Astralna projekcija (1. dio)

Prošle i ove godine se u Splitu održao jedan jednodnevni seminar na temu astralne projekcije. Voditelj seminara je došao iz Srbije kako bi ga mogao održati, a inače putuje s kontinenta na kontinent kako bi podijelio svoja saznanja s ljudima koji žele postići astralnu projekciju i kroz to saznati neke nove stvari o sebi. Jako smo se brzo svi sprijateljili pa ga sam tako tijekom jedne kave pitala je li mogu napisati post o njegovim tehnikama postizanja astralne projekcije i on mi je dao svoj blagoslov.

Dakle, ovo što vama donosim je ono što je on meni govorio :) 

U jednom prošlom postu po imenu "Može li znanost potvrditi okultna vjerovanja?" spomenula astralnu projekciju u nekoliko navrata i bavila se temom alternativnih stvarnosti, a u ovom ću se postu pokušati malo detaljnije posvetiti upravo tome.

Što je astralna projekcija?

Mnogi će usporediti astralnu projekciju s lucidnim snovima, no postoji jedna važna razlika. Lucidan san se najčešće događa u periodu između 3 i 5 sati ujutro. U njega se uđe nesvjesno, neko kratko vrijeme možemo kontrolirati svoj san i tada smo svjesni onoga što se događa u njemu, ali se potom nastavlja nesvjesno sanjanje, ili pak dođe do buđenja. Astralna projekcija koju mi promatramo nije spontana nego namjerna. Dakle, u nju se uđe s namjerom (i uvijek po ustaljenoj metodi), ali postiže sličan efekt.

Razlog zbog kojeg mnogi ljudi sumnjaju u mogućnost astralne projekcije je zbog toga što bi ona bila dokaz postojanja nečega van fizičkog tijela, a to je mnogima nepojmljivo. Svakako, kako ne bi ispalo da vi ovo čitate i vjerujete mi samo na riječ, iznijela bih i kemijsku stranu ovog procesa.

Što se događa u mozgu dok spavamo?

Grafovi simpatičke živčane aktivnost tijekom budnosti i sna

U ovoj su priči važna dva hormona: serotonin (hormon sreće koji se luči dok smo budni) i melatonin (koji se luči dok smo pospani/dok spavamo i koji omogućava vizije i astral). O njima ću još nešto reći uskoro, ali bih se htjela i osvrnuti na način na koji naši živci funkcioniraju dok spavamo. Primijetite na priloženim grafovima tijek moždane aktivnosti. Kada smo budni, naš mozak je u takozvanoj beta (β) frekvenciji. Kako pomalo padamo u stanje spavanja (stadiji 2, 3 i 4), aktivnost mozga se smanjuje. Očekivali bismo da će nam moždana aktivnost biti najmanja kada smo u REM fazi (eng. Rapid Eye Movement, najdublje stanje sna), ali se događa upravo suprotno! Upravo je u ovoj fazi mozak u alfa (α) frekvenciji i moždana je aktivnost veća, a frekvencije jače.

Moždana aktivnost tijekom običnog
sna (lijevo) i REM faze (desno)

No, zbog čega je naša moždana aktivnost veća tijekom REM faze? Upravo zbog toga što se u ovoj fazi  luči najviše melatonina, za kojeg smo rekli da je "hormon spavanja".

Nešto više o REMu

Većina ljudi misli da postoji samo jedna REM faza dok spavamo, no zapravo ih postoji više. Naime, kada zapadnemo u san, prvih sat i pol uopće ne sanjamo jer se tada tek nakuplja melatonin koji omogući nakon nekog vremena ulazak u prvu REM fazu. 

Ako pogledate dva grafa poviše (ispričavam se na nešto lošijoj kvaliteti drugog grafa), uočit ćete razmak ovih REM faza unutar jedne noći spavanja koja obično traje osam sati. Preporučujem da pratite prvi graf dok ovo budem objašnjavala, makar će i drugi graf poslužiti za usporedbu stadija. Dakle, na tom prvom grafu vidite da je REM faza zapravo najbliža stanju budnosti (eng. awake) a stadiji 1, 2, 3 i 4 su vrijeme spavanja. Naša prva REM faza (od sveukupno četiri) dolazi nakon otprilike sat i pol spavanja i traje samo 5-7 minuta. Svaka se REM faza nakon toga produljuje zbog sve većeg i većeg izlučivanja melatonina. Tako će druga REM faza trajati duplo duže od prve, treća nešto duže od druge, a četvrta (i uglavnom posljednja) trajati oko 30 minuta (a često i više). Upravo se ovu zadnju REM fazu treba iskoristiti za ulazak u astral. Zapamtite da se ona događa nakon 6-7 sati spavanja.

Kako bi bila što veća šansa da astral uspije, preporuča se da se vrijeme tog posljednjeg astrala poklapa s vremenom izlaska sunca jer svjetlo potiče lučenje serotonina što uzrokuje buđenje. Ovdje se događa prava kemija. Naime, melatonin, koji se sada nalazi u ogromnim količinama u vašem mozgu tijekom zadnje REM faze, uzrokuje vašu pospanost, a protivi mu se serotonin koji vas pokušava buditi (a on se luči kada svjetlost padne na vaše očne kapke). Ako se i probudimo u ovom periodu, često znamo biti opijeni snom, izbezumljeni, zbunjeni itd. Spojem ovih dvaju neurotransmitera i njihovim pravilnim omjerom se postiže shvaćanje da ste u snu tj. neka vrsta budnosti u snu.

Nadam se da sam pojasnila malo kako ovo sve funkcionira, a sada bih vama dala nekoliko savjeta koje valja primijeniti prije nego odete spavati.

Prije nego što odete spavati...

1. Budite umorni! (kada odete leći umorni onda obično odmah zaspete i sve se odvija kao što je prikazano na grafikonima poviše, a ako odete spavati odmorni onda vam treba ponekad i do sat vremena da zaspete pa cijela shema pada u vodu jer se probudite tada kada ne treba)
2. Zamračite sobu/stavite masku na oči (sjetite se da svjetlo poboljšava stvaranje serotonina koji vas razbuđuje, a ne želite da se to dogodi kada to vama ne odgovara)
3. Nemojte piti ni jesti cca. sat vremena prije spavanja (fiziološke potrebe poput mokrenja su jače od sna i buditi će vas, a vama je cilj imati neprekinuti san kako se ne bi prekinuo tijek REM faza)
4. Nemojte raditi nikakve radove prije spavanja (pod "radovi" mislim na rituale, meditacije i slično. Najbolje je ići spavati što prirodnije i opuštenije i ne misliti pritom previše o astralnoj projekciji niti pokušavati ikoje svjesne metode ulaska u astral jer to sve zahtijeva koncentraciju)
5. Navijte budilicu za 6,15-20 minuta (6 sati za spavanje i 15-20 minuta ili koliko vam je već potrebno da zaspete)

Metode postizanja astralne projekcije

Astralna projekcija se može postići direktno (čime ću se ovdje baviti) ili indirektno (kao što je primjer kod lucidnih snova koji se postižu miješanjem stvarnosti na način se propitujemo cijeli dan što je san, a što stvarnost pa se isto to pitanje postavi i dok spavamo). Ovo sada nije toliko važno koliko dvije direktne metode koje ću iznijeti ovdje.

Prva metoda

Računajući da ste išli spavati oko ponoć, spavate do 6-7 sati ujutro (ja sam se budila oko 6 tako da se vratim spavati prije 7) ovisno o tome koliko vam je još trebalo da zaspete. Vjerojatno se budite onda oko 6,15 sati ujutro (dakle ako ste legli u ponoć to je 6 sati spavanja plus onih 15 minuta što vam je trebalo da zaspete). Sada se trebate što prije dignuti iz kreveta (ne iskakati, ali nemojte ostati drijemati). Započnite dan kako biste ga inače započeli; umijte se, otiđite malo na računalo...što god, samo da vas zabavi i razbudi. Nemojte samo jesti ni piti, a preporučujem da se i pomokrite kako vas ne bi ništa ometalo kasnije. Budite tako budni otprilike 15 minuta do pola sata (eksperimentirat ćete s ovim vremenom kasnije....nekima je potrebno duže, a nekima kraće da e razbude, ali je najbolje ići spavati kada osjetite onu jaku potrebu za slatkim snom). U ovom periodu se vaš mozak zapravo resetira (reagira kao da počinje novi dan i počinje lučiti serotonin). Vi nakon ovoga zavarate mozak i vratite se spavati. Tada će se serotonin koji se taman počeo lučiti boriti s melatoninom kojeg još ima prilično pošto ste se probudili u vrijeme kada je njega zapravo bilo najviše (na mjesto zadnje REM faze ste vi zapravo budni). Ovaj disbalans neurotransmitera zbunjuje mozak i on ne zna koju da "stvarnost" uključi (onu dnevnu stvarnost ili stvarnost snova). No, kada se vratite spavati nakon tih 15-30 minuta budnosti, vi zapravo nastavljate tamo gdje ste stali (na zadnjoj REM fazi). Dakle, ravno padate u san i ne čekate onih 90 minuta koliko inače treba da dođe do ove REM faze. 

Sada ćete zaspati opet i kada se prirodno probudite (dakle bez navijanja alarma) trebate ostati što mirniji (ne otvarati oči, ne pomicati udove itd. bez obzira u kojem ste se položaju probudili). Na ovaj način ćete zavarati mozak da i dalje spavate pošto se ne mičete. Nastavite tako ležati nepomično neko vrijeme i osjetit ćete kao da vas prolaze trnci ili kao da vam bubnja u ušima. Nemojte posustati jer će u ovom periodu vaš mozak pokušati na sve moguće načine provjeriti jeste li budni; nešto će vas svrbiti pa će vam to smetati (nemojte se posvrbiti!), čuti ćete neobične zvukove ili nekoga kako vas zove (nemojte se micati ni otvarati oči...ovo vas samo mozak pokušava zavarati ne biste li se pomaknuli i time potvrdili da ste budni). Često ćete čuti i za fenomen silueta (da vam se ukazuju nekakvi sjenoviti oblici koji vam stvaraju paranoju). Ponavljam, ovo su sve samo trikovi mozga koji se bori protiv izlaza astralnog tijela. On ga želi zadržati pod svaku cijenu i probuditi vas jer je to njemu neobično i zastrašujuće iskustvo. Ovo vrijeme se zove stadij vibracija (označen plavom strelicom poviše). Tada se vaše astralno tijelo bori s fizičkim i vaš mozak mijenja frekvencije što će vam pomoći da uđete u astral. 

Ovaj stadij vibracija ne znači da ste već ušli u astral, ali ste jako blizu. Potrebno je još samo astralno tijelo odvojiti od fizičkog i eto ga! Ovo se radi tako da se vizualizira (zamišlja) vrtenje unatrag i to što snažnije. Zapravo može funkcionirati bilo kakvo vrtenje, ali se ovo do sada pokazao najbolji način za većinu ljudi. Ovo će vam pojačavati stanje vibracije. No vibracije trebaju postati skoro neizdržive. A i kad vam postanu neizdržive još malo nastavite!!! Ako vam slabo ide pojačavanje vibracija, možete pokušati zamišljati kako titrate rukama (podlakticama zapravo) gore dolje (u početku zamišljate kako ih malo samo odvajate od kreveta, a s vremenom sve više i više i sve brže i brže). Ovo će sve ojačati vibracija, a kada ste spremni, zamislite se kako se naglo okrećete na bok! Ovaj okretaj ne smije biti onaj klasični okretaj kao da si idete dignuti iz kreveta već pokušajte "pobjeći" na bok. Na taj način ste vi već u astralu dok mozak shvati što se dogodilo. :)

Tada ćete imati dojam da ste pali na tlo i vibracije će naglo prestati i vi tj. vaše astralno tijelo) će biti u astralu!

Ovu metodu možete pokušati raditi i popodne oko 14-16h kad se probudite iz popodnevnog drijemanja. Isto se probudite prirodno, ne otvorite oči i ne mičete se i samo čekate vibracije. No ako to planirate raditi, najbolje je da se probudite sat vremena ranije to jutro kako biste bili što umorniji do popodneva. Na ovaj način ćete zapasti odmah u REM fazu (tj. u astral) kada odete spavati popodne

Druga metoda

Ova je metoda jako slična prvoj. Isto ćete spavati otprilike 6 sati, biti budni 15-30 minuta, ali nakon ovoga se nećete vratiti spavati nego ćete samo leći u krevet. Ostanite nepomični, ali nemojte zaspati! Možete leći u neki položaj u kojemu inače ne možete zaspati ili sebi otežati da zaspete tako da stanete u neki malo neprirodniji položaj (npr. da stavite jednu ruku iza glave). Fokusirajte se na to da ne zaspete jer zna bit dosta teško. Pomalo će vam opet doći stadij vibracija i radite isto što sam i poviše navela (dakle zamislite vrtenje unatrag, treperenje rukama za pojačati vibracije i za ući u astral se zamislite kako se okrećete na bok).

Ova je metoda dosta teža, ali vam nitko ne brani da je probate.

NAPOMENE:

• Ako ne uđete u stanje vibracija nakon 20 minuta, vjerojatno nećete ni ući.
• Ako ne uđete u astralnu projekciju nakon 5 minuta što ste u stanju vibracija, vjerojatno isto nećete u nju ući.
• Potrebno je eksperimentirati s vremenskim periodom koji vama najviše odgovara, ali kada otkrijete onda se toga držite. Nekima koji spavaju manje (dakle koji ne spavaju inače 8 sati) će idealno vrijeme za buđenje (ono od 15ak minuta) biti ranije (ja, na primjer, spavam oko 6-7 sati inače pa se budim oko 5).
• Nikada nemojte pokušati dva dana za redom ući u astral (uvijek je potrebno odmoriti se u međuvremenu).
• Kada zamišljate vrtenje unatrag, nemojte odustati! Vrtite se naglo, jako, agresivno i trebali biste uspjeti u prvih par minuta ući u astral.

U sljedećem postu ću napisati kako dalje postupati kada uđete u astral. :) U posljednje vrijeme puno praktičara i predavača spominje sličnu tehniku, ali ono što je bit ulaska u astral je ono što radite na astralnom planu te tehnike kojima se krećete po njemu. Zapravo, ovu tehniku su u proteklih par godina razvili ljudi koji se čak međusobno nisu ni znali a onda zapravo vidjeli da neovisno jedni o drugima imaju potpuno isti način ulaska u astral. Ovo im je dalo samopouzdanje i potvrdilo da to nije osobni fenomen kako su možda mislili do tada, već da je to univerzalni fenomen koji se tiče ljudskog mozga, ili možda nečeg mnogo višeg. 

Dalje ću pisati o ovome u sljedećem postu pošto je to previše materijala za strpati na jedno mjesto. Vjerojatno će biti dovoljno još dva posta za sve lijepo objasniti. :)

Do tada vam želim sreće u vašim pokušajima! :D

Vaša Witch's Cat