Elementali

Kada sam prvi put čula za elementale, iz nekog sam ih razloga usporedila s divljim životinjama (ali na magijski, energetski način), iako ih se može "pripitomiti" pa ih se potom da usporediti s ljubimcima. Naravno, ovo je vrlo naivno gledište na ovu tematiku koje više nemam. Ovako sam razmišljala jako davno i od tada sam ipak naučila i iskusila nešto novog.

Skupila sam dovoljno znanja na ovu temu kroz neka iskustva, neke od kojih ću spomenuti tijekom ovoga posta, iako sam najviše naučila kroz rasprave, čitanje i odgovaranje na pitanja koja su vezena uz elementale i njihovo funkcioniranje. Zapravo me je jedno takvo pitanje i potaklo da pišem o ovoj temi za deseti tjedan Pagan Blog Projecta. No, pošto sam do sada na blogu elementale spomenula samo jednom ili dvaput, smatram da bi bilo u redu da krenemo ispočetka. 

Što su elementali?

Bez obzira gdje gledali da nađete odgovor na ovo pitanje, odgovor će se uvijek vrtjeti oko istih dvaju riječi: duhovi prirode. Elementali zaista jesu u osnovi duhovi prirode koje se ponekad naziva i "utjelovljenjima" (iako bi se ovu riječ trebalo koristiti s oprezom) prirodnih energija, ili pak četiriju elemenata (vode, vatre, zemlje i zraka). Svaka knjiga će reći isto, a ako se osvrnete oko sebe u prirodi, energije je prisutna, prirodne sile postoje i ako ste usklađeni s prirodom onda ćete ih moći osjetiti.

Naši su preci možda bili pretjerali s idejom da zaista sve ima dušu; potoci, kamenje, svako drvo, lišće, gromovi, sunčeve zrake i tako dalje. Stari Rimljani su, na primjer, bili otišli još jedan korak dalje te su vjerovali da u njihovim kućama obitavaju razne vrste duhova, iako ovo nisu bili duhovi prirodi sami po sebi; to su bili duhovi kuće i ognjišta poput pana (eng. Panes, duhovi ostava za koje se vjeruje da opskrbljuju kućanstvo hranom, iako ih se također smatralo duhovima zemlje čime ih se može povezati s elementalima), lara (eng. Lares, duhovi predaka s kojima su živi dijelili kuću), parenta (eng. Parentes, duhovi najbliže obitelji poput preminulog oca ili majke jednih od ukućana, iako ujedno mogu biti i duhovi još živuće rodbine, ali koji živi jako daleko), lemura (eng. Lemures, gnjevnih, ili vragolastih duhova umrlih) i tako dalje. Rimljani su jako ozbiljno shvaćali sve ove duhove te im prinosili žrtve, izvodili posebne rituale za njih, a za one koje su posebno voljelo su čuvali mjesto za stolom u vrijeme večere.

Kako god da bilo, s vremenom su bile uspostavljene četiri grupe duhova koji korespondiraju četirima glavnim elementima - vodi, vatri, zemlji i zraku. Duhovi za koje se vjeruje da personificiraju svaki od ovih elemenata (ili pak njihove najekstremnije oblike) se nazivaju elementali. Sukladno elementima i njih ima četiri: undine (elementali vode), salamanderi (elementali vatre), gnomovi (elementali zemlje) i silfe (elementali zraka). No, kao što sam već napomenula, pojam "elemental" se može odnositi i na bilo koji duh prirode. U wicci i većini drugih paganskih tradicija je ovaj pojam ipak rezerviran za upravo ove četiri skupine duhova.

Pošto su elementali duhovi, odnosno energetske forme, obično ih se ne može vidjeti, iako su i takvi slučajevi zabilježeni. Ipak, vjeruje se da ih može vidjeti jedino osoba koja je iznimno usklađena s prirodom. Svi ostali naprosto osjećaju njihovu prisutnost, bilo fizički, energetski, emocionalno ili na neki drugi način. Zna se dogoditi da se vide fizičke posljedice njihovog prisustva, možda najbolje kada ih se ne otpusti kako treba (na primjer, mogu se primijetiti neobična događanja vezena uz sam element kojeg elemental predstavlja).

Elementali i pozivanje četvrti

U paganizmu se ponekad elementale zaziva u krug umjesto elemenata, ili pak čuvara. Bez obzira što se zaziva, ovaj se dio naziva "pozivanje četvrti" jer u kojoj god kombinaciji, uvijek se poziva četiri stvari s četiri različite točke u krugu (tj. s četiriju četvrti kruga). Ovi se pojmovi vrlo lako mogu pobrkati pa bih stoga htjela odvojiti koji paragraf da pojasnim njihova  značenja, ali i međusobne razlike. 

Uobičajeni dio svakog paganskog rituala jest pozivanje četvrti (kojeg se često još naziva i invokacijom elemenata). Ono što buni mnoge praktičare jest to što prije ovog dijela rituala dolazi čišćenje kruga (tj. obrednog prostora) sa samim elementima. Ovo se radi tako da se hoda oposuno (u smjeru kazaljke na satu) po obodu kruga s kadima, a potom i škropeći krug vodom koja je prethodno pročišćena solju (neki dodatno prošetaju po obodu držeći svijeću i posebno posipajući sol time posebno ističući elemente zemlje i vatre). Pošto je krug pročišćen ovim elementima, oni su u njemu već prisutni; stoga ih nema smisla invocirati. Na neki su način već i invocirani jer osoba često i spominje same elemente za vrijeme pročišćavanja kruga, često u rečenici poput: "Posvećujem ovaj krug elementom ____". U svojoj knjizi The Elements of Ritual (čiji odlomak možete pročitati ovdje), Deborah Lipp kaže da je invokacija elemenata više pozdrav nego išta drugo pošto su elementi već tada prisutni u krugu (i ne može se invocirati nešto što je već prisutno). 

Da pojasnimo ovo, pozivanje četvrti se može adaptirati na četiri načina za samostalni rad. Odnosno, pojedinac može pozvati četvrti tako da:

1. Pozove same elemente
2. Pozove strane svijeta (istok, jug, zapad, sjever)
3. Pozove elementale
4. Pozove čuvare

Da obrazložim razlike. Kada pozivate u krug elemente, zapravo pozivate fizičke elemente i njihove karakteristike da budu prisutni tijekom vašeg rituala. Za ovo Deborah Lipp kaže da nema smisla pošto su fizički elementi već prisutni tj. već su prizvani do ovoga dijela rituala.

Pozivanje strana svijeta bi bila mnogo logičnija opcija za one koji ne vjeruju u postojanje raznoraznih bića van ove stvarnosti. Deborah Lipp navodi kontrast rečenica: "O, zrače, dođi u naš krug!" (za pozivanje fizičkih elemenata) i "O, istoče, budi u našem krugu, ti si smjer zraka!" (za pozivanje strana svijeta). Ona objašnjava razliku između ovih dvaju rečenica tako da se kod priziva strana svijeta zapravo priziva sami smjer, te se element samo tu postavlja. Odnosno, veza elementa s tom stranom svijeta se samo koristi i učvršćuje. 

Zazivanje elementala ima više smisla jer prethodno nisu pozvani, iako mnogo ljudi imaju problema sa vizualiziranjem elementala, ali i s time da ih percipira uopće kao stvarne. Ja bih rekla da je ova opcija ipak nešto više drastična jer su elementali bića koje je mnogo teže kontrolirati i koja su mnogo aktivnija od elemenata. Oni su utjelovljenje određenog elementa, a time predstavljaju sami taj element u potpunosti i samo i isključivo taj element! Ovo ih u jednu ruku čini ekstremnima. Deborah Lipp kaže da je potrebno biti jako snažan, odnosno čvrst kako bi se prizvalo elemental; njih se zapravo treba dozvati, ili im narediti  umjesto da ih se naprosto poziva. Ovo naravno nije zbog toga što ste nepristojni (jer niste), nego naprosto jer se radi o bićima koja su mnogo jednostavnija od nas i kojima se treba obraćati jasno. Profinjenost može samo zakomplicirati stvari. Više reći o ovome kasnije, no ovo je za sada dosta samo za usporedbu.

Posljednja opcija je pozivanje čuvara koje se obično naziva Čuvarima kula u većini rituala. Oni su u suštini čuvari četvrti, četiriju strana svijeta, a time i četiriju elemenata koje se stavlja pod zajednički pojam "kule". Sami izbor riječi "kula" implicira da su čuvari na nekoj višoj poziciji i da su moćniji od elementala. Ovo znači da su čuvari zapravo "viša" bića od elementala u smislu da nisu toliko ekstremni i da je njihova priroda dosta kompleksnija. Deborah Lipp kaže sljedeće za čuvare (slobodni prijevod): Uspoređivali ih se s arhanđelima; neke su vještice rekle da su ovo dvije različite riječi za istu stvar. (Druge vještice ne mare previše za uključivanje biblijskih stvorenja poput arhanđela u paganske rituale). Usporedba je prikladna jer oboje čuvaju i podržavaju ljude. Ja shvaćam čuvare kao gotovo jednake nama, jednako sofisticirana i kompleksna bića kao i ljudi, jednako duhovno razvijeni kao i mi te sa sličnim odnosom prema božanstvima - dijele njihovu suštinu makar su isto udaljeni od njih u praktičnom smislu . . . Primarna funkcija čuvara jeste da služe bogovima; oni čuvaju ljude i štite nas primarno kao dodatak čuvanju rituala koji su posvećeni i sveti samim božanstvima. Van rituala se vrlo malo zanimaju za naše živote i ne čini se da paze na ljude u našim svakodnevnim životima. Čuvar čuva krug od opasnosti iz svog smjera i od njegovog elementa (npr. Čuvar juga sprječava da vatra izbije unutar kruga) te se koriste moću svog elementa kako bi to radili. Njihova je prirodna znatno pod utjecajem njihovog elementa, no čuvare ne sačinjava samo njihov element kao što je slučaj s elementalima". Mislim da ovaj isječak odgovara na sva osnovna pitanja vezane uz čuvare. 

Sada kada znamo razliku između zazivanje ovih raznih entiteta/duhova/sila (ili kako ih god htjeli nazvati), vratimo se sada na glavnu temu ovoga posta. 

Rad s elementalima

Očito, pagani rade s elementalima za vrijeme svojih rituala. Elementali u tom slučaju predstavljaju elemente u njihovom punom potencijalu tijekom obreda, osiguravaju prisustvo i zaštitu istih (ako ih se pravilno prizvalo) i generalno govoreći čine ritual cjelovitim. Ovo kažem jer pagani vjeruju da bi svi prirodni elementi trebali biti prisutni u krugu za vrijeme rituala, zajedno s praktičarima (koji predstavljaju peti element tj. dušu) i određenim božanstvima. Sve je ovo potrebno da ritual bude istinski energetski potpun. No da bi elementali bili prisutni, praktičar treba znati što vizualizirati i kako ih zazvati pravilno.

Kako mi percipiramo elementale?

Kakvi su oni onda? Kako ih se prikazuje? Koje su njihove karakteristike? Sva ova pitanja su jako generalna i teško je na njih odgovoriti, ali mislim da će sljedećih nekoliko paragrafa pojasniti stvari. Ovo je moj slobodni prijevod isječka iz knjige A Witch Alone od Marian Green:

"Elementali su prirodne energije koje se asocira s elementima zemlje, vode, vatre i zraka. Ne možemo u potpunosti biti sigurni kakvi su u svojim carstvima jer, poput svih entiteta koje uočimo svojim zamagljenim vidom, često ih mi sami oblikujemo u vlastitoj mašti. Jednostavan primjer jest anđeo. Možete gledati brojne slike u kršćanskom svijetu i vidjeti ilustracije figura u haljama i pernatim krilima, raznih boja, dizajnova i razina stvarnosti. Pokažite ovakvu sliku nekom strancu ili djetetu i oni će vjerojatno moći identificirati figuru kao anđela. 

Anđeli zapravo ne izgledaju ovako - oni nisu leteći ljudi već moćne energetske forme, bezoblični su i duginih boja kao što ćete i sami vidjeti ako ih ikada vidite u njihovom pravom obliku, a možete ako zatražite od njih da vas se takvi pokažu. No mnogi ljudski umjetnici tijekom mnogo stotina godina su stvorili stereotipnu sliku koja ima korijene u nekoj viziji, ali koje je reinterpretirana u ljudskom obliku. Isto vrijedi i za elementale. Oni izgledaju kao njihov element, protočni su, strujaju, osvijetljeni, gotovo su nevidljivi golemi vrtlozi moći. Ali upravo zato što su voljni ograničiti se na stereotipnu sliku koju su ljudi stvorili se mogu pokazati kao nimfe, drijade, silfe, ili gnomovi.  

Kada ih jednom naučite uhvatiti nespremne tako da uđete u njihov svijet nježno i bez da stvarate prekodimenzionalno mreškanje ih možete vidjeti onakvima kakvi jesu. Međutim, morate shvatiti da su ova bića golema, uzvišena i opsežna. Zamišljajući ih poput malenih duhova nalik životinjama ih umanjuje i ponižava njihovu moć. Oni su vječni, impresivni, snažni i mnogo mudriji od nas djece na Zemlji. 

Dio Starog Umijeća jest prihvaćanje drugih dimenzija, drugih carstava, drugih stvarnosti od kojih smo odcijepljeni neznanjem, ili pak preoštrim skepticizmom. Ne možemo vidjeti televizijske slike bez televizije, struje i antene, ali su svi ti valovi informacija oko nas. Ne možemo vidjeti ni elementale ni anđele, ali ako ih vizualiziramo, time mentalno stvarajući struju, antenu i prijemnik, lako ih možemo percipirati. Kako podešavamo ova osjetila, kao što bi inženjer podesio satelitsku antenu, slika postaje jasnija, zvuk određeniji, a naše shvaćanje onoga što biva emitirano veće sa svakim trenutkom. Svi smo mi rođeni sa sposobnošću da pokupimo ove "astralne" signale iz zvjezdanih visina. Mnogi od nas su bili svjesni kao djeca da možemo putovati kroz zrak, upoznavati vile, životinje, ili junake iz našeg djetinjstva. Većinu smo se noći s njima susretali u svojim "snovima", ali sada, kao odrasli ljudi, moramo isponova učiti ovu dječačku jednostavnost i prihvatiti ono što naša odrasla logika smatra nevjerojatnim. Ovo je tajna odlaska u Drugi svijet; shvaćanje da mogu postojati stvari kojih nismo svjesni u svakodnevnom stanju uma, ali koje nam Staro Umijeće može otkriti ako vjerujemo intuiciji i našoj naslijeđenoj mudrosti. 

Možda će biti potrebno da učinimo ogromne kulturalne skokove, ali to je samo jedan aspekta "postajanja vješticom", ili uzimanja samostalnog puta do carstva Moćnih. Zasigurno ćemo biti iznenađeni jer je ovo sigurni znak da se nešto magično zbiva u našim životima te da smo učinili korak kroz najtanji veo svjesnog prihvaćanja i time počeli vidjeti i doživljavati stvari samostalno. Probajte; ovo vam zaista može promijeniti život!"

Dok gospođa Green podržava elementale, drugi autori poput Raymonda Bucklanda predlažu praktičarima da ne zazivaju elementale. On smatra da za njima zapravo nema uopće potrebe jer je zaštita samog božanstva/božanstava dovoljna unutar kruga. Deborah Lipp također napominje praktičare da treba biti oprezan kod prizivanja elementala jer mogu biti teški za kontrolirati te jer ih se treba zaista čvrsto otpustiti na kraju rituala (naime, mogu ostati još dugo nakon i biti nestašni, ali ne jer su zločesti nego naprosto jer im je u prirodi igrati se s vlastitim elementom; undine stoga mogu uzrokovati začepljenje nekih cijevi ili kvar slavine, gnomovi vam mogu pomoći biljkama, ali im isto tako mogu naštetiti itd.). Ne vjeruje svatko da je ovo moguće, ali sam osobno imala nekoliko iskustava koja su me natjerala da se pitam jesu li ovakve stvari moguće, a od tada sam pročitala i mnoga slična iskustva.

No hajdemo sada reći ponešto o svakom elementalu zasebno. Svaki elemental utjelovljuje jednog od elemenata, a time sadržava samo energiju tog elementa. Ovo rezultira u tome da se neki elemental prikazuje ili doživljava kao muškog, ili ženskog (vatra i zrak se smatraju muškim elementima, a voda i zemlja ženskima).  Oni ujedno posjeduju i karakteristike koje se može asocirati s prirodom tog određenog elementa.

Undine

Skulpture undine (dio
fontane), grad: Baden-Baden,
Njemačka

Undine su elementali vode. Njihovo ime je zaista prikladno jer dolazi od latinske riječi unda što znači "val". Obično ih se opisuje kao ženskolika bića (pošto je voda ženski element) koja žive u moru, ili drugim vodama; ponekad ih se uspoređuje sa sirenama i drugim mitološkim bićima koja se veže uz vodu te duhovima poput grčkih Nereida. 

Voda se veže uz emocije (a posebice ljubav) te intuiciju, ali i pročišćavanje, liječenje i plodnost. Ključna riječ ovdje je osjećanje, no undine utjelovljuju sve emocije i u potpunosti predstavljaju prethodno navedene pojmove. Kao što sam rekla, elementali zaista jesu ekstremni pa undine stoga nemaju veze s disciplinom (što je zemljana karakteristika), niti se od njih može očekivati da budu logične (svaki oblik logičnosti i misaonosti se veže uz zrak). Undine mogu biti jako emocionalne, spontane, teške za kontrolirati i aktivne (u smislu da su stalno u pokretu) pa su bilo koji pokušaji smirivanja i racionaliziranja s njima besmisleni. Najbolji način da se privuče undinu u ritualni krug jest da se igra na emocije; budite gotovo zavodljivi i emocionalno angažirani u vašu invokaciju. Čak i malo spontanosti ne može naštetiti pošto je ovo isto njihova priroda.

Salamanderi 

Salamanderi su elementali vatre. Njihovo ime potječe od grčke riječi salambe koja znači "ognjište". Obično ih se prikazuje kao guštere, ili bića nalik gušterima koji ponekad imaju čak i neka ljudska obilježja.

Vatra je muški element kojeg se povezuje sa zakonom, redom, i obnovom (ali i destrukcijom). Zamislite golemi požar koji proždire sve što mu se nađe na putu; on je dominantan, neukroćen, mnogi ga se boje i pokazuju poštovanje jer znaju da ih ovaj požar može ubiti, ali da isto tako može biti i veoma koristan ako ga se nauči kontrolirati. Vatru nije briga koga opeče; naprosto je u njezinoj prirodi da peče i pali. Ipak, vatra daje čovjeku toplinu i svjetlost, fizički, ali i metaforički govoreći. Salamanderi u potpunosti utjelovljuju sve ove kvalitete; vrlo su strastveni, zahtijevaju oprez i pametno postupanje kao i svaka vatra. Stoga, kada ih zazivate, mora postojati određena distanca između vas; mora postojati oprez. Također, i njih se mora jako odlučno otpustiti na kraju rituala.

Gnomovi

Gnomovi su elementali zemlje. Kada je osoba "prizemljena", ona je racionalna, inteligentna i razumna. Ovo se može povezati sa značenjem same riječi gnome koja dolazi od latinske riječi gnoma što znači "znanje". 

Iako je zemlja ženski element, gnomove se najčešće prikazuje kao muškarce, i to vrlo malene muškarce. Često ih se spominje u mitologiji; oni žive pod zemljom i marljivo rade kako bi zadržali takav život koji im savršeno odgovara. Oni reagiraju na poštivanje i u potpunosti su emocionalno nerazvijeni pošto nemaju nijednu karakteristiku drugih elementala. Za gnomove se često kaže da su tvrdoglavi, jako povezani sa zemljom i svime fizičkim (uključujući i osjetilima). Stoga je najbolji način da ih privučete u krug taj da aktivirate sva njihova osjetila pomoću lijepih mirisa, oku ugodnih ukrasa i tako dalje, ali i tako da iskažete poštivanje kada ih zazivate. 

Silfe

Silfe su elementali zraka. Sama engleska riječ sylphe dolazi od grčke imenice silphe koja znači "leptir" (jako prikladno, zar ne?). Iz ovog se razloga silfe često prikazuje kao leptire, ali pošto zrak nije vidljiv, neki ih pokušavaju ilustrirati pomoću oblaka i drugih slika koje su povezane sa zrakom.

Element zraka je povezan s komunikacijom (sjetite se da zvuk putuje zrakom, baš kao što je slučaj i s Wi-Fi signalom hehe), no povezuje ga se i s umom i mislima uopće. Kada neka osoba ima glavu u oblacima obično nisu baš prizemljeni tj. realistični ni racionalni. Često se radi o sanjarima, ljudima koji imaju prekrasne ideje (neke od kojih se ne može provesti u djelo), koji su u potpunosti slobodni u svojoj mašti. Silfe su ekstremi svih ovih pojmova i još mnoštva drugih - oni su nerealni, slobodni, neuhvatljivi (baš poput vjetra) i ne posjeduju nijednu karakteristiku drugih elemenata; nisu racionalni ni emocionalni, nisu realistični ni povezani s fizičkim svijetom itd. Zbog ovoga ih se najlakše može dovesti u ritualni krug pomoću riječi, direktnih misli, ili možda još najbolje od svega naprosto snagom uma. 

Očito je da je svaki elemental u potpunosti drukčiji od svih ostalih. Oni nemaju nijednu zajedničku karakteristiku jer svaki predstavlja neki ekstrem. Ovo nama kao ljudima može biti neobično jer imamo mnoštvo karakteristika i vrlo smo kompleksni u smislu osobnosti. No upravo zbog ovih razlika i nedostatka razumijevanja ovih bića moramo biti oprezni kada radimo s njima.

Poteškoće rada s elementalima

Mnogi praktičari elementale nazivaju "nižim bićima", iako oni nisu niži u smislu ranga, ili važnosti; naprosto su jednostavniji, bazičniji ako se smijem tako izraziti. Kompleksnija bića (poput nas) se nazivaju "višima" u usporedbi s elementalima jer nisu toliko ekstremna, to jest njihove osobnosti sadrže mnogo više faktora nego što je slučaj s elementalima.

Najbliža usporedba koje se mogu sjetiti jest usporedba "plošnih likova" i "zaokruženih likova" u književnosti. Kaže se da je neki lik zaokruženiji što je kompleksnija njegova osobnost, odnosno što ga se više opisuje, što je više nalik ljudima, više živ, što ima više emocija i tako dalje. U ovom se smislu elementale može nazivati "plošnima". Upravo ih ova plošnost čini potencijalno opasnima ako praktičar ne znan kako raditi s njima (naravno, uvjet je da praktičar zaista vjeruje u elementale; no kao što sam rekla, ne biste ni zazivali nešto u što ne vjerujete jer bi to naprosto bilo besmisleno). 

Bilo je mnogo situacija kada se elementale nije otpustilo kako treba i kada su počeli izvoditi kojekakve vragolije po praktičarevoj kući. Ovisno o elementalu o kojem se radu će i šteta varirati. Svaki elemental može manipulirati samo svojim elementom, što je i za očekivati. 

Također je važno znati zazivati elementale pravilno. Naravno, ništa se previše grozno može dogoditi, ali mnoštvo izvora spominje manje nezgode, a bilo kakve nezgode se vrijed izbjegavati. Ako se elemental ne zazove kako treba, on može postati nestašan unutar ritualnog kruga; svijeće se mogu srušiti, stvari mogu početi padati, može početi previše puhati i tako dalje. Ukratko, sve je ovo izrazito nepraktično.

Međutim, mnoštvo vas koji ovo čitate možete ovo sve smatrati nelogičnim i budalastim. U tom slučaju ne morate uopće imati posla s elementalima. Osobno preferiram raditi s elementima ili čuvarima jer ni meni nema logike da se element manifestira u jednom od ovih oblika. Ovo spominjem jer ako ne vjerujete u elementale ih nećete ni vidjeti ni doživjeti. Stoga se ništa neće dogoditi, ali onda ništa ne može ni poći krivo.

Na kraju krajeva je odluka na vama! :) Moj  je cilj bio naprosto objasniti što su elementali na knjiški način jer se u konačnici svačija iskustva znatno razlikuju, kao što se razlikuju i njihovi stavovi o ovoj temi. Svakako se nadam da sam uspjela odgovoriti na neka vaša pitanja, ali i postavila neka nova! :D

Do sljedećeg posta,

vaša Witch's Cat