesu grupe). Kako god bilo, privatnost je dobra stvar kad asu rituali u pitanju. :)


6. Slažu li se svi oko ritualne nagosti/odjevenosti?
   Kada se radi u grupi, važno je zadržati jednakost. Ako su neki odjeveni, a neki nagi, onda sve postane zbunjujuće. Većina grupa preferira da se svi članovi slože oko sistema po kojemu će raditi. Stoga ako se svi slože da rade u nebeskoj odori (nagi), onda bi se svi trebali osjećati zadovoljni s odlukom. Ni pod kojim slučajem se ovaj izbor ne smije nametati ikome! Ako se svi slože da će raditi odjeveno, onda bi svima i ovo trebalo biti u redu. Ali postoje iznimne situacije. Ja sam izvodila rituale prije kojih me jedno-dvoje ljudi pitalo bi li bilo u redu da skinu svoju odjeću ako zaista osjete potrebu za tim tijekom rituala. Tako su svi bili odjeveni, ali su ovi pojedinci mislili da bi mogli osjetiti potrebu biti nagi u nekom trenutku. Meni je ovo bilo u redu, ali sam osjećala da trebamo biti složni oko ovoga. Oni su zato pitali sve ostale sudionike imaju li nešto protiv ovoga i svi su dali svoj pristanak. Suprotna situacija se također može dogoditi; da su svi nagi a jedna-dvije osobe žele ostati odjeveni. Kako god se okrene, svi trebaju dati svoju suglasnost oko odluke. U ekstremnim slučajevima, onima koji su se izdvojili na ovaj način se zabrani sudjelovanje u ritualu. Na primjer, nagost je obavezna u gardnerijanskoj wicci i oni koji ne pristanu na ovaj uvjet ne smiju sudjelovati u ritualima. Osobno smatram da je ovo bezobrazno i ograničavajuće, ali ću ovo pojasniti kasnije.


7. Zašto ću raditi u nebeskoj odori/u odjeći?
   Važno je da su razlozi zbog kojih se donijeli vašu odluku jasni. U osnovi je glupo raditi nag samo jer ste negdje pročitali da tako trebate raditi. Jednako tako je glupo raditi u halji naprosto jer želite imati skupu halju. Važno je da znate ZAŠTO radite ono što radite i da osjećate da je to ispravna odluka. Također bi bilo lijepo da i drugi sudionici znaju za vašu odluku (odnosno za grupnu odluku ako se svi složite raditi odjeveni/nagi). Ukratko, svaki sudionik treba znati ŠTO rade i ZAŠTO tako rade.


8. Imam li neke osobne razloge zbog kojih ne želim raditi odjeven(a)/nag(a)?Mnogo ljudi je u potpunosti u redu sa svojim tijelom, nemaju komplekse, ne osjećaju se posramljeno svojih tijela i u redu su s nagim tijelima drugih ljudi. Ipak, određeni osobni razlozi ih sprječavaju da budu nagi tijekom rituala. Ovi razlozi mogu biti zdravstvene prirode (u kojem slučaju bi pojedinac trebao objasniti situaciju drugim sudionicima ako će imati utjecaja na njih, ili razloge pak zadržati za sebe ako ne mogu utjecati na druge). Na primjer, ova osoba može imati alergiju ili povišenu temperaturu i ne može riskirati skinuti odjeću. Ovi razlozi također mogu biti i drukčije prirode. Osobe dvojnih vjeroispovijesti se mogu naći u situaciji da im neki drugi dio njihove osobne duhovne filozofije "brani" da budu nagi tijekom obreda. U mom slučaju, ja uvijek radim odjevena iz više razloga, jedan od kojih je moj partner. Smatram da imam pravo kontrolirati kome pokazujem svoje golo tijelo. Stjecajem okolnosti, ta osoba je moj partner. Uz to sam donekle konzervativna kada je u pitanju ova tema i smatram da nema svatko pravo vidjeti me u potpunosti izloženu na ovaj način. Ja sam ta koja bira te ljude/tu osobu (kao što i jesam do sada). Možda dijelite moje stavove, a možda ih ne dijelite, ali samo uzmite u obzir sve moguće razloge zbog kojih ne biste htjeli raditi svoje rituale nagi/odjeveni.


9. Odgovara li mi opća atmosfera situacije?
   Ako vam išta smeta kod situacije, onda biste to trebali riješiti. Govoreći iz osobnog iskustva, najbolje je ne uraditi nešto ako vam djeluje kao da nije sve kako treba biti. Ako imate ikakve brige prije rituala, pitajte onoga tko vodi ritual za detalje, upute, ili naprosto izrazite svoje osjećaje njemu/njoj/njima. Ako se osjećate neugodno u odjeći/nagi u ovoj situaciji, ovo također izrazite. Ako osjećate da vas netko tjera da radite odjeveni/nagi, onda vam je moj savjet da naprosto ne idete dalje. Moj je stav da se nijednog sudionika u ritualu ne bi trebalo na ništa prisiljavati. Grupe koje forsiraju ritualne odore/ritualnu nagost, barem po mom mišljenju, također nameću određene stavove na sudionike. Ne trebaju svi dijeliti sva vjerovanja niti imati istu ideju udobnosti. Ograničenja poput ovoga mogu samo gušiti dušu i rezultirati u tome da se ljudi osjećaju neugodno i/ili neprirodno. Time će ritual u konačnici ispasti mnogo gore nego što je mogao da su se svi osjećali opušteno.

Sada kada ste sebi postavili ova pitanja (a nadam se i odgovorili na njih), vrijeme je za sljedeći korak. Mnogi pagani vjeruju da nije baš "paganski" raditi rituale odjeven dok drugi razmišljaju baš suprotno i vjeruju da odore, kao dio obrednog pribora, igraju važnu ulogu u ritualima. Pokušati ću objasniti obje strane priče kako biste bolje shvatili o čemu pričam.

U nebeskoj odori (ili kako biti u paganskom duhu)

Joseph Tomanek - Nymphs Dancing to Pan's Flute (Nimfe
plešu na Panovu frulu), 1999

Većina pagana koji preferiraju ritualnu nagost nad ritualnim haljama vjeruje da je nebeska odora tj. nagost najprirodnije stanje u kojemu čovjek može biti. Sama bit izraza skyclad (nebeska odora) podrazumijeva da smo odjeveni samo nebom, zvijezdama, Mjesecom i Suncem. Stoga ne možemo ništa sakriti od bogova i suputnika na duhovnom putovanju. Nagost je stanje iskrenosti, izvornosti i čistoće koje, iz ove perspektive, odjeća može jedino zaprljati. Nagost je naše najprirodnije, ali ujedno i najranjivije stanje. Bivajući nagi pred drugim ljudima pokazujemo povjerenje prema njima i otvaramo se njima, ali i prirodi općenito. Nagost ne ostavlja prostora između pojedinca i prirode ostavljajući osobu u potpunosti izloženom pozitivnoj energiji univerzuma.

Pagani u konačnici štuju plodnost i prirodu. Ljudsko tijelo je utjelovljenje i jednog i drugog i stoga bi trebalo biti slavljeno i oslobođeno. Ako istinski slavimo prirodu kao pagani, onda bismo također trebali štovati svoje tijelo. Žene bi trebale naučiti štovati svoje obline kao što štuju Majku Božicu, a muškarci bi trebali naučiti štovati sve svoje atribute kao što se ugledaju na Rogatog Boga. 

Ovo stajalište podrazumijeva da odjeća sprječava razmjenu energije između ljudi i praktički bilo kojeg drugog oblika postojanja (bile to biljke, kristali, životinje, drugi ljudi ili sam svemir). Prema nekima, odjeća također može zamaskirati pojedinca. Ako nosimo određenu odjeću, možemo u potpunosti promijeniti svoj izgled, sakriti naše nedostatke i istaknuti atribute. U biti, možemo učinkovito lagati drugima o svom izgledu. Uz to što odjeća odražava naše osjećaje i ukus, ona nas može štititi od vanjskog svijeta, kako fizički (od kiše i vrelog Sunca), tako i mentalno (stavljajući dodatni sloj između nas i onoga čega se bojimo/što ne volimo). Stoga prema ovom stajalištu, nagost je jedini način da se izrazi naša istinska priroda, da se bude u potpunosti iskren s Bogom/Božicom/bogovima, drugim ljudskim bićima i sami sa sobom. Ali što je s drugom stranom priče?

Halje kao obredni pribor

Druidi slave kod Stonehengea

Neki pagani vjeruju da je ritualna odora, poput šamanove obredne maske, moćni dio obrednog pribora koji pomaže praktičaru da "kroči kroz veo" između ovog svijeta i idućega. Kada paganin odjene svoju ritualnu odjeću (koja ne mora nužno biti halja) i/ili stavi nakit, on mijenja svoju personu i dovodi se u pravo raspoloženje za ritual. Ritualne halje pomažu osvijestiti da od tog trenutka nadalje radimo na ritualu; one nam pomognu da se fokusiramo na cilj rituala time pridonoseći općoj energiji. Ovo može samo koristiti ritualu i svim sudionicima.

Ritualna odjeća i nakit također mogu pomoći definirati ulogu koju svaki sudionik ima u ritualu (Visoki svećenik/Visoka svećenica, Djeva, Kralj Hrasta/Kralj Božikovine itd.). Uz to mogu značajno pomoći u stvaranju štimunga. Da pojasnim, velik broj praktičara mijenja svoje ritualne halje, ili detalje na njima ovisno o festivalu koji se slavi, ili bilo kojoj drugoj prigodi koja se obilježava. Tako će, na primjer, mnogi nositi zlatno-žute nijanse za slavlje ljetnog suncostaja kako bi se istaknula snaga Sunca. Pogled na veliki broj ljudi u ovakvoj ujednačenosti (bez ikakvih negativnih konotacija) zaista može ostaviti jaki dojam na osobu.

U obranu ovog gledišta, ritualne halje se mogu prilagoditi kako bi se izbjeglo nametanje hijerarhije. Nagost na neki način svih izjednači, ali se halje može koristiti za istu svrhu. Jedino što je potrebno za ovo je da nijedna halja ne bude "bolja" od druge. Ovo možda zvuči komplicirano, ali zaista nije. Većina pagana neće vesti ornamente u zlatnom koncu u svoje halje niti će ih prekrivati dragocjenim kamenjem. Materijali su obično jednostavni, a velik broj halja je kućne izrade. Također, hijerarhija je donekle neizbježna ako grupa slijedi klasičnu ritualnu formu u kojoj svećenik i/ili svećenica vode ritual. Hoće li sudionici nositi odjeću, ili ne, ne mijenja ovu činjenicu.

Prema nekima, odjeća bilo koje vrste sprječava protok energije u krugu, ali i izvan njega (npr. kada se energija odašilje u obliku stošca moći iz grupe u univerzum). Odnosno, ona je barijera za energiju i time otežava bilo kakav ritualni rad. Osobno smatram da ovo nije istinito jer sam radila mnoštvo rituala i odjevena i naga i nisam osjećala nikakvu razliku. Također, da materijalne stvari poput odjeće zaista sprječavaju protok energije, nijedan paganin ne bi izvodio rituale u zatvorenom jer po ovoj teoriji i zidovi i krovovi, pa čak i prozori mogu biti barijera za energiju. Mišljenja sam da energija nadilazi materijalno i da joj bilo kakva fizička "prepreka" ne predstavlja problem.

Uz ovo, ritualne halje mogu privući pozornost na glavnu svrhu rituala bilo to svojom bojom, ukrasima ili samim time što su ih ljudi odjenuli. S druge strane, ritualna nagost može odvlačiti pozornost ako praktičari nisu naviknuti na nagost. Ljudsko tijelo postoji u svim oblicima i veličinama i zaista može biti fascinantno. Naprosto je prirodni stati i pogledati, pa makar samo na trenutak. Ipak, ovo može uzrokovati neugodnost kod nekih sudionika i odvući pozornost od biti. Ipak, i ritualna odjeća može odvući pozornost ako je nepraktična (ako neprestano zapinjete za dno, ako su rukavi predugački, ili ako je materijal lako zapaljiv, grub ili ako svrbi itd.). Stoga je izbor zaista na vama. 

Naravno, mnogo više argumenata se može naći za oba gledišta, ali mislim da je najvažnije da se osjećate ugodno zbog toga što radite i na koji način to radite. Ako se osjećate neugodno u ritualnoj odjeći, onda ih se riješite. Ako se osjećate neugodno nagi, ili vam odvlači pozornost iz ikojeg razloga, onda izvodite svoje rituale odjeveni. Ako radite u grupi, također je važno uzeti u obzir mišljenja drugih sudionika. Idealno je da se svi slože oko jednog sistema rada (tj. da su svi odjeveni, ili su svi nagi), ali ako se svi slože da mogu postojati iznimke, onda valjda mogu postojati.

Doduše, tema ovog posta zaista nije toliko jednostavna. Neki praktičari biraju raditi nagi u nekim situacijama, a odjeveni u drugima. Na primjer, ja sam radila u nebeskoj odori kada sam samostalno izvodila rituale, a uvijek odjevena u grupnim ritualima. Drugi će raditi upravo suprotno jer im tako više odgovara. Netko drugi će možda raditi nag za ljetne mjesece (dakle za Imbolc, Ostaru, Beltane i Lithu), a odjeven za zimske mjesece (za Lughnasadh, Mabon, Samhain i Yule). Neki vjeruju da nošenje ritualne odore "osnažuje" odjeću na neki način (napuni ih s energijom rituala čime im se povećava moć sa svakom upotrebom) i zato inzistiraju da ih nose za svaki ritual. Sve ovisi o tome što vama ima više smisla.

Ja sam samo mogu potaknuti da sami donesete odluku. Ako vam itko kaže da MORATE raditi nagi, ili da MORATE raditi odjeveni, ja bih zastala i dobro razmislila o tome želim li uopće raditi s ovakvim ljudima. Zašto uopće raditi s nekim tko vam želi oduzeti pravo slobodnog izbora? Ovako ponašanje može samo dovesti do ružnih situacija. Neki ljudi će vidjeti ritualnu nagost kao samo još jedan perverzni način da vide druge ljude gole. Ovo je jedna vrsta zlostavljanja i ne smije se podržavati niti tolerirati...samo jedno upozorenje.

Na kraju krajeva je izbor na vama. Nadam se da ćete donijeti odluku koja vama odgovara i da ćete uživati u svojim ritualima kako ih god odlučili vršiti. :)

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat

Ritualna nagost

(Alex Sanders inicira Janet Farrar)

Nago ljudsko tijelo se u modernom društvu smatra ili nečim sramotnim, ili perverznim. Stoga će se većina ljudi namrštiti na pomisao nudizma ili naturalizma.

Još jedan faktor kojeg bi se trebalo uzeti u obzir jest da je većina ljudi odgojena u odjevenom društvu koje potiskuje seksualnost, ili je pak reklamira na lažne načine. S jedne strane postoji pornografija koja, po mom mišljenju, prikazuje seks na sve osim realističan način. Osobna smatram da je pornografija groteska, ili karikatura seksa koju se ne može ozbiljno shvaćati usprkos tome što donosi mnogima zadovoljstvo. Uz to, postoji bezbroj apsurdnih reklama koji promoviraju i eksploatiraju nago ljudsko tijelo na smiješne načine. Na primjer, neću nikada zaboraviti reklamu za Lavazza kavu koju sam vidjela prije dosta vremena. Ona prikazuje nagu ženu koja leži na tanjuru špageta i drži čašu Lavazzine kave u ruci (koja se, usput rečeno, jedva vidi). Kave veze ove tri komponente uopće imaju jedna s drugom?!?! Onda postoji ona posebna vrsta reklama koje promoviraju specifičnu vrstu ljudske građe koja je "savršena". Ovo uzrokuje osjećaj nedostatnosti, nesigurnosti i stida za vlastito tijelo kod ljudi jer ne izgledaju poput modela na tim reklamama. Sve ovo i još mnoštvo faktora je dovelo do toga da je nagost postala svojevrsni tabu.

Većina pagana će reći da smatra ljudsko tijelo nečim prirodnim, a time i svetim. Ono nije nužno uvijek seksualno, ali ono jest lijepo. Ne bismo se trebali sramiti ni seksualnosti ni nagosti, ali ih se također ne bi smjelo kaljati. Mnogi pagani i neopagani su preuzeli ovaj stav i ukomponirali u svoje devocijske i magijske prakse. Uostalom, paganizam jest duhovni pravac koji je zasnovan na štovanju plodnosti i prirode, a što je ljudsko tijelo nego plodno i prirodno? Ovo je jedan od razlog zbog kojih se nagost dobro uklapa u pagansku filozofiju.

Čak su i ljudi koji nisu toliko dobro upoznati s paganizmom čuli šaputanje o nagim ljudima koji plešu oko vatre. Djelomični uzrok ovome su umjetnost i narodne priče. Već stoljećima umjetnici prikazuje vještice i kovene pretežito gole. Također se i drevne paganske bogove prikazivalo skoro uvijek golima (pogledajte bilo koji starorimski ili starogrčki kip, ali i renesanse slike koje tematiziraju ista ova božanstva). Evo samo nekoliko primjera:

Zues/Posejdon, antička grčka skulptura, 
cca. 460.g.pr.n.e.

Čučeća Afrodita, cca. 200.g.p.n.e., antička rimska kopija 
helenističke skulpture iz cca. 300.g.pr.n.e.

Hans Baldung Grun - Vještičji sabat 
(Witches' Sabbath), 1510.g.

Francisco de Goya - Vještice u 

zraku (Witches in the Air), 1797.g.

Pierre de Lancre - Tableau de
 l'inconstance des mauvais anges, 1613.g.

Luis Ricardo Falero - Vještičji
sabat (The Witches' Sabbath), 
1880.g.

Luis Ricardo Falero - Vještice odlaze
na svoj sabat (Witches Going to Their 
Sabbath), 1878.g.

Albrecht Durer - Četiri čarobnice
(The Four Sorcerers), cca. 1500.g.

William-Adolphe Bouguereau -
Rođenje Venere (The Birth of Venus), 
cca. 1879.g.

Albert-Joseph Pénot - Odlazak na sabat 
(Départ pour le Sabbat), 1910.g.

Nagost tijekom devocijskih službi je već stoljećima uobičajeni dio religijskih/duhovnih praksi. Moderne šamanske i paganske prakse su živući dokaz ovoga jer i dalje nastavljaju ovu drevnu tradiciju. Zaista, mnogi šamani i danas izvode svoje seanse nagi baš kao što su to činili i njihovi preci. Isti je slučaj i s nekim paganskim pravcima i pojedincima danas. Ceremonijalna nagost je također bila prisutna i u ranokršćanstvu kada se krštenje provodilo nago (osoba koja je bivala krštena se obično kupala u malenom bazenu, ili nekakvoj vrsti kade, a kako bi ovo bilo pravilno izvedeno, osoba je trebala biti naga, iako su svi ostali prisutni bili odjeveni). Nagost se također može naći i u Bibliji, na primjer: "Tu i on svuče svoje haljine jer i njega obuze zanos pred Samuelom; zatim je legao gol i ostao tako cio onaj dan i svu noć. Tako je nastala uzrečica: »Zar je i Šaul među prorocima?«" (Prva knjiga o Samuelu, 19:24). Naposljetku, i Adam i Eva su bili nagi u Edenskom vrtu. Tek je kasnije u Bibliji nagost povezana sa sirotinjom, sramotom i grijehom (kao što je bila i u srednjem vijeku). Nagost je također prisutan i u drugim religijama i duhovnim pravcima. Određeni hinduistički redovnici su skoro uvijek nagi, a da ne spominjemo tantru u kojoj nudizma čini jednu od osnova. Određeni džainistički redovnici također izvode svoje religijske službe nagi i tako dalje. Dakle, ritualna nagost nije toliko neuobičajena čak i u modernom društvu, iako jest nešto skrivenija.

Ali pošto je ovo paganski blog, bilo bi najbolje objasniti kako se nagost uklapa u cijeli paganski svjetonazor.

Istinitost nagog tijela

Kao što sam već objasnila, ljudsko tijelo je paganima u potpunosti prirodno, lijepo i sveto. Ono nas tvori jednako koliko i duša, astralno tijelo, umovi (i emocije) itd. te bi se stoga trebalo jednako poštivati. Također, nagost je najprirodnije fizičko stanje; ipak smo rođeni nagi. Ova je simbolika izuzetno važna jer skidajući odjeću sa sebe, osoba se vraća u neku vrstu mladosti, nevinosti i još važnije stanje istinitosti. Naša nas odjeća skriva od drugih, ali kada smo nagi, mi smo ujedno i ranjivi, iskreni i nemamo što skrivati jer je sve jasno vidljivo. Ranjivost je još jedan važni faktor. Naravno, ritualna nagost je pojedinačni izbor. Ali čak i oni pagani koji odluče raditi nagi će to činiti samo u ugodnim okolnostima pred ljudima koje vole i u koje imaju povjerenja. Zbog ovoga im ne smeta biti ranjiv u takvim trenucima.

Nagost i koncept grijeha

Pagani ne vjeruju u grijeh. Ovo je pretežito zbog toga što paganski bogovi/božice ne nameću određene zakone i kriterije koje se može prekršiti (a kršenje bi bio grijeh). Jedan od kamena temeljaca paganizma je prihvaćanje odgovornosti na vlastita djela i prihvaćanje posljedica. Ako smo ikome naštetili, pa čak i sebi, ovo ćemo znati i bez koncepta grijeha. Ali ćemo uvijek nastojati ne štetiti ikome jer činjenje štete je protiv našeg morala (pogledajte sekciju o moralu).

Nagost se ne percipira kao nešto grešno u paganizmu jer, kao što je očito, pagani ne vjeruju u grijeh, ali i jer se ljudsko tijelo smatra svetim i prirodnim. Seksualnost se također ne smatra grešnom osim ako seks nije prisilan ili na ikoji način izvršen bez pristanka obojice/svih sudionika. Cijela ideja ljudskog tijela i seksa kao grešnih je dobila na popularnosti u srednjem vijeku kada je dualnost tijela i duha dovedena u paralelu s dualnošću grješnosti i pravednosti. Ovakva vrsta dualnosti ne postoji u paganizmu jer se tijelo i duša upotpunjuju, ali i jer one nisu jedine komponente koji tvore ljudsko biće.

Nagost i seksualnost

Pošto živimo u odjevenom društvu, uglavnom smo naviknuti na nagost samo kada si trebamo okupati, ili kada je u pitanju seks. Nagost van ovih vrlo ograničenih barijera je društveno neprihvaćena izuzev na određenim mjestima (npr. na nudističkim plažama i kampovima) i u određenim prilikama. Zbog ovoga se nagost najčešće veže uz seks te mnoštvo ljudi pogrešno misli da se paganska slavlja vrte oko orgija. Ne. Ovo naprosto nije istina. Paganizam je duhovni put zasnovan na štovanju plodnosti, između ostalog, ali ovo ne znači da je seks nužno dio paganskih rituala. 

No kako bih bila u potpunosti iskrena, potrebno je spomenuti Moćni obred o kojemu sam detaljno govorila u prijašnjem postu o Moćnom obredu i seksualnosti u wicci. Još jednom bih istaknula ono što sam rekla u tom postu. Postoje dva načina njegove izvedbe; metaforički i doslovni. U oba slučaju ga izvode Visoki svećenik i Visoka svećenica. Metaforički tj. simbolički Moćni obred je ceremonija sama po sebi (koju možete u cijelosti pročitati u prije spomenutom postu) je metafora za spolni odnos. Ovo je najčešće prakticirana verzija Moćnog obreda zbog mnoštva razloga. Drugi način je doslovan. Odnosno, Visoki svećenik i Visoka svećenica zapravo vode ljubav, ALI uvijek sami i ako se vole. Najčešće se radi o dvoje ljudi koji su u vezi, ili u braku. Do sada nisam čula za nijedan par da je ovo radio u wicci a da nije bio u romantičnoj vezi. Dakle, nitko vas neće prisiljavati na ovo niti ovo očekivati od vas! Makar, osim ako ne vodite neki ritual, nitko od vas neće zatražiti da izvodite Moćni obred na ovaj način. Također, Moćni obred se skoro nikada ne izvodi na doslovni način. Pretpostavljam zbog toga što je rijetko slučaj da bračni/ljubavni par vodi koven, a i zbog toga što svatko cijeni svoju seksualnu privatnost. Ako se i izvodi na ovaj način onda koven izađe iz prostorije dok ih svećenik i svećenica ne pozovu natrag. Na taj način je osigurana privatnost, jer je ovo i dalje sveti čin (ne govoreći u religioznom smislu nužno nego i u ljubavnom) koji zaslužuje poštovanje. Bez obzira na ovo, mnoštvo paganskih skupina ne prakticira Moćni obred jer je on pretežito wiccanska praksa.

One paganske skupine koje izabiru raditi nage ne prakticiraju nužno seks za vrijeme rituala. To bi bilo kao da kažete da svi domaćini priređuju zabave zbog seksa. Rituali se izvode s određenim ciljem; slavlje godišnjih doba, određenog aspekta prirode, određenog božanstva, prijelaza u životu pojedinca (rođenje djeteta, vjenčanje itd.). Jednostavno rečeno, rituali nisu orgije.

Također, oni pagani koji prakticiraju ritualnu nagost su uspjeli prijeći preko društveno nametnutog stajališta prema nagom ljudskom tijelu kao seksualnom objektu. Ponekad oskudno odjeveno tijelo može biti provokativnije od nagog tijela. Zapravo, čak i u potpunosti odjeveno tijelo može ponekada biti više seksualno od nagoga. No ovo je druga tema. Ovdje je važno naglasiti da pagani ne vide ritualnu nagost kao izgovor za seks. Bilo tko tko kaže da očekuje seks za vrijeme rituala, po mom mišljenju, zaslužuje dobiti šamar i biti izbačen iz grupe. Svaki pojedinac ima pravo na seksualnu slobodu, a to uključuje izbor seksualnog/ih partnera, seksualnu orijentaciju, ali i odabir da uopće imaju, odnosno nemaju spolni odnos.

Nagost i sloboda izbora

Oni pojedinci i grupe koji odabiru raditi nagi rade to znajući da su u sigurnom okruženju s ljudima kojima mogu vjerovati i koji su dali svoj pristanak na nagost ili sudjelovanje u ritualu s drugim nagim ljudima. Ritualna nagost nije i ne bi smjela biti nametnuta. One grupe koje isključivo rade nage obavijeste pridošlice i svojoj praksi (ili se od pridošlica očekuje da se sami raspitaju o ovome). U nekim slučajevima (npr. u gardnerijskoj i aleksandrijskoj tradiciji wicce), ritualna nagost se očekuje od upućenika (eng. initiate); dovede ga/ju se pred koven i zamoli da se razodjene. U ovom slučaju je nagost izazov koji, ako ga se prijeđe, dokazuje da upućenik zaista želi pristupiti kovenu i da vjeruje svim članovima (doduše, uzmite u obzir da inicijaciju u ove tradicije prethodi dugi period obuke tijekom kojeg upućenik ima mnoštvo prilika za zbližavanje s ostalim članovima kovena). No upućeniku je dozvoljeno odbiti zamolbu i potom može naprosto naći drugi koven/put koji više odgovara njegovim/njezinim potrebama. Postoji mnoštvo duhovnih puteva i grupa koji ne inzistiraju na ritualnoj nagosti. Neki čak inzistiraju da rade isključivo odjeveni, dok drugi prihvaćaju da se određeni članovi mogu razodjenuti tijekom rituala ako im tako odgovara u datom trenutku. U potonjem slučaju se ni nagost ni odjeća ne nameću pojedincima. Smatram da je ovo najbolja opcija, samo ako nitko nema ništa protiv nekolicine nagih članova i ako nema maloljetnika (ako ih kojim slučajem i ima, onda bi njihovi roditelji trebali dati pristanak, ili u idealnom slučaju biti tu s njima). Starhawk je odlično sažela navedene misli u svom djelu Spiralni ples (str. 54):

"Koven postaje siguran prostor u kojemu se članovi osjećaju slobodnima opustiti svoje inhibicije: smijati se, plesati, smiješno ponašati, propjevati, spontano recitirati poeziju i dopustiti Mlađem jastvu da se ispolji i igra. Tek se tada mogu doseći viša stanja svijesti. Razvijene su mnoge tehnike da bi se izostavila »cenzura« Jastva koje govori i dopustilo unutarnjem glasu da se slobodno izrazi.

Takva je tehnika nagost. Kad skinemo odjeću skidamo društvene maske, naše pažljivo sazdane pojavnosti. Otvaramo se. Mistično značenje nagoga ljudskog tijela je »istina«. Ljudi trebaju različite razine privatnoga prostora; dok neki sretno odlaze na nudističke plaže, drugi se ne mogu nagi osjećati sigurnima sve dok se ne izgradi povjerenje. U našim su kovenima javni rituali uvijek s odjećom. Ako gosti koji su pozvani na privatne nage ceremonije osjećaju nelagodu da se skinu, mogu nositi što god žele. Nikoga ne treba prisiljavati na ranjivost, jer je to destruktivno."

U originalnom engleskom tekstu, Starhawk spominje pojam skyclad, odnosno rad u "nebeskoj odori". Pošto je ovaj pojam nekima od vas možda nov, voljela bih ga objasniti prije nego nastavim s postom. :)

Rad u "nebeskoj odori"

Engleski pojam skyclad u doslovnom prijevodu znači biti odjeven nebom (eng. clad by the sky). Ovo je prekrasna metafora za nago ljudsko tijelo koje pleše, pjeva i slavi ispod Sunca, Mjeseca i zvijezda. Najšire prihvaćena teorija o asimilaciji ovog pojma u paganizam se veže uz digambar sektu džainizma. Sam naziv ove skupine se može prevesti kao "sky-clad" odnosno "odjeveni nebom".

Bez obzira na porijeklo, pojam skyclad postao općeprihvaćeni sinonim za nagost/nudizam u paganskim krugovima. Čak ga se može smatrati i prikladnijim terminom zbog prelijepih slika koje idu uz njega i koje samo pridonose paganskoj percepciji rituala.

Razlozi za ritualnu nagost

1. Prijenos energije

Kada se izvode rituali, energija se šalje iz tijela prema nekom cilju. Ako je ritual devocijske prirode, energija se šalje ka nekom božanstvu, a ako je magijske prirode onda se jednostavno šalje u univerzum s precizno određenom namjerom. Kako se god okrene, energija se šalje nekamo. No energija se također i prima za vrijeme rituala; od božanstva, univerzuma, drugih praktičara u ritualnom krugu i tako dalje. Stoga određena količina energije uvijek cirkulira tijekom rituala. Mnogi pagani misle da ritualna nagost pospješuje ovaj prijenos energije jer odjeća može jedini služiti kao barijera. Ovo znači da odjeća ometa vezu među pojedincima u krugu i da također može ublažiti magijsku energiju time pogoršavajući ishod određenog magijskog rada. Pošto odjeća ometa energiju, ona također može uzrokovati probleme kod podizanja energije u krugu i praktički kod bilo čega što uključuje energetski rad (što je zapravo sve kada su u pitanju rituali).

Ovo se može povezati s osjetljivošću nagog ljudskog tijela. Tijelo koje je prekriveno odjećom je manje osjetljivo na fizičke podražaje a po tome bi se moglo reći da je ono također manje osjetljivo i na psihički/energetski kontakt. Stoga bi nagi praktičar u krugu, po nekima, ne samo bolje odašiljao energiju od odjevenog praktičara, nego bi ujedno bio i svjesniji energije oko sebe, impulsa u krugu i tako dalje. Sve ovo uzrokuje povišenu svijest o pojedinčevom okruženju, što uzrokuje svjesnije postupanje, kretanje i razmišljanje. Janet i Stewart Farrar iznose zanimljivu metaforu za ovo: 

"A witch at work brings all his or her levels into operation - spiritual, mental, astral, etheric and physical. (...) ...they must all be fully functional; so it may be that trying to work with one of them partly screened is like trying to play the piano in gloves, or to paint a picture in dark glasses. It can be done if circumstances demand it - but if they do not, why add to your difficulties?" (The Witches' Way, str. 196)

Slobodno prevedeno: Vještica tijekom rada sa sobom donosi sve svoje razine - duhovnu, mentalnu, astralnu, eteričnu, fizičku. (...) ...one sve trebaju biti u potpunosti funkcionalne; stoga je moguće da pokušaj rada kada je jedna od njih djelomično zastrta je poput sviranja klavira u rukavicama, ili slikanja na platnu noseći zatamnjene naočale. Izvedivo je ako okolnosti tako diktiraju - ali ako ne diktiraju, čemu sebi otežati situaciju? 

Ja se slažem sa Scottom Cunninghamom po pitanju ovoga. On između ostalog spominje vjerovanje da su "odjeveni" rituali izvedeni u zatvorenom prostoru jednako efikasni kao "nagi" rituali na otvorenom. Zaista, i drugi pagani bi se složili s ovom tvrdnjom. Ja spadam upravo u tu kategoriju jer se moja osobna iskustva s odjevenim i nagim ritualnim radom ne razlikuju. Ali ako bolje promislite, metafora o odjeći kao barijeri za energiju bi se također mogla prenijeti i na zidove. Odnosno, i zidovi po toj logici mogu spriječiti protok energije. U tom slučaju nema smisli izvoditi rituale nego isključivo vani jer bi inače bili beskorisni. Ovo je nešto za što bi većina pagana reklo da je apsurdno jer su gotovo svi imali iskustva s ritualima u zatvorenim prostorima koji su bili jednako zadovoljavajući i intenzivni kao i oni rituali izvedeni na otvorenom.

2. Fizička i energetska uzbuđenost

Svidjelo nam se to ili ne, mi svi imalo seksualne nagone. Nismo naviknuti viđati gola tijela svugdje oko sebe i kada dođe do toga (npr. u nagim ritualima), uzbudimo se. Ovo ne znači da će svakoga u tom trenutku nadvladati njihovi seksualni nagoni. To naprosto znači da će osjetila odjednom postati više izoštrena i feromoni će se brže širiti po prostoru (neki smatraju da ljudi oko nas bolje osjećaju naše feromone ako nemamo na sebi odjeću koja bi "spriječila" njihov protok). Feromoni su zapravo kemijske supstance koje odašiljemo u vanjski svijet. Druga živa bića ih osjećaju i nesvjesno reagiraju na njih. Ovakva vrsta fizičke uzbuđenost također uzrokuje i energetsku i duhovnu uzbuđenost. I zaista, mnogi praktičari magije će reći da je seksualna energija jedan od najboljih izvora energije za magijske svrhe upravo zbog njezine jačine. Ali naravno, nijedna ozbiljna paganska grupa neće dozvoliti da seksualnost preuzme kontrolu nad ritualnom. Ono je odličan izvor energije, ali se ni pod kojim slučajem ne smije dogoditi da se itko osjeća seksualno ugroženim.

3. Iskrenost

Nago ljudsko tijelo nosi sa sobom simboliku iskrenosti. Kao što sam i prije objasnila, mi ne možemo ništa sakriti kada smo goli; ni od naših prijatelja u krugu ni od Božanskog. Nagost podrazumijeva da nemamo što skrivati i da smo u potpunosti otvoreni ka uplivu pozitivne energije koja ide u našem smjeru. Fizička iskrenost i otvorenost vode ka psihičkoj, emocionalnoj i duhovnoj otvorenosti, što sigurno može poboljšati rituale.

4. Jednakost

U mnogim religijskim praksama, ritualne odore i halje bilo koje vrste postoje kako bi definirale rang. Čak i u paganizmu, Visoki svećenik i Visoka svećenica obično nose nešto što ih izdvaja iz grupe. Naravno, ovo nije zlonamjerno, no paganizam pokušava staviti naglasak na jednakost svih unutar ritualnog kruga. Svi su jednaki kao ljudska bića; svi mi imamo svoje vrline i, u ritualnom smislu svi donosimo nešto u krug. To jest, svačija energija utječe na opći ambijent i ishod rituala pa je stoga svatko jednak. Svećenik i svećenica su tu samo kao vodiči koji možda imaju nešto više iskustva i time mogu bolje organizirati skupinu; oni nisu ni manje ni više važni od ikoje druge osobe unutar ritualnog kruga. Ali čak i u slučajevima kada su svi, uključujući svećenika i svećenicu odjeveni u svakodnevnu odjeću (tj. ne rituale odore), određena nejednakost može biti vidljiva u kvaliteti ili skupoći odjeće, pa čak i količini nakita kojeg osoba nosi.

Nagost eliminira čak i ovu prividnu nejednakost uzrokovanu različitom ritualnom odorom, ili odjećom bilo koje vrste jer je nagost naše prvobitno, bazično i na kraju krajeva najprirodnije stanje bivanja. Ono nas vraća u ono stanje u kojemu su svi fundamentalno jednaki.

5. Sigurnost u sebe

Neki praktičari osjećaju da im njihova ritualna odora, nakit ili oruđe daju snagu, ali ovo nije istina. Svaka osoba posjeduje energiju koja im je potrebna, a ritualna nagost može pomoći u osvješćivanju ovoga. Jednom kada je osoba svjesna vlastite snage, ona postane sigurnija u svoja djela te ujedno počne prihvaćati sebe. 

Sigurnost i samoprihvaćanje također potječu od jednakosti. Ako su svi unutar ritualnog kruga jednaki i ako je svačija ljudskost naglašena (što jest jer je svaki centimetar svačijeg tijela vidljiv u slučaju nagosti), onda nema razloga za ne prihvaćanje drugih. Bez obzira na građu tijela, spol, ili dob praktičara, on/ona će se osjećati prihvaćeno i samopouzdano. Ovo također može pomoći osobi da prebrodi osobne probleme i komplekse koje su prethodno imali što može rezultirati u kvalitetnijim i fokusiranim ritualima i ishodima.

6. Tradicija i sloboda 

Od svih razloga za ritualnu nagost, smatram da je ovaj razlog najmanje validan i jedino prihvatljiv ako služi kao "dodatak" jednom, ili više prijašnjih razloga. Kada kažem "tradicija", mislim na izjave poput "Ali najpoznatiji koveni su radili nagi", ili "Sam Gerald Gardner je preferirao raditi nag" i tako dalje. Nitko ne bi trebao raditi nag bez da zna ZAŠTO tako radi.

Ali da, postoji nekoliko tradicionalnih aspekata za koje neki praktičari smatraju da potvrđuju njihov izbor ritualne nagosti. U paganizmu, ili preciznije u wicci, dobro poznati argument za ritualnu nagost se može naći u Vodstvu Božice kao i u jednom od njegovih izvora - djelu Aradia, Gospel of the Witches. Charles Godfrey Leland je napisao Aradiju kao svjedočanstvo jedne toskanske vještice koja je njemu objašnjavala rituale talijanskih vještica. Dio teksta koji se tiče ove teme je sljedeći:

"And ye shall all be freed from slavery,And so ye shall be free in everything;And as the sign that ye are truly free,Ye shall be naked in your rites, both menAnd women also: this shall last untilThe last of your oppressors shall be dead;"

Odnosno, slobodno prevedeno:

I biti ćete oslobođeni od ropstva,
I tako ćete biti slobodnu u svemu;
I kao znak da ste zaista slobodni,
Biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci
I žene također: ovo će trajati dok
Posljednji od vaših tlačitelja ne bude mrtav;

Navedeni citat je kasnije bio pripojen Vodstvu Božice u skoro svim njegovim poznatim verzijama. Stoga u Gardnerovoj verziji (tzv. Leviter Veslis verzija iz njegove Knjige sjenki), citat je bio preoblikovan da glasi:

 "And ye shall be free from slavery, and as a sign that ye be really free, ye shall be naked in your rites, both men and women, and ye shall dance, sing, feast, make music, and love, all in my praise."

Odnosno (slobodno prevedeno):

I biti ćete slobodni od ropstva, i kao znak da ste zaista slobodni, biti ćete nagi u svojim ritualima, i muškarci i žene, i plesat ćete, pjevati, imati gozbe, praviti glazbu i ljubovati, sve u moju slavu. 

Doreen Valiente je napisala prozaičnu verziju Vodstva u kojemu je navedeni dio preformulirala ovako:

"No more shall ye know slaverywho tread my round the Sabbat night.Come ye all naked to the riteIn sign that ye are truly free."

Slobodno prevedeno:

Poznat ropstvo više neće,
Koji noću na sabat dođu,
Za obred plešu nagi u kolu, U znak slobode istinske.

Očito, u svim navedenim citatima, nagost je povezana sa slobodom, kao što bi i trebala biti. Stoga čak i oni praktičari koji prakticiraju ritualnu nagost naprosto zbog tradicije bi trebali biti svjesni ovih tekstova i njihovog značenja. Svi ovi autori tvrde da je nagost znak oslobođenja. Ali kakvog oslobođenja? Neki bi jednostavno rekli oslobođenja od ograničenja odjeće. Drugi bi ovo mogli protumačiti iz sociološkoga gledišta i reći da nagost simbolizira oslobođenje od društvenih ograničenja. Kako god bilo, sloboda je osnovna bit. 

"Odjeveni" rituali

Usprkos svim navedenim argumentima za ritualnu nagost, čak i skyclad grupe i pojedinci koji su naviknuti na nagost ponekad rade odjeveni. Razlog ovome može biti neka posebna prigoda (ne traže svi rituali nagost; neke prigode se čak može bolje proslaviti u posebno odabranoj odjeći), hladnoća (nema smisla raditi nag ako će to samo rezultirati u povišenoj temperaturi), posebne okolnosti (npr. izvođenje rituala na prostoru kojim mogu ljudi proći i gdje ne bi bilo poželjno da se vidi skupinu nagih ljudi), medicinski razlozi (neki ljudi mogu biti alergični na sunce ili tko zna što još pa stoga trebaju štititi svoju kožu odjećom) i tako dalje. Očito je onda da postoje iznimke. Zbog ovoga smatram da ritualna nagost nije obavezna.

Što se tiče "odjevenih" rituala, mnogi praktičari će reći da je posebna odora uvijek bolja opcija od svakodnevne odjeće zbog više razloga. Kao prvo, naša svakodnevna odjeća se zaprlja, znojimo se u njoj i podsjeća nas na naše svakodnevne probleme, a kada ulazimo u ritualni krug, želimo se osjećati čisto i neopterećeno. Zbog ovoga se mnogi praktičari vole otuširati/okupati (ili barem umiti i oprati ruke) prije rituala te održavati svoju ritualnu odoru čistom i urednom. Kao drugo, ritualna odora je posebna odjeća; nju se nosi samo za posebne prilike (rituale) i samo tada. Kada ju odjenemo, šaljemo signale našim umovima da ćemo započeti nešto posebno i svečano. To jest, oblačenje ritualne odore uzrokuje mentalnu promjenu koja može pomoći praktičaru prijeći preko vela između ovog i duhovnog svijeta koji počinje unutar ritualnog kruga.

Čvrsto vjerujem da svatko ima pravo odlučiti kako će raditi (sve dok znaju zašto su donijeli tu odluku). Ritualna nagost nije za svakoga, kao što nije ni odjeća u vrijeme rituala. Nekima će odjeća biti korisna i služiti kao neka vrsta pomoćnog sredstva dok će drugima samo biti barijera. Mislim da je najvažnije da se praktičar osjeća ugodno i da ga/ju ništa ne ometa u ritualnom radu. Ako će odjeća natjerati nekoga da se osjeća nelagodno i odvlačiti im pozornost, onda je bolja da takva osoba radi naga. Drugi se možda drukčije osjećaju; možda osjećaju da im njihova nagost te nagost drugih ljudi oko njih odvlači previše pažnje i čini ih nelagodnima. Ovo samo može voditi ka nemarnim ritualima i beskorisnim ishodima. Kada se radi u skupini, važno je odrediti hoće li svi raditi nagi, ili ne (te je li ta odluka smeta ikome). Ako samo nekoliko pojedinaca odluči raditi suprotno, ovo također treba biti u redu s ostalim članovima grupe. Naposljetku, nema smisla raditi u skupini ako se ne može postići suglasnost i sklad.

Jasno mi je da je ovo osjetljiva tema i mogu se samo nadati da sam je kvalitetno objasnila i učinila barem malo manje problematičnom za neke. :) Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat