Imbolc - slavlje svjetla

Imbolc (također poznat u staroirskome kao imbolg) je jedan od četiri keltska vatrena blagdana koji se slave unutar neopaganskog Kola godine. Ovi blagdani se nazivaju vatrenima jer je dio njihove tradicije paljenje krijesa koji simbolizira određeni aspekt festivala koji se tada slavi. Vatra u slučaju Imbolca ne simbolizira toplinu već svjetlo koje nam ona pruža. Mnogi danas o tome ne vode računa, ali našim precima je vatra predstavljala život i bila je manifestacija Sunca na zemlji. Stoga vatra predstavlja i Sunčevu svjetlost koja nam istinski nedostaje u ovom zimskom periodu. Dovoljno nam je bilo dugih, zimskih noći, dosta nam je bilo tmurnih oblaka. Paljenjem vatre prizivamo svjetlost da se vrati u naše živote.

Tradicionalno, Imbolc se slavi 1. veljače. No, pošto on predstavlja i sredinu zime, njegov datum se može odrediti i astrološki po dolasku Sunca na 15° Vodenjaka (što označava upravo tu središnju točku zime). Tako smo ove godine slavili Imbolc 4. veljače.

Samim time što je Imbolc usred zime, on nagovještava i dolazak proljeća za koje se valja pripremiti. On stoga označava i početak razdoblja sjetve i nužne pripreme zemlje. Također je sada vrijeme janjenja, a time i vrijeme kada ovce počinju davati mlijeko. Našim precima su ovo bili prvi znakovi dolaska ljepših, toplijih dana koji su ujedno predstavljali period rada (daljnje sjetve, njege usjeva i u konačnici berbe). Danas se više svi ne bave poljoprivredom, ali se ovaj rad onda manifestira na druge načine. Kako god bilo, svi se kad-tad trebamo razbuditi nakon zimskog sna i početi aktivno raditi. Zanimljivo je da i samo ime blagdana, Imbolc, se može prevesti kao „u utrobi“ čime se aludira na grijanje zemlje, otapanje snijega i buđenje zemlje u svakom pogledu.

Koristeći se analogijom sjetve, možemo reći da je prije svakog sijanja, bez obzira bila sjemenka stvarna, idejna, emocionalna ili druge vrste, potrebna priprema zemlje. Potrebno je zemlju prozračiti, odnosno na neki način je pročistiti (rahljenje) ali i dohraniti kako bi bila što plodnija. Kako se većina sadnji obavlja na proljeće, ove posljednje zimske dane treba iskoristiti za pripreme. Ako planiramo krenuti u novi projekt, ući u novu vezu (prijateljsku/ljubavnu), ili bilo kakvo drugo sjeme posijati, trebamo odbaciti sve ono što nas koči i što nam je suvišno; trebamo se osloboditi tereta kako bismo nastavili kročiti po svom putu mirni, staloženi i optimistični.

Kelti su u ovo vrijeme posebno slavili božicu Brigit koja je poznata kao božica plodnosti (pogotovo plodnosti usjeva), vatre (vjerovalo se da otapa snijeg svojim vatrenim štapom i time gura Kolo godine prema proljeću), inspiracije, mudrosti, znanja i iscjeljivanja. Jedan od njezinih glavnih simbola jest Brigitin križ koje je poznat kao solarni simbol (Sunčev kotač), ali i jedan od mogućih prikaza Kola godine. Naglasak je svakako na ubrzavanju okretaja kola kako bi što prije došli topliji, proljetni dani.

Ipak, ove godine, barem meni, najviše dolazi do izražaja svjetlosni aspekt ovog blagdana. Svjetlo može predstavljati puno toga – nadahnuće, čistoću, nevinost (što nas podsjeća da je Božica u ovo doba godine u aspektu Djeve, a Bog još malo dijete kojega čeka razdoblje sazrijevanja prije nego dostigne svoju punu snagu), nove prilike, razboritost i tako dalje. Naravno, svatko će ovaj blagdan doživjeti na drukčiji način.

Bez obzira kako ga odlučili slaviti ili kako ga doživjeli, predlažem vam da se pitate dva pitanja. Prije nego uperite pogled unaprijed, u budućnost. Usmjerite pogled unutar sebe i pitajte se što želite postići u sljedećim mjesecima i na koji način to možete ostvariti. Proljetno doba donosi plodnost, uspjehe, nove ideje, izvore snage i motivacije. Potrudite se uskladiti s ovim vibracijama i dovesti plodnost u svoj život.

Za kraj bih vam zaželjela (s malim zakašnjenjem) sretan i blagoslovljen Imbolc. Neka vas ispune svjetlost i čistoća!

Vaša Witch's Cat