Mabon i zajedništvo

Mabon je vrijeme kada slavimo obilje u svojim životima - slavi se bogat urod plodova, slavi se emocionalno bogatstvo, iskustveno bogatstvo i društveno bogatstvo. Jedno od poruka Mabona jest da čovjek može imati sve bogatstvo svijeta, ali mu je ono uzalud ako ga nema s kime dijeliti. Iz ovog razloga su gozbe ustaljena praksa koja je posebno izražena za ovaj sabat. Svi plodovi koji su pobrani do ovog trenutka se dijele unutar zajednice koja ih je posijala, njegovala i naposljetku brala skupa. Oni koji imaju suviše toga poklanjaju onima koji imaju manje. Iz ovoga je potekao običaj doniranja i volontiranja za ovaj sabat. 

Ali vratimo se na zajedništvo. Iz više razloga mi se upravo ovaj aspekt Mabona nametnuo ove godine. Osvijestila sam više nego ikad da je čovjek zaista društveno biće i zaista pojmila važnost društva i zajedništva unutar njega. Ali zajednica je komplicirana stvar jer odnosi unutar nje mogu biti šaroliki. Zajedništvo se ne temelji samo na onim pozitivnim iskustvima i emocijama; ljudi se mogu svađati, ne pričati međusobno i ne voljeti se međusobno a da ih zajednica ipak spaja. Na kraju krajeva, zajedništvo jača ako se upravo ove trenutke i emocije uspije prebroditi i riješiti. Mabon nas podsjeća na važnost zajedništva jer je zajednica, bez obzira na njezinu veličinu, uvijek tu za nas. Naša rodbina, prijatelji, partner(i), učitelji i tako dalje nas formiraju kao ljude i tu su za nas u sretnim i tužnim trenucima (makar netko više, a netko manje). Unutar zajednice se ne moraju svi voljeti, ali ono što je čini zajednicom jest to što je svaka karika lanca potrebna da ne pukne. Odnosno, svatko na svoj način pridonosi cjelovitosti zajednice.

Fokus mog slavlja Mabona je bilo provođenje vremena s ljudima koje nisam vidjela jako dugo vremena i koji su mi najiskrenije nedostajali. Fokus mi je bio na druženju, smijanju, skupljanju lijepih iskustava i uspomena sa svim tim ljudima, što sam i učinila. U cijeloj toj priči ipak nisam zaboravila na one ljude koje redovito viđam. Podsjetila sam se da njih ne smijem uzimati zdravo za gotovo i proučavala naše međusobne odnose; kako se oni mogu poboljšati, što je u njima dobro, a što loše, na čemu se temelje. Na ovakva pitanja nije uvijek lako pronaći odgovor, ali ukoliko se uspije u tome, čovjek doživi određeno ispunjenje.

Znam da je teško ponekad izdvojiti vremena za zajednicu s obzirom na ubrzani tempo života, ali se usprkos tome nadam da ste uspjeli provesti ovaj sabat sa svojim bližnjima i maksimalno uživati u njemu!

Blagoslovljen vam Mabon! :)

Vaša Witch's Cat

Mabon and Community

Mabon is a time of celebrating the abundance in our lives - we celebrate the rich harvest, emotional wealth, experiential wealth and social wealth. One of the messages that Mabon sends us is that you can have all the wealth of the world but it is all worthless if you have nobody to share it with. Because of this, feasts are a consistent practice which is particularly accentuated for this Sabbat. The entire yield that has been gathered up to this point is shared among the community which sowed them, cultivated them and finally harvested them. Those that have plenty give to those that have little. It is from this that the practice of donating and volunteering during this Sabbat stemmed.

But let's go back to community. This aspect of Mabon beckoned me this year for several reasons. More than ever, I have brought to consciousness that man is a social being and truly understood the importance of society and togetherness in it. But community is a complicated thing because relationships in it can be diverse. Community is not based solely on positive experiences and emotions; people can quarrel, not talk among each other but still be connected through their community. After all, togetherness strengthens if one is able to surmount and solve precisely these moments and emotions. Mabon reminds us of the importance of community; regardless of its size, it is always there for us. Our family, friends, partner(s), teachers and so on form us as people and are there for us through the good and the bad (albeit some more than others). Not everyone has to love one another inside a community, but what makes a community is that every link in the chain is necessary to keep the chain from breaking. That is to say, everyone in their own way contributes to the community's integrity.

The focus of my Mabon celebration was spending time with people I haven't seen for too much time and whom I missed dearly. The focus was on socialization, laughter, gaining pleasant experiences and memories with all of these people, which I did. However, in all of this, I didn't forget about the people that I see often. I reminded myself that I shouldn't take them for granted and contemplated our relationships; how they can be improved, what their good sides are, what their bad sides are, what they are based on. It is not always easy to find answers to these questions, but if you succeed, you can experience a sort of fulfillment.

I know that it is sometimes difficult to set aside time for the community taking into account our fast pace of life, but despite this, I hope that you managed to spend time with your loved ones during this Sabbat and enjoyed this time!

I wish you all a blessed Mabon! :)
Yours,
Witch's Cat

Kolač od mrkve i jabuke

Mabon je druga žetva i slavlje sakupljenih plodova i obilja. Ovo je i vrijeme berbe jabuka zbog čega ih ima ne pretek za korištenje u svim vrstama jela. Berba mrkve također u ovo vrijeme nije isključena, a poznato je da mrkva u kombinaciji s jabukom zna biti božanstvena. I zaista jest tako. Ako me vjerujete, isprobajte sami ovaj recept!

Potrebno je:

Napomena: mjere su plastične čaše jogurta (200g)

Za tijesto:

• 4 jaja
• 1-2 čaše šećera (po ukusu)
• 2 čaše glatkog brašna
• 1 čaša ulja
• 1 prašak za pecivo
• 1 vanilin šećer
• 1 čajna žličica cimeta
• 250 g naribane mrkve
• 350 g naribane jabuke

Za glazuru:

• 200 g čokolade za kuhanje
• 50 ml mlijeka
• 25-50 g maslaca

Napomena: biti će vam potrebno više mrkve i jabuke s obzirom da ćete izgubiti na količini guljenjem gore i, u slučaju jabuke, odstranjivanjem koštice. Primjerice, od 350g mrkve sam, nakon guljenja, rezanja krajeva i odstranjivanja vanjskog sloja dobila 250g, a od malo iznad 500g jabuke sam spala na 350g kada sam ih ogulila i izribala do koštice. Također, kod glazure možete otprilike dodati masla i mlijeka kako biste postigli željenu konzistenciju. Ja sam navela otprilike koliko sam maslaca i mlijeka dodala.

Priprema:

Tijesta:

1. Elektičnim mikserom izmiješajte jaja sa šećerom i dodajte šećer i ulje.
2. Dodajte u glatku smjesu vanilin šećer i cimet.
3. Izmiješajte brašno i prašak za pecivo i potom postepeno ovo dodajite prijašnjoj smjesi miješajući kuhačom.
4. Naribajte jabuku i mrkvu (tek sada da jabuka ne bi pustila previše vode) i dodajte u smjesu.
5. Obložite posudu za pečenje (po mogućnosti metalnu, kvadratnog oblika) papirom za pečenje i ulijte tijesto u lim. Pecite 45 minuta na 180°C.

Glazure:

1. Na pari otopite čokoladu te dodajte maslac i mlijeko.
2. Miješajte dok se čokolada u potpunosti ne otopi i dok se svi sastojci ne prožmu.
3. Prelijte još topli kolač smjesom.
4. Kada su se kolač i glazura ohladili otprilike na sobnu temperaturu, ostavite u hladnjaku na nekoliko sati da se glazura stvrdne.

Carrot and Apple Cake

Mabon is known as the second harvest, the festival of fruits and the celebration of abundance. This is also the time of apple picking which is why there are apples to spare for all sorts of meals. Carrots are typically also ripe for the picking this time of year, and it is well-known that the combination of carrots and apples can be divine. And this is true. If you don't believe me, try this recipe out yourself!

You Will Need:

Note: the measurement is a yogurt cup (200 g).

For the Dough:

• 4 eggs
• 1-2 cups sugar (to taste)
• 2 cups plain flour
• 1 cup oil
• 1 packet baking powder
• 1 packet vanilla sugar
• 1 tsp cinnamon
• 250 g grated carrots
• 350 g grated apples

For the Glaze:

• 200 g cooking chocolate
• 50 ml milk
• 25-50 g butter

Note: you will need more carrots and apples than stated here considering the fact that you will end up throwing away the skin and removing the core. For example, I had 350 g of carrots but after peeling, cutting off the ends and grating off the outermost layer, I ended up with 250 g. Similarly, just over 500 g of apples turned into 350 g ones I peeled the skin and threw away the core. Also, with regards to the glaze, you can eyeball the amount of milk and butter you add to the chocolate to get the kind of consistency you prefer. I just listed the approximate amount of milk and butter that I added to the glaze for a reference.

How To Prepare:

The Dough:

1. Using an electric mixer, mix the eggs, sugar and oil together.
2. Add vanilla sugar and cinnamon to the mix.
3. Mix the flour and baking powder together and gradually add this to the previous mixture and mix well using a wooden spoon.
4. Grate the carrots and apples (yes, just now so the apple doesn't let out too much water) and add them to the mix.
5. Cover your baking dish (preferably a square-shaped, metal one) with baking paper and pour in the mixture. Bake for 45 minutes at 180°C.

The Glaze:

1. Melt the chocolate over steam and add the butter and milk.
2. Stir until the chocolate completely melts and the ingredients permeate each other.
3. While the cake is still warm, pour the glaze over it.
4. Once the cake and glaze have cooled down to approximately room temperature, put them in the refrigerator for a few hours so the glaze can harden.

Kako mogu prepoznati loš izvor informacija?

Više puta sam primila komentar na blogu u kojemu me se pita za mišljenje o nekoj web stranici, ili knjizi koja se tiče wicce i/ili paganizma. Ovo me motiviralo da napišem post o dilemi kvalitete ne bih li potaknula kritičko mišljenje i svijest o kvaliteti kod svojih suputnika na ovom duhovnom putu, odnosno vas.

Voljela bih naglasiti da ovaj post ne nudi beziznimna pravila za prepoznavanje kvalitetnih izvora informacija jer se svačija ideja kvalitete naposljetku razlikuje. Ipak, želim ponuditi vlastito shvaćanje kvalitetnih wiccanskih i paganskih izvora informacija jer znam da su tuđi savjeti i literarne preporuke bile od iznimne koristi za mene kada i sama nisam znala odakle početi.

Beletristika, serije i filmovi nisu pouzdani

Bilo mi je zanimljivo primijetiti koliko ljudi koristi beletristiku, filmove i serije tobože kao "izvore" informacija o wicci i paganizmu. Jasno, oni među njima koji se zaista tiču ove tematike mogu i često jesu utemeljeni u istini, ali, kako bi se reklo u narodu, vrag se uvijek krije u detaljima. Iako njihova podloga jest utemeljena, cijela priča koja se gradila na njoj je češće izmišljena, prenapuhana, previše fantastična, ili jednostavno neistinita. Da nije takva, ta knjiga se ne bi uspjela prodati, a film/serija ne bi postigli popularnost. Ovo nisu stručni izvori - oni ne nude konkretne, praktične informacije ni objašnjenja. U najboljem slučaju mogu poslužiti kao inspiracija za nešto, a u najgorem mogu osobu uvjeriti u potpune gluposti što će joj u konačnici štetiti u duhovnom razvoju.

U više navrata sam pitala ljude koji su mi prišli s praktičnim upitima o wicci koje su do sada knjige na ovu temu čitali. Ovo bih uvijek pitala naprosto da dobijem bolji osjećaj za njihovo teoretsko znanje jer smatram da je ono temelj za praksu i da stoga treba biti dobro izgrađeno. Dosta puta sam kao odgovor dobila nekoliko knjiga Paula Coelha (preciznije Bridu, ili Vješticu iz Portobella). Čitala sam ove knjige i simpatične su, ali nipošto ne mogu poslužiti kao ozbiljan izvor informacija o wicci i paganizmu. Isto vrijedi za filmove (npr. Wicker Man, Bewitched ili The Craft, pa i Harry Potter) i serije, kojih se nakupilo tijekom zadnjih nekoliko desetljeća - Sabrina mala vještica, Charmed, Buffy ubojica vampira, Merlin i tako dalje.

Dakle, beletristika, filmovi i serije mogu biti ugodni za pogledati povremeno, mogu poslužiti kao inspiracija, potaknuti znatiželju i slično, ali ne mogu biti, nisu i nikada neće biti stručni izvori informacija o wicci i paganizmu.

Prepoznavanje kvalitetnih knjiga

Kada govorim o kvalitetnim knjigama, mislim na kvalitetne stručne izvore. Beletristika može biti kvalitetno napisana, ali po količini informacija ne može parirati stručnoj literaturi.

Postoji na pregršt knjiga na tržištu o wicci i paganizmu, pa i široj tematici (okultizmu, duhovnosti itd.). Glavno pitanje ovdje je kako prepoznati među svim tim knjigama one kvalitetne?

Zapravo ne postoji jedno shvaćanje kvalitetne knjige jer će svatko pod kvalitetnim smatrati nešto drugo. Stoga ću vas u ovom podnaslovu provesti kroz vlastiti sistem prepoznavanja kvalitetne knjige, odnosno kroz proces eliminiranja onih nekvalitetnih.

Kada sam počela proučavati wiccu i paganizam, imala sam sreće da sam se našla u virtualnom krugu ljudi koji su se već mnogo godina ozbiljno bavili time i koji su pročitali mnoštvo knjiga ove tematike. Preporuke za knjige su mi dolazile sa svih strana, kao i osvrti na njih kako bih znala koja knjiga je dobra za što. Važno je zapamtiti da nijedna knjiga nije savršena i neće pružiti sve informacije koje su vam potrebne. Ipak, svaka knjiga ima neki svoj forte, a isto tako može imati i velike mane koje trebamo osvijestiti ako ćemo iz svake knjige izvući ono najbolje. Zato je važno razviti kritično mišljenje prema literaturi, a to se najbolje čini čitanjem, čitanjem i daljnjim čitanjem kako biste s vremenom shvatili što se u određenim knjigama poklapa, što odskače (i zbog čega odskače), kakav vam se stil pisanja sviđa, koje preporuke zaista imaju smisla i koje zaista uspijevate primijeniti u vlastitom životu, a koje vam nisu nimalo koristile. Pošto je to meni puno pomoglo na početku, i na ovom blogu sam napravila popis od 15ak knjiga koje preporučam za početnike. Ove knjige sam preporučila jer su meni bilo iznimno korisne (ali to ne znači da će se svima svidjeti), jer su formirale moju duhovnu praksu na bolje i jer odgovaraju mom viđenju kvalitete o kojemu ću nastaviti pričati u ovom postu. Taj popis knjiga možete naći u sekciji "Literatura". Ali nastavimo dalje s nekim praktičnijim, aktivnijim savjetima.

Kada tražim knjigu na temu wicce, ili paganizma (ili bilo koju knjigu stručne literature), prvo pogledam sadržaj. Ako naslovi poglavlja odgovaraju onome što tražim od te knjige, onda je nastavljam proučavati. Naravno, ono što tražim uvijek varira. Na početku sam tražila smislene preglede koji će prekriti pomalo od svega - povijest paganizma, sabate i druga slavlja, običaje, rituale, magiju itd. Kada pročitate određeni broj knjiga takve vrste, onda pomalo shvatite što vas najviše zanima i krećete dalje u tom smjeru. Tada tražite knjige uže tematike koje obično postaju sve stručnije i stručnije kako ulazite sve dublje u to područje. Ali ove daljnje knjige nisu problematične za naći jer ćete u toj fazi već znati razlikovati ono što je kvalitetno od onog što je nekvalitetno. Važno je na samom početku, kada tražite svojevrsne preglede, znati razabrati kvalitetnu knjigu u moru njih.

Ljudi imaju naviku, kada tek uđu u svijet wicce i paganizma, tražiti one knjiga koje koje imaju impresivne naslove, ali to ne znači da morate isključiti one koje imaju sasvim uobičajene naslove kao što je "Uvod u _____", ili naprosto "Wicca/Paganizam". Dajte priliku svakoj knjizi bez obzira na njezinu vanjštinu.

Kada listam neku knjigu u knjižari, ili proučavam sažeti primjerak na internetu (kao što se zna naći na Google Books, primjerice), uvijek prvo pogledam poglavlje u vezi magije ukoliko postoji (a najčešće postoji). Nedavni trend svođenja wicce i paganizma na izvođenje magije mi nije nimalo simpatičan jer se onda u potpunosti zanemaruje onaj devocijski aspekt koji je također bitan. Magija je u ovoj cijeloj priči samo jedan (proizvoljni) element paganizma/wicce. Nadalje, ako vidim da autor knjige više fokusa stavlja na iznošenje "recepata" za bajalice i čarolije, a manje na magijski proces (koji se bazira na vlastoručnom pisanju i planiranju magijskog rada), automatski eliminiram tu knjigu. Naravno, ovo ne znači da neki autori neće dati pokoji ogledni primjerak koji zaista dobro dođe na početku, ali bilo koja osoba koja se bavi magijom treba znati da će magija biti onoliko potentna koliko se u nju uloži energija. Ako je osoba samo uzela knjigu i pročitala iz nje nešto što je netko drugi napisao, količina uloženog truda je ravna nuli.

Upravo iz poviše navedenog razloga bih svima savjetovala da, barem na početku, izbjegavaju knjige bajalica (eng. spell books) i knjige slične njima koje sve serviraju na srebrnom pladnju. Takve knjige nose nazive poput "50 ljubavnih čarolija koje će vam promijeniti život", "Kako magijom doći do novca", "Mala knjiga čarolija" i slično. One se trebaju nalaziti na policama za samopomoć jer tome i služe. One neće djelovati, ali će utješiti one kojima su potrebne u tom trenutku. One zapravo daju lažnu nadu i razvijaju negativne stereotipe o paganima i wiccanima. Ovo posljednje kažem jer potiču mišljenje (i praksu) da wiccani, pagani i vještice izvode magiju iz sebičnih razloga i pritom u potpunosti zanemaruju etičku dimenziju svoje duhovnosti. Što više ljudi čita takve knjige, to će ih više zaista početi zanemarivati moralne vrijednosti i raditi samo kako bi sebi pomogli bez obzira na posljedice. Uz sve ovo, sama činjenica da se ovakve knjige može naći na svakom uglu, od knjižara, do trafika i supermarketa, ne ulijeva puno povjerenja (iako sam u više navrata našla jako kvalitetne knjiga u trafikama, ali u globalu budu lošije kvalitete).

Još jedna vrsta literature koju nikako ne volim su kompleti za početnike u kojima uz knjigu dobijete i "sve što će vam trebati za početak". Ovo može biti simpatično, ali ako netko uz knjigu treba prodavati gomilu opreme ne bi li je maknuo s polica, to je već sumnjivo. Također, teško mi je povjerovati da u maloj (vrlo tankoj) plastičnoj vrećici možete dobiti sve što će vam trebati za početak. Ovakve knjige su, po mom mišljenju, namijenjene za one koji ne shvaćaju paganizam ni wiccu ozbiljno nego žele za vrlo malo novca udovoljiti nekom privremenom hiru. 

Pošto je u zadnjih nekoliko desetljeća porasla popularnost wicce i paganizma među tinejđerima, sve više knjiga se piše upravo za njih. Najpoznatija među njima su Teen Witch i To Ride a Silver Broomstick od Silver Ravenwolf (zanimljivost: potonja je među najprodavanijima knjigama izdavačke kuće Lewellyn Publishing). Mnogo ljudi ima negativne stavove prema ovoj autorici iz raznoraznih razloga, ali u to neću ulaziti. No, neke zamjerku nekim njenim knjigama, pa i svim drugim knjigama koje su napisane za tinejđere moram iznijeti. Kao prvo, često djeluju neozbiljno zbog stila pisanja i primjera koji se iznose. Kao drugo, uz pojednostavljeni jezik također iznose pojednostavljenu filozofiju/povijest/teologiju wicce i paganizma što čitateljima nikako ne ide u prilog bez obzira na dob. Ukratko, iako autori ovih knjiga uspiju ostvariti svoju namjeru pojednostavljivanja i približavanja tematike svojim čitateljima, to mogu učiniti nauštrb informacijama. Zbog ovoga je potreban veliki oprez s ovim i svim drugim "početničkim" knjigama. U sekciji "Literatura" sam navela one početničke knjige za koje smatram da sažeto i jasno iznose informacije, ali pritom ne izostavljaju važne podatke i ne banaliziraju stvari. To ne znači da su one najbolje knjige za svačiji početak, ali smatram da se lijepo nadopunjuju i da svatko može izgraditi snažne temelje u wicci i paganizmu ako počne s čitanjem te selekcije knjiga.

Nadalje, kad se nalazim u prilici na prolistam knjigu, nakon što sam pogledala poglavlje o magiji, odmah okrećem na poglavlje o povijesti. Sva sreća da imam već neko pozadinsko znanje o ovome pa mi nije teško procijeniti valja li knjiga ili ne na temelju povijesnih činjenica koje iznosi. Generalno govoreći, autor koji u svoju knjigu uključuje povijesno poglavlje, a ne vlada povijesnim činjenicama je po mom mišljenju autor kojeg se ne treba čitati. Savjetujem vam da uvijek provjerite barem neke osnovne godine i imena iz ovog poglavlja ako ste u mogućnosti to učiniti. Možete zaviriti u druge provjerene knjige ove tematike, ili jednostavno upotrijebiti Google dok sami ne steknete dovoljno znanja da procijenite ispravnost iznesenih povijesnih činjenica.

Još neke mane koje sam primijetila u knjigama osrednje/loše kvalitete jesu licemjernost i nedorečenost. Licemjernost je najčešće vidljiva u kritiziranju drugih religija/vjera/duhovnosti na temelju njihovih diskriminirajućih djela u prošlosti ili sadašnjosti dok se istovremeno upravo njih blati i propovijeda snošljivost i ljubav prema drugima. Nedorečenost je jednako loša mana jer se odražava u šturim informacijama kojima nedostaju objašnjenja. Previše knjiga jednostavno kažu "napravite ovo" i "napravite ovo ovako upravo u tom trenutku" bez da objasne zašto se nešto radi, zašto se radi na taj način i upravo u tom trenutku. Iz ovog razloga, primjerice, izrazito cijenim knjigu Elements of Ritual od Deboreh Lipp - ovo je prva knjiga na koju sam naišla da mi je zaista objasnila zašto se neke stvari rade onako kako se rade u ritualu.

Zajednička mana svih ovakvih knjiga jest to što im nedostaje ozbiljnosti i dubine i/ili opsega. Odnosno, ako tražite knjigu za početak, moj savjet je da idete više u opseg kako biste dobili pomalo informacija o svakom aspektu paganizma/wicce i time spoznali što vas najviše privlači. Naravno, odlično je ako knjiga, uz opseg, uspije ući i u dubinu tematike. No, kada već saznate što vas zanima, preporučam da ciljate prema tematskoj dubini, a ne opsegu kako biste produbili vlastito znanje o toj tematici i razvili kvalitetniju praksu. Ali knjiga u svakom slučaju treba biti ozbiljna! To ne znači da se u njoj ne može naći nijedna dosjetka, smiješna anegdota i slično (jer mnogo kvalitetnih autora koje sam čitala ima ovaj stil pisanja), već samo da knjiga treba biti objektivna (dozvoljeni su subjektivni komentari i iskustva u određenim dozama), da iznosi upozorenja po potrebi, da ističe važnost i ozbiljnost paganske/wiccanske duhovne prakse, odnosno da ih ne promovira kao što bi se činilo u tridesetsekundnoj televizijskoj/radijskoj reklami (čujete li one pretjerano entuzijastične, lažne glasove od kojih vas gotovo bole uši?).

Oprez s internetom

Posljednja i možda najveća opasnost u traženju izvora o wicci i paganizmu jest internet. U knjigama se može naći gomila gluposti, a zamislite tek kako je s internetom na kojemu se svakodnevno objavljuje mnogo više članaka, skripti, "knjiga" i slično koji nisu prošli ruke ni urednika ni lektora. Nisam mogla vjerovati i kakve sam gluposti našla među aplikacijama za mobitele! Zaista treba biti oprezan kada su u pitanju virtualni izvori informacija jer svatko danas može napisati nešto bez ikakve garancije kvalitete.

Moja preporuka je da internet uopće ne koristite kao izvor osim ako nije baš nužno i ako izvor kojeg ste našli nije od iznimne kvalitete! Ovo vrijedi i za moj blog. Internet može poslužiti za podsjetiti se neke informacije, provjeriti i usporediti određene činjenice i istražiti različita viđenja neke teme, ali se nikako ne smije uzeti za glavni izvor informacija.

Vrlo važno upozorenje koje mogu dati u vezi interneta jest da ne nasjedate na stranice koje nude virtualne tečajeve wicce/vještičarstva/paganizma, a još manje na one koje tvrde da će vas inicirati, pročistiti, posvetiti ili ne znam ni ja što za "simboličnu cijenu". Ubrzani tečajevi svećenstva i male škole vještičarstva...gluposti.

Ipak, ako već gledate web stranice, predlažem da se vodite istim savjetima koje sam navela u prošlim podnaslovima. Uz to vam intuicija također može jako puno značiti. Ako naslutite da nešto nije u redu s tom stranicom, samo idite dalje.

Na kraju krajeva će iskustvo učiniti svoje. Ako ustrajate i čitate raznovrsne izvore, s vremenom ćete naučiti već na prvi pogled prepoznati ono što ne valja, ili što vam ne odgovara. Svakako se nadam da ćete razviti vlastite stavove i naučiti kritizirati i preispitivati ono što čitate. Nikada ne uzimajte nešto zdravo za gotovo, budite znatiželjni, motivirani i istražujte dalje!